DRUŠTVO
Druže Tito, tebe Srbi lažu…

Objavljeno prije
16 godinana
Objavio:
Monitor online
Medijske munje i gromovi potresaju javnost Srbije (u kojoj se, navodno, još krije Ratko Mladić), nakon što je objavljen dio arhiva o hapšenju Dragoljuba-Draže Mihailovića. U jednoj od glavnih uloga se našao Jovo Kapičić, prvi general jugoslovenske UDBE (Uprave državne bezbjednosti) koji je učestvovao u hapšenju. U činu potpukovnika, Kapičić je početkom 1946. na širem području Višegrada, koordinirao djelovanje vojnih i policijskih snaga koje su lovile vođu četničkog pokreta. Nakon što je Mihailović uhapšen, Kapičić ga je doveo u Beograd, gdje je sredinom 1946. održan sudski proces – prenošen i preko radija – na kojem je osuđen na smrt strijeljanjem. General Kapičić tvrdi kako je Mihailović, od trenutka hapšenja, bio u nadležnosti srpske a ne jugoslovenske OZNE (Odjeljenja za zaštitu naroda, preteče UDBE), kojom je rukovodio Slobodan Penezić – Krcun. Pretpostavlja se da je srpska OZNA, nakon sudske presude, obavila tajnu egzekuciju i sahranu Mihailovića.
Misterija se odnosi na mjesto gdje je Mihailović pokopan. Nagađa se da se grobnica nalazi na području Beograda: Adi Ciganliji, Lisičjem potoku, Starom sajmištu…
Srpske vlasti su oformile posebnu Državnu komisiju za pronalaženje posmrtnih ostataka komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini. Otvoreni su arhivi tajnih službi, BIA-e (Bezbjednosno-informativne agencije) i VBA (Vojno-bezbjednosne agencije). Izgleda kako nema bitnijih pomaka, jer arhive tajnih službi ne daju odgovor na pitanje gdje se nalazi Mihailovićev grob.
METEOROLOZI I ,,ČETNICI”: General Kapičić kaže da nije ni sudio, ni tužio, ni ubio, ni sahranio Mihailovića, ali kako bi ga ,,da su meni rekli da ga strijeljam – strijeljao, kao što bih strijeljao samog sebe kad bih izdao svoju zemlju”.
,,Neću da umrem kao lažljivo pseto. Ja ne brojim godine, nego dane. Vjeran sam idealima moje mladosti i mojim mrtvim drugovima!”, kaže general Kapičić za Monitor. Sve i kad bi imao saznanja o mjestu sahrane Mihailovića, tvrdi kako ga ne bi otkrio ni po koji cijenu, jer je ,,Mihailović u grob stavio i srpski narod”.
Kapičić je jedini preostali, živi, visokorangirani svjedok događaja oko hapšenja Mihailovića. Do 1962. nije bilo nikakvih vijesti o tome na koji način su se nove jugoslovenske vlasti dočepale svog smrtnog neprijatelja, sve dok beogradska Politika nije objavila feljton Kako je uhvaćen Draža Mihailović.
Nakon što je Nikola Kalabić, komandant četničke Gorske garde, krajem 1945. vještom obavještajnom igrom namamljen da iz šume dođe u Beograd, gdje je uhapšen – otpočele su pripreme za hvatanje Mihailovića. Kalabić je, po svemu sudeći, postao saradnik OZNE.
Grupa oficira OZNE, njih ukupno 12-orica, bila je u konspiraciji izolovana u jednom stanu u Beogradu. Tu su, osim zapuštanja kosa i brada, takođe od Kalabića ,,učili” četničke običaje. Grupa ,,četnika”, uključujući Kalabića, potom je prebačena na teren. Kapičić je sa svojim ljudima, sedmoricom drugih operativaca OZNE, bio maskiran u meteorologe i radio vezom iz Višegrada i okoline raspoređivao vojne i policijske snage kako ne bi poubijali ,,četnike”.
Preko javki ,,četnici” su stupili u kontakt s Mihailovićem koji je prepoznao Kalabića. Prihvatio je njegov prijedlog da krenu za Srbiju gdje je, navodno, narod nestrpljivo očekivao njegov povratak i ,,nastavak borbe sa komunistima”. U noći između 12. i 13. marta 1946. uhapšen je Mihailović, dok je veći dio njegove pratnje ubijen u obračunu na licu mjesta. Mihailović je navodno uzviknuo: ,,Šta bi, braćo Srbi!” Svi ,,četnici”, oficiri OZNE, zbilja su bili listom Srbi.
,,Sa džipom, na putu Dobrun – Priboj, u blizini Višegrada, sačekao sam naše ‘četnike’ koji su doveli Mihailovića. Pojavili su se ubrzanim korakom iz šume, preko jedne kosine. Mihailović je bio blijed kao kreč. Na putu do Beograda stali smo u Užice, gdje smo kupili hranu. Ponudio sam Mihailoviću hranu, on je odbio. To je bio čitav razgovor tokom puta”, kaže Kapičić.
SPALJENI ARHIVI: Otvaranje arhiva tajnih službi potvrdilo je ,,komunističku istoriografiju” o načinu na koji je Mihailović uhvaćen, kao i iskaze generala Kapičića. U arhivu srpske BIA-e je pronađeno desetine depeša sa izvještajima o komunikaciji radio-vezom grupe koja je bila zadužena za hvatanje i centrale OZNE za Srbiju i Beograd. Najveći broj sačuvanih depeša je iz perioda od nekoliko dana uoči hapšenja, uključujući Kalabićeve depeše (koje je potpisivao pseudonimom Čika Pera). Zasluge za hapšenje Mihailovića dobilo je 12 operativaca OZNE Srbije, koji su odlikovani i unaprijeđeni, dok je vijest o hapšenju 24. marta 1945. u tadašnjem parlamentu objavio Aleksandar Ranković, u to vrijeme jugoslovenski ministar unutrašnjih poslova.
Dvije decenije kasnije, 1966. godine, Ranković je smijenjen na plenumu Centralnog komiteta SKJ pod optužbom da je UDBA – koju je, iako formalno potpredsjednik države, i dalje kontrolisao – postavila prislušne uređaje u Titovoj rezidenciji. Događaj je u vezi sa aktuelnim pokušajima da se utvrdi lokacija Mihailovićevog groba. Kapičić je od 1946. bio Rankovićev pomoćnik, a od 1956. ambasador u Mađarskoj i Švedskoj, do 1963. godine. Nakon smjene Rankovića, Tito je planirao velike čistke unutar UDBE i pozvao je Kapičića, koji je u to vrijeme bio penzioner, da preuzme jugoslovensku tajnu službu.
,,S Titom sam razgovarao u njegovoj rezidenciji u Užičkoj ulici. Nikad u životu ga nijesam vidio takvog – bio je uzbuđen, ljut. Razgovoru je prisustvovala i Jovanka Broz. Poveo me u njegov kabinet i pokazao neke kablove. Kazao sam mu kako ne vjerujem da ga je Ranković prisluškivao, da je to nečija podvala”, rekao je Kapičić izvještaču Monitora.
I bez Kapičića, UDBA je pročešljana uzduž i poprijeko, ne samo kadrovski. Dokument koji se sada nalazi u beogradskom Arhivu Jugoslavije (АЈ, SIV, 130, fas.br..558 – 1969. SSUP SDB, strg.pov.01. br. 42., 5. februar 1969.) govori o tome kako je obavljena velika revizija materijala tajne službe. Naime, na dan pada Rankovića, 1. jula 1966. godine, jugoslovenska UDBA je imala ukupno 2.754.923 personalnih dosijea ili, u dužini, oko 12 kilometara povjerljivih materijala! Dokumentacija je, odlukama posebnih komisija, narednih godina manjim dijelom ustupljena arhivskim ustanovama a najveći dio je spaljen, ukjučujući i dio dokumentacije o hapšenju i pogubljenju Mihailovića.
Srpska BIA – čija je delegacija ove godine položila vijenac na spomenik Mihailoviću na Ravnoj Gori – dostavila je tamošnjem tužilaštvu dokumentaciju kojom se potvrđuje da je ,,iz arhivskog fonda uništena dokumentacija koja je u datom političkom trenutku predstavljala balast za službu”. U jednoj bilješci od 19. maja 1969. godine navodi se da je uništena cjelokupna dokumentacija, podaci za lica kojima se tajna služba bavila, materijal u vezi sa raznim operativnim akcijama, veći broj skripti i kartoteka ,,o neprijateljskim i na smrt osuđenim kolaboracionistima okupatora”. Zapisnici od 14. i 31. jula 1966. godine, neposredno nakon pada Rankovića, ukazuju da su kase sa arhivskim materijalom otvarane, zatvarane, a potom i zapečaćene, kao i da su tom prilikom uzeti Materijali sa primjedbama druga Rankovića.
STARI, NE BRINI: Ironija se ogleda u činjenici da su i Ranković i nekadašnji šef OZNE Srbije Krcun Penezić, poput Mihailovića, naknadnim tumačenjima dobili status ,,žrtve antisrpske zavjere”. Na sahrani Rankovića avgusta 1983. na beogradskom Novom groblju se okupio, tvrdi se, 100.000 ljudi – što je bio prvorazredni politički skup u praskozorje obnavljanja srpskog nacionalizma. Za smrt Penezića, u automobilskoj nesreći novembra 1964, postoji, iako ničim dokazana, tvrdnja kako je ,,poginuo pod sumnjivim okolnostima”. U Penezićevom automobilu, koji je jurio 130 km na sat, nalazio se u Svetolik Lazarević, šef grupe ,,četnika” iz OZNE koja je uhvatila Mihailovića.
Književnik Dobrica Ćosić (vidi boks) bio je blizak i sa Rankovićem i sa Penezićem. Kasnije je ispričao: ,,Krcun je jednom, u pripitom stanju, u Plavom vozu, na putu za Zagreb, rekao Titu: ‘Stari, ne brini za sebe dok smo ti mi Srbi verni'”.
Iako dio Srba sada voli da zapjeva Druže Tito tebe Srbi lažu/Oni vole đenerala Dražu Titova grobnica, Kuća cvijeća, još uvijek je u Beogradu.
Dobrica Ćosić 1946. optuživao Dražu za ,,nebrojene zločine”
Kao izvještač magazina Duga Dobrica Ćosić je prisustvovao suđenju Dragoljubu Mihailoviću. Evo izvoda iz njegovog članka: ,,Godine 1943. na zboru u Župskom Stupnju, u kome su četnici zaklali mladića zato što je voleo partizane, rekao sam seljacima i njegovoj majci: ‘Vi ćete suditi izdajnicima!’… I, evo, ovog sunčanog junskog jutra misao i želja miliona ljudi biće stvarnost… Banditi daju generalije. Šta me se tiču! I petogodišnje siroče iz Vranića i nepismena starina iz Foče zna ih po grobovima… Za unakaženu Milančetovu detinju dušu, za ubijenu radost igre i srećnog dečaštva optužujem Dražu! Javni tužilac čita… Njegova optužba nije ni hiljaditi deo onoga što mi osećamo. Optužba o tome ne govori. Optužujem. Sada više ne znam šta je važnije, šta je strašnije. Deset, sto, hiljadu nebrojenih zločina njegovih…” (Duga, br. 47, 20. jun 1946. godine).
Od Gaete do Nobelove nagrade
Od kraja 1980-ih Jovo Kapičić se našao u središtu polemika na istorijske teme. Rođen je 1919. u kampu Crnogorske vojske u Gaeti (Italija). Njegova biografija je neodvojiva od sobitija 20. vijeka.
Kapičićeva predratna, izuzetno zgodna djevojka Davorjanka – Zdenka Paunović, bila je Titova ratna sekretarica i nevjenčana supruga do svoje smrti 1946. godine. Kapičić se oženio sa Milom, kćerkom Jovana Ćetkovića, 1918. poznatog unioniste i autora knjige Ujedinitelji Crne Gore i Srbije (1940). Optuživan je Kapičić da je bio jedan od glavnih protagonista Golog otoka. Polemisalo se i o njegovoj ulozi oko ubistva Krsta Popovića (1947), koji se nije odazvao na pozive Kapičića da se preda.
Vještina i lična hrabrost preporučile su Kapičića da još 1941. godine postane politički komesar Lovćenskog partizanskog odreda. Učesnik je svih najtežih partizanskih borbi i odlikovan je Ordenom narodnog heroja.
Manje poznati su drugi aspekti Kapičićevog neobično bogatog životopisa. Bio je 1945. glavni obavještajac u Ambasadi DFJ u Parizu kojom je rukovodio poznati srpski pjesnik Marko Ristić. Iz Skoplja je – na liniji tadašnje Titove zamisli o stvaranju ,,Velike Jugoslavije” od Trsta do Soluna – koordinirao akcije grčkih komunističkih ustanika (pokret ELAS, pod komandom Markosa Vafiadesa, uz podršku etničkih Makedonaca iz Egeja) protiv britanskih trupa i njoj lojalnih grčkih saveznika. Kao saradnik, po liniji propagande, tada mu je bio dodijeljen jedan drugi poznati književnik – Mihailo Lalić. Krajem 1940-ih Kapičić je, ispred UDBE, rukovodio timom naučnika, uključuju akademike Pavla Savića i Ivana Supeka, na projektu stvaranja jugoslovenske atomske bombe. U najvećoj diskreciji je bio na terenskim istraživanjima u Makedoniji u potrazi za rudom uranijuma. Neposredno po vojnoj intervenciji SSSR-a, Kapičić je 1956. upućen u Mađarsku za ambasadora, gdje je postavio obavještajnu mrežu. Na istom zadatku je, kao ambasador, bio u Švedskoj, gdje mu je, u poslovima nadziranja ,,neprijateljske emigracije”, pomoćnik bio Vladimir Rolović (ustaše su ga ubile 1971). Kapičić je bio zadužen i da svi aspekti dodjeljivanja Nobelove nagrade Ivu Andriću 1961. budu odrađeni bez greške…
DR ZVEZDAN FOLIĆ, ISTORIJSKI INSTITUT CRNE GORE
Draža i Pavelić su personifikacije zla
MONITOR: Što je glavna karakteristika četničkog pokreta?
FOLIĆ: Kolaboracionizam je od jeseni 1941. godine bio konstanta u djelovanju četničkog pokreta. Saradnja sa njemačkim i italijanskim okupatorom se ni u kom slučaju ne može pravdati ,,egzistencijalnim razlozima” jer su fašističke represalije bile usmjerene prema svim rodoljubima u Jugoslaviji, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. I sami četnici su se nemilosrdno obračunavali sa svojim sunarodnicima.
MONITOR: Postoje li razlike u djelovanju četnika u Srbiji i Crnoj Gori?
FOLIĆ: Četnici su se pridržavali Instrukcija koje je decembra 1941. godine sačinio njihov vođa Dragoljub Mihailović, u kojima je naglašeno stvaranje etnički čiste Srbije u okviru jedne jugoslovenske države. Postoje izvjesne razlike u odnosu četnika prema okupatoru na prostorima Srbije i Crne Gore. Četnički odredi u Srbiji su u avgustu i septembru 1941. godine oslobodili Loznicu, a zajedno sa partizanskim jedinicama i još par drugih mjesta. Ubrzo su utonuli u mračne vode kolaboracionizma. Suviše kasno su pokušali da se rehabilituju oktobra 1944, kada su sadjejstvovali sa trupama Crvene armije u borbama kod Kruševca i Čačka. Četnici u Crnoj Gori su, osim u jednom slučaju, bili lojalni okupatorima. Oni su, obuzeti mržnjom prema nepravoslavnom stanovništvu, otvorili vatru na italijanske vojnike, koji su u januaru 1943. godine pokušali da zaštite Muslimane u bjelopoljskom srezu od četničkog masakra. To su bili prvi i jedini četnički hici na okupatorske vojnike.
MONITOR: Da li je Dragoljub Mihailović bio ratni zločinac ili antifašista kako se sada tvrdi?
FOLIĆ: Postoji pregršt dokaza koji rječitije od svega govore o Mihailovićevom kolaboracionizmu, surovim mjerama preduzetim prema političkim protivnicima, zločinima nad nesrpskim stanovništvom. Pored Ante Pavelića, vođe ustaškog pokreta, Mihailović predstavlja personifikaciju zla u Jugoslaviji 1941-1945. Srpski oficiri koji su uhapsili Mihailovića zaslužuju poštovanje zbog svoje hrabrosti, umješnosti, rodoljublja, a njegovo proglašenje za ratnog zločinca apsolutno je utemeljeno i validno.
MONITOR: Da li se, s obzirom na službeno izjednačavanje partizanskog i ravnogorskog pokreta u Srbiji (kroz boračko-penzijska primanja, preko novih udžbenika istorije, itd) može postaviti dilema: Ko je u Srbiji pobijedio 1945. godine?
FOLIĆ: U Srbiji, kao i u Jugoslaviji,1945. pobijedili su antifašisti. Nažalost, 60 godina docnije većina političkih snaga u Srbiji je iz ideoloških i pragmatičnih razloga nasilnom analogijom izjednačila antifašiste i saradnike okupatora. To je eklatantan primjer obesmišljavanja istorije, njene zloupotrebe i manipulacije.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
KOJE FAKULTETE UPISUJU CRNOGORSKI STUDENTI: Priprema za državni posao

Objavljeno prije
19 satina
20 Juna, 2025
Privredna udruženja ukazuju da se nastavlja prekomjerno školovanje kadra u društvenim i humanističkim naukama, dok nedostaju stručnjaci iz tehničkih, ICT i STEM oblasti. Tvrde da upisna politika nije u dovoljnoj mjeri usklađena sa realnim potrebama tržišta rada
Za upis u prvu godinu osnovnih studija za studijsku 2025/2026. godinu na Univerzitetu Crne Gore (UCG) predloženo je 3.311 mjesta na budžetu, 1.225 mjesta na postdiplomske specijalističke studije i 2.010 mjesta za dvogodišnje master studije, saopšteno je iz UCG. Očekuje se da nakon Vladine odluke bude raspisan konkurs za upis na osnovne studije.
,,U narednu studijsku godinu planiran je upis brucoša na 19 organizacionih jedinica. U ponudi imamo 67 studijskih programa”, kazali su Monitoru iz UCG. Naglašavaju da se veliko interesovanje bilježi gotovo na svim organizacionim jedinicama, posebno za studijske programe koji već godinama u prvom upisnom roku budu potpuno popunjeni. ,,Pored prirodnih i tehničkih nauka (IT smjerovi, medicina, arhitektura i srodne discipline) veliko je interesovanje i za društveno-humanističke oblasti. Programi kao što su obrazovanje učitelja, predškolsko vaspitanje i obrazovanje, psihologija, pedagogija, prava, ekonomija i političke nauke privlače značajan broj kandidata svake godine”, kažu u UCG.
U protekle dvije godine najviše je brucosa upisalo Ekonomski fakultet, 2023. godine – 335, 2024. godine – 326, a za ovu godinu planirano je 390 mjesta. Po broju planiranih mjesta slijede Filozofski i Elektrotehnički fakultet (330), Pomorski fakultet sa 260, Prirodno matematički fakultet 250, Filološki fakultet 230, Biotehnički fakultet 155… (vidi tabelu).
,,Upisna politika na univerzitetima u Crnoj Gori djelimično prati, ali još uvijek ne zadovoljava potrebe tržišta rada. Postoji prostor za unapređenje u domenu usklađivanja ponude visokoškolskog obrazovanja sa stvarnim ekonomskim i društvenim potrebama”, ističu za Monitor iz Privredne komore Crne Gore.
Navode da se nastavlja prekomjerno školovanje kadra u društvenim i humanističkim naukama, dok se osjeća manjak stručnjaka iz tehničkih, ICT i STEM oblasti. Smatraju da je neophodno da se studijski programi brže ažuriraju, u skladu sa savremenim tehnološkim i tržišnim trendovima, kako bi studenti sticali savremena znanja primjenjiva u praksi. Uočljiv je, kažu, izostanak sistematskog i kontinuiranog mehanizma kojim bi se prikupljali podaci o deficitarnim zanimanjima i potrebama poslodavaca.
UCG tvrdi da većina programa iz oblasti prirodnih nauka bilježi značajano interesovanje studenata. Od ove godine kreće novi studijski program Hemija, za koje očekuju veliko interesovanje kandidata. Ipak, kažu da postoje programi kao što su Matematika i Fizika za koje je trenutno manji broj zainteresovanih, te da taj trend prate i na osnovu njega planiraju dodatne aktivnosti promocije i podrške.
,,Procenat diplomiranja varira od programa do programa, ali Univerzitet kontinuirano radi na poboljšanju uslova studiranja i podrške studentima kako bi se povećala stopa uspješnog završetka studija”, kažu. Prosječno, 50 do 60 odsto studenata u roku završava studije.
Pregled konačnih rang lista na sajtu UCG pokazuje da su se tokom prošle godine na pojedinim fakultetima, poput fizike, kao studenti na budžetu upisivali i oni koji su tokom srednje škole imali dovoljan i dobar uspjeh. Sa UCG objašnjavaju da su kriterijumi jasno definisani Pravilnikom o upisu: ,,Za većinu studijskih programa nije predviđeno polaganje prijemnog ispita. Upis se vrši na osnovu postignutog uspjeha tokom srednjoškolskog obrazovanja i rezultata sa eksterne mature. Polaganje prijemnog ispita predviđeno je samo na malom broju studijskih programa, kao što su arhitektura, psihologija, medicina, stomatologija i umjetničke oblasti”.
I iz Unije poslodavaca Crne Gore za Monitor kažu da upisna politika još nije u dovoljnoj mjeri usklađena sa realnim potrebama tržišta rada. Crnogorskoj privredi, ukazuju, su najpotrebniji visokoobrazovani kadrovi u oblastima informacionih tehnologija, inženjerstva, ekonomije, turizma i zaštite životne sredine.
,,Poslodavci godinama ukazuju na potrebu za promjenom upisne politike, kako u srednjim školama tako i na fakultetima, koja mora biti rezultat ozbiljne analize tržišta rada, projekcija ekonomskog razvoja i konsultacija sa privrednim sektorom. Već tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja, učenicima je važno pružiti objektivne i pravovremene informacije o potrebama tržišta rada”, kažu u Uniji.
Na UCG tvrde da svake godine na osnovu detaljnih analiza i ispitivanja tržišta rada definišu svoju upisnu politiku. ,, U skladu sa ovim podacima planiramo razvoj i akreditaciju novih studijskih programa, pa svake godine u ponudi imamo barem jedan novi program koji odgovara savremenim trendovima i potrebama tržišta rada. ” kažu.
U Uniji insistiraju da prava strategija nedostaje. ,,Nažalost, Crna Gora još nema jasnu, integrisanu i sveobuhvatnu strategiju koja bi dugoročno stimulisala mlade da se opredijele za deficitarna zanimanja. Neophodno je stvoriti ambijent u kojem će mladi prilikom izbora zanimanja donositi odluke na osnovu ličnih afiniteta, ali i u skladu sa mogućnostima zapošljavanja, razvojem tržišta i stvarnim potrebama privrede”, kažu.
Saradnja privrede i visokoškolskih ustanova nije institucionalno uređena tj. privreda nije institucionalno zastupljena u tijelima visokoškolskih ustanova, kažu iz Privredne komore, uz zamjerku da je većina naučnih istraživanja i dalje više teorijskog nego primijenjenog karaktera.
Navode da privatni univerziteti intenzivnije sarađuju sa privredom, omogućavajući studentima veći pristup mentorskim programima, startup inkubatorima i praksama u kompanijama. ,,Kada je riječ o državnom univerzitetu, u saradnji sa privredom ističu se Ekonomski fakultet, Fakultet za turizam i Pomorski fakultet. Ekonomski fakultet UCG je pilotirao projekat dualni sistem obrazovanja u sistemu visokog obrazovanja”, kažu.
Iz Unije upozoravaju na ukorijenjenu percepciju mladih o radu u javnom sektoru, gdje se državna uprava i dalje doživljava kao sigurniji i poželjniji izbor: ,,Istovremeno, broj zaposlenih u javnom sektoru već se približio granici održivosti, što je dodatan alarm za donosioce odluka”.
Crna Gora se suočava sa ozbiljnim nedostatkom kadra u gotovo svim oblastima, upozoravaju iz Privredne komore: ,,Veliki broj obrazovanih ljudi nakon završetka studija deficitarnih zanimanja napušta zemlju, a oni koji su završili u inostranstvu se ne vraćaju, što je veliki gubitak za naše društvo”.
UNIVERZITET CRNE GORE |
2023 | 2024 | PLAN ZA 2025 |
ARHITEKTONSKI FAKULTET | 52 | 61 | 50 |
BIOTEHNIČKI FAKULTET | 95 | 72 | 155 |
EKONOMSKI FAKULTET | 335 | 326 | 390 |
ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET | 248 | 264 | 330 |
FAKULTET DRAMSKIH UMJETNOSTI | 13 | 14 | 35 |
FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI | 31 | 34 | 48 |
FAKULTET POLITIČKIH NAUKA | 141 | 140 | 140 |
FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE | 96 | 91 | 120 |
FAKULTET ZA TURIZAM I HOTELIJERSTVO | 123 | 93 | 150 |
FILOLOŠKI FAKULTET | 171 | 143 | 230 |
FILOZOFSKI FAKULTET | 247 | 255 | 330 |
GRAĐEVINSKI FAKULTET | 81 | 92 | 110 |
MAŠINSKI FAKULTET | 90 | 69 | 150 |
MEDICINSKI FAKULTET | 197 | 204 | 185 |
METALURŠKO-TEHNOLOŠKI FAKULTET | 56 | 51 | 140 |
MUZIČKA AKADEMIJA | 18 | 19 | 28 |
POMORSKI FAKULTET KOTOR | 168 | 138 | 260 |
PRAVNI FAKULTET | 211 | 211 | 210 |
PRIRODNO MATEMATIČKI FAKULTET | 184 | 147 | 250 |
Total | 2557 | 2424 | 3991 |
Ne manjka direktora
Crna Gora ima 14.752 direktora i rukovodilaca, kao i 56.518 stručnjaka i umjetnika, pokazuju podaci sa Popisa stanovništva iz 2023. godine koji se odnose na zanimanja i djelatnosti, a koje je u izvještaju objavila Uprava za statistiku Monstat.
Od ukupno 248 hiljada zaposlenih, direktori i rukovodioci čine šest odsto, a sa stručnjacima i umjetnicima to je skoro 30 odsto ukupnog broja radno angažovanih. Stručnjaci su prema metodologiji osobe sa visokim obrazovanjem, čije je radno mjesto definisano kao stručno lice.
Najviše direktora živi u Podgorici 5.936, što je 40 odsto njihovog ukupnog broja, a zatim u Budvi 1.368, Herceg Novom 1.058, Baru 1.005, Nikšiću 972… U najmlađoj opštini Zeta, nekada najvećem poljoprovrednom centru Crne Gore, žive 222 direktora, dok je broj radno angažovanih u oblasti poljoprivrede 206.
Stručnjaka i umjetnika, takođe, najviše je u Podgorici, skoro polovina, 25 hiljada, a zatim u Nikšiću 5.365, Baru 3.408, Budvi 2.829…, a najmanje u Šavniku gdje ih živi 70, Petnjici 97 i Plužinama 102.
Od ukupnog broja zaposlenih 248 hiljada, u Podgorici živi 83,5 hiljada, što je trećina ili 33 odsto. Direktora, stručnjaka i umjetnika u glavnom gradu je značajno više od tog procenta za ukupan broj zaposlenih.
Najbrojnije zanimanje na popisu bilo je radnik u uslugama i trgovinama 57.286.
Službenika u administraciji ima 22.245, od čega u glavnom gradu živi 8.144, u Nikšiću 2.002, u Budvi 1.508… Službenika u administraciji najmanje je u Šavniku 41, u Plužinama 42, Petnjici 49, Gusinju 70…
Građana koji rade u djelatnostima poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na popisu je bilo 5.262, od čega najviše u Bijelom Polju 1.513, a zatim slijede Pljevlja 492, Nikšić, Podgorica 319… Manje od deset zaposlenih u ovoj oblasti imaju Budva, Plav, Rožaje i Žabljak.
Na popisu je zanatsko zanimanje navela 18.112 osoba, od čega u Podgorici 4,5 hiljada, u Nikšiću dvije i po i u Baru i Bijelom Polju po hiljadu i po osoba.
Žene brojnije među stručnjacima, u administraciji, trgovini, a manjina među direktorima
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040. PRED USVAJANJEM PO HITNOM POSTUPKU: Spisak (ne)utemeljenih želja

Objavljeno prije
19 satina
20 Juna, 2025
Ukoliko skupštinska većina naredne nedjelje usvoji ponuđeni Prostorni plan Crne Gore, forma će biti zadovoljena. I ne mnogo više od toga. Pravi uvid u suštinu tog dokumenta dobićemo naknadno. A đavo se, kažu, krije u detaljima
Između dvije telefonske sjednice – na jednoj je izabran direktor ANB u punom mandatu, na drugoj za još šest mjeseci produžen mandat direktoru Uprave policije u v.d. stanju – Vlada je uvrdila Prijedlog Prostornog plana Crne Gore (PPPCG) do 2040. I uputila ga Skupštini na hitno izjašnjavanje. U parlamentu je taj zahtjev naišao na otvorena vrata, pa je sjednica u čiji je dnevni red uvršten i Prijedlog, zakazana za sledeću srijedu (25. jun).
Da li je umjesno pitati da li je poslanicima ostavljeno dovoljno vremena da se na kvalitetan način upoznaju sa „strateškim dokumentom najvažnijim nakon Ustava Crne Gore, koji predstavlja ključni oslonac za dalji razvoj države, modernizaciju urbanih i vanurbanih sredina, te unaprjeđenje kvaliteta života građana“ (citat iz saopštenja resornog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine)? Ili se treba pomiriti sa naumom izvršne i zakonodavne vlasti da se nepune dvije nedjelje vaga o kvalitetu dokumenta čije usvajanje kasni više od pet godina. Između ostalog i zato što je on u međuvremenu postao jedna od obaveza izvršne i zakonodavne vlasti iz Reformske agende koja je preduslov za isplatu novca iz Plana rasta Evropske unije.
Predloženi PPCG-2040, u svakom slučaju, ostavlja prostor za razmišljanje i dileme. Već površnim pregledom tog dokumenta (više od 500 stranica) može se primijetiti da je na njemu, manje ili više, rađeno kroz mandate četiri vlade (Duška Markovića, Zdravka Krivokapića, Dritana Abazovića i Milojka Spajića). Uz različite (zastarjele) ulazne podatke, projekcije, ciljeve i strategije za njihovu realizaciju.
Tako dokument na više mjesta navodi probleme i ograničenja koja su proizvod pandemije kovida (prekid lanaca snabdijevanja, na primjer) ali u njemu nijesmo pronašli reflekcije na aktuelnu krizu na Bliskom istoku (Gaza, Sirija, sukob Izrael-Iran).
Nedostajalo je i međuresorne saradnje između timova koji su radili na dokumentu, možda i u različitim vremenskim periodima.
Tako se, u dijelu koji se odnosi na razvoj turističke privrede, Velika plaža pominje kao “najveći potencijal za razvoj ekskluzivnog turističkog kompleksa, na nivou države, Primorskog regiona i lokalne zajednice”. Lokacija je identifikovana kao potencijal za razvoj „turističkih zona sa niskim uticajem na životnu sredinu” iako je na njoj planirana gradnja desetospratnica. Na drugoj strani, tamo gdje se govori o zaštiti i očuvanju životne sredine, ista Velika plaza se pominje kao kandidat za međunarodno zaštićeno EMERALD područje uz mogućnost proširenja zaštite na “12 kilometara plaže i pojas u zaleđu od 1.000 metara”.
Predlaže se da priobalni pojas do 1.000 metara od mora bude zona u kojoj bi bila obustavljena stanogradnja, već bi bilo moguće graditi samo hotele visoke katogorije. Na drugoj strani, Durmitor se – iako je u pitanju nacionalni park dijelom i pod UNESCO-vom zaštitom – preporučuje kao prostor za razvoj vjetroelektrana!?
Usvajanje predloženog PPCG-2040. aktuelizovaće i davna sporenja po pitanju korišćenja hidropotencijala. U njemu je identifikovano nekoliko potencijalnih lokacija za nove hidroelektrane, naročito u gornjem toku Morače, Komarnice i Ćehotine. „Prioritet je valorizacija vodnog potencijala bez narušavanja ekosistema i međunarodnih obaveza“, stoji u Prijedlogu.
Iako su raniji projekti (npr. HE Buk Bijela, HE Morača, HE Komarnica) bili sporni zbog uticaja na životnu sredinu, plan otvara prostor za gradnju HE Komarnica i Kruševo, „fazno oživljavanje“ projekta HE Morača, isključivo uz „punu procjenu“ uticaja na biodiverzitet i kulturnu baštinu i nastavak gradnje malih i srednjih hidroelektrana na pritokama rijeka u sjevernom dijelu države. I tri elektrane na gas: Bar, Podgorica i Pljevlja.
Priređivači Plana vide u Crnoj Gori, u narednih 15 godina, brze pruge na kojima će se vozovi kretati brzinom do 160 kilometara i devet aerodroma. „Mrežu aerodroma Crne Gore u planskom periodu čine dva postojeća međunarodna aerodroma, planirani aerodrom Berane i šest manjih aerodroma za rekreativno i sportsko letenje (Ćemovsko polje u Podgorici, Kapino polje u Nikšiću, Žabljak, Pljevlja, Bar i Ulcinj). A tu je i mreža obećanih autoputeva i brzih cesti ukupne dužine preko 600 kilometara.
Projekat Velje brdo zavrijedio je jedan pasus u predloženom dokumentu: “U toku izrade PPCG-2040, Vlada Crne Gore je pokrenula inicijativu i donijela odluku o izgradnji stambenog naselja na području Velje brdo, u cilju obezbjeđivanja određenog fonda stanova (broj se više ne pominje – prim. Monitora) po pristupačnim uslovima i uz kontrolu sa državnog nivoa. Na detaljnijem/nižem planskom nivou će se definisati prostorni kapacitet, infrastrukturno opremanje i zaštita prostora, u cilju realizacije projekta koji je definisan kao projekat od javnog interesa”, navedeno je u Planu. Bez pomena brojnih kontroverzi koje prate tu ideju.
U tom kontekstu, značajno je pomenuti tvrdnju Centra za zaštitu i proučavanje ptica – da je Predlog prostornog plana usvojen bez saglasnosti Agencije za zaštitu životne sredine. Po njima, to je razlog zbog koga skupštinski Zakonodavni odbor ne bi smio podržati taj dokument.
Negdje se u ponuđenim projekcijama PPCG-2040 išlo do najsitnijih detalja. Tako se predviđa da će na Žabljaku 2040. stanovati tri domaćinstva više nego što ih je popisano pretprošle godine, dok će u Šavniku, za 15 godina,biti devet stanovnika manje nego 2023.
A negdje se ostalo u načelnim, mahom optimističkim, predviđanjima. Najavljuje se „značajan ekonomski rast podstaknut realizacijom infrastrukturnih projekata“ uz oslonac na domaće resurse i sektore turizma, energetike, saobraćaja i poljoprivrede, ali ta očekivanja ne prate projekcije koje bi omogućile praćenje realizacije obećanog.
Među ciljevima do kojih treba doći realizacijom zacrtanog u PPCG-2040 navodi se dostizanje EU prosjeka po pitanju prosječne zarade, kupovne moći i bruto društvenog proizvoda po stanovniku. To bi značilo da će se BDP udvostručiti, uz kontinuirano najbrži privredni rast u Evropi – od tri do pet odsto godišnje; da će plate porasti sa sadašnjih hiljadu na približno 2,5 hiljada eura, dok će se kupovna moć stanovnika Crne Gore udvostručiti za 15 godina. Sa 51 odsto evropskog prosjeka (podatak Eurostata odnosi se na 2023. godinu) na 100 odsto 2040. Realno?
Taj se optimizam ne vidi u očekivanom rastu turizma ili poljoprivrede. Među numerički iskazanim ciljevima, očekivanje da se broj turista do 2040. poveća sa sadašnjih 2,6 na tri miliona, a broj noćenja sa 15 na 20 miliona. Skromno. Ujedno, PPCG-2040 predviđa povećanje obradivih poljoprivrednih površina za najmanje 35 odsto, dok će očekivana vrijednost poljoprivredne proizvodnje porasti za najmanje 40 odsto (to će inflacija uraditi, bez bilo čijeg truda). Kao jedna od mjera koja bi trebalo pomoći napretku crnogorske poljoprivrede, navodi se zaštita poljoprivrednog zemljišta od pretvaranja u građevinsko. Ali se potom navode izuzeci koji, po nekim javno izrečenim procjenama, unaprijed obesmišljavaju taj naum.
Moglo bi se ovako u nedogled. Recimo, o tome da su detalji razvoja vodovodne i kanalizacione mreže, gradnja (legalnih) deponija i postrojanje za prečišćavanje otpadnih voda prebačeni na teret planova nižeg reda. Da se ne talasa.
Ukoliko skupštinska većina, kao što to najavljuje resorni ministar Slaven Radunović, naredne nedjelje usvoji ponuđeni Prostorni plan Crne Gore, forma će biti zadovoljena. Pravi uvid u njegovu suštinu dobićemo naknadno. A đavo se, kažu, krije u detaljima.
Top 10
Uz pomoć vještačke inteligencije (chatGPT) izdvojili smo deset najviših stambenih /poslovnih objekata čija izgradnja se pominje u predloženom Prostornom planu CG do 2040:
Zgrada u Budvi (naselje Dubovica) – planirana do 28 spratova
Zgrada u Baru (Topolica) – planirana do 25 spratova
Zgrada u Podgorici (centar) – do 22 sprata
Objekti na lokaciji Luštica Bay (Tivat) – više zgrada do 20 spratova
Zgrada u Bijelom Polju – predviđena do 18 spratova
Objekti u Sutomoru (kraj obale) – do 16 spratova
Objekti u Herceg Novom (lokacija Meljine) – do 15 spratova
Zgrada u Nikšiću (centar) – do 14 spratova
Turistički kompleks Žabljak – do 12 spratova
Turistički rizort Ulcinj (Velika plaža) – do 10 spratova
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski

Objavljeno prije
1 sedmicana
14 Juna, 2025
Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako
Upis države na prostor ulcinjske Solane ,,Bajo Sekulić” je nezakonit, odlučio je Upravni sud.
,,Upravni sud Crne Gore je presudio da je 15 miliona kvadrata solane u Ulcinju nepravedno oduzeto Eurofondu koji je kupio za 800 hiljada eura.Pravedna kupovina, nema što.Isto kao da ti neko proda kvadrat stana u Podgorici za 50 centi. Ili da za kilo paprika kupiš porše. Ili, recimo, da pridaš malo para pa Milov majbah daš u zamjenu za 15 miliona kvadrata najluksuznijeg zemljista u Crnoj Gori. Poješće nas mrak”, komenatarisao je presudu na svom Fejsbuk profilu ekološki aktivista i dugogodišnji borac za spas Solane Darko Saveljić.
Stečajna uprava Solane podnijela je tužbu Upravnom sudu nakon što je Uprava za katastar u junu 2022. godine upisala kao vlasnika imovine Solane državu Crnu Goru. To se desilo na osnovu rješenja Vladinog Savjeta za privatizaciju koje je donijelo rješenje da Eurofond nije platio tržišnu naknadu za akcije Solane. Na čelu tadašnjeg Savjeta za privatizaciju bio je premijer Dritan Abazović, na čelu Ministarstva finansija Aleksandar Damjanović, Uprave za katastar Koča Đurišić, a PJ Ulcinj Dževdet Čaprići. Tadašnja ,,pobjeda” države iz URA je objašnjena ovako: ,,Mi smo imali jednu krađu naočigled očiju javnosti gdje je zemljište ‘Solane’ od skoro 15 miliona kvadratnih metara ustupljeno Veselinu Baroviću za svega 800.000 eura, nakon čega je on imao namjeru da ga proda za skoro 260 miliona eura i prenamijeni za građevinsko zemljište”.
Najnovijim rješenjem Upravnog suda stečajna uprava bi ponovo mogla da pokrene prodaju imovine jer je ona vraćena Eurofondu, koji je većinski vlasnik Solane u stečaju.
Stečaj u Solani uveden je u prvoj polovini 2005. godine, a neuspjeli petogodišnji plan reorganizacije trajao je od početka 2006. godine.
Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak Milu Đukanoviću.
Nakon privatizacije, proizvodnja soli je opala, fabrika izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je podizao kredite zalažući imovinu fabrike, a onda je 2011. u preduzeću opet proglašen stečaj. Eurofond je te godine zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.Nijesu uspjeli ni brojni pokušaji prodaje jer je Solana nuđena po cijeni većoj 300 puta od one koju je platio Eurofond.
Upravni sud je sada usvojio tužbu stečajne uprave i poništio osporeno rješenje o upisu prava svojine državi Crnoj Gori nad imovinom Solane
,,Da bi Država svoje pretenzije u pogledu vlasničkih prava na predmetnim nepokretnostima mogla ostvariti, neophodno bi bilo da eventualno inicira parnični postupak u kome bi se raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava svojine, sem ukoliko nije riječ o zemljištu na kome bi Država ex lege, s obzirom na kategoriju zemljišta mogla imati pravo svojine”, navodi se u novoj odluci Upravnog suda.
Posebno zanimljivo je sljedeće obrazloženje presude: ,,U eri vladavine društvene svojine (kao svačije i ničije) moguće je naći argumente za opravdanje postojanja tih prava, koja su joj imanentna, a kojima su zakonodavci htjeli, čisto neuspješno, da joj daju kakav-takav imovinsko-pravni izraz. Danas nema opravdanja da u eri vladanja novih svojinsko-pravnih odnosa ova prava egzistiraju i dalje. Prava iz bivše društvene svojine bila su smetnja za realizaciju investicionih, prodajnih i drugih aranžmana. Najveći broj društveno-pravnih lica je u stvari prestao da postoji i umjesto njih nastali su novi subjekti, kao njihovi pravni sljedbenici. Na ove subjekte prešla su i nepretvorena prava iz društvene svojine. Naravno, to je samo po sebi protivrječno”.
,,Presuda Upravnog suda je van svake ekonomske i pravne logike, i predstavlja direktan pucanj u naš evropski put, jer Solana predstavlja glavnu stavku u poglavlju 27 koje se tiče zaštite životne sredine. Bez adekvatnog rješenja pitanja Solane nema daljeg progresa na putu učlanjenja u EU”, saopštio je predsjednik ulcinjske URE i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.On je dodao i da je presuda Upravnog suda, takođe, jasan pokazatelj da neke megalomanske ambicije sumnjivog kapitala nastavljaju da vrebaju najvrjednije resurse Ulcinja i Crne Gore, uz najmanju moguću cijenu i van svih zakonskih procedura.
Njegov partijski lider Dritan Abazović, na konferenciji za štampu u Skupštini, izjavio je da se radi o teritoriji koja je ogromna – 15 miliona kvadratnih metara koja vrijedi najmanje 200 miliona eura. ,,Nakon velike borbe prošle Vlade, Upravni sud želi da vrati stvari na staro. Pokušaćemo na sve načine da se odupremo tajkunima”, kazao je Abazović i dodao da su crnogorski tajkuni koji su tada vodili Eurofond kupili Solanu za pet centi po kvadratu.
Otkako je država ,,preuzela” Solanu nije urađeno mnogo. Najstarijim ulcinjskim preduzećem, shodno odluci Vlade, upravljaju NPCG od avgusta 2015.godine, s ciljem zaštite biodiverziteta.
Ulcinjska Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici lokalnog parlamenta 24. juna 2019. godine, proglašena zaštićenim područjem Parkom prirode. Ni pet godina od preuzimanja vlasti nijesu uspjele da uspostave vlasničku upravljačku strukturu za novi Park prirode. Opština je planirala da 2021. preuzme upravljanje Solanom od JP “Nacionlani parkovi Crne Gore” (NPCG),ali je odustala jer tada nije stvorila pravne pretpostavke da uđe u taj posao.
Sredinom aprila ove godine Vlada je dala saglasnost da Javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkovima (NP) upravlja ulcinjskom Solanom u stečaju narednih šest mjeseci. ,,S obzirom na to da upravljač Parka prirode još nije formiran, na čemu se intenzivno radi na relaciji Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstvo finansija i Opština Ulcinj, NP i dalje vrši poslove upravljača”, piše u Vladinoj informaciji.
Ugovor o zakupu predstavlja pravni osnov za angažovanje 21 bivšeg radnika Solane na poslovima realizacije planskih aktivnosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Solane.
Oko formiranja preduzeća koje bi upravljalo Solanom, Vlada i Opština Ulcinj bezuspješno pregovaraju, najava predsjednika Opštine Ulcinj Genci Nimanbegua da je njegova intencija da novo preduzeće bude formirano do kraja prošle godine nije ostvarena. Prema planu, Opština Ulcinj bi u novoformiranom preduzeću Park prirode “Ulcinjska solana”, bila suvlasnik sa Vladom.
Institucijama se nije žurilo. iako su stručnjaci naglašavali da je proglašenje Solane za park prirode samo mrtvo slovo na papiru. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) upozoravali su da su godine nebrige i neadekvatnog upravljanja područjem dovele do toga da se na Ulcinjskoj solani smjenjuju periodi poplava i suša, tako je da je ovo zaštićeno područje više puta dovedeno na granicu ekološke katastrofe.
,,Urušeni nasipi doveli su do toga da se velike količine vode zadržavaju u centralnom dijelu Solane, dok ostali bazeni veći dio godine ostaju suvi. Tako da je realizacija projekta sanacije urušenih nasipa i dovođenja slane vode u bazene pretpostavka za očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta kako bi ono ostalo najveći ‘aerodrom’ za ptice na istočnoj obali Jadrana”, saopštili su ranije iz CZIP-a.
Pored politike i prava, priča o Solani je dobar pokazatelj našeg odnosa prema prirodnim biserima. Solana je osnovana 1934., a posljednja berba soli obavljena je 2013. Od tada Crna Gora je jedina mediteranska zemlja koja ne proizvodi so.
Srećom da sve ne zavisi od nas, pa je Solana ne samo zbog brojnosti ptičjeg fonda već i zbog rijetkih vrsta biljaka, važna na evropskom nivou. Solana je na Ramsarskoj listi kao međunarodno značajno močvarno stanište, a najavljeno je da će biti uključena i u
Natura 2000, dio ekološke mreže koju čine područja značajna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova u okvirima Evropske unije.
Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Ulcinjska Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 19 sati
Napredak i nepovjerenje
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 20 sati
Duboki kapital
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Hljeba i blokada
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Na početku
Milena Perović

Novi broj


Napredak i nepovjerenje

NAPAD IZRAELA NA IRAN I PODRŠKA ZAPADA: Pravo agresora na odbranu

MITROPOLITI I ANDRIJA MANDIĆ NA ZADATKU U SLOVENIJI: Četništvo kao svetosavska dogma
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLAST I PRIVILEGIJE: Neće da fali
-
Izdvojeno3 sedmice
GDJE SU PRIPADNICI SEDME UPRAVE: Tajne veze
-
Izdvojeno4 sedmice
USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći
-
Izdvojeno3 sedmice
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama
-
INTERVJU4 sedmice
SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: EU mora da bira – da li podržava narod koji nosi evropske vrijednosti ili vlast koja ih gazi
-
DUHANKESA3 sedmice
Komanči iz Gaze
-
FOKUS2 sedmice
MILAN PAUNOVIĆ- INSAJDERSKE PRIČE: Tajne trojke