OKO NAS
DUGE GODINE AGONIJE BJELOPOLJSKOG VUNKA: Prazna obećanja

Prije nešto više od mjesec, po ko zna koji put tokom minulih devet godina, radnici nekadašnjeg bjelopoljskog giganta AD Vunko u stečaju, pozvali su nadležne u Opštini da se hitno uključe u rješavanje njihovog problema. Poručili su da su strpljivo čekali na naplatu svojih potraživanja, a da nadležni i pored preko dvadeset raspisanih tendera nijesu našli kupca za fabriku.
,,Punih devet godina čekamo da dođemo do svojih prava na jedan potpuno demokratski način, naravno vjerujući u institucije države. Prioritetna potraživanja radnika su 841.000 eura. Osim toga tražimo i da se Vlada odrekne dijela svojih potraživanja, makar pola miliona, da bi mogli isplatiti otpremnine po godini radnog staža”, kazali su radnici.
Oko 330 nekad zaposlenih u tom preduzeću su zatražili i smjenu stečajnog upravnika Radojice Grbe koji je, kako kažu, glavni krivac za agoniju u kojoj se nalaze. Najavili su da će od njega tražiti da vrati novac koji je uzeo u stečajnom postupku.
Stečajni upravnik je prije godinu i po bio uvjeren da rješenje, ipak, postoji. On je tada, uz posredovanje gradonačelnika Bijelog Polja Aleksandra Žurića, o prodaji Vunka razgovarao i s bjelopoljskim privrednicima.
,,Postoji interesovanje bjelopoljskih privrednika da to kupe u djelovima. U tom pravcu smo uradili elaborat o podjeli na 21 parcelu. Predstoji procjena vrijednosti i onda ćemo napraviti anketu ko je za šta zainteresovan. Ako bude interesovanja da se na taj način većina može prodati, onda ćemo raspisati tender”, objasnio je tada Grba.
No, nekadašnji ponos bjelopoljske privrede i dalje je neprodat. Bjelopoljac Slavko Fuštić tvrdi da je za sada spriječeno ,,poklanjanje” onog što je ostalo od tog preduzeća. Protesti su, kaže on, urodili plodom i spriječili stečajnog upravnika, koji je pokušao da proda zemljište Vunka po cijeni od 260 eura za ar da to učini. Riječ je o oko 10 hektara u industrijskoj zoni s kompletnom infrastrukturom.
Fuštić je u februaru 2014. godine, dok je bio predsjednik Opštinskog odbora Demokratskog fronta osnovnom državnom tužiocu protiv Grbe podnio i krivičnu prijavu, sumnjičeći ga za zloupotrebu službenog položaja i nesavjestan rad.Prijava je odbačena u avgustu prošle godine.
Fuštić tvrdi, što je i predočio tužilaštvu, da je Grba od kada je postavljen za stečajnog upravnika 2008. godine prodao, bez tendera, između ostalog, velike količine repromaterijala i gotovih proizvoda, koji su se zatekli prilikom uvođenja stečaja.
,,Otuđio je i veliki broj mašina, koje su navodno otišle u staro gvožđe, a postoje opravdane sumnje da su u upotrebi u državama regiona. Otuđio je poslovni prostor u Beogradu i Ljubljani, takođe, bez tendera. Nezakonito je otuđio trafostanicu Vunka preko koje su se snabdijevali električnom energijom svi djelovi fabrike. Na taj način je ugrozio funkcionisanje fabrike i doveo je u zavistan položaj”, naveo je Fuštić u krivičnoj prijavi, a iza tih tvrdnji, kaže, stoji i danas.
Festić tvrdi da je Grba izdavao u zakup imovinu, opet bez tendera. Od tih prihoda, kaže, isplaćena su određena potraživanja radnika, kao i oko 90. 000 duga za struju i 12. 000 eura za vodu.
,,No, i pored toga, potraživanja koja su prijavljena i evidentirana na dan uvođenja stečaja 2008. godine nijesu ni po kojem osnovu umanjena. Ostaje nejasno kako Vunko troši električnu energiju i vodu u ogromnim količinama ako je u stečaju i ne radi. Takođe, stečajni upravnik je sebe nagradio s preko 40.000 eura za navodno upravljanje imovinom . Osnovano sumnjam da se sredstva za zakup ne uplaćuju na žiro-račun, već se daju na ruke ili za razne kompenzacije”, tvrdi Fuštić.
On tvdi i da je Grba u januaru 2014. godine raspisao licitaciju za prodaju djelova Vunka bez saglasnosti povjerilaca, bez izvršene segmentacije kod Uprave za nekretnine i bez procjene tržišne vrijednosti ponuđenih djelova od suda ovlašćenog procjenjivača.
,,Znam da je postojao investitor iz Srbije, koji je nudio da uzme fabriku u zakup na sedam godina i odmah zaposli 600 radnika, a u roku od godinu i dodatnih 1.500. Ali mu nijesu dozvolili. Za sve ovo imam dokumentaciju” , kaže Fuštić.
Pored srbijanskog investitora, navodno, prije dvije godine za ono što je ostalo od Vunka bio je zainteresovan Italijan Antonijo Bataljo iz Narlete, vlasnik firme Bikap. On je, kako je tada saopšteno, bio spreman da za bijelopoljsku firmu plati oko 2,5 miliona eura i uposli ,,veći broj” radnika. Zbog čega je Italijan, koji je u Bijelom Polju planirao proizvodnju HTZ opreme i obuće odustao, nije poznato.
Međutim, tradicionalno, pred još jedne izbore, iz lokalne vlasti javljaju da imaju rješenje i za Vunko, koji nijesu uspjeli da prodaju na ukupno 24 licitacije.
Potpredsjednik Opštine Petar Smolović, uz još nekoliko projekata, koje je najavio za narednu godinu, prošle je sedmice obznanio i plan za to preduzeće. ,,Posvetili smo pažnju i takozvanim brownfield investicijama, kao što je prostor nekadašnje fabrike Vunko. Tu je preko 300 radnika s neisplaćenim zaradama, u stečaju duži niz godina, a pokušaji da se obavi prodaja nijesu uspjeli. Zato je promijenjen koncept, pri čemu je urađena preparcelizacija u 24 parcele podijeljene u hale i zemljišta. Nakon usvajanja DUP- a stečajni sud može da objavi javnu licitaciju za sve ove parcele”, kazao je on.
Odjednom, prema riječima potpredsjednika Opštine, ne fali ni zainteresovanih investitora, čak sedam domaćih i tri sa različitih strana svijeta. On je kazao da su, pored crnogorskih, za novi koncept rješavanja problema Vunka zainteresovani i investitori iz Italije, Turske i Saudijske Arabije. Smolović je otkrio da postoji ideja da se parcela koja se ne proda pretvori u tehnopolis i biznis inkubator, uz podršku Ministarstva nauke.
Bivši radnici kažu da ne drže mnogo do tih najava i da su se sličnih naslušali tokom minulih godina.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje
U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.
Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.
U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.
Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.
Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
VALORIZACIJA SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhe
Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.
Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300 hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.
Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.
,,Mi smo negdje od 2013. godine uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.
Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.
,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.
Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.
Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad

Ulcinjska Port Milena, nekada pitoreskna laguna na samom početku Velike plaže, nakon decenija devastacije, dobija novi izgled. Od ekološke crne tačke ponovo postaje jedna od najatraktivnijih lokacija Ulcinja
„Ja sam uvjeren da je ovo decenija Ulcinja i da je ona već počela. To se ogleda i po visini investicija na svim poljima, počevši od onih u infrastrukturu pa do ulaganja u hotelske objekte visoke kategorije”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.
Prema njegovim riječima, to se možda najbolje vidi na početku Velike plaže, gdje se privodi kraju gradnja poslovno-stambenog kompleksa Porto Milena, iza koje stoji kapital iz Turske.
Cijeli ovaj prostor nakon decenija zapuštenosti dobija novi izgled, što je, kako navodi poznati ulcinjski ekolog, izvršni direktor NVO Zeleni korak, Dželal Hodžić, i dug prema istoriji. Jer, ovaj kanal od 1885. godine nosi ime po crnogorskoj knjeginji, kasnije kraljici Mileni Petrović.
Port Milena, odnosno luka Milena, je decenijama bila sigurno utočište za brodove i najveće mrijestilište ribe na Mediteranu. Bila je poznata širom Evrope po svojim kalimerama, jedinstvenim kućicama sa mrežama za izlov ribe, jer ih je fotografisao svaki turista koji je došao u Ulcinj.
Povremenim izlivanjima rijeke Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena Solana, radi čije je bezbjednosti podignut nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala riječnom vodom je prestalo.
Nakon katastrofalnog zemljotresa, 1979. godine, oko kanala je krenula intenzivna gradnja, tačnije pravi stampedo. Uzurpiraju se njegove obale praćene nasipanjem šuta, zemlje, ispuštanjem otpadnih komunalnih voda iz okolnih objekata (hotela, odmarališta, restorana, kuća, pansiona, auto-servisa…), a koje tu dospijevaju direktno ili indirektno preko potoka Bratice.
,,Prosječna širina Port Milene je nekada iznosila od 80 do 120 metara, a danas se na pojedinim mjestima može takoreći preskočiti. Sve to pokazuje nemoć državnih i opštinskih organa”, kaže Hodžić.
Situaciju je posebno otežavala činjenica da je najveći dio gradske kanalizacije završavao u ovom kanalu, pa je on postao najveća ekološka bomba na Jadranu. Ribe gotovo više nije bilo, kalimere su propadale, dok se sa tog prostora, posebno ljeti, širio nesnosni miris. Bilo je svakom jasno: dok se ta ekološka bomba ne ukloni, malo je izgleda da će čitav Ulcinj prodisati.
U jednoj studiji crnogorske Vlade iz 2013. godine se isticalo da Port Milena predstavlja najveći problem na jugu države, uz ukazivanje na potrebu iskopavanja kontaminiranog mulja iz tog kanala.
„Završetkom radova na izgradnji kanalizacione mreže za nekoliko prigradskih naselja, projekta koji se realizuje preko Evropske investicione banke i koji je vrijedan pet miliona eura, stanje u Port Mileni će biti za oko 70 odsto bolje“, tvrdi sekretar za investicije u lokalnoj upravi Minir Karamanaga.
Očekuje se da će se stanje sasvim normalizovati tek nakon realizacije projekta kompletne sanacije kanalizacione i vodovodne mreže u Ulcinju, koja se realizuje iz kredita njemačke KfW banke, a koja samo u prvoj fazi dostiže cifru od 20 miliona eura.
A na ušću Port Milene u more gradiće se ribarska luka koja će, prema projektu, moći da primi oko 80 čamaca. U okviru luke predviđena je i hala za rukovanje ribom i hlađenje, kao i 60 ribarskih kabina.
Kao rezultanta ovih radnji i očekivanja, krenula je obnova kalimera, što će sufinasirati i lokalna samouprava. Jer, te starinske naprave za ulov ribe su jedan od simbola Ulcinja, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 2017. godine ,,ribarenje kalimerama” proglasila „nematerijalnim dobrom od lokalnog značaja“.
Hodžić smatra da je sada pravo vrijeme, da nakon što je Solana proglašena Parkom prirode, bude zaštićena i Port Milena. Jer, ona je, kako naglašava, dio kulturne baštine, turističko-ekološki brend, ekonomski samoodrživ lokalitet i arhitektonsko-pejsažna autentičnost Ulcinja.
,,Nakon ekološke rekonstrukcije, najbolje bi bilo da se upravo ovdje napravi marina, kao mjesto gdje su u slučaju nevremena vlasnici ulcinjskih čamaca decenijama sklanjali svoja plovila. Jer, to je prirodna marina koja bi mogla imati oko 400 vezova“, smatra bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga.
Mustafa CANKA
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo