Povežite se sa nama

OKO NAS

DUGE GODINE AGONIJE BJELOPOLJSKOG VUNKA: Prazna obećanja

Objavljeno prije

na

Prije nešto više od mjesec, po ko zna koji put tokom minulih devet godina, radnici nekadašnjeg bjelopoljskog giganta AD Vunko u stečaju, pozvali su nadležne u Opštini da se hitno uključe u rješavanje njihovog problema. Poručili su da su strpljivo čekali na naplatu svojih potraživanja, a da nadležni i pored preko dvadeset raspisanih tendera nijesu našli kupca za fabriku.

,,Punih devet godina čekamo da dođemo do svojih prava na jedan potpuno demokratski način, naravno vjerujući u institucije države. Prioritetna potraživanja radnika su 841.000 eura. Osim toga tražimo i da se Vlada odrekne dijela svojih potraživanja, makar pola miliona, da bi mogli isplatiti otpremnine po godini radnog staža”, kazali su radnici.

Oko 330 nekad zaposlenih u tom preduzeću su zatražili i smjenu stečajnog upravnika Radojice Grbe koji je, kako kažu, glavni krivac za agoniju u kojoj se nalaze. Najavili su da će od njega tražiti da vrati novac koji je uzeo u stečajnom postupku.

Stečajni upravnik je prije godinu i po bio uvjeren da rješenje, ipak, postoji. On je tada, uz posredovanje gradonačelnika Bijelog Polja Aleksandra Žurića, o prodaji Vunka razgovarao i s bjelopoljskim privrednicima.

,,Postoji interesovanje bjelopoljskih privrednika da to kupe u djelovima. U tom pravcu smo uradili elaborat o podjeli na 21 parcelu. Predstoji procjena vrijednosti i onda ćemo napraviti anketu ko je za šta zainteresovan. Ako bude interesovanja da se na taj način većina može prodati, onda ćemo raspisati tender”, objasnio je tada Grba.

No, nekadašnji ponos bjelopoljske privrede i dalje je neprodat. Bjelopoljac Slavko Fuštić tvrdi da je za sada spriječeno ,,poklanjanje” onog što je ostalo od tog preduzeća. Protesti su, kaže on, urodili plodom i spriječili stečajnog upravnika, koji je pokušao da proda zemljište Vunka po cijeni od 260 eura za ar da to učini. Riječ je o oko 10 hektara u industrijskoj zoni s kompletnom infrastrukturom.

Fuštić je u februaru 2014. godine, dok je bio predsjednik Opštinskog odbora Demokratskog fronta osnovnom državnom tužiocu protiv Grbe podnio i krivičnu prijavu, sumnjičeći ga za zloupotrebu službenog položaja i nesavjestan rad.Prijava je odbačena u avgustu prošle godine.

Fuštić tvrdi, što je i predočio tužilaštvu, da je Grba od kada je postavljen za stečajnog upravnika 2008. godine prodao, bez tendera, između ostalog, velike količine repromaterijala i gotovih proizvoda, koji su se zatekli prilikom uvođenja stečaja.

,,Otuđio je i veliki broj mašina, koje su navodno otišle u staro gvožđe, a postoje opravdane sumnje da su u upotrebi u državama regiona. Otuđio je poslovni prostor u Beogradu i Ljubljani, takođe, bez tendera. Nezakonito je otuđio trafostanicu Vunka preko koje su se snabdijevali električnom energijom svi djelovi fabrike. Na taj način je ugrozio funkcionisanje fabrike i doveo je u zavistan položaj”, naveo je Fuštić u krivičnoj prijavi, a iza tih tvrdnji, kaže, stoji i danas.

Festić tvrdi da je Grba izdavao u zakup imovinu, opet bez tendera. Od tih prihoda, kaže, isplaćena su određena potraživanja radnika, kao i oko 90. 000 duga za struju i 12. 000 eura za vodu.

,,No, i pored toga, potraživanja koja su prijavljena i evidentirana na dan uvođenja stečaja 2008. godine nijesu ni po kojem osnovu umanjena. Ostaje nejasno kako Vunko troši električnu energiju i vodu u ogromnim količinama ako je u stečaju i ne radi. Takođe, stečajni upravnik je sebe nagradio s preko 40.000 eura za navodno upravljanje imovinom . Osnovano sumnjam da se sredstva za zakup ne uplaćuju na žiro-račun, već se daju na ruke ili za razne kompenzacije”, tvrdi Fuštić.

On tvdi i da je Grba u januaru 2014. godine raspisao licitaciju za prodaju djelova Vunka bez saglasnosti povjerilaca, bez izvršene segmentacije kod Uprave za nekretnine i bez procjene tržišne vrijednosti ponuđenih djelova od suda ovlašćenog procjenjivača.

,,Znam da je postojao investitor iz Srbije, koji je nudio da uzme fabriku u zakup na sedam godina i odmah zaposli 600 radnika, a u roku od godinu i dodatnih 1.500. Ali mu nijesu dozvolili. Za sve ovo imam dokumentaciju” , kaže Fuštić.

Pored srbijanskog investitora, navodno, prije dvije godine za ono što je ostalo od Vunka bio je zainteresovan Italijan Antonijo Bataljo iz Narlete, vlasnik firme Bikap. On je, kako je tada saopšteno, bio spreman da za bijelopoljsku firmu plati oko 2,5 miliona eura i uposli ,,veći broj” radnika. Zbog čega je Italijan, koji je u Bijelom Polju planirao proizvodnju HTZ opreme i obuće odustao, nije poznato.

Međutim, tradicionalno, pred još jedne izbore, iz lokalne vlasti javljaju da imaju rješenje i za Vunko, koji nijesu uspjeli da prodaju na ukupno 24 licitacije.

Potpredsjednik Opštine Petar Smolović, uz još nekoliko projekata, koje je najavio za narednu godinu, prošle je sedmice obznanio i plan za to preduzeće. ,,Posvetili smo pažnju i takozvanim brownfield investicijama, kao što je prostor nekadašnje fabrike Vunko. Tu je preko 300 radnika s neisplaćenim zaradama, u stečaju duži niz godina, a pokušaji da se obavi prodaja nijesu uspjeli. Zato je promijenjen koncept, pri čemu je urađena preparcelizacija u 24 parcele podijeljene u hale i zemljišta. Nakon usvajanja DUP- a stečajni sud može da objavi javnu licitaciju za sve ove parcele”, kazao je on.

Odjednom, prema riječima potpredsjednika Opštine, ne fali ni zainteresovanih investitora, čak sedam domaćih i tri sa različitih strana svijeta. On je kazao da su, pored crnogorskih, za novi koncept rješavanja problema Vunka zainteresovani i investitori iz Italije, Turske i Saudijske Arabije. Smolović je otkrio da postoji ideja da se parcela koja se ne proda pretvori u tehnopolis i biznis inkubator, uz podršku Ministarstva nauke.

Bivši radnici kažu da ne drže mnogo do tih najava i da su se sličnih naslušali tokom minulih godina.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo