FOKUS
Društvo skrivenih talenata
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor onlineBivši premijer Milo Đukanović opet se našao među najbogatijim političarima svijeta. Ovoga puta Đukanović je posljednji od dvadeset najbogatijih političara, prema internet sajtu Top 20 list. Njegovo bogatstvo procjenjeno je na 10 miliona funti. Nije prvi put da se bivši premijer nađe među kraljevima i sultanima. Prošle godine su ga u najimućnije svrstali Independent i Forbes.
Đukanović je ranije, nakon što su američki Međunarodni konzorcijum novinara(ICIJ) i Centar za istraživačko novinarstvo njegovo bogatstvo procijenili na oko 14, 7 miliona eura, demantovao da posjeduje toliko bogatstvo.
Zvanični i Monitoru dostupni podaci govore da Đukanović jeste priličan milioner. Upravlja sa nekoliko firmi, ima vlasništvo u Prvoj banci i Univerzitetu Donja Gorica, vrijedne nekretnine upisane na neke od svojih firmi. Nije, ipak, jasno kako je napravljena procjena o Đukanovićevom bogatstvu od preko 14 miliona eura. Zvanično, bivši premijer nije najbogatiji Crnogorac.
Prvo mjesto pripada jednom drugom bivšem premijeru. Smiješno ili ne, Taksin Šinavatra, bivši premijer Tajlanda najbogatiji je crnogorski državljanin.
Njegovo bogatstvo procjenjuje se u milijardama dolara. Postao je primijer Tajlanda 2001. godine, a njegova je partija dva puta nakon toga pobijeđivala na izborima. Sa vlasti je zbačen vojnim pučem 2006. godine i optužen za zloupotrebu vlasti i korupciju. Utočište je našao u Crnoj Gori.
Ko je sljedeći na listi najbogatijih Crnogoraca ne može se sa sigurnošću tvrditi, s obzirom da u Crnoj Gori nije lako doći do takvih podataka. S rizikom da se o nekog ogriješimo, vrlo vjerovatno da se na drugom mjestu nalazi mlađi brat bivšeg premijera Aco Đukanović.
Mlađi Đukanović, o čemu je Monitor pisao, u Crnoj Gori posjeduje stotine hiljada kvadrata zemlje i desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora na najatraktivnijim lokacijama, a uknjižio je i spomenike kulture.
U njegovom je vlasništvu 46,48 akcija Prve banke, u kojoj sa bratom Milom i sestrom Anom Kolarević posjeduje većinski paket. Posjeduje 10. 6 odsto Rudnika uglja i većinsko vlasništvo nad Republičkim zavodom za projektovanje i planiranje.
Iako je američki ICIJ njegovo bogatstvo procijenio na 167 miliona dolara, prema zvaničnim i Monitoru dostupnim podacima, mlađi Đukanović u Crnoj Gori posjeduje mnogo više. A bogatstvo svakodnevno raste.
Prethodne sedmice objavljeno je da je utrostručena vrijednost više miliona vrijednih parcela koje posjeduje u Baru, tik uz obalu, i to nakon izmjena DUP-a koje je inicirao gradonačelnik Bara Žarko Pavićević. Nekako su se zvijezde poklopile, pa je za dvije decenije Aco Đukanović od nezaposlenog podstanara, zaduženog za ozvučenje partijskih skupova DPS-a, postao jedan od najbogatijih Crnogoraca. Mnogo i da je Holivud.
Slijede prijatelji i kumovi. Jedan od najbogatijih je biznismen Duško Knežević, deklarisani prijatelj Mila Đukanovića. Posjeduje nekoliko firmi – Jadranski sajam u Budvi, Atlas grupu, Univerzitet Mediteran…
Preko Atlas grupe Knežević posjeduje Atlas mont banku, Medicinski i spa centar Meljine, kompleks Kamenovo bič od 33 hiljade kvadrata, Televiziju i radio Atlas, fabriku vode Aqua Monta, Invest banku Montenegro, kao i velelepno zdanje u Podgorici, još u izgradnji – Atlas kapital centar, planiran na 93 hiljade kvadrata, u čiju je izgradnju Knežević sa stranim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, navodno uložio ogroman novac, stotine miliona eura.
Knežević je ranije objavio da ima milijardu i da će je duplirati. Ne ide mu kako je planirao. Još nije prodata ni polovina apartmana Atlas capital centra, a njegove agencije kvadrat prodaju od 2800 eura do četiri hiljade, jeftinije nego ranije.
Posjeduje i vrijedne nekretnine u Srbiji, poput hotela Mažestik. U Srbiji je 2005. godine prodao svoju Atlas banku Pireus banci koja je nakon toga odobrila kredit od 1.5 miliona eura firmi Kapital invest Mila Đukanovića.
Među deset najbogatijih svoje bi mjesto našao i Veselin Barović, kum bivšeg premijera. On je i zvanično uknjižio prvu milijardu, zarađenu izmjenama prostornih dokumanata.
Barovićev dragulj je Eurofond koji kontrolišu on i sa njim povezana lica i firme. Preko Eurofonda Barović posjeduje veliki broj crnogorskih preduzeća: Solanu Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimozu, Jugopetrol, Crnogorski elektroprenosni sistem, Bjelasicu Rada…
Samo ulcinjska Solana vrijedi milijardu. U posjedu te firme je 15 miliona kvadrata zemljišta u Ulcinju, tik uz obalu. Prostornim planom od 2008. godine, od industrijskog to je zemljište preimenovano u građevinsko, sa mogućnošću izgradnje turističkog naselja. Zemljište koje je Barović platio 30 centi po kvadratu dostiglo je tako cijenu od 100 eura po kvadratu. Prema računici MANS-a- to je milijarda eura.
I dok preduzeća koje Eurofond kontroliše mahom odlaze u stečaj, Barović i njegovi zarađuju na vrijednim nekretninama. Manjinski akcionari optužili su ih i da su insajderskim trgovinama izvukli novac iz fonda i prebacili ga na sebe i svoje firme.
U društvu najbogatijih je i biznismen Zoran Ćoćo Bećirović koji preko firme Bepler i Džejkobson, sa sjedištem u Londonu, posjeduje vrijednu imovinu u Crnoj Gori.
U vlasništvu te firme su hoteli Avala u Budvi, Bjanka i Lipka u Kolašinu i Ski-centar Bjelasica, koji se prostire na 147.000 kvadrata zemljišta. Bećirović je sa anonimnim ruskim partnerima podigao i Rusko Selo iznad Svetog Stefana. Zoran i njegov brat Dragan Bećirović bili su i suvlasnici dnevnog lista Republika. Dragan Bećirović ubijen je nedavno u Budvi, ubistvo još nije razriješeno.
Prema više izvora Zoran Bećirović je tek istureni igrač , iza kog stoje mnogo moćniji – familija Đukanović i Stanko Subotić Cane.
Još jedan Đukanovićev kum, Dragan Brković, računa se u najimućnije. Kroz razne transakcije, od aluminijuma do drveta, prigrabio je stotine miliona eura i stotine hiljada kvadrata zemlje na najljepšim lokacijama i desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Vlasnik je čitavog niza kompanija – od Vektre Montenergo do Vektre Jakić, a privatizovao je nekoliko crnogorskih preduzeća – od HTP Boke, preko Rumijatransa i Morača trasna do Korporacije Jakić.
Na osnovu ogromne imovine koju je preuzeo od države Brković je povukao stotine miliona kredita. Njegov sin Bojan kazao je nedavno da je „navikao da se u Sent Moricu sretne sa Monikom Beluči, u Rimu sa Staloneom, a da sa Valentinom Rosijem ne priča samo o moto-trkama, već i o biznisu”. Blagoš njemu, nama i Rosiju.
Među deset najbogatijih Crnogoraca je i Vojin Lazarević, kojeg srpski mediji zovu ,,strujni milioner”. Bio je član Narodne stranke, poslanik u crnogorskom i saveznom parlamentu, ministar bez portfelja u Vladi Crne Gore i savjetnik za ekonomske odnose Filipa Vujanovića. Bio je u upravnim odborima Elektroprivrede i Jugopetrola.
I Lazareviću je krenulo tokom sankcija. On je 1997. godine, uz pomoć Vuka Hamovića, ušao u trgovinu strujom za potrebe Crne Gore. Ubrzo postaje i akcionar i potpredsjednik borda direktora u Hamovićevoj londoskoj firmi EFT koja dobija unosne poslove otkupa i prodaje viškova struje elektroprivreda Republike Srpske, Crne Gore i Srbije.
Lazarević posjeduje i kompaniju Rudnap group koja je direktno ili sa partnerima prisutna u 15 zemalja. EPCG je prošle godine kupila od Rudnap grupe skoro 178.000 megavata struje za oko 8,55 miliona eura. U Crnoj Gori na Lazarevića se vode hiljade kvadrata zemljišta i stambeno poslovnog prostora u Kotoru, mahom u Starom gradu. U Crnoj Gori aktivna je njegova firma Pluto export, registrovana u Kotoru.
I sjever Crne Gore ima svoje milionere. Jedan od njih je i Safet Kalić Sajo, kontroverzni biznismen iz Rožaja. Srpska policija Kalića vidi kao jednog od glavnih narko bosova Balkana.
On u Crnoj Gori posjeduje stotine hiljada kvadrata zemlje i desetine hiljada kvadrata poslovnog i stambenog prostora. Posluje preko nekoliko firmi, a privatizovao je dva nekada državna preduzeća – rožajski HTP Turjak i Kristal. U Rožajama posjeduje dva hotela i dva restorana, a simbol njegovog bogatstva i moći u tom gradu je i velelepna zgrada sa heliodromom, u centru. Preko članova najuže familije, Kalić posjeduje i benzinsku pumpu.
Ostaće upamćen po svadbi i svatovima. Na njegovoj svadbi gostili su se funkcioneri ANB–a, zapošljeni u obezbjeđenju bivšeg premijera Mila Đukanovića, te članovi surčinskog i zemunskog klana.
Još je jedna crnogorska svadba vrijedna pomena– ona sina Svetozara Marovića, Miloša, na koju je prema pisanju medija utrošeno pola miliona eura.
Svetozar Marović, bivši potpredsjednik Vlade, je preko noći postao jedan od najbogatijih Crnogoraca, nakon što je 2009. godine prijavio 816.928 metara kvadratnih zemlje u Budvi koje ranije nije pominjao. Ta zemlja vrijedna je preko 160 miliona eura.
Bogatstvo Marovića je i u dobrim poslovnim vezama. Mlađi Marović ima nekoliko firmi, a jedan je od osnivača MC Marina Budva, u kojoj polovinu imaju Predrag i Nenad Mićunović, bratanići kontroverznog biznismena Branislava Mićunovića.
Iako njihova imovina zvanično više nije kolika je bila, među najbogatijim Crnogorcima su i Pljevljaci, braća Darko i Duško Šarić.
Prema procjenama istražnih organa Srbije koji Darka Šarića terete za šverc 2.2 tone kokaina, njegov narko klan je zaradio oko pet milijardi eura, od čega je oko 350 miliona eura uloženo u nekretnine i poslove u Srbiji.
On zvanično više ne posjeduje nekretnine u Crnoj Gori, ali su njegov brat Duško i majka vlasnici nekoliko desetina hiljada zemlje, i nekoliko hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Glavna firma braće Šarić u Crnoj Gori, Mat company sa kapitalom od preko 12 miliona eura pod istragom je tužilaštva. Preko te su firme Šarići povukli višemilionske kredite iz Hipo alpe adria i Prve banke koja im je odobrila pet miliona eura u vrijeme kada joj je bilo zabranjeno kreditoranje.
Da se bogatstvo i moć ne mjere nekretninama jasno je i na primjeru Branislava Mićunovića. Da je on najmoćniji Crnogorac, tvrde opozicioni političari ali i drugi izvori.
Zvanično, u upravi je firme Džek pot, a posjeduje i parcelu na Svetom Stefanu, zemlju na Žabljaku, stotine hiljada kvadrata zemlje i poslovne prostore u Nikšiću. Mnogo manje od ostalih domaćih bogataša, ali je malo onih koji na pomen njegovog imena ne pomisle i na moć i bogatstvo.
Najbogatijima u Crnoj Gori zajedničko je jedno – Milo Đukanović. Kumovi, prijatelji, partneri i naravno brat. Zna bivši premijer, bogat je onaj ko ima dosta prijatelja.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO
Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana
Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.
Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.
Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.
Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona
Objavljeno prije
2 sedmicena
29 Novembra, 2024Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen, završiti na prekršajnim prijavama
Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.
U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo- Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.
Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.
Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.
Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju. Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.
Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii – ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.
Rukometno rivalstvo dva kluba traje decenijama i utakmice su često praćene tenzijama. Naročito nakon obnove crnogorske nezavisnosti. Tako je, u martu 2016. izbila tuča između igrača ova dva tima na meču u Beranama a iz publike se i tada Cetinjanima skandiralo – ustaše.
Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je najoštrije osudio „izlive šovinizma na rukometnoj utakmici u Beranama“ i pozvao nadležne organe da hitno reaguju i sankcionišu aktere. ,,Negativan odnos publike u Beranama prema našim rukometašima, izlivi mržnje i klicanje drugoj državi nijesu od juče i imaju svoj kontinuitet, ali sam bio uvjeren da su prošlost”, kazao je Đurašković i dodao da vjeruje da takav odnos nije odnos Berana i ubjedljive većine Beranaca koji poštuju i Cetinje, Lovćen i Crnu Goru zbog čega pozivam na smirivanje tenzija i fer i sportsko navijanje u Beranama, na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori.
Iz Rukometnog saveza Crne Gore (RSCG) kazali su da ovakvi propusti u organizaciji zahtijevaju kaznu za organizatora utakmice, o čemu će organi Saveza donijeti odluku u narednim danima.
Monitor saznaje da je početkom ove sedmice policija hapsila izgrednike u Beranama, te da na spisku imaju 20-ak osoba.
Pored rukometa, nacionalistično divljanje često je na fudbalskim utakmicama. Aktuelni šampion Crne Gore u fudbalu Dečić iz Tuzi u posljednjih par godina igra zapaženu ulogu u crnogorskom fudbalu. To je pratilo i sve žešće navijanje od strane prije svega navijača FK Budućnosti – Varvara. U aprilu ove godine Varvari su prekinuli utakmicu ova dva tima u Tuzima. Zabranjeno im je da idu na četiri sljedeća gostovanja, a Budućnost je kažnjena sa 5.000 eura zbog navijačke pirotehnike i još 5.000 zbog vrijeđanja suparnika na nacionalnoj osnovi. I prije ove kazne, tokom prošle sezone, Budućnost je kažnjena sa tri meča bez prisustva publike nakon što su u duelu drugog kola varvari vrijeđali Albance na nacionalnoj osnovi.
Sukob između dva kluba ima i političku dimenziju. Nezadovoljan odlukom Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Crne Gore o kazni Budućnosti, oštro je reagovao predsjednik Opštine Tuzi Lindon Đeljaj. ,,Svi koji su bili na stadionu tog dana, kao i gledaoci koji su na televiziji pratili jednu od najvažnijih utakmica ove sezone, prisustvovali su ponovnom ničim izazvanom izlivu divljaštva, mržnje i šovinizma. I umjesto da, nakon nekoliko sličnih skandala, FSCG decidirano pokaže nultu toleranciju na rasizam, Disciplinska komisija je svojim odlukama pokazala da direktno podstiče ovakvo ponašanje, koje ne služi na čast ni državi ni sportu uopšte”, izjavio je Đeljaj.On je tada poručio i da će razmotriti soluciju da Dečić istupi iz Prve lige, te da će se žaliti evropskoj i svjetskoj kući fudbala – UEFA i FIFA.
I početak nove sezone obilježila je tenzija između navijača ova dva kluba. Krajem septembra, kolona navijača Budućnosti kretala se, nakon utakmice, kroz Tuzi. Mediji su izvjestili da su ih vrijeđali iz obližnjih lokala, dok su pojedini mediji prenijeli da je bilo provociranja sa obje strane. Sukob je spriječila policija.
UEFA je prošle godine, u maju, kaznila fudbalske saveze Crne Gore i Srbije nakon utakmice ove dvije reprezentacije u Podgorici. Iz krovne evropske organizacije ocijenjeno je da je navijanje dijela publike bilo “pogrdno i rasističko”.Zbog rasizma, FSCG je kažnjen i 2019. nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”.
Početkom ove godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je u mišljenju, koje je potpisala zamjenica Nerma Dobardžić-Kurti, da OFK Grbalj, kao domaćin utakmice koja je odigrana 15. oktobra 2023., nije, shodno Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, preduzeo odgovarajuće mjere prema navijačima koji su svojim ponašanjem raspirivali netrpeljivost, netoleranciju i mržnju i pozivali na nasilje prema članovima FK Otrant Olimpik iz Ulcinja.
Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori saopštio je da su se na utakmici između ekipa Grblja iz Kotora i Otranta iz Ulcinja, odigranoj u oktobru prošle godine, čuli “histerični povici rasističkog sadržaja prema Albancima”, poput ,,ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”. Naveli su da se ovi povici često čuju na sportskim terenima u Crnoj Gori i identični su onima koji su se mogli čuti prije skoro 10 godina na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije odigranoj u Beogradu.
U maju prošle godine, pred finale državnog kupa, koje su Sutjeska i tivatski Arsenal igrali u glavnom gradu Crne Gore, dio navijača iz Nikšića je u blizini stadiona pod Goricom uzvikivao: “Nož, žica, Podgorica”.
Nakon utakmice Više državno tužilaštvo u Podgorici je po službenoj dužnosti formiralo predmet protiv 40-ak pripadnika navijačke grupe Vojvode i dalo nalog Upravi policije za prikupljanje potrebnih obavještenja i identifikaciji osoba koje su nedolično skandirale.Počinitelji su identifikovani, prikupljeni su dokazi. Ali … ,,Tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti”, odgovorila je novinarima Lepa Medenica iz podgoričkog tužilaštva.
Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima nema.
Sredinom novembra 2020. K. D., K. R., T. M., B. Ž., B. B., na javnom mjestu Donje Luge istakli su transparent veličine 200 puta 120 centimetara, na kojem je pisalo: ,,Crnogorac koji nije Srbin nečije je kopile”, koji je onda objavljen na Instagramu pod nazivom “RS – Belgrade – hooligans”. Sud za prekršaje u Bijelom Polju je počinioce oslobodio krivice, uz obrazloženje da na ovaj način nijesu mogli vrijeđati sve građane Crne Gore.
Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti završiti na prekršajnim prijavama.
Zakon o sprječavanju nasilničkog ponašanja na sportskim priredbama iz 2006. predviđa kaznene mjere za incidente poput ovog u Beranama. Po njemu, sportskim organizacijama koje ne osiguraju nesmetano i bezbjedno organizovanje sportske priredbe i ne spriječe nasilje i nedolično ponašanje gledalaca prijete kazne u visioni dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minmalne zarade ili zatvor od 60 dana. Ista kazna zatvora predviđena je i za nedolično ponašanje i nasilje gledalaca na sporstkim manifestacijama. Pored ovih mogu se izreći i zabrana prisustvovanja sportskim događajima u trajanju od mjeseca do godine. Samo se ništa od toga ne primjenjuje.
Krivična prijava protiv klubova
Monitor je imao uvid u krivičnu prijavu koja je ove sedmice proslijeđena Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću. Ime podnosioca krivične prijave poznato je redakciji.
Prijava je podnešena protiv NN lica u Košarkaškom savezu Crne Gore i klubova Budućnost, Sutjeska, Mornar, SC Derby; Rukometnog saveza Crne Gore i klubova Budvanska rivijera, RK Rudar, Partizan 1949, Mornar; Odbojkaškog saveza Crne Gore i klubova Budućnost Volley, Jedinstvo, Budva; Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore i klubova Jadran, Primorac, Cattaro, Budva, kao i NN osoba iz organa državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanje, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica. Tereti ih za zloupotrebu službenog položaja, pronevjeru i nesavjestan rad u službi.
U prijavi se navodi da je prekršen Zakon o radu, te da ne postoji nikakva evidencija nadležnih organa da su za bilo kojeg sportistu plaćeni neophodni porezi i doprinosi. Te da šteta za državu, po ovom osnovu, iznosi više desetina miliona eura od 2011!
U prijavi se navodi da su nacionalni savezi bili dužni da prijave ove nepravilnosti, kao i da inspekcija, i državni organi iz oblasti poreske politike, rada i socijalnog staranja provjere rad ovih pravnih lica.
U Fondu PIO ili u Poreskoj upravi se ne nalazi evidencija sportista iz ovih sportskih organizacija da su uplaćeni obavezni doprinosi u skladu sa važećim propisima.
Navijačke grupe u Crnoj Gori
U Crnoj Gori zvanično postoji petnaestak navijačkih grupa. U najbrojnije spadaju navijačke grupe Partizana, Zvezde, Budućnosti i Sutjeske, podaci su sa sajta Balkanski navijači.
Podgorički Varvari su najveća navijačka grupa u Crnoj Gori, koja od aprila 1987. aitvno podržava Budućnost u svim nastupima. Pored njih u Glavnom gradu, najaktivni su navijači sa Zabjela – Republikanci. U susjednoj Zeti, navijači istoimenog tima su Vukovi.
U Niksiću su najorganizovanije grupe Vojvode, koje bodre Sutjesku i navijači Partizana – Grobari Nikšić, aktivni su i Fapovci navijači lokalnog tima Čelik.
U Mojkovcu pored Delija i Grobara ima i lokalnih Serdara.
Na sajtu Balkanski navijači navodi se da je sjever Crne Gore uglavnom opredijeljen za klubove Partizan i Crvena Zvezda, „pa tako opštine Pljevlja, Plužine, Žabljak, Mojkovac, Šavnik preko 90 odsto čine ljubitelji crveno i crno belih“. Za razliku od ovih gradova, Bijelo Polje i Berane imaju navijače koji bodre gradske timove Ultras Bijelo Polje i u Beranama Streetboys. Izuzetak je i Mojkovac koji ima lokalne navijače Serdare.I Rožaje i Plav imaju svoje organizovane navijačke grupe. U Rožajama to su Gazije, dok se grupa u Plavu naziva Hajvani.
U Ulcinju pored Delija,Grobara i Varvara ima i grupa lokalnog fudbalskog kluba ciji su simpatizeri uglavnom pripadnici albanske nacionalne manjine i navijačka grupa Dilberi.
Cetinje navija za Lovćen, a na primorju u Tivtu postoji podružnica Torcide, navijača Hajduka iz Splita. Lokalna navijačka grupa u Ulcinju zove se Dilberi.
Navijači i kriminal
Globalna inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala objavila je prije dvije godine izvještaj na temu veze između navijača i kriminala na Balkanu. Istraživanje pokazuje da je od 122 navijačke grupe u Zapadnom Balkanu njih 78 bilo identifikovani kao ultraš i 21 učestvovala u nasilnim djelima huligana, a takođe imaju veze sa politikom i/ili organizovanim kriminalom.
Utvrđeno da navijačke grupe iz Crne Gore, Albanije i Kosova nisu povezane sa klanovima. Dok , za razliku od njih, pojedine grupe iz Srbije i njihove frakcije se povezuju sa klanovima, posebno sa kotorskim kavačkim klanom.
Jedan od takvih primjera je frakcija navijača Partizana koju je predvodio Veljko Belivuk, koji je osumnjičen sa djelom te grupe za izvršenje teških ubistava i mnoga krivična djela. Takođe, pored Srbije, pravni i istražni postupci se vode protiv njega i pred organima Crne Gore.U istraživanju se navodi i slučaj jednog od vođa grupe navijača Partizana Aleksandra Stankovića koji je 2016. godine poginuo, navodno zato što je uzeo 40 kilograma kokaina od crnogorske mafije, a da im nije dao novac od prodaje.
Od devedesetih naovamo dosta je pisano i o usponu i padu vođe Delija, navijača Crvene Zvezde, Željka Ražnatovića Arkana i njegovih veza sa tajnom policijom, politikom, sportom i kriminalom.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion
Objavljeno prije
3 sedmicena
22 Novembra, 2024Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura
Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.
Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.
U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu, kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.
U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.
Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura. Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija. Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.
Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350 hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura. Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG, a koja se odnose na detalje ovog posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.
U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora. Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati na profesionalni imidž Komore”.
Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica, članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.
“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.
Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.
Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora – prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali ne i u kom iznosu.
U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura. Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.
Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.
Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.
U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom. U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog, stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak, ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.
Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG nijesmo uspjeli da saznamo.
Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.
Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Struka i rezultati bili su jedino mjerilo
ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi pravosuđe po svojoj mjeri
VLAST I FINANSIJE: Nema para, ima problema
Izdvajamo
-
Stav3 sedmice
Ima li spasa za Plantaže
-
FOKUS4 sedmice
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Iskorak
-
DRUŠTVO4 sedmice
KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona
-
INTERVJU4 sedmice
TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu
-
Izdvojeno4 sedmice
NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi
-
HORIZONTI4 sedmice
NJEGOŠ I NJEGOŠEVSKA CRNA GORA: U slavu mitova, (proto)tajkuna i podjela