Prije izborne konvencije Demokratske partije socijalista predsjednik Milo Đukanović predahnuo je kod jednog od domaćina u kolašinskom selu Trebaljevo. Čini se da je premijer dobro izabrao i posjetio jedini dio opštine u kojem nije morao slušati o tome koliko se loše živi. U Trebaljevu, smještenom u dolini Tare, uz magistralu k Mojkovcu, ne može se čuti priča o lošem standardu, besparici i nedostatku posla. To, za današnje prilike, po svemu netipično selo, s oko 150 domaćinstava i oko 500 mještana, nema nijednog korisnika socijalne pomoći i gotovo svaka porodica ima poljoprivrednu mehanizaciju. To je jedno od rijetkih mjesta na sjeveru države iz kojeg se ne odlazi i kome se vraća.
Gotovo svi Trebaljevci uspijevaju, pored toga što dovoljno proizvedu za kućne potrebe, i da viškove uspješno prodaju. Najčešće na improvizovanim štandovima uz magistralu, ali i renomiranim crnogorskim trgovinskim preduzećima. Nadaleko čuveni „trebaljevski krompir”, samo je jedna od ratarskih kultura koje se gaje u tom selu. Iako ove godine krompir nije ponovio rekordni rod iz predhodne, Trebaljevci su zadovoljni. Biće, kažu, dovoljno i za prodaju i za domaćinstvo. Biće i zarade ne samo od krompira već i od žita, meda, jaja, pilećeg mesa, pastrmke, eko turizma…
Vlasnik vile Jelka i eko-katuna Vranjak Darko Bulatović je Trebaljevac, koji je, može se reći, taj vid turizma patentirao. Milivoje Bulatović poznati je uzgajivač žitarica, Pero Novaković takođe poznati uzgajivač krompira, Vladeta Bulatović pčelar, Radovan Bulatović ima ribnjake, Tomica Adžić uspješno se bavi živinarstvom, Ranko Bulatović, ugledni poljoprivrednik i vlasnik eko-katuna Goleš…
,,Čini se da nam je sve pomalo išlo naruku. Kroz selo protiče Tara, pored prolazi magistrala, iznad sela je pruga. Između Sinjavine i Bjelasice smo. Naučeni od malena da radimo, ali i da nam se rad isplati. Nikada niti sam poželio niti sam imao potrebu da odem odavde. Ne znam porodicu u Treballjevu koja oskudijeva u nečemu”, kaže tridesetdevetogodišnji Radovan Bulatović.
On tvrdi da njegove komšije i on ne rade ,,krvnički” već samo redovno, predano i kvaliteno posvećuju pažnju onom od čega zarađuju za život. Poštujući, kaže Radovan, i sebe i one koji se kod njih snabdijevaju poljoprivrednim proizvodima.
Zemljoradnička zadruga koristi svima da se lakše organizuju, nabave, recimo sjeme za krompir pod povoljnijim uslovima, lakše plasiraju proizvode. Iz Trebaljeva je nekoliko državnih rekordera u proizvodnji krompira i žita. U tom selu imaju i kombajn, počeli su i proizvodnju „silaže”, a krave hranjene tom vrstom hrane daju znatno veće količine mlijeka. Rijetko ko ima po jednu ili dvije krave. Uglavnom drže po tri ili više rasnih grla, što mještane svrstava i među poznate proizvođače nekoliko vrsta sira. Poznati su i po plasteničkoj proizvodnji povrća, ali na njivama imaju i zasade raži i pšenice.
Napominjući kako Crna Gora godišnje uveze hrane ,,u vrijednosti od nekoliko stotina milona eura”, Radovan je siguran da je poljoprivreda put ka dostojanstvenom životu za mnoge njegove vršnjake, ali i one bez posla. Neshvatljivo mu je, kaže, da se neko zadovoljava neredovnom zaradom u gradu, a da je zdrav i ima selo iz kojeg je otišao.
,,Moguće da već zvuči kao fraza, ali sam uvjeren da je izbor za nas sa sjevera spoj proizvodnje hrane i turizma. U činjenici da se u Kolašinu otvaraju hoteli prestižnih svjetskih brendova vidim šansu za sve nas. Turistima treba hrana. Ako moramo da uvezemo kivi i banane, ne moramo ono što može da uspije ovdje. Međutim, mnogi to ne shvataju, zbog toga su nam sela pusta”, kaže on.
Prije nekoliko godina u Trebaljevu je jedan od bivših ministara poljoprivrede, pričajući o zahtjevima Evropske unije kojima će poljoprivrednici morati da se prilagode, dobio odgovor ,,mi smo već u Evropi, a Vi vidite kako ćete”. Iako, kaže, sada treba napraviti ne jedan, već dva krupna koraka da bi bili konkurentni na evropskom tržištu, Milivoje Bulatović ipak smatra da su Trebaljevci odavno usvojili naviku da prate sve novine u oblasti poljoprivrede i unaprijed razmišljaju. Trebaljevci se, tvrdi, ne zadovoljavaju da ono što proizvedu bude dobro samo za Kolašin i za Crnu Goru, već smišljaju najefikasnije načine da ponosno zakorače i na evropsko tržište.
Odavno su, kaže ovaj sedamdesetogodišnjak, shvatili i da ih različite političke pripadnosti ne smiju udaljiti od interesa sela. Zbog toga ih politika nikad nije podijelila, ni omela zajedničke seoske akcije.
,,Velika je prednost što smo davno osnovali sportsko društvo. Djecu i omladinu u tom društvu učili smo kako se timski radi, takmiči, predstavlja i voli Trebaljevo. Oni su sada vezani za ovo selo i svakodnevno ga unapređuju. Takođe, nikad nijesmo dozvolili da nam zatvore školu, bez obzira na to što nijesmo mnogo udaljeni od grada. Mi iz starije generacije dok smo, zbog školovanja, bili u nekim drugim sredinama, učeni smo da bar jedan dio godine moramo biti u roditeljskoj kući i obrađivati zemlju. Sve to, uz ono što nam je Bog dao, doprinijelo je da je trebaljevska priča drugačija od onih u ostalim selima na sjeveru”, kaže Milivoje.
Iako, opet, za razliku od ostalih kolašinskih poljoprivrednika, nemaju teškoće da prodaju ono što proizvedu, nijesu u potpunosti zadovoljni načinom kako to sada funkcioniše. Zbog toga se intenzivno radi na formiranju mjesnog centra, zajedno s komšijama iz moračkog dijela Trebaljeva. Tako bi, objašnjava Milivoje, na jednom mjestu svi prodavali krompir, sir, med, ribu…
,,To bi omogućilo da ne stojimo više pored magistale pojedinačno, već zajednički na jednom uređenom mjestu. Počeli smo taj posao i znam da ćemo ga uspješno završiti kao i mnoge do sada”, kaže.
Trebaljevci, tvrdi on, kreativno pristupaju svakom poslu, pa su tako formirali i mjesnu zajednicu. Poštovali su propise, ali su unijeli i neka ,,osježenja”. U trebaljevskoj mjesnoj zajednici postoji ,,savjetodavno tijelo”, sastavljeno od starijih mještana.
,,To vam je nešto kao ‘vijeće staraca’. Nemamo posljednju riječ, ali predlozi i ideje mlađih stižu pred nas, pa mi kažmo svoje mišljenje. Njihova energija i entuzijazam i naše iskustvo, uz uzajamno poštovanje, ne mogu da ne daju dobre rezultate. Odluke koje donosimo zbog toga su dobre. Eto, zato smo mi drugačiji i zbog toga bi bili podjednako uspješni i da živimo na nekom drugom mjestu”, zaključuje Milivoje.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ