Povežite se sa nama

OKO NAS

TREBALJEVO: SELO IZ KOJEG SE NE BJEŽI: Drugačija trebaljevska priča

Objavljeno prije

na

Prije izborne konvencije Demokratske partije socijalista predsjednik Milo Đukanović predahnuo je kod jednog od domaćina u kolašinskom selu Trebaljevo. Čini se da je premijer dobro izabrao i posjetio jedini dio opštine u kojem nije morao slušati o tome koliko se loše živi. U Trebaljevu, smještenom u dolini Tare, uz magistralu k Mojkovcu, ne može se čuti priča o lošem standardu, besparici i nedostatku posla. To, za današnje prilike, po svemu netipično selo, s oko 150 domaćinstava i oko 500 mještana, nema nijednog korisnika socijalne pomoći i gotovo svaka porodica ima poljoprivrednu mehanizaciju. To je jedno od rijetkih mjesta na sjeveru države iz kojeg se ne odlazi i kome se vraća.

Gotovo svi Trebaljevci uspijevaju, pored toga što dovoljno proizvedu za kućne potrebe, i da viškove uspješno prodaju. Najčešće na improvizovanim štandovima uz magistralu, ali i renomiranim crnogorskim trgovinskim preduzećima. Nadaleko čuveni „trebaljevski krompir”, samo je jedna od ratarskih kultura koje se gaje u tom selu. Iako ove godine krompir nije ponovio rekordni rod iz predhodne, Trebaljevci su zadovoljni. Biće, kažu, dovoljno i za prodaju i za domaćinstvo. Biće i zarade ne samo od krompira već i od žita, meda, jaja, pilećeg mesa, pastrmke, eko turizma…

Vlasnik vile Jelka i eko-katuna Vranjak Darko Bulatović je Trebaljevac, koji je, može se reći, taj vid turizma patentirao. Milivoje Bulatović poznati je uzgajivač žitarica, Pero Novaković takođe poznati uzgajivač krompira, Vladeta Bulatović pčelar, Radovan Bulatović ima ribnjake, Tomica Adžić uspješno se bavi živinarstvom, Ranko Bulatović, ugledni poljoprivrednik i vlasnik eko-katuna Goleš…

,,Čini se da nam je sve pomalo išlo naruku. Kroz selo protiče Tara, pored prolazi magistrala, iznad sela je pruga. Između Sinjavine i Bjelasice smo. Naučeni od malena da radimo, ali i da nam se rad isplati. Nikada niti sam poželio niti sam imao potrebu da odem odavde. Ne znam porodicu u Treballjevu koja oskudijeva u nečemu”, kaže tridesetdevetogodišnji Radovan Bulatović.

On tvrdi da njegove komšije i on ne rade ,,krvnički” već samo redovno, predano i kvaliteno posvećuju pažnju onom od čega zarađuju za život. Poštujući, kaže Radovan, i sebe i one koji se kod njih snabdijevaju poljoprivrednim proizvodima.

Zemljoradnička zadruga koristi svima da se lakše organizuju, nabave, recimo sjeme za krompir pod povoljnijim uslovima, lakše plasiraju proizvode. Iz Trebaljeva je nekoliko državnih rekordera u proizvodnji krompira i žita. U tom selu imaju i kombajn, počeli su i proizvodnju „silaže”, a krave hranjene tom vrstom hrane daju znatno veće količine mlijeka. Rijetko ko ima po jednu ili dvije krave. Uglavnom drže po tri ili više rasnih grla, što mještane svrstava i među poznate proizvođače nekoliko vrsta sira. Poznati su i po plasteničkoj proizvodnji povrća, ali na njivama imaju i zasade raži i pšenice.

Napominjući kako Crna Gora godišnje uveze hrane ,,u vrijednosti od nekoliko stotina milona eura”, Radovan je siguran da je poljoprivreda put ka dostojanstvenom životu za mnoge njegove vršnjake, ali i one bez posla. Neshvatljivo mu je, kaže, da se neko zadovoljava neredovnom zaradom u gradu, a da je zdrav i ima selo iz kojeg je otišao.

,,Moguće da već zvuči kao fraza, ali sam uvjeren da je izbor za nas sa sjevera spoj proizvodnje hrane i turizma. U činjenici da se u Kolašinu otvaraju hoteli prestižnih svjetskih brendova vidim šansu za sve nas. Turistima treba hrana. Ako moramo da uvezemo kivi i banane, ne moramo ono što može da uspije ovdje. Međutim, mnogi to ne shvataju, zbog toga su nam sela pusta”, kaže on.

Prije nekoliko godina u Trebaljevu je jedan od bivših ministara poljoprivrede, pričajući o zahtjevima Evropske unije kojima će poljoprivrednici morati da se prilagode, dobio odgovor ,,mi smo već u Evropi, a Vi vidite kako ćete”. Iako, kaže, sada treba napraviti ne jedan, već dva krupna koraka da bi bili konkurentni na evropskom tržištu, Milivoje Bulatović ipak smatra da su Trebaljevci odavno usvojili naviku da prate sve novine u oblasti poljoprivrede i unaprijed razmišljaju. Trebaljevci se, tvrdi, ne zadovoljavaju da ono što proizvedu bude dobro samo za Kolašin i za Crnu Goru, već smišljaju najefikasnije načine da ponosno zakorače i na evropsko tržište.

Odavno su, kaže ovaj sedamdesetogodišnjak, shvatili i da ih različite političke pripadnosti ne smiju udaljiti od interesa sela. Zbog toga ih politika nikad nije podijelila, ni omela zajedničke seoske akcije.

,,Velika je prednost što smo davno osnovali sportsko društvo. Djecu i omladinu u tom društvu učili smo kako se timski radi, takmiči, predstavlja i voli Trebaljevo. Oni su sada vezani za ovo selo i svakodnevno ga unapređuju. Takođe, nikad nijesmo dozvolili da nam zatvore školu, bez obzira na to što nijesmo mnogo udaljeni od grada. Mi iz starije generacije dok smo, zbog školovanja, bili u nekim drugim sredinama, učeni smo da bar jedan dio godine moramo biti u roditeljskoj kući i obrađivati zemlju. Sve to, uz ono što nam je Bog dao, doprinijelo je da je trebaljevska priča drugačija od onih u ostalim selima na sjeveru”, kaže Milivoje.

Iako, opet, za razliku od ostalih kolašinskih poljoprivrednika, nemaju teškoće da prodaju ono što proizvedu, nijesu u potpunosti zadovoljni načinom kako to sada funkcioniše. Zbog toga se intenzivno radi na formiranju mjesnog centra, zajedno s komšijama iz moračkog dijela Trebaljeva. Tako bi, objašnjava Milivoje, na jednom mjestu svi prodavali krompir, sir, med, ribu…

,,To bi omogućilo da ne stojimo više pored magistale pojedinačno, već zajednički na jednom uređenom mjestu. Počeli smo taj posao i znam da ćemo ga uspješno završiti kao i mnoge do sada”, kaže.

Trebaljevci, tvrdi on, kreativno pristupaju svakom poslu, pa su tako formirali i mjesnu zajednicu. Poštovali su propise, ali su unijeli i neka ,,osježenja”. U trebaljevskoj mjesnoj zajednici postoji ,,savjetodavno tijelo”, sastavljeno od starijih mještana.

,,To vam je nešto kao ‘vijeće staraca’. Nemamo posljednju riječ, ali predlozi i ideje mlađih stižu pred nas, pa mi kažmo svoje mišljenje. Njihova energija i entuzijazam i naše iskustvo, uz uzajamno poštovanje, ne mogu da ne daju dobre rezultate. Odluke koje donosimo zbog toga su dobre. Eto, zato smo mi drugačiji i zbog toga bi bili podjednako uspješni i da živimo na nekom drugom mjestu”, zaključuje Milivoje.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

JAVNE NABAVKE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Radovi kasne zbog “crtanja” tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dva kolašinska tendera poništena su nakon što je utvrđeno da su napravljene bitne povrede Zakona o javnim nabavkama. Posljedica po naručioce- posla nema, a početak radova na dva bitna projekta biće prolongiran za dužinu trajanja novih postupaka

Poznajemo praksu da se tenderi za infrastrukturne projekte na sjeveru poništavaju zbog toga što nema ponuđača. Međutim,  tokom minula dva  mjeseca, dva kolašinska postupka javnih nabavki  poništena su zbog  povreda  Zakona.  U oba slučaja je  utvrđeno da je naručilac posla uslovima i tenderskom dokumentacijom “ograničio konkurenciju”, što, laički, znači da su tenederi bili namješteni za određene ponuđače.

Tender za izgradnju boba na šinama, u zoni Ski-centra Kolašin 1600 poništen je, nakon što je nadležna Komisja  ocijenila  da su svih 10 navoda iz žalbe bjelopoljskog preduzeća United construction osnovani.

Prema tenderskoj dokumentaciji,  ugovor bi bio ralizovan  po principu “projektuj i izgradi”, kojim se izvođač samostalno obavezuje da obavi sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu. Riječ je o objektu koji nema svoj pogon, već će zavisiti od žičare. Predviđeno je da bude priključen na električnu energiju polazne stanice žičare.

Uprava za kapitalne projekte objavila je 5. aprila tendersku dokumentaciju postupka javne nabavke za izgradnju boba na šinama, a 15-ak dana kasnije  izmijenila tendersku dokumentaciju. Među brojnim žalbenim navodima United construction je i konstatacija da je naručilac uslovima postavljenim u dokumentaciji, odnosno preciziranim tehničkim karakteristikama,  ograničio konkurenciju.  Tačnije, da bob dužine 2.000 metara određenih tehničkih karakterisika  proizvodi samo jedna austrijska firma, a da je na tržištu, navodno, mnogo jefitinijih i “uobičajenijih” varijanti  te vrste objekata.

Tako postavljenim uslovima, tvrde, naručilac je omogućio da u postupku javne nabavke učestvuje samo kompanija koja je izgradila bob na šinama na Jahorini. Istovremeno, piše u žalbi, onemogućeno je da učestvuju privredni subjekti koji su izgradili na desetine ili stotine bobova na šinama dužine 1.000-1.300 metara, što je, podsjećaju, najčešća dužina te vrste objekta.

Među primjedbama na postupak javne nabavke, odnosno dokumentaciju, podnosioci žalbe podsjećaju i da nema urbanističko tehničkih uslova, te da je uz projektni zadatak priložena samo odluka predsjednika Opštine Kolašin o određivanju lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa. Iz United construction objašnjavaju i da je je projektni zadatak sačinjen u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore, te da je taj dokument potpisao izvšni direktor, ali da nedostaje njegova izjava o nepostojanju sukoba interesa.

Nadležna komisija je usvojila u žalbu bjelopoljskog preduzeća, konstatujući da su napravljene bitne povrede pravila postupka javne nabavke, koje, kako konstatuju, ne mogu biti otklonjene “naknadnim radnjama naručioca”. To je, objašnjavaju iz Komisije, razlog  za poništenje postupka.

Još jedan od projekata od kojeg se u Kolašinu očekivalo mnogo, Uprava za kapitalne projekte poništila je  prije nekoliko dana. Riječ je o  izradi  projektne dokumentacije i radovima na zatvaranju i rekultivaciji privremenog skladišta komunalnog i neopasnog gradevinskog otpada u Bakovićima. Ti radovi trebalo je da koštaju preko četiri milona eura, a uslove, propisane postupkom javne nabavke, opet je, prema navodima iz žalbe, mogla da ispuni samo jedna kompanija. Ovog puta ponuđača je zbog kršenja zakona prijavio Bemaks, čiju je žalba Komisija usvojila.

Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumenatacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – Trisoplast (materijal za hidroizolaciju), holandske firme Trisoplast Mineral Liner. U žalbi Bemaksa piše da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performance baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 milona eura).

Bemaks je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca, kako su napisali u žalbi,  “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Navode kako je time povrijeđen Zakon o javnim nabavkama, te da je nezakonit i neprihvatljiv zahtjev za jednim materijalom jednog proizvođača.

Pejzažno uređenje zelenih površina specijalne namjene – zatvaranje i rekultivacija privremenog skladišta komunalnog i neopasnog građevinskog otpada u Bakovićima treba da se realizuje po principu “projektuj i izgradi”. Idejno rješenje, u kojem piše da su investitori projekata Opština Kolašin i Uprava za kapitalne projekte, radila je firma Projekt sistem iz Podgorice. Rok za završetak cijelog projekta, prema poništenom tenderu, je 20 mjeseci, od čega dva za izradu glavnog projekta, a 18 mjeseci za završetak.

Autori idejnog rješenja preporučili su da se, u okviru sanacije, preduzmu, “maksimalne moguće mjere zaštite, kako bi uticaj na okolinu bio minimiziran”. Kako je objašnjeno, sanacija deponije podrazumijeva i njeno upotpunjavanje objektima i sadržajima za najveće moguće eliminisanje postojećih i sprečavanje budućih negativnih uticaja na životnu sredinu.

Pored kolašinskih, dovedena je u pitanje i zakonitost provobitno okončanog pljevaljskog postupka  javnih nabavki za pelet, koji se građanima isporučuje po subvencioniranim cijenama. Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki   poništila je odluku lokalne uprave o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Preduzeće Mikro-Mont Komisiji je podnijelo  žalbu protiv odluke Opštine ”zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”. Objašnjavaju da je ponuda izabranog ponuđača firme  Jasena neispravna, “jer pelet koji je ponudio ne zadovoljava standard kvaliteta A1”. Usvajajući tu žalbu Komisije  Opštini je naloženo da u roku od 15 dana ponovno vrednuje i odlučuje u otvorenom postupku javne nabavke peleta za grijanje.

Firma koja je podnijela žalbu bila je drugorangirana u postupku i njihova ponuda  skuplja je za više od 68.000 od  ponude Jasena. U obrazloženju rješenja o poništenju postupka, iz pljevaljskog Sekretarijata za stambeno komunalne poslove, saobraćaj i vode tvrde da je razlika u cijeni između prvorangiranog i drugorangiranog prevelika. Pa su poništili tender.

“Niko od nas nije spreman da časti bilo koga toliki novčani iznos, od čega polovinu plaćaju građani iz svog džepa, a druga polovina su budžetska sredstva, koja su takođe sredstva naših građana. A posebno što formalna greška u izjavi za ponuđače ne košta toliko, odnosno niko od toga ne trpi bilo kakvu štetu. U protivnom, brujali bi mediji o našem nepoštenju i korupciji i bili bi obilježeni od strane svojih sugrađana”, poručili su iz  Sekreterijata.

Jedno od načela Zakona o javnim nabavkama je obezbjeđivanja konkurencije, prema kojem naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata. Naročito, kako je precizirano, “ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti”.

Zakonom je, između ostalog, propisana obaveza da se obezbijedi da svi privredni subjekti u postupku javne nabavke imaju ravnopravan tretman. Takođe, naručilac ne smije da određuje uslove koji dovode do diskriminacija privrednih subjekata.

                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ČIJA JE ZGRADA ATLAS BANKE U CENTRU BERANA: Duškovo ili naše

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada i dalje su u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik banke

Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević polaže pravo na poslovne prostorije nekadašnje Atlas banke i dvadeset ari zemljišta na najboljoj lokaciji u Beranama, koji se sada nalaze u stečajnoj masi ove banke. Samo ostaje dilema – da li je to Duškovo, ili pripada Beranama.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora   kaže da ta imovina sada sasvim sigurno vrijedi milion, ako ne i dva ili tri miliona eura.

„Riječ je polovini poslovne zgrade nekadašnjeg platnog prometa i Atlas banke. Atlas banci je pripadalo blizu hiljadu kvadrata na tri nivoa, odnosno, od suterena, preko prvog prizemlja gdje je bila šalter sala, do drugog sprata sa poslovnim kancelarijama“, priča taj sagovornik.

On objašnjava da je stečajna uprava, nakon što je ispraznila sve što je bilo u zgradi, pokušala da zgradu proda za 400 hiljada eura, ali da su, navodno, vrlo brzo vidjeli da imaju pogrešnu procjenu. „Zato je taj oglas poništen. Koliko ja znam prodaja više nije oglašavana, i zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada su i dalje u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik filijale Atlas banke u Beranama.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas grupi, bila preteča svih banaka u Beranama, i da je u njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje. „Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. Poslije 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“, kaže taj službenik.

Iz stečajne uprave ranije su saopštili da se sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, čuvala u Atlas banci u stečaju. Potom je, 19. jula 2019. godine, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica, sa kojim Atlas banka ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnji.

Monitor je ranije objavio fotografije i došao u posjed video zapisa na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal. Video zapis je tada napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, i na snimku se čuje kako govori „eto gdje završi moja banka, u kontejneru, poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Taj službenik smatra da je stečajna uprava mogla sa materijalom poslije 2003. godine da radi šta god hoće, ali da su bilo kakvu dokumentaciju iz ranijeg perioda morali da predaju državnom Arhivu. „Sve to je urađeno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“, kaže naš sagovornik.

Osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje. „Mi u ovom trenutku ne znamo u kom pravcu će se kretati slučaj „DK“, ali ja mislim da se bliži kraj i da će, kada dođe vrijeme za poravnanje, Duško Knežević sigurno tražiti da mu se polovina zgrade koja njemu pripada, sa dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana, vrati. Možda će tražiti i obeštećenje zbog neodržavanja zgrade i njenog propadanja za vrijeme od kada je zatvorena“, kaže bivši službenik beranske filijale Atlas banke.

Na društvenim mrežama i u kafanskim razgovorima, otvara se, međutim i pitanje načina kako je Duško Knežević, u vrijeme kada je bio omiljeni tajkun DPS, došao u posjed imovine u Beranama, odnosno kako je i pod kojim okolnostima tadašnja Beranska banka 2003. godine prešla u sistem Atlas banke.

Ta zgrada je ostala kao dokaz da je Berane nekada imalo jaku industriju, da je bilo treća opština po razvijenosti u Crnoj Gori, i da je lokalna industrija imala svoju banku. Koja sada pripada Kneževiću, odnosno u stečajnoj je masi Atlas banke. Možda je Duškovo, ali bilo je naše, kažu Beranci.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo