Povežite se sa nama

FOKUS

Društvo skrivenih talenata

Objavljeno prije

na

Bivši premijer Milo Đukanović opet se našao među najbogatijim političarima svijeta. Ovoga puta Đukanović je posljednji od dvadeset najbogatijih političara, prema internet sajtu Top 20 list. Njegovo bogatstvo procjenjeno je na 10 miliona funti. Nije prvi put da se bivši premijer nađe među kraljevima i sultanima. Prošle godine su ga u najimućnije svrstali Independent i Forbes.

Đukanović je ranije, nakon što su američki Međunarodni konzorcijum novinara(ICIJ) i Centar za istraživačko novinarstvo njegovo bogatstvo procijenili na oko 14, 7 miliona eura, demantovao da posjeduje toliko bogatstvo.

Zvanični i Monitoru dostupni podaci govore da Đukanović jeste priličan milioner. Upravlja sa nekoliko firmi, ima vlasništvo u Prvoj banci i Univerzitetu Donja Gorica, vrijedne nekretnine upisane na neke od svojih firmi. Nije, ipak, jasno kako je napravljena procjena o Đukanovićevom bogatstvu od preko 14 miliona eura. Zvanično, bivši premijer nije najbogatiji Crnogorac.

Prvo mjesto pripada jednom drugom bivšem premijeru. Smiješno ili ne, Taksin Šinavatra, bivši premijer Tajlanda najbogatiji je crnogorski državljanin.

Njegovo bogatstvo procjenjuje se u milijardama dolara. Postao je primijer Tajlanda 2001. godine, a njegova je partija dva puta nakon toga pobijeđivala na izborima. Sa vlasti je zbačen vojnim pučem 2006. godine i optužen za zloupotrebu vlasti i korupciju. Utočište je našao u Crnoj Gori.

Ko je sljedeći na listi najbogatijih Crnogoraca ne može se sa sigurnošću tvrditi, s obzirom da u Crnoj Gori nije lako doći do takvih podataka. S rizikom da se o nekog ogriješimo, vrlo vjerovatno da se na drugom mjestu nalazi mlađi brat bivšeg premijera Aco Đukanović.

Mlađi Đukanović, o čemu je Monitor pisao, u Crnoj Gori posjeduje stotine hiljada kvadrata zemlje i desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora na najatraktivnijim lokacijama, a uknjižio je i spomenike kulture.

U njegovom je vlasništvu 46,48 akcija Prve banke, u kojoj sa bratom Milom i sestrom Anom Kolarević posjeduje većinski paket. Posjeduje 10. 6 odsto Rudnika uglja i većinsko vlasništvo nad Republičkim zavodom za projektovanje i planiranje.

Iako je američki ICIJ njegovo bogatstvo procijenio na 167 miliona dolara, prema zvaničnim i Monitoru dostupnim podacima, mlađi Đukanović u Crnoj Gori posjeduje mnogo više. A bogatstvo svakodnevno raste.

Prethodne sedmice objavljeno je da je utrostručena vrijednost više miliona vrijednih parcela koje posjeduje u Baru, tik uz obalu, i to nakon izmjena DUP-a koje je inicirao gradonačelnik Bara Žarko Pavićević. Nekako su se zvijezde poklopile, pa je za dvije decenije Aco Đukanović od nezaposlenog podstanara, zaduženog za ozvučenje partijskih skupova DPS-a, postao jedan od najbogatijih Crnogoraca. Mnogo i da je Holivud.

Slijede prijatelji i kumovi. Jedan od najbogatijih je biznismen Duško Knežević, deklarisani prijatelj Mila Đukanovića. Posjeduje nekoliko firmi – Jadranski sajam u Budvi, Atlas grupu, Univerzitet Mediteran…

Preko Atlas grupe Knežević posjeduje Atlas mont banku, Medicinski i spa centar Meljine, kompleks Kamenovo bič od 33 hiljade kvadrata, Televiziju i radio Atlas, fabriku vode Aqua Monta, Invest banku Montenegro, kao i velelepno zdanje u Podgorici, još u izgradnji – Atlas kapital centar, planiran na 93 hiljade kvadrata, u čiju je izgradnju Knežević sa stranim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, navodno uložio ogroman novac, stotine miliona eura.

Knežević je ranije objavio da ima milijardu i da će je duplirati. Ne ide mu kako je planirao. Još nije prodata ni polovina apartmana Atlas capital centra, a njegove agencije kvadrat prodaju od 2800 eura do četiri hiljade, jeftinije nego ranije.

Posjeduje i vrijedne nekretnine u Srbiji, poput hotela Mažestik. U Srbiji je 2005. godine prodao svoju Atlas banku Pireus banci koja je nakon toga odobrila kredit od 1.5 miliona eura firmi Kapital invest Mila Đukanovića.

Među deset najbogatijih svoje bi mjesto našao i Veselin Barović, kum bivšeg premijera. On je i zvanično uknjižio prvu milijardu, zarađenu izmjenama prostornih dokumanata.

Barovićev dragulj je Eurofond koji kontrolišu on i sa njim povezana lica i firme. Preko Eurofonda Barović posjeduje veliki broj crnogorskih preduzeća: Solanu Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimozu, Jugopetrol, Crnogorski elektroprenosni sistem, Bjelasicu Rada…

Samo ulcinjska Solana vrijedi milijardu. U posjedu te firme je 15 miliona kvadrata zemljišta u Ulcinju, tik uz obalu. Prostornim planom od 2008. godine, od industrijskog to je zemljište preimenovano u građevinsko, sa mogućnošću izgradnje turističkog naselja. Zemljište koje je Barović platio 30 centi po kvadratu dostiglo je tako cijenu od 100 eura po kvadratu. Prema računici MANS-a- to je milijarda eura.

I dok preduzeća koje Eurofond kontroliše mahom odlaze u stečaj, Barović i njegovi zarađuju na vrijednim nekretninama. Manjinski akcionari optužili su ih i da su insajderskim trgovinama izvukli novac iz fonda i prebacili ga na sebe i svoje firme.

U društvu najbogatijih je i biznismen Zoran Ćoćo Bećirović koji preko firme Bepler i Džejkobson, sa sjedištem u Londonu, posjeduje vrijednu imovinu u Crnoj Gori.

U vlasništvu te firme su hoteli Avala u Budvi, Bjanka i Lipka u Kolašinu i Ski-centar Bjelasica, koji se prostire na 147.000 kvadrata zemljišta. Bećirović je sa anonimnim ruskim partnerima podigao i Rusko Selo iznad Svetog Stefana. Zoran i njegov brat Dragan Bećirović bili su i suvlasnici dnevnog lista Republika. Dragan Bećirović ubijen je nedavno u Budvi, ubistvo još nije razriješeno.

Prema više izvora Zoran Bećirović je tek istureni igrač , iza kog stoje mnogo moćniji – familija Đukanović i Stanko Subotić Cane.

Još jedan Đukanovićev kum, Dragan Brković, računa se u najimućnije. Kroz razne transakcije, od aluminijuma do drveta, prigrabio je stotine miliona eura i stotine hiljada kvadrata zemlje na najljepšim lokacijama i desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Vlasnik je čitavog niza kompanija – od Vektre Montenergo do Vektre Jakić, a privatizovao je nekoliko crnogorskih preduzeća – od HTP Boke, preko Rumijatransa i Morača trasna do Korporacije Jakić.

Na osnovu ogromne imovine koju je preuzeo od države Brković je povukao stotine miliona kredita. Njegov sin Bojan kazao je nedavno da je „navikao da se u Sent Moricu sretne sa Monikom Beluči, u Rimu sa Staloneom, a da sa Valentinom Rosijem ne priča samo o moto-trkama, već i o biznisu”. Blagoš njemu, nama i Rosiju.

Među deset najbogatijih Crnogoraca je i Vojin Lazarević, kojeg srpski mediji zovu ,,strujni milioner”. Bio je član Narodne stranke, poslanik u crnogorskom i saveznom parlamentu, ministar bez portfelja u Vladi Crne Gore i savjetnik za ekonomske odnose Filipa Vujanovića. Bio je u upravnim odborima Elektroprivrede i Jugopetrola.

I Lazareviću je krenulo tokom sankcija. On je 1997. godine, uz pomoć Vuka Hamovića, ušao u trgovinu strujom za potrebe Crne Gore. Ubrzo postaje i akcionar i potpredsjednik borda direktora u Hamovićevoj londoskoj firmi EFT koja dobija unosne poslove otkupa i prodaje viškova struje elektroprivreda Republike Srpske, Crne Gore i Srbije.

Lazarević posjeduje i kompaniju Rudnap group koja je direktno ili sa partnerima prisutna u 15 zemalja. EPCG je prošle godine kupila od Rudnap grupe skoro 178.000 megavata struje za oko 8,55 miliona eura. U Crnoj Gori na Lazarevića se vode hiljade kvadrata zemljišta i stambeno poslovnog prostora u Kotoru, mahom u Starom gradu. U Crnoj Gori aktivna je njegova firma Pluto export, registrovana u Kotoru.

I sjever Crne Gore ima svoje milionere. Jedan od njih je i Safet Kalić Sajo, kontroverzni biznismen iz Rožaja. Srpska policija Kalića vidi kao jednog od glavnih narko bosova Balkana.

On u Crnoj Gori posjeduje stotine hiljada kvadrata zemlje i desetine hiljada kvadrata poslovnog i stambenog prostora. Posluje preko nekoliko firmi, a privatizovao je dva nekada državna preduzeća – rožajski HTP Turjak i Kristal. U Rožajama posjeduje dva hotela i dva restorana, a simbol njegovog bogatstva i moći u tom gradu je i velelepna zgrada sa heliodromom, u centru. Preko članova najuže familije, Kalić posjeduje i benzinsku pumpu.

Ostaće upamćen po svadbi i svatovima. Na njegovoj svadbi gostili su se funkcioneri ANB–a, zapošljeni u obezbjeđenju bivšeg premijera Mila Đukanovića, te članovi surčinskog i zemunskog klana.

Još je jedna crnogorska svadba vrijedna pomena– ona sina Svetozara Marovića, Miloša, na koju je prema pisanju medija utrošeno pola miliona eura.

Svetozar Marović, bivši potpredsjednik Vlade, je preko noći postao jedan od najbogatijih Crnogoraca, nakon što je 2009. godine prijavio 816.928 metara kvadratnih zemlje u Budvi koje ranije nije pominjao. Ta zemlja vrijedna je preko 160 miliona eura.

Bogatstvo Marovića je i u dobrim poslovnim vezama. Mlađi Marović ima nekoliko firmi, a jedan je od osnivača MC Marina Budva, u kojoj polovinu imaju Predrag i Nenad Mićunović, bratanići kontroverznog biznismena Branislava Mićunovića.

Iako njihova imovina zvanično više nije kolika je bila, među najbogatijim Crnogorcima su i Pljevljaci, braća Darko i Duško Šarić.

Prema procjenama istražnih organa Srbije koji Darka Šarića terete za šverc 2.2 tone kokaina, njegov narko klan je zaradio oko pet milijardi eura, od čega je oko 350 miliona eura uloženo u nekretnine i poslove u Srbiji.

On zvanično više ne posjeduje nekretnine u Crnoj Gori, ali su njegov brat Duško i majka vlasnici nekoliko desetina hiljada zemlje, i nekoliko hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Glavna firma braće Šarić u Crnoj Gori, Mat company sa kapitalom od preko 12 miliona eura pod istragom je tužilaštva. Preko te su firme Šarići povukli višemilionske kredite iz Hipo alpe adria i Prve banke koja im je odobrila pet miliona eura u vrijeme kada joj je bilo zabranjeno kreditoranje.

Da se bogatstvo i moć ne mjere nekretninama jasno je i na primjeru Branislava Mićunovića. Da je on najmoćniji Crnogorac, tvrde opozicioni političari ali i drugi izvori.

Zvanično, u upravi je firme Džek pot, a posjeduje i parcelu na Svetom Stefanu, zemlju na Žabljaku, stotine hiljada kvadrata zemlje i poslovne prostore u Nikšiću. Mnogo manje od ostalih domaćih bogataša, ali je malo onih koji na pomen njegovog imena ne pomisle i na moć i bogatstvo.

Najbogatijima u Crnoj Gori zajedničko je jedno – Milo Đukanović. Kumovi, prijatelji, partneri i naravno brat. Zna bivši premijer, bogat je onaj ko ima dosta prijatelja.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo