Povežite se sa nama

OKO NAS

OPASNOST OD ZEMLJOTRESA U CRNOJ GORI: Nijesmo spremni

Objavljeno prije

na

U nedjelju veče stanovnici Podgorice osjetili su zemljotres. Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju su potvrdili da je jačina zemljotresa u žarištu, okolina Spuža, bila 3.9 jedinica Rihterove skale, što odgovara epicentralnom intenzitetu od IV-V stepeni Merkalijeve skale.

Zemljotres je trajao 4-5 sekundi i probudio, opet, mnoge strahove. Naročito u trusnim područjima – Podgorica i Crnogorsko primorje. Još su živa sjećanja na katastrofalni zemljotres na primorju koji je 15. aprila 1979. odnio 101 žrtvu u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Nakon njega izvršeno je obimno istraživanje, od 1980. do 1986. kojim je utvrđena regionalna seizmološka karakteristika teritorije Crne Gore. Podaci iz ovog istraživanja mogu se naći na sajtu Seizmološkog zavoda Crne Gore i po njima u Podgorici i okolini, u narednih 100 godina, treba očekivati zemljotres inteziteta VIII stepeni Merkalijeve skale, sa vjerovatnoćom od 63 odsto. Crnogorsko primorje i zaleđe okarakterisano je očekivanim intezitetom od IX stepeni Merkalijeve skale. Seizmička opasnost se smanjuje u pravcu sjevera, pa je krajnji sjever-sjeveroistok (između Pljevalja i Bijelog Polja) praktično aseizmičan.

I pored brojnih naučnih napredaka, među kojima i posmatranje zemljine kore iz satelita, još su nemoguće uspješne kratkoročne prognoze zemljotresa, ističe za Monitor direktor Seizmološkog zavoda Crne Gore Branislav Glavatović. On kaže da moramo prihvatiti činjenicu da živimo u trusnom području, pri čemu u Crnoj Gori u smislu nivoa seizmičke opasnosti dominira priobalni pojas, na kojem je bilo i biće zemljotresa.

,,U takvim okolnostima, treba naglasiti da je dugoročan karakter seizmičnosti u Crnoj Gori vrlo kvalitetno i pouzdano opisan najnovijim kartama seizmičkog hazarda, te da je za ostvarivanje pune bezbjednosti stanovanja na ovim prostorima, posebno na cijelom crnogorskom priobalju, dovoljno dosljedno primjenjivanje savremenih normi za projektovanje i izgradnju seizmički sigurnih objekata, uz poštovanje utvrđenih seizmičkih parametara”, ističe Glavatović.

Propisi koji se odnose na uračunavanje rizika od zemljotresa prilikom gradnje, doneseni su u SFRJ, nakon zemljotresa u Skoplju 1963, a unaprijeđeni su nakon 1979.

Sve je to bilo neophodno s obzirom na posljedice katastrofalnog zemljotresa iz 1979. koji je razorio 250 naselja i ostavio ruševine u svim primorskim gradovima. Stučnjaci se slažu da je srećna okolnost bila što se zemljotres desio rano ujutru ( 7 časova i 19 minuta) pa ljudske žrve nijesu bile veće.

Profesorica Građevinskog fakulteta Jelisava Kalezić za Monitor govori što je sve u tadašnjoj SR Crnoj Gori, nakon 1979. urađeno u cilju suočavanja sa izvjesnom pojačanom seizmičkom aktivnošću u neposrednoj i daljoj budućnosti. Formiran je Komitet za urbanizam, građevinarstvo i komunalne djelatnosti, kao i regionalni zavodi i više opštinskih uprava za urbanizam; legislativa je prilagođena zahtjevima integralne zaštite prostora od zemljotresa; formiran Građevinski fakultet sa Centrom za proučavanje konstrukcija i programom obuke kadrova; međunarodni tim stručnjaka, na čelu sa prof. Adolfom Ciborovskim zajedno sa timom Republičkog zavoda za urbanizam koji je predvodio prof. Božidar S. Pavićević, izradili su novu metodologiju planiranja zasnovanu na aseizmičnom planiranju, očuvanju ravnoteže prirodne i građene sredine i ravnomjernom regionalnom razvoju iz čega je proizašao koncept integralnog planiranja; urađen je Prostorni plan Republike i generalni urbanistički planovi većine opštinskih centara po navedenoj novoj metodologiji.

Koliko se ozbiljno radilo svjedoči i činjenica da je koncept integralnog planiranja, osmišljen i primijenjen nakon crnogorskog zemljotresa, preporučen od strane UNDP kao uzoran model za područje Mediterana.

Sve je to bačeno u vodu početkom devedesetih, kada počinju odstupanja od koncepta integralnog planiranja. ,,Zatim su išla i druga odstupanja (zakonske izmjene koje su polako uvele mogućnost parcijalnog planiranja, relativizovanja dokazanog seizmičkog hazarda, prikrivanja stvarnih razmjera seizmičkog rizika konkretnih planova i projekata, prepuštanja investitorima formiranja komisija za stručnu ocjenu projekata, neaktivnost građevinske i urbanističke inspekcije i td.), koja su ukupno dovela do komplesa okolnosti kojima su veliko društveno bogatstvo ostvarene građene sredine, infrastruktura i suprastruktura, proizvodnja i životi ljudi dovedeni u ozbiljnu opasnost”, naglašava Kalezić.

Jedan od najvećih stručnjaka iz ove oblasti Božidar S. Pavićević je prije par godina u Monitoru tada samo najavljeni koncept gradnje solitera u Budvi, s aspekta seizmičkog rizika ocijenio ,,katastrofičnim”.

Staniša Ivanović, dugogodišnji profesor inženjerske seizmologije na Građevinskom fakultetu UCG i stalni sudski vještak za ovu oblast, za Monitor kaže da se geomehanička ispitivanja, koja su zakonom obavezna, često ili ne izvode, ili se izvode parcijalno. ,,Naime, obično se određuje nosivost tla, ali ne i stabilnost od klizanja, što su dvije potpuno odvojene kategorije. Određivanje stabilnosti je skuplji dio posla kod geomehaničkih ispitivanja i složeniji, posebno kada se ima u vidu da izradu geomehaničkih elaborata obično rade patuljaste firme sa svega 3-4 uposlena”.

Ivanović kaže da su brojni primjeri iz prakse koji govore o nepoštovanju standarda i propisa aseizmičke izgradnje i navodi neke od njih: ,,Tipičan primjer je lokalnost Prijevor kod Budve. Tamo je izdato na desetine urbanističkih i saglasno tome građevinskih dozvola, za objekte, koji su već sada i u odsustvu zemljotresa, ispucali, oštećeni i veoma skloni rušenju. Možemo pretpostaviti što će se sa objektima desiti u slučaju zemljotresa, čak i umjerenih, da ne govorimo o jakim zemljotresima. Katastrofa. Ovdje su još Austrougarske vlasti zabranile svaku izgradnju jer se radi o starom fosilnom klizištu veoma sklonom aktiviranju pri dejstvu zemljotresa”.

Kao drastičan, Ivanović navodi i primjer koji se desio prije dvije godine u Sutomoru, neposredno uz postojeći hotel Korali, pri iskopu temeljne jame za novi objekat, poginula su dva radnika. ,,U svom Nalazu sam napisao – školski primjer kako ne smije da se radi”, kaže Ivanović i dodaje: ,,Prošle godine, u Rafailovićima, neposredno uz obalu, u zoni Morskog dobra, za potrebe novog objekta, projektovana je podzemna garaža, pa se podzemna voda morala crpsti pumpama. Pošto su slana i slatka voda hidraulički povezane, pri crpljenju vode došlo je do obaranja nivoa vode ispod susjednih objekata koji su počeli da tonu”.

Ima još: ,,U Staroj Slanici kod Risna, za potrebe nove višespratnice, neposredno uz obalu, porušena je stara zidana kula sa kamenim bunarom iz doba Rimljana, koji su bili pod zaštitom UNESCO-a. Neadekvatno izvedeni potporni zid aktivirao je pokrete zemljanih masa i izazvao oštećenja susjednih objekata”, govori Ivanović i podsjeća da je zbog naučnog vandalizma aktivirano veliko klizište u Mojdežu 2004. godine, a epilog na sudu još nije poznat.

Kalezić kao primjere navodi da nijedan DUP koji je usvojen unazad deset – petnaest godina ne sadrži kvalitetan i funkcionalan plan (mnogi nikakav) mjera evakuacije i zbrinjavanja stanovništva u slučaju razornog zemljotresa. Praksa je i da se gradi u zonama koje su na kartama mikroseizmičke rejonizacije označene kao područja na kojima ne treba graditi. Problem je i što se projektna dokumentacija, posebno velikih objekata ne čuva na način da može da posluži u razne svrhe u slučaju zemljotresa: bezbjedno otkopavanje zatrpanih, procjena mogućnosti sanacije objekata, planovi rušenja i uklanjanja u slučajevima veće destrukcije i dr.

,,Crna Gora je zaboravila iskustvo aprilskog zemljotresa, a taj je zaborav rezultatanta pohlepe investitora, nebrige institucija i pomanjkanja stručne etike (nažalost često i stručnih znanja i referenci) kod mnogih planera, projektanata i izvođača. Nijesmo spremni i naredni za sljedeći/sljedeće zemljotrese”, zaključuje Kalezić.

Prilikom nedavnog zemljotresa u Italiji, škola u Amatričeu srušena je do temelja. Srećom u njoj nije bilo đaka. Škola je renovirana 2012. godine kako bi bila otporna na potrese, a rekontrukcija je koštala 700.000 eura. Zemljotres je odnio preko 290 života, a glavni tužilac oblasti Rietije, koja je pogođena, Đuzepe Sieva je izjavio da ,,veliki broj smrtnih slučajeva ne može da smatra sudbinom”.

Jedina preventiva je dosljedno poštovanje pravila i izgradnja seizmički sigurnih objekata. Kada to nije praksa ostaje nada da će očekivana sudbina kleta mimoići našu, ali neće neke od sljedećih generacija.

Šta raditi u slučaju zemljotresa

Dr Branislav Glavatović za Monitor prezentuje najvažnije preporuke za ponašanje prilikom zemljotresa i nakon njega.

• Sačuvajte prisebnost, pošto panika često dovodi do pogrešnih odluka.
• Ako ste u stanu čučnite ispod čvrstog stola kako bi se zaštitili od predmeta koji vise na zidovima i nestabilnog namještaja, ili kleknite uz unutrašnji zid, ili stanite u otvor za vrata u nosećem zidu objekta. Pokrijte glavu dok zemljotres traje.
• Ako ste napolju odmaknite se od zgrada zbog mogućnosti pada djelova krovne konstrukcije, dimnjaka, maltera itd., odmaknite se i od uličnih svjetiljki i električnih vodova.
• Ukoliko ste u zgradi, posebno na višim spratovima (iznad drugog) sačekajte da prođe podrhtavanje izazvano zemljotresom (zaklonjeni prema prethodnim savjetima), jer najčešće to stanje traje svega nekoliko sekundi, što nije dovoljno za napuštanje objekta. Pri dejstvu zemljotresa posebno su nestabilne stepenišne konstrukcije i treba ih izbjegavati, kao i liftovi koji se redovno blokiraju.
• Nakon zemljotresa nije poželjno ulaziti u objekte pošto najsnažniji zemljotres u seriji obično prati povorka naknadnih, nešto slabijih.
• Ako ste u stanu, nakon prestanka podrhtavanja tla trebalo bi napustiti objekat, koristeći stepenište, ali nikako lift, pošto je u takvim uslovima nesiguran, ako već nije blokiran.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRIZA MOJKOVAČKE VLASTI: Hoće li morati ispočetka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odbornici SNP-a niti dolaze na sjednice SO Mojkovac nit’ govore o tome šta im smeta kod koalicionih partenera sa kojima su na vlasti. Bitne odluke od kojih zavisi  kvalitet života u tom gradu čekaju na dogovor vlasti. Ili rasplet aktuelne krize na neki drugi način

 

Razgovori kojima je trebalo da počne rješavanje krize vlasti u Mojkovcu  još nijesu  ni zakazani.

Socijalistička narodna partija (SNP), koja je, u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, dio vlasti u tom gradu, bojkotovala je dvije sjednice Skupštine opštine (SO). Mojkovački parlament čine 14 odbornika koalicije koju je predvodila Demokratska partija socijalista (ostali u opoziciji), osim koalicije Za budućnost Mojkovca, četiri Demokrata, po dva iz Građanskog pokreta URA i koalicije Ne damo Mojkovac i jedan iz Ujedinjene Crne Gore. Nedolaskom dva, od tri, odbornika SNP-a i uz odstustvo opozicionih odbornika DPS-a, nije bilo moguće obezbijediti kvorum za odžavanje sjednice dva puta, tokom aprila. Zbog toga se, za sada, o zakazivanju nove ne razmišlja.

Iz SNP, navodno, koalicionim partnerima ne saopštavaju čime su nezadovoljni.  Zvanično, šturo i neprecizno  objašnjenje SNP-a  za nedolazak na sjednicu lokalnog parlamenta je „da se mora pažljivo napraviti potpuni koncept i strategija daljeg djelovanja i razvoja i zajednički pristupiti realizaciji tih programa”. Kažu i da „neće po automatizmu glasati sve što dođe kao predlog od izvršne vlasti u tom gradu“.  I demantuju  „insinuacije da će SNP, u Mojkovcu,  sarađivati sa bilo kim,  mimo postojeće koalicije”.

Konačno, najavljuju da će „dalje saradnja unutar kolaicije na vlasti zavisiti  od konstruktivnog pristupa koalicionih partnera”. Šta je bilo do sada nekonstruktivno, u SNP-u, za sada nijesu spremni da podijele sa javnošću. „Nije za novine“, odogovaraju iz te stranke na pitanja o tome čime su ih naljutili koalicioni partneri.

Predsjednik SO Marko Janketić (Demokrate)  je Monitoru kazao da ne zna kada će moći zakazati dva puta odlaganu sjednicu. Podsjeća da za to, prema poslovniku, još ima vremena, ali da bi, kako kaže, „dobro bilo da se nesporazumi rješavaju što prije“. Pomaka u razgovorima sa SNP-om, u odnosu na minuli mjesec, međutim, nema.

„Još nije bilo razgovora sa SNP-om, iako je trebalo da se sastanemo minule sedmice. Pomaka nema, pa, nažalost, ništa novo ne mogu reći.  Mislim da bi trebalo prvo da se stavari riješe u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, pa onda da se razgovora i na nivou vladajuće kaolicije u Mojkovcu. Ni dalje nemam jasno saopšten razlog SNP-a za bojkot sjednica SO“, tvrdi Janketić.

Razgovore u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, kako kažu u DF-u,  očekuju ubrzo. No, ista očekivanja imali su i sredinom aprila.  Kako  su nezvanično rekli, ni njima, do sad,  SNP  nije jasno saopštio  šta im se ne dopada u načinu rada  nove  mojkovačke vlasti. ,,Tačne razloge nedolaska odbornika SNP-a na sjednice SO ćemo vrlo brzo saznati. Predstoje nam razgovori, a sigurna sam i dogovor. To dugujemo građanima Mojkovca. Najvažnije je istaći da nije riječ o borbi za fotelje”, kazao je šef odborničkog kluba DF-a Radovan Vidojević, prije nekoliko sedmica.

Vidojević je tada bio siguran da ,,SNP neće sarađivati s bilo kim izvan vladajće koalicije”.  U to su u DF-u, kažu, sigurni i sada.

Iz GP URA, koja je dio vladajuće koalicije, kažu da koalicija Za budućnost Mojkovca treba što prije da kaže „ako više ne nastupaju zajedno ili da hitno riješe unutarkoalicione probleme“. Potpredjednik Opštine i predsjednik Opštinskog odbora (OO) GP  URA Ivan Ašanin  objašnjava „da Mojkovac ne može da čeka i da se ne smije dozvoliti  prolongiranje rješavanja problema“.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

HIDROENERGIJA NE ODUSTAJE OD KALUDARSKE RIJEKE: Male elektrane veliki problem

Objavljeno prije

na

Objavio:

U selu Kaludra kažu da su vlasnici Hidroenergije obećavali brda i doline, ali da je lokalno stanovništvo uvidjelo da od toga neće biti ništa. ,,Mi imamo primjer susjednog sela Šekular, gdje je potpuno devastirana priroda i napravljena velika ekološka šteta, a mještani nemaju nikakve koristi”

 

Bivša Vlada Zdravka Krivokapića je tokom godinu i po mandata raskinula deset ugovora o koncesijama za izgradnju malih hidrolektrana, zbog nepoštovanja obaveza koncesionara, ali među njima nije ona na beranskoj rijeci Kaludarska, gdje je vlasnik kompanija Hidroenergija Montenegro.

Osim Kaludarske rijeke u Beranama, izgradnja preostalih mHE predviđena je, između ostalih, i na vodotocima Bjelojevićka i Štitarica. Tako se nije ostvarilo obećanje bivšeg premijera iz njegovog ekspozea sa početka mandata, kada je najavio da će Vlada na čijem je čelu izvršiti reviziju i preispitivanje svih koncesionih ugovora i donijeti deklaraciju o trajnoj zabrani izgradnje malih elektrana na crnogorskim vodotocima.

Vlasnici Hidroenergije su Oleg Obradović i Ranko Radović. Obradović preko Hemere ima 40 odsto udjela, a Radović 60 odsto udjela. Radović je tih 60 odsto udjela otkupio od Ranka Ubovića i Aleksandra Mijajlovića, vlasnika kompanije Bemaks. Prije toga je bio njihov izvršni direktor u Hidroenergiji Montenegro.

Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine, dok je DPS bio na vlasti u ovoj sjevernoj opštini. Obradović je tada došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Kasnije se ispostavilo da, prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata, Opština Berane, kao ni opštine Andrijevica i Plav, nikada nijesu upisane kao suvlasnici Hidroenergije.

Ove tri opštine trebalo je da budu vlasnici deset odsto akcija, i da taj „kolač“ dijele proporcionalno učešću i broju hidrocentrala na svojoj teritoriji, ali su na kraju, nikada objašnjenim akrobacijama u Centralnom registru, ostali bez ičega.

Mediji su prenijeli da je plan Hidroenergije bio da  izgradi ukupno 13 mini hidroelektrana na području beranske opštine, a vrijednost investicija bila je procijenjena na 28 miliona eura. Tada je saopšteno da je Hidroenergija Montenegro koncesije dobila na 27 godina.

Sve odobrene lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na beranskoj Bistrici. Onda se doznalo da je u taj plan naknadno uključeno još sedam malih elektrana na vodotoku Kaludarske rijeke.

,,Time bi praktično čitava rijeka bila u cijevima. Vodozahvat posljednje hidrocentrale bi bio kod manastira Ćelije, a mašinsko postrojenje dolje kod Djevojačkog krša. Na tom potezu je svuda državno zemljište i zato su mislili da će im to lako proći. Naravno da mi ne bi to dozvolili. Naš manastir i njegova okolina bi bili devastirani”, kažu u MZ Kaludra.

Kada se radi o gradnji mHE na Kaludarskoj rijeci, valjalo bi se prisjetiti da je Vlada premijera Duška Markovića ugrabila i samo desetak dana prije glasanja o novoj Vladi ovlastila ministarku ekonomije Dragicu Sekulić da potpiše ugovor kojim se za dvije godine produžava koncesija Hidroenergiji za izgradnju i korišćenje malih hidroelektrana na tom vodotoku.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SKORO DVIJE GODINE BORBE MJEŠTANA REČINA PROTIV PROJEKTA mHE SKRBUŠA: Nit’ koncesionar gradi, nit’ Vlada brani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Borba protiv gradnje male hidroelektrane (mHE) dijela mještana i vlasnika imanja u kolašinskom selu Rečine uskoro će ući u treću godinu, a još se ne zna hoće li taj projekat biti nastavljen. Dodatno, kako tvrde mještani, odlukama sudova, ali i postupcima koji su u toku, a koje je protiv njih pokrenuo koncesionar, spriječeni su da nastave proteste

 

Na rijeci Skrbuša istoimenu mHE gradi Hydro Logistics doo iz Podgorice. Već u drugoj fazi izgradnje dio mještana i vlasnika imanja sela Rečine, kroz koje protiče ta rijeka, oštro su se usprotivili projektu i spriječili koncesionara da nastavi radove. S druge strane, dio mještana je podržavao gradnju mHE, a svoju odluku su argumentovali, kako su objasnili, „velikodušnim obećanjima koncesionara o ulaganja u sesoku infrastrukturu”.

U međuvremenu, uz proteste, pokrenuto je više sudskih sporova, a koncesionar je od sudova tražio da im se omogući nastavak gradnje. Tačnije, da sud privremenim mjerama onemogući blokadu puta prema gradilištu. Takođe, vlasnik firme Hydro logistics Slaven Burzanović  i njegov brat Ivan podnijeli su krivične prijave protiv mještanina Vasilija Ivanovića i ekološkog aktiviste Denisa Mekića, tvrdeći da su im, na jednom od protesta, prijetnjama ugrozili sigurnost. Sudski postupak je u toku, a mještani tvrde da su višestruko oštećeni od kolašinskog Osnovnog suda. Podsjećaju i da su više puta sa protesta privođeni u policiju, te da su im, zbog spečavanja koncesionara da priđe gradilištu, to jest, blokade seoskog puta, pisane prekršajne prijave.

„Skoro dvije godine traje borba protiv gradnje mHE Skrbuša i do sada nije bilo raskida ugovora. Iako smo dobili uvjerenja od ljudi koji rade na tome da se to privodi kraju, djelovanje nove Vlade i ministra koji je zadužen za to pitanje ostaje nepoznanice. Nemamo od njih bilo kakva obećanja ili informacije. Sve vrijeme smo prepušteni Sudu u Kolašinu, koji je u više navrata slijepo ispunjao želje koncesionara. Donošene su privremene mjere mještanima, bez ikakvih dokaza i, prema mojem mišljenju, bez pravnog osnova”, kaže za Monitor Ivanović.

Vlada je, krajem prošle godine, koncesionaru „dala razuman rok od 90 dana za  završetak radova faze II u skladu sa članom 23.3 Ugovora o koncesiji”.  Taj rok je već istekao, ali iz doskorašnjeg Ministarstva kapitalnih invensticija (MKI) nijesu odgovorili na pitanja kakav je sada status projekta mHE na Skrbuši.

Koncesionar je značajno prije isteka roka izvršio I fazu ugovorne obaveze, piše u informaciji iz tog resora iz decembra prošle godine. Međutim, okasnilo se u narednoj fazi. U okviru II faze, prema ugovoru o koncesiji, trebalo je da bude izgrađen objekat mHe. Ministarstvo tada nije uvažilo primjedbe koncesionara, među kojima su kao razlog za kašnjenje radova, naveli i proteste mještana.

„Protesti i slične aktivnosti u vezi izgradnje mHE predstavljaju rizik koncesionara u skladu sa članom 25.3 Ugovora o koncesiji i koncedent nije dužan da produžava rok za izgradnju faze II ukoliko bi se takvi protesti dešavali. Osim navedenog, koncesionar je sa uspjehom ishodovao sudskim putem privremenu mjeru – zabranu ometanja radova u skladu sa Rješenjem Osnovnog suda u Kolašinu I.br.15/21 od 30. 7. 2021. godine. Stoga, protesti nisu valjan razlog da se dozvoli produženje, već su oni rizik koji je svojevoljno prihvatio”, piše u Informaciji koja se odnosi na realizaciju ugovora o koncesiji za izgradnju mHE na vodotoku Skrbuša iz decembra prošle godine. Ipak, Hydro logistics-u su tada dozvolili još dodatnih tri mjeseca da okonča II fazu radova.

Između ostalih, u kolašinskom osnovnom sudu vodi se postupak po tužbi Hydro Logistics-a  protiv pet Kolašinca zbog „uznemiravanja prava svojine”. Hidro Logistics je učesnike protesta tužila zbog uzmemravanja prava svojine, nakon što je Sud donio donio rješenje o privremenoj mjeri, „kojom je zabranjeno sprječavanja investitoru da pristupi svojim parcelama”.

Protesti mještana Rečina zbog gradnje mHE Skrbuša dešavali su se na javnoj površini – putu, pa protestanti nijesi uznemiravali prava svojine investitora firme Hydro Logistics. To je pred kolašinskim Osnovnim sudom kazao Miljan Jović, punomoćnik tuženih.

„Tuženi su protestovali i ispoljavali zakonom dozvoljena prava na protest i javno okupljanje koje im je zagarantovano Članom 11 Evropske konvecije o ljudskim pravima. Nijesu bili na parcelama tužioca, pa se, u konkrentom slučaju, ne može raditi o uznemiravanju prava svojine”, tvrdi Jović.

On je sutkinji Mirjani Čepić dostavio informaciju o realizaciji ugovora o koncesiji za izgradnju mHE na dijelu vodotoka Skrbuša, iz koje se tvrdi, može konstaovati da je produženi rok za završetak druge faze istekao. Zbog toga, smatra Jović, tužba koncesionara je već pravno neodrživa”. Prema njegovim riječima, nejasno je kako se može tražiti zaštita od uzmemiravanja prava svojine „na nepokretnosti na kojoj se ne može bilo šta graditi”.

Međutim, u drugom postupku, koji se vodi protiv mještana zbog navodne ugrožene sigurnosti Burzanovića, predstavnici koncesionara su bili optimistični kada je riječ o nastavku radova.

„Ističem da je ugovor o izgradnji i dalje na snazi i da će redovi biti nastavljeni, jer su odobreni odlukom Vlade. Osjećam ugroženost, strah i nesigurnost za svoju ličnu bezbjednost, s obzirom da smo praćeni od više osoba kad krenemo na izgradnju mHE”, kazao je jedan od oštećenih.

Tokom trajanja primjerenog roka, koncesionar se obratio MKI i tražio da se razmotri mogućnost revidovanja prethodno donijete odluke o prdužetku radova. Tražili su dodatno vrijeme, navodeći brojne razloge za kašnjenje. Iz Hydro Logistics-a, između ostalog, podsjećaju Vladu da je inspektor u oktobru prošle godine, „konstatovao da su otklonjene ranije utvrđene nepravilnosti. Međutim, kako kažu predstavnici koncesionara, inspektor je „istog dana ponovo donio zabranu građenja, koju do danas nije povukao, odnosno – nije konstatovao da se može nastaviti sa izvođenjem radova”.

Kao razloga za neaktivnost na gradilištu naveli su i loše vremenske uslove, ali i kašnjenje aktivnosti CEDIS-a, koje su vezane za projekat mHE.

U Informaciji od prije dvije sedmice MKI je, uvažavajući argumentaciju Hydro logistics-a preporučilo da se „sagledaju svi razlozi koji su koncesionaru onemogućavali nastavak radova”. Iz tog resora upozorili su i na opasnost od plaćanja odštete, u slučaju raskida ugovora.

„Potrebno je sagledati sve razloge koji su onemogućili koncesionara da izvrši svoje ugovorne obaveze kao i sve postupke koje je koncesionar preduzimao u cilju otklanjanja istih. Na osnovu navedenog, procjeniti rizik potencijalne opasnosti plaćanja značajnih iznosa u slučaju pokretanja spora radi utvrđivanja naknade štete od strane koncesionara, koji je, pretpostavljamo, neminovan, i u skladu sa tim donijeti razumne zaključke”, preporuka je MKI Vladi.

Vlada Zdravka Krivokapića je tokom godinu i po mandata, zbog nepoštovanja obaveza koncesionara, raskinula deset ugovora o koncesijama za gradnju mHE. Istovremno, koncesionari su podnijeli ukupno devet tužbi Privrednom sudu za naknadu štete. Trenutno je na snazi 25 ugovora o koncesiji i dvije energetske dozvole za rekonstrukciju.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo