Povežite se sa nama

OKO NAS

OPASNOST OD ZEMLJOTRESA U CRNOJ GORI: Nijesmo spremni

Objavljeno prije

10 godina

na

branislav-glavatovic

U nedjelju veče stanovnici Podgorice osjetili su zemljotres. Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju su potvrdili da je jačina zemljotresa u žarištu, okolina Spuža, bila 3.9 jedinica Rihterove skale, što odgovara epicentralnom intenzitetu od IV-V stepeni Merkalijeve skale.

Zemljotres je trajao 4-5 sekundi i probudio, opet, mnoge strahove. Naročito u trusnim područjima – Podgorica i Crnogorsko primorje. Još su živa sjećanja na katastrofalni zemljotres na primorju koji je 15. aprila 1979. odnio 101 žrtvu u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Nakon njega izvršeno je obimno istraživanje, od 1980. do 1986. kojim je utvrđena regionalna seizmološka karakteristika teritorije Crne Gore. Podaci iz ovog istraživanja mogu se naći na sajtu Seizmološkog zavoda Crne Gore i po njima u Podgorici i okolini, u narednih 100 godina, treba očekivati zemljotres inteziteta VIII stepeni Merkalijeve skale, sa vjerovatnoćom od 63 odsto. Crnogorsko primorje i zaleđe okarakterisano je očekivanim intezitetom od IX stepeni Merkalijeve skale. Seizmička opasnost se smanjuje u pravcu sjevera, pa je krajnji sjever-sjeveroistok (između Pljevalja i Bijelog Polja) praktično aseizmičan.

I pored brojnih naučnih napredaka, među kojima i posmatranje zemljine kore iz satelita, još su nemoguće uspješne kratkoročne prognoze zemljotresa, ističe za Monitor direktor Seizmološkog zavoda Crne Gore Branislav Glavatović. On kaže da moramo prihvatiti činjenicu da živimo u trusnom području, pri čemu u Crnoj Gori u smislu nivoa seizmičke opasnosti dominira priobalni pojas, na kojem je bilo i biće zemljotresa.

,,U takvim okolnostima, treba naglasiti da je dugoročan karakter seizmičnosti u Crnoj Gori vrlo kvalitetno i pouzdano opisan najnovijim kartama seizmičkog hazarda, te da je za ostvarivanje pune bezbjednosti stanovanja na ovim prostorima, posebno na cijelom crnogorskom priobalju, dovoljno dosljedno primjenjivanje savremenih normi za projektovanje i izgradnju seizmički sigurnih objekata, uz poštovanje utvrđenih seizmičkih parametara”, ističe Glavatović.

Propisi koji se odnose na uračunavanje rizika od zemljotresa prilikom gradnje, doneseni su u SFRJ, nakon zemljotresa u Skoplju 1963, a unaprijeđeni su nakon 1979.

Sve je to bilo neophodno s obzirom na posljedice katastrofalnog zemljotresa iz 1979. koji je razorio 250 naselja i ostavio ruševine u svim primorskim gradovima. Stučnjaci se slažu da je srećna okolnost bila što se zemljotres desio rano ujutru ( 7 časova i 19 minuta) pa ljudske žrve nijesu bile veće.

Profesorica Građevinskog fakulteta Jelisava Kalezić za Monitor govori što je sve u tadašnjoj SR Crnoj Gori, nakon 1979. urađeno u cilju suočavanja sa izvjesnom pojačanom seizmičkom aktivnošću u neposrednoj i daljoj budućnosti. Formiran je Komitet za urbanizam, građevinarstvo i komunalne djelatnosti, kao i regionalni zavodi i više opštinskih uprava za urbanizam; legislativa je prilagođena zahtjevima integralne zaštite prostora od zemljotresa; formiran Građevinski fakultet sa Centrom za proučavanje konstrukcija i programom obuke kadrova; međunarodni tim stručnjaka, na čelu sa prof. Adolfom Ciborovskim zajedno sa timom Republičkog zavoda za urbanizam koji je predvodio prof. Božidar S. Pavićević, izradili su novu metodologiju planiranja zasnovanu na aseizmičnom planiranju, očuvanju ravnoteže prirodne i građene sredine i ravnomjernom regionalnom razvoju iz čega je proizašao koncept integralnog planiranja; urađen je Prostorni plan Republike i generalni urbanistički planovi većine opštinskih centara po navedenoj novoj metodologiji.

Koliko se ozbiljno radilo svjedoči i činjenica da je koncept integralnog planiranja, osmišljen i primijenjen nakon crnogorskog zemljotresa, preporučen od strane UNDP kao uzoran model za područje Mediterana.

Sve je to bačeno u vodu početkom devedesetih, kada počinju odstupanja od koncepta integralnog planiranja. ,,Zatim su išla i druga odstupanja (zakonske izmjene koje su polako uvele mogućnost parcijalnog planiranja, relativizovanja dokazanog seizmičkog hazarda, prikrivanja stvarnih razmjera seizmičkog rizika konkretnih planova i projekata, prepuštanja investitorima formiranja komisija za stručnu ocjenu projekata, neaktivnost građevinske i urbanističke inspekcije i td.), koja su ukupno dovela do komplesa okolnosti kojima su veliko društveno bogatstvo ostvarene građene sredine, infrastruktura i suprastruktura, proizvodnja i životi ljudi dovedeni u ozbiljnu opasnost”, naglašava Kalezić.

Jedan od najvećih stručnjaka iz ove oblasti Božidar S. Pavićević je prije par godina u Monitoru tada samo najavljeni koncept gradnje solitera u Budvi, s aspekta seizmičkog rizika ocijenio ,,katastrofičnim”.

Staniša Ivanović, dugogodišnji profesor inženjerske seizmologije na Građevinskom fakultetu UCG i stalni sudski vještak za ovu oblast, za Monitor kaže da se geomehanička ispitivanja, koja su zakonom obavezna, često ili ne izvode, ili se izvode parcijalno. ,,Naime, obično se određuje nosivost tla, ali ne i stabilnost od klizanja, što su dvije potpuno odvojene kategorije. Određivanje stabilnosti je skuplji dio posla kod geomehaničkih ispitivanja i složeniji, posebno kada se ima u vidu da izradu geomehaničkih elaborata obično rade patuljaste firme sa svega 3-4 uposlena”.

Ivanović kaže da su brojni primjeri iz prakse koji govore o nepoštovanju standarda i propisa aseizmičke izgradnje i navodi neke od njih: ,,Tipičan primjer je lokalnost Prijevor kod Budve. Tamo je izdato na desetine urbanističkih i saglasno tome građevinskih dozvola, za objekte, koji su već sada i u odsustvu zemljotresa, ispucali, oštećeni i veoma skloni rušenju. Možemo pretpostaviti što će se sa objektima desiti u slučaju zemljotresa, čak i umjerenih, da ne govorimo o jakim zemljotresima. Katastrofa. Ovdje su još Austrougarske vlasti zabranile svaku izgradnju jer se radi o starom fosilnom klizištu veoma sklonom aktiviranju pri dejstvu zemljotresa”.

Kao drastičan, Ivanović navodi i primjer koji se desio prije dvije godine u Sutomoru, neposredno uz postojeći hotel Korali, pri iskopu temeljne jame za novi objekat, poginula su dva radnika. ,,U svom Nalazu sam napisao – školski primjer kako ne smije da se radi”, kaže Ivanović i dodaje: ,,Prošle godine, u Rafailovićima, neposredno uz obalu, u zoni Morskog dobra, za potrebe novog objekta, projektovana je podzemna garaža, pa se podzemna voda morala crpsti pumpama. Pošto su slana i slatka voda hidraulički povezane, pri crpljenju vode došlo je do obaranja nivoa vode ispod susjednih objekata koji su počeli da tonu”.

Ima još: ,,U Staroj Slanici kod Risna, za potrebe nove višespratnice, neposredno uz obalu, porušena je stara zidana kula sa kamenim bunarom iz doba Rimljana, koji su bili pod zaštitom UNESCO-a. Neadekvatno izvedeni potporni zid aktivirao je pokrete zemljanih masa i izazvao oštećenja susjednih objekata”, govori Ivanović i podsjeća da je zbog naučnog vandalizma aktivirano veliko klizište u Mojdežu 2004. godine, a epilog na sudu još nije poznat.

Kalezić kao primjere navodi da nijedan DUP koji je usvojen unazad deset – petnaest godina ne sadrži kvalitetan i funkcionalan plan (mnogi nikakav) mjera evakuacije i zbrinjavanja stanovništva u slučaju razornog zemljotresa. Praksa je i da se gradi u zonama koje su na kartama mikroseizmičke rejonizacije označene kao područja na kojima ne treba graditi. Problem je i što se projektna dokumentacija, posebno velikih objekata ne čuva na način da može da posluži u razne svrhe u slučaju zemljotresa: bezbjedno otkopavanje zatrpanih, procjena mogućnosti sanacije objekata, planovi rušenja i uklanjanja u slučajevima veće destrukcije i dr.

,,Crna Gora je zaboravila iskustvo aprilskog zemljotresa, a taj je zaborav rezultatanta pohlepe investitora, nebrige institucija i pomanjkanja stručne etike (nažalost često i stručnih znanja i referenci) kod mnogih planera, projektanata i izvođača. Nijesmo spremni i naredni za sljedeći/sljedeće zemljotrese”, zaključuje Kalezić.

Prilikom nedavnog zemljotresa u Italiji, škola u Amatričeu srušena je do temelja. Srećom u njoj nije bilo đaka. Škola je renovirana 2012. godine kako bi bila otporna na potrese, a rekontrukcija je koštala 700.000 eura. Zemljotres je odnio preko 290 života, a glavni tužilac oblasti Rietije, koja je pogođena, Đuzepe Sieva je izjavio da ,,veliki broj smrtnih slučajeva ne može da smatra sudbinom”.

Jedina preventiva je dosljedno poštovanje pravila i izgradnja seizmički sigurnih objekata. Kada to nije praksa ostaje nada da će očekivana sudbina kleta mimoići našu, ali neće neke od sljedećih generacija.

Šta raditi u slučaju zemljotresa

Dr Branislav Glavatović za Monitor prezentuje najvažnije preporuke za ponašanje prilikom zemljotresa i nakon njega.

• Sačuvajte prisebnost, pošto panika često dovodi do pogrešnih odluka.
• Ako ste u stanu čučnite ispod čvrstog stola kako bi se zaštitili od predmeta koji vise na zidovima i nestabilnog namještaja, ili kleknite uz unutrašnji zid, ili stanite u otvor za vrata u nosećem zidu objekta. Pokrijte glavu dok zemljotres traje.
• Ako ste napolju odmaknite se od zgrada zbog mogućnosti pada djelova krovne konstrukcije, dimnjaka, maltera itd., odmaknite se i od uličnih svjetiljki i električnih vodova.
• Ukoliko ste u zgradi, posebno na višim spratovima (iznad drugog) sačekajte da prođe podrhtavanje izazvano zemljotresom (zaklonjeni prema prethodnim savjetima), jer najčešće to stanje traje svega nekoliko sekundi, što nije dovoljno za napuštanje objekta. Pri dejstvu zemljotresa posebno su nestabilne stepenišne konstrukcije i treba ih izbjegavati, kao i liftovi koji se redovno blokiraju.
• Nakon zemljotresa nije poželjno ulaziti u objekte pošto najsnažniji zemljotres u seriji obično prati povorka naknadnih, nešto slabijih.
• Ako ste u stanu, nakon prestanka podrhtavanja tla trebalo bi napustiti objekat, koristeći stepenište, ali nikako lift, pošto je u takvim uslovima nesiguran, ako već nije blokiran.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

ZLOUPOTREBE DONACIJ A U HUMANITARNE SVRHE: Povjerenje kao plijen

Objavljeno prije

4 dana

na

31 Oktobra, 2026

Objavio:

Prema podacima Uprave policije, J. P. se sumnjiči da je u periodu od 17. februara 2025. do 23. oktobra 2026. godine dovela u zabludu oko 2.300 fizičkih i pravnih lica i na taj način pribavila 117.203 eura. Novac je, sumnja se, prikupljala predstavljajući da je namijenjen liječenju, dok ga je, umjesto za svrhu zbog koje je doniran, trošila na onlajn klađenje. To nije jedini takav slučaj

 

 

Povjerenje građana, spremnost da pomognu bolesnima i solidarnost sa porodicama koje se suočavaju sa teškim životnim situacijama za nekoga mogu postati prilika za ličnu korist. Sumnje da je Nikšićanka J. P. zloupotrijebila upravo takvo povjerenje, prikupljajući novac navodno namijenjen liječenju, a potom ga trošeći na onlajn klađenje, otvorile su pitanje koliko su građani zaštićeni kada doniraju novac i ko kontroliše da li on zaista stiže do onih kojima je pomoć neophodna.

Prema podacima Uprave policije, J. P. se sumnjiči da je u periodu od 17. februara 2025. do 23. oktobra 2026. godine dovela u zabludu oko 2.300 fizičkih i pravnih lica i na taj način pribavila 117.203 eura. Novac je, kako se sumnja, prikupljala predstavljajući da je namijenjen liječenju, dok ga je, umjesto za svrhu zbog koje je doniran, trošila na onlajn klađenje. Policija je protiv nje podnijela krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu zbog sumnje da je počinila krivično djelo prevare.

Slučaj dobija dodatnu dimenziju kada se posmatra u kontekstu ranijih humanitarnih apela za ovu  Nikšićanku koja se, prema javno objavljenim informacijama, liječi od malignog tumora grlića materice. Mediji su u više navrata izvještavali o njenoj borbi sa bolešću i potrebi za finansijskom pomoći, a apeli su tokom prethodnih godina pokretani za različite faze liječenja.

Prvi javno dokumentovani apel pokrenut je krajem 2023. godine, kada joj je , prema objavi Fondacije „Humanost“, bilo potrebno 5.450 eura za operaciju u Novom Sadu. Tada je putem platforme Humanost.com za svega nekoliko sati prikupljen iznos potreban za operativni zahvat. U septembru 2025. godine pokrenuta je nova akcija, nakon što su, prema informacijama koje je objavila Fondacija „Humanost“, ljekarski nalazi pokazali da se bolest vratila, uz prisustvo metastaza i ozbiljne komplikacije u radu bubrega. Za liječenje u klinici Acibadem u Turskoj bilo je potrebno 30.847 eura. Prema izvještaju Radio-televizije Crne Gore od 4. septembra 2025. godine, putem platforme je za nepuna tri dana prikupljeno 18.100 eura, dok je anonimni donator uplatio preostali iznos. Tada je objavljeno da su potrebna sredstva u potpunosti obezbijeđena i da je akcija uspješno završena.

Već u decembru 2025. godine Radio-televizija Nikšić objavila je da je Nikšićanki ponovo potrebna finansijska pomoć za nastavak liječenja u Turskoj. Prema tom izvještaju, jedna terapija koštala je 5.500 eura, što je, prema navodima porodice, predstavljalo veliki finansijski teret. Slični apeli objavljivani su i tokom 2026. godine. U februaru je ponovo upućen poziv građanima i humanitarnim organizacijama da pomognu u pokrivanju troškova liječenja, dok su tokom jeseni objavljivani novi apeli za preglede, snimanja i planiranje nastavka terapije. Krajem septembra i tokom oktobra navedeno je da je za novu fazu medicinskih procedura potrebno više od 5.000 eura.

Prema izvještajima Radio-televizije Nikšić, organizovan je i humanitarni koncert na kojem je prikupljeno više od 1.500 eura, dok je Fondacija „Mentorium“ objavila da je za njeno liječenje potrebno još 28.000 eura. Ovi podaci, zajedno sa apelima objavljivanim putem humanitarnih platformi i medija, pokazuju da se pomoć prikupljala u više navrata i kroz različite kanale.

Slučaj iz Nikšića nije prvi put da se u Crnoj Gori otvara pitanje zloupotrebe humanitarnih apela. Godinama unazad građani se upozoravaju na pojedince koji prikupljaju novac pozivajući se na liječenje bolesne djece ili odraslih, predstavljajući se kao volonteri ili koristeći ime organizacija kojima javnost vjeruje.

U aprilu 2024. godine javnost je upozorena na slučajeve u kojima su se pojedinci lažno predstavljali kao predstavnici Fondacije „Budi human“ i od građana tražili novac za liječenje bolesne djece.Iz Uprave policije tada su upozorili da se na ulicama Podgorice odvijaju prevare u kojima se od prolaznika traži novac.

„Prijavljeno je da se za sada nepoznata ženska lica predstavljaju kao predstavnici humanitarne organizacije tokom obilazaka privatnih firmi, kao i prilikom susreta sa građanima, od kojih traže novac za liječenje bolesne djece. Upozoravamo građane da je riječ o prevari“, kazali su tada iz Uprave policije.

Pod izgovorom da prikupljaju novac u humanitarne svrhe, prevaranti su na ulicama pokušavali da dobiju donacije od građana. Isti cilj imale su i tri osobe koje su tada koristile ime Fondacije „Budi human“.

„Imamo jednu žensku osobu i dvije muške osobe. Ženska osoba, prema našim informacijama, ide po firmama i predstavlja se da je potrebna pomoć i liječenje za neko dijete koje je u Fondaciji „Budi human“. Jedna osoba muškog pola prepoznata je da se kreće po trgovima i da traži po kafanama, nosi fasciklu i predstavlja da je potrebna pomoć, tražeći od ljudi da doniraju novac u kešu. Čak naglašava da je svaki euro bitan. Treća osoba, takođe muškog pola, po opisu je drugačija od ove dvije i ide od kuće do kuće, tražeći sredstva u ime naše organizacije“, rekao je tada osnivač platforme Humanost.com i Fondacije „Budi human“, Goran Jovanović.

Slična upozorenja ponovo su se čula u januaru 2026. godine, kada su iz organizacije „Volonteri Crne Gore“ saopštili da se jedna osoba lažno predstavljala kao njihov volonter i prikupljala novac za liječenje Feđe Alkovića. Iz organizacije su naveli da je slučaj prijavljen nadležnim organima.

„Fondacija „Volonteri Crne Gore“ kategorički demantuje svaku povezanost sa osobom koja se lažno predstavlja kao naš volonter i neovlašteno prikuplja novac za Feđu Alkovića. Ova prevara ozbiljno ugrožava povjerenje donatora i zahtijeva hitno procesuiranje počinitelja kako bi se spriječile slične zloupotrebe u budućnosti“, saopštili su iz Fondacije „Volonteri Crne Gore“, pozivajući donatore da prate isključivo njihove zvanične kanale.

Upozorenja na sumnjivo prikupljanje novca u Crnoj Gori nijesu nova. U avgustu 2017. godine policija je ispitivala navode o prikupljanju novca za bolesnu djecu preko nevladine organizacije „Moj život je u vašim rukama“, nakon što su se građani žalili na način na koji je novac tražen. I taj slučaj ukazao je na potrebu da se provjeri ko organizuje humanitarne akcije, na osnovu čega prikuplja sredstva i da li ona zaista završavaju kod onih kojima su namijenjena.

Slučaj Nikšićanke osumnjičene da je od oko 2.300 fizičkih i pravnih lica pribavila više od 117.000 eura pod izgovorom da novac prikuplja za liječenje još jednom je pokazao koliko daleko može dosegnuti zloupotreba ljudske solidarnosti. Dok se u konkretnom postupku ne utvrde sve okolnosti i eventualna krivična odgovornost, ostaje pitanje kako obezbijediti da pomoć stigne do onih kojima je zaista potrebna, a da građani pritom ne izgube vjeru u humanitarne akcije. Jer kada se zloupotrijebi novac namijenjen liječenju, ne nestaje samo novac. Ugrožava se povjerenje bez kojeg humanost teško može da se pretvori u konkretnu pomoć.

A najveću cijenu takvih zloupotreba mogu platiti upravo oni koji nemaju vremena da čekaju da se povjerenje ponovo izgradi.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOMI NA SJEVERU: Proizvodnja bunta

Objavljeno prije

4 dana

na

31 Oktobra, 2026

Objavio:

Peticije, blokade puteva i postupci pred sudovima prate planove za otvaranje kamenoloma na sjeveru Crne Gore. Dok stanovnici bjelopoljskih sela godinama pokušavaju da zaustave eksploataciju kamena u Podima, protiv kamenoloma u blizini svojih kuća ustali su i mještani kolašinskih Bakovića

 

 

Iz kolašinskog sela Bakovići nadležnima je upućena inicijativa sa 42 potpisa, kojom stanovnici zahtijevaju da se kamenolom ne otvara. Na stotinak metara od njihovih kuća, kako tvrde, planirana je eksploatacija kamena, koja će „sigurno dovesti do vibracija, buke i promjene podzemnih vodotokova“. Projektna dokumentacija, sa druge strane, tu lokaciju opisuje kao nenaseljenu, bez površinskih i podzemnih voda, sa rezervama kamena dovoljnim za gotovo pola vijeka eksploatacije. Mještani su inicijativu poslali Opštini Kolašin, Ministarstvu energetike i rudarstva, Ministarstvu ekologije i Agenciji za zaštitu životne sredine. Traže odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvola i trajnu zaštitu lokaliteta od eksploatacije mineralnih sirovina.

Riječ je o projektu kolašinske firme Keker. To preduzeće je, prema zvaničnoj potvrdi Monteputa, dobilo i posao podizvođača na drugoj dionici auto-puta, od Mateševa do Andrijevice. Investitor je Monitoru kazao da je na toj lokaciji kamenolom postojao i ranije, te da ne razumije čime je motivisan bunt u Bakovićima. Tvrdi da se privodi kraju izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Mještani zahtijevaju javnu raspravu o planiranim aktivnostima i procjenu uticaja na životnu sredinu uz puno učešće lokalne zajednice. Traže i definisanje tampon zone između naselja i rudarskih aktivnosti, upozoravajući da bi eksploatacija ugrozila zdravlje, bezbjednost i imovinu.

„Planirana eksploataciona zona, u kojoj su već vršena testna miniranja i prateći radovi, nalazi se na svega oko 100 metara od kuća u naselju Bakovići. Strahujemo da će kontinuirano miniranje i rad teške mehanizacije, usljed jakih vibracija, dovesti do oštećenja objekata. Buka bi onemogućila normalan život i na mnogo većoj udaljenosti“, kazali su Monitoru mještani.

Zabrinuti su i zbog prašine, naročito zbog djece, starijih i hroničnih bolesnika. Tvrde da u neposrednoj blizini ima mnogo podzemnih voda, koje tokom kišnog perioda plave saobraćajnicu i dio imanja. Vibracije od miniranja, smatraju, mogle bi promijeniti pravce njihovog kretanja i dodatno ugroziti kuće.

„Prirodni pejzaž je već značajno narušen dosadašnjim vršenjem testnih miniranja i eksploatacijom kamena, te bi daljim sprovođenjem ovih aktivnosti trajno narušili vizuelni identitet prostora. Takođe, u neposrednoj blizini protiče rijeka Tara, ‘suza Evrope’, te smatramo da bi radom kamenoloma ista bila trajno zagađena i uništena. Kolašin kao turistički regionalni centar nalazi se na svega tri kilometra od planiranog kamenoloma“, naveli su u inicijativi.

U projektnoj dokumentaciji, pak, piše da na lokaciji nema površinskih ni podzemnih voda, dok Tara protiče oko 400 metara južno od lokaliteta. Navodi se da prostor nije naseljen, a da su najbliže kuće udaljene oko 120 metara. Razlike između tih podataka i upozorenja stanovnika trebalo bi da budu razjašnjene u postupku procjene uticaja.

Prema informacijama objavljenim na sajtu Opštine, u februaru ove godine pokrenut je postupak odlučivanja o potrebi izrade elaborata za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Bakovići. Agencija za zaštitu životne sredine utvrdila je da je elaborat potreban.

Ležište, prema dokumentaciji, raspolaže sa oko 1.078.000 kubnih metara kamena, uz planiranu godišnju eksploataciju od oko 20.000 kubika. Procijenjeni radni vijek kamenoloma je oko 47 godina. Odluka o njegovom otvaranju zato bi mogla obilježiti život više generacija stanovnika tog naselja.

U blizini se već nalaze objekti Kekera. Urbanistička inspekcija je prije pet godina preduzeću naložila da ukloni objekat za proizvodnju betona sa pratećim postrojenjem u Bakovićima. Poslije okupljanja građana i apela Kolašinaca i preduzetnika, od uklanjanja se odustalo. Sada dio lokalne zajednice od institucija traži da spriječi novi zahvat u istom prostoru.

Strahovi mještana Bakovića već godinama prate stanovnike Srđevca, Lozne, Poda i okolnih bjelopoljskih sela. Njihovo protivljenje kamenolomu preraslo je iz protesta i blokada magistrale u sudske i tužilačke postupke, u kojima se preispituju i sadržaj elaborata o procjeni uticaja i zakonitost izdavanja saglasnosti.

U oktobru je objavljeno da je u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Bijelom Polju saslušan Ivan Ćuković, direktor firme Paming, koja je za potrebe projekta kamenoloma Poda izradila elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. On je kazao da su se prilikom izrade elaborata za taj kamenolom oslanjali na zvaničnu dokumentaciju u kojoj nijesu bili definisani klizište i erozija. Upravo izostanak analize tih opasnosti mještani smatraju jednim od ključnih nedostataka dokumenta.

Saslušanje je uslijedilo u predmetu  formiranom po krivičnoj prijavi koju su građani u junu 2025. podnijeli protiv Paminga i članova komisije koja je ocjenjivala elaborat. ODT je prijavu prvobitno odbacilo, ali je Više državno tužilaštvo prihvatilo pritužbu građana i vratilo predmet na ponovno odlučivanje.

U međuvremenu su pokrenuti i postupci protiv opštinskih službenika. U avgustu je objavljeno da je ekološka inspekcija podnijela dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sekretara za ruralni i održivi razvoj Armina Sijarića, zbog sastava komisije za ocjenu elaborata i propusta u objavljivanju dokumentacije.

Protiv Sijarića i službenice Danijele Lazarević prethodno je podnijet i optužni predlog. Terete se da su, radi pribavljanja koristi kompaniji Imperijal, bez zakonskog ovlašćenja sproveli postupak procjene uticaja za koji je, prema navodima tužilaštva, nadležna državna Agencija za zaštitu životne sredine. Oboje su negirali nezakonito postupanje.

Dio primjedbi građana dobio je potvrdu i drugih institucija. Upravni sud je 14. maja poništio rješenje glavnog administratora Opštine Bijelo Polje kojim je odbijena žalba Mjesne zajednice Lozna na saglasnost za elaborat. Time nije raskinut koncesioni ugovor, već je poništena drugostepena odluka u postupku davanja saglasnosti.

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je mjesec ranije utvrdila ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije prilikom formiranja komisije za ocjenu elaborata. Ombudsman je, u nalazu objavljenom u januaru, utvrdio da su Ministarstvo rudarstva i Opština povrijedili pravo građana na zdravu životnu sredinu i standarde učešća javnosti, jer lokalna zajednica nije bila blagovremeno obaviještena o projektu.

Protiv kamenoloma Žoljevica ustali su i stanovnici pet andrijevičkih mjesnih zajednica, koji su krajem juna na protestu zatražili povlačenje koncesionog akta. Upozorili su na ugrožavanje izvorišta, imanja, puteva i seoskog turizma. U Beranama je lokalitet Gradine, na području Donje Ržanice i Kaludre, uklonjen iz Plana koncesija za 2026. nakon prigovora NVO Tumbarica, koja je ukazala na opasnost po prirodnu i kulturnu baštinu.

Odustalo se i od planirane eksploatacije kamena na kolašinskoj Skrbuši, kojoj su se protivili mještani, lokalna uprava i Uprava za gazdovanje šumama i lovištima, upozoravajući na posljedice po vode, šume i turizam. Vlada je krajem jula poništila tender „zbog grešaka u ključnim elementima tenderske dokumentacije”. Ministarstvo energetike i rudarstva u septembru je potvrdilo da novi oglas za taj lokalitet neće biti raspisivan.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BJELASICA UOČI ZIME: Na čekanju

Objavljeno prije

2 sedmice

na

24 Oktobra, 2026

Objavio:

Državna žičara vrijedna oko devet miliona eura trebalo bi ponovo da poveže dva skijališta nakon dvije propuštene sezone. Pouzdanije skijanje, međutim, još čeka vodu, završetak tenderskih procedura i izgradnju sistema za vještački snijeg

 

 

Od najavljivanog sistema vještačkog osnježavanja na državnom skijalištu Kolašin 1600 ni tokom predstojeće sezone neće biti ništa. Uoči nove zime još nije završen tender za projektovanje i izgradnju akumulacionih jezera i pripadajućih cjevovoda, odnosno nije izabran izvođač. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, na tender se javilo šest ili sedam firmi, ali interesovanje ponuđača još nije pretočeno u ugovor i početak radova.

Ministarstvo javnih radova objavilo je 10. jula tender procijenjene vrijednosti 6,2 miliona eura bez PDV-a za izradu glavnog projekta i izgradnju akumulacija i pripadajućih cjevovoda na Kolašinu 1600. Posao je predviđen po principu „projektuj i izgradi“. Prema tenderskoj dokumentaciji, planirane su akumulacije K8 i Vranjak, ukupne zapremine približno 77.000 kubnih metara, koje bi trebalo da obezbijede vodu za osnježavanje oko 37 hektara staza.

Obje akumulacije trebalo bi da se snabdijevaju iz sistema Ljevaja. Za višu, Vranjak, predviđena je dodatna pumpna stanica, a zbog konfiguracije terena i obimniji zemljani radovi, pristupni put i stabilizacija kosina. Konačna tehnička rješenja trebalo bi razraditi glavnim projektom. To znači da izbor izvođača predstavlja početak naredne faze a ne završetak kompletnog sistema vještačkog osnježavanja.

Da je postupak i dalje u fazi izbora ponuđača potvrdio je potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović. On objašnjava da Ministarstvo javnih radova bira izvođača za akumulacije, dok je nabavka topova, prema njegovim riječima, u završnoj fazi. Ivanović očekuje da bi te procedure relativno brzo mogle biti završene.

„U toku je izbor najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju akumulacionih jezera na Bjelasici, dok je nabavka topova za osnježavanje u završnoj fazi. Očekujemo da bi te procedure mogle relativno brzo biti završene. Ključno je, međutim, obezbijediti vodu bez koje nema proizvodnje vještačkog snijega“, kaže Ivanović.

Voda je preduslov koji se godinama pominje uz gotovo svaku najavu osnježavanja. Dok su na Bjelasici građene žičare, nove staze i hoteli, sistem koji bi omogućio pouzdanije planiranje skijaške sezone ostajao je nedovršen. Predstojeća zima zato ponovo dolazi prije završetka infrastrukture koja bi smanjila zavisnost od prirodnih padavina.

Projekat zahvatanja vode iz Ljevaje pratili su protivljenje mještana i aktivista, upozorenja na ugrožavanje rijeke i visoke troškove pumpanja vode do Bjelasice. Izvođač je 27. novembra 2025. jednostrano raskinuo ugovor sa Ministarstvom javnih radova, pa je posao ostao nezavršen. Iako je iz Opštine Kolašin više puta najavljivano raspisivanje novog tendera za nastavak tog projekta, to se do sada nije dogodilo.

Uz čekanje na vještački snijeg, kolašinsku skijašku ponudu dvije zime ograničavao je i prekid veze između državnog Kolašina 1600 i privatnog Kolašina 1450. Razlog je problem kod stuba broj četiri žičare K7, nastao tokom građevinskih radova na susjednim privatnim parcelama u proljeće 2024. godine. Zbog toga nije radila žičara u koju je država uložila oko devet miliona eura, a van upotrebe ostalo je i približno deset kilometara staza državnog centra.

K7 je otvorena u februaru 2022, kao važna investicija u objedinjavanje skijaške ponude Bjelasice. Šestosjedna žičara, kapaciteta 2.600 skijaša na sat, povezala je dva centra i omogućila korišćenje približno 45 kilometara staza. Samo dvije godine kasnije, njeno zaustavljanje ponovo je razdvojilo skijališta.

Tokom pripremnih radova za gradnju vila na lokalitetu Kolašin 1450 ugrožena je stabilnost terena uz stub. Urbanističko-građevinska inspekcija obavila je nadzor 10. juna 2024. i zabranila dalje radove, uz nalog investitoru da u roku od 12 dana obezbijedi sigurnost i stabilnost susjednog stuba državne žičare.

Problemi su počeli u proljeće 2024, kada je tokom radova na obližnjoj privatnoj parceli potkopan teren kod stuba. Uslijedio je spor o odgovornosti i troškovima sanacije. Ski-resort Kolašin 1450, u vlasništvu Zorana Ćoća Bećirovića, odbacivao je odgovornost. Iz te kompanije su tvrdili da su uzrok obrušavanja vremenske neprilike, da temelji žičare nijesu adekvatno izvedeni i da je postavljena mimo planske dokumentacije. Bećirovićeva kompanija navodno je u sanaciju uložila blizu 400.000 eura, a državno preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) optužila za izostanak saradnje.

Na kraju je država obezbijedila dodatni novac za sanaciju stuba, ali pokušaji izbora izvođača dodatne sanacije nijesu odmah dali rezultat. Na tender za stabilizaciju tla, vrijedan 145.200 eura, raspisan u novembru 2025, kao ni na ponovljeni postupak krajem decembra, nije bilo ponuda. Iz SCG su u januaru 2026. saopštili da novac imaju, ali da bez izvođača K7 neće raditi ni te zime. Novi tender najavili su za maj, obrazlažući da radovi ugovoreni usred zime ne bi mogli biti završeni tokom sezone.

Posao je dodijeljen tek narednog ljeta. Skijališta Crne Gore su 17. juna izabrala podgoričku kompaniju M Solutions. Ugovor vrijedan 137.982 eura sa PDV-om potpisan je 31. jula, a radovi su počeli 24. avgusta, uz rok od 15 dana od uvođenja izvođača u posao. Predviđeni su izgradnja armiranobetonskog potpornog zida sa odvodnjavanjem, ugradnja čeličnih ankera, injektiranje tla i zaštita kosina. Početkom septembra iz SCG su saopštili da je završena približno polovina radova, ali je sanacija trajala i sredinom oktobra.

Poslije dvije zime tokom kojih žičara K7 nije povezivala skijališta Kolašin 1600 i Kolašin 1450, izvođači najavljuju da će sanacija terena kod stuba broj četiri biti završena do početka predstojeće sezone. Time bi skijašima ponovo bilo dostupno oko 45 kilometara staza, uz zajednički ski-pas o čijoj cijeni dvije kompanije još pregovaraju. Kako su Monitoru kazali iz preduzeća koje izvodi radove, posao ovih dana ulazi u završnicu.

Završeni su, kako kažu, radovi na bušenju i injektiranju horizontalnih i vertikalnih ankera, kao i na armiranju i šalovanju potpornog zida. Izbetonirana je prva kampada potpornog zida, a sada se betonira druga. Kako tvrde, geodetska ispitivanja pokazala su da se sami stub i njegov temelj nijesu pomjerili, uprkos popuštanju starog potpornog zida.

Povratak K7 u funkciju omogućio bi i ponovno objedinjavanje skijaške ponude dva centra. Iz SCG su Monitoru kazali da pregovaraju sa privatnim skijalištem o zajedničkom ski-pasu. Prvobitno predložena cijena je 40 eura za oko 45 kilometara staza. Pregovori još traju, a već sada se zna da će dnevni ski-pas samo za državno skijalište Kolašin 1600 koštati 30 eura.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo