Povežite se sa nama

OKO NAS

TREBALJEVO: SELO IZ KOJEG SE NE BJEŽI: Drugačija trebaljevska priča

Objavljeno prije

na

Prije izborne konvencije Demokratske partije socijalista predsjednik Milo Đukanović predahnuo je kod jednog od domaćina u kolašinskom selu Trebaljevo. Čini se da je premijer dobro izabrao i posjetio jedini dio opštine u kojem nije morao slušati o tome koliko se loše živi. U Trebaljevu, smještenom u dolini Tare, uz magistralu k Mojkovcu, ne može se čuti priča o lošem standardu, besparici i nedostatku posla. To, za današnje prilike, po svemu netipično selo, s oko 150 domaćinstava i oko 500 mještana, nema nijednog korisnika socijalne pomoći i gotovo svaka porodica ima poljoprivrednu mehanizaciju. To je jedno od rijetkih mjesta na sjeveru države iz kojeg se ne odlazi i kome se vraća.

Gotovo svi Trebaljevci uspijevaju, pored toga što dovoljno proizvedu za kućne potrebe, i da viškove uspješno prodaju. Najčešće na improvizovanim štandovima uz magistralu, ali i renomiranim crnogorskim trgovinskim preduzećima. Nadaleko čuveni „trebaljevski krompir”, samo je jedna od ratarskih kultura koje se gaje u tom selu. Iako ove godine krompir nije ponovio rekordni rod iz predhodne, Trebaljevci su zadovoljni. Biće, kažu, dovoljno i za prodaju i za domaćinstvo. Biće i zarade ne samo od krompira već i od žita, meda, jaja, pilećeg mesa, pastrmke, eko turizma…

Vlasnik vile Jelka i eko-katuna Vranjak Darko Bulatović je Trebaljevac, koji je, može se reći, taj vid turizma patentirao. Milivoje Bulatović poznati je uzgajivač žitarica, Pero Novaković takođe poznati uzgajivač krompira, Vladeta Bulatović pčelar, Radovan Bulatović ima ribnjake, Tomica Adžić uspješno se bavi živinarstvom, Ranko Bulatović, ugledni poljoprivrednik i vlasnik eko-katuna Goleš…

,,Čini se da nam je sve pomalo išlo naruku. Kroz selo protiče Tara, pored prolazi magistrala, iznad sela je pruga. Između Sinjavine i Bjelasice smo. Naučeni od malena da radimo, ali i da nam se rad isplati. Nikada niti sam poželio niti sam imao potrebu da odem odavde. Ne znam porodicu u Treballjevu koja oskudijeva u nečemu”, kaže tridesetdevetogodišnji Radovan Bulatović.

On tvrdi da njegove komšije i on ne rade ,,krvnički” već samo redovno, predano i kvaliteno posvećuju pažnju onom od čega zarađuju za život. Poštujući, kaže Radovan, i sebe i one koji se kod njih snabdijevaju poljoprivrednim proizvodima.

Zemljoradnička zadruga koristi svima da se lakše organizuju, nabave, recimo sjeme za krompir pod povoljnijim uslovima, lakše plasiraju proizvode. Iz Trebaljeva je nekoliko državnih rekordera u proizvodnji krompira i žita. U tom selu imaju i kombajn, počeli su i proizvodnju „silaže”, a krave hranjene tom vrstom hrane daju znatno veće količine mlijeka. Rijetko ko ima po jednu ili dvije krave. Uglavnom drže po tri ili više rasnih grla, što mještane svrstava i među poznate proizvođače nekoliko vrsta sira. Poznati su i po plasteničkoj proizvodnji povrća, ali na njivama imaju i zasade raži i pšenice.

Napominjući kako Crna Gora godišnje uveze hrane ,,u vrijednosti od nekoliko stotina milona eura”, Radovan je siguran da je poljoprivreda put ka dostojanstvenom životu za mnoge njegove vršnjake, ali i one bez posla. Neshvatljivo mu je, kaže, da se neko zadovoljava neredovnom zaradom u gradu, a da je zdrav i ima selo iz kojeg je otišao.

,,Moguće da već zvuči kao fraza, ali sam uvjeren da je izbor za nas sa sjevera spoj proizvodnje hrane i turizma. U činjenici da se u Kolašinu otvaraju hoteli prestižnih svjetskih brendova vidim šansu za sve nas. Turistima treba hrana. Ako moramo da uvezemo kivi i banane, ne moramo ono što može da uspije ovdje. Međutim, mnogi to ne shvataju, zbog toga su nam sela pusta”, kaže on.

Prije nekoliko godina u Trebaljevu je jedan od bivših ministara poljoprivrede, pričajući o zahtjevima Evropske unije kojima će poljoprivrednici morati da se prilagode, dobio odgovor ,,mi smo već u Evropi, a Vi vidite kako ćete”. Iako, kaže, sada treba napraviti ne jedan, već dva krupna koraka da bi bili konkurentni na evropskom tržištu, Milivoje Bulatović ipak smatra da su Trebaljevci odavno usvojili naviku da prate sve novine u oblasti poljoprivrede i unaprijed razmišljaju. Trebaljevci se, tvrdi, ne zadovoljavaju da ono što proizvedu bude dobro samo za Kolašin i za Crnu Goru, već smišljaju najefikasnije načine da ponosno zakorače i na evropsko tržište.

Odavno su, kaže ovaj sedamdesetogodišnjak, shvatili i da ih različite političke pripadnosti ne smiju udaljiti od interesa sela. Zbog toga ih politika nikad nije podijelila, ni omela zajedničke seoske akcije.

,,Velika je prednost što smo davno osnovali sportsko društvo. Djecu i omladinu u tom društvu učili smo kako se timski radi, takmiči, predstavlja i voli Trebaljevo. Oni su sada vezani za ovo selo i svakodnevno ga unapređuju. Takođe, nikad nijesmo dozvolili da nam zatvore školu, bez obzira na to što nijesmo mnogo udaljeni od grada. Mi iz starije generacije dok smo, zbog školovanja, bili u nekim drugim sredinama, učeni smo da bar jedan dio godine moramo biti u roditeljskoj kući i obrađivati zemlju. Sve to, uz ono što nam je Bog dao, doprinijelo je da je trebaljevska priča drugačija od onih u ostalim selima na sjeveru”, kaže Milivoje.

Iako, opet, za razliku od ostalih kolašinskih poljoprivrednika, nemaju teškoće da prodaju ono što proizvedu, nijesu u potpunosti zadovoljni načinom kako to sada funkcioniše. Zbog toga se intenzivno radi na formiranju mjesnog centra, zajedno s komšijama iz moračkog dijela Trebaljeva. Tako bi, objašnjava Milivoje, na jednom mjestu svi prodavali krompir, sir, med, ribu…

,,To bi omogućilo da ne stojimo više pored magistale pojedinačno, već zajednički na jednom uređenom mjestu. Počeli smo taj posao i znam da ćemo ga uspješno završiti kao i mnoge do sada”, kaže.

Trebaljevci, tvrdi on, kreativno pristupaju svakom poslu, pa su tako formirali i mjesnu zajednicu. Poštovali su propise, ali su unijeli i neka ,,osježenja”. U trebaljevskoj mjesnoj zajednici postoji ,,savjetodavno tijelo”, sastavljeno od starijih mještana.

,,To vam je nešto kao ‘vijeće staraca’. Nemamo posljednju riječ, ali predlozi i ideje mlađih stižu pred nas, pa mi kažmo svoje mišljenje. Njihova energija i entuzijazam i naše iskustvo, uz uzajamno poštovanje, ne mogu da ne daju dobre rezultate. Odluke koje donosimo zbog toga su dobre. Eto, zato smo mi drugačiji i zbog toga bi bili podjednako uspješni i da živimo na nekom drugom mjestu”, zaključuje Milivoje.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo