Povežite se sa nama

OKO NAS

OPASNOST OD ZEMLJOTRESA U CRNOJ GORI: Nijesmo spremni

Objavljeno prije

na

U nedjelju veče stanovnici Podgorice osjetili su zemljotres. Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju su potvrdili da je jačina zemljotresa u žarištu, okolina Spuža, bila 3.9 jedinica Rihterove skale, što odgovara epicentralnom intenzitetu od IV-V stepeni Merkalijeve skale.

Zemljotres je trajao 4-5 sekundi i probudio, opet, mnoge strahove. Naročito u trusnim područjima – Podgorica i Crnogorsko primorje. Još su živa sjećanja na katastrofalni zemljotres na primorju koji je 15. aprila 1979. odnio 101 žrtvu u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Nakon njega izvršeno je obimno istraživanje, od 1980. do 1986. kojim je utvrđena regionalna seizmološka karakteristika teritorije Crne Gore. Podaci iz ovog istraživanja mogu se naći na sajtu Seizmološkog zavoda Crne Gore i po njima u Podgorici i okolini, u narednih 100 godina, treba očekivati zemljotres inteziteta VIII stepeni Merkalijeve skale, sa vjerovatnoćom od 63 odsto. Crnogorsko primorje i zaleđe okarakterisano je očekivanim intezitetom od IX stepeni Merkalijeve skale. Seizmička opasnost se smanjuje u pravcu sjevera, pa je krajnji sjever-sjeveroistok (između Pljevalja i Bijelog Polja) praktično aseizmičan.

I pored brojnih naučnih napredaka, među kojima i posmatranje zemljine kore iz satelita, još su nemoguće uspješne kratkoročne prognoze zemljotresa, ističe za Monitor direktor Seizmološkog zavoda Crne Gore Branislav Glavatović. On kaže da moramo prihvatiti činjenicu da živimo u trusnom području, pri čemu u Crnoj Gori u smislu nivoa seizmičke opasnosti dominira priobalni pojas, na kojem je bilo i biće zemljotresa.

,,U takvim okolnostima, treba naglasiti da je dugoročan karakter seizmičnosti u Crnoj Gori vrlo kvalitetno i pouzdano opisan najnovijim kartama seizmičkog hazarda, te da je za ostvarivanje pune bezbjednosti stanovanja na ovim prostorima, posebno na cijelom crnogorskom priobalju, dovoljno dosljedno primjenjivanje savremenih normi za projektovanje i izgradnju seizmički sigurnih objekata, uz poštovanje utvrđenih seizmičkih parametara”, ističe Glavatović.

Propisi koji se odnose na uračunavanje rizika od zemljotresa prilikom gradnje, doneseni su u SFRJ, nakon zemljotresa u Skoplju 1963, a unaprijeđeni su nakon 1979.

Sve je to bilo neophodno s obzirom na posljedice katastrofalnog zemljotresa iz 1979. koji je razorio 250 naselja i ostavio ruševine u svim primorskim gradovima. Stučnjaci se slažu da je srećna okolnost bila što se zemljotres desio rano ujutru ( 7 časova i 19 minuta) pa ljudske žrve nijesu bile veće.

Profesorica Građevinskog fakulteta Jelisava Kalezić za Monitor govori što je sve u tadašnjoj SR Crnoj Gori, nakon 1979. urađeno u cilju suočavanja sa izvjesnom pojačanom seizmičkom aktivnošću u neposrednoj i daljoj budućnosti. Formiran je Komitet za urbanizam, građevinarstvo i komunalne djelatnosti, kao i regionalni zavodi i više opštinskih uprava za urbanizam; legislativa je prilagođena zahtjevima integralne zaštite prostora od zemljotresa; formiran Građevinski fakultet sa Centrom za proučavanje konstrukcija i programom obuke kadrova; međunarodni tim stručnjaka, na čelu sa prof. Adolfom Ciborovskim zajedno sa timom Republičkog zavoda za urbanizam koji je predvodio prof. Božidar S. Pavićević, izradili su novu metodologiju planiranja zasnovanu na aseizmičnom planiranju, očuvanju ravnoteže prirodne i građene sredine i ravnomjernom regionalnom razvoju iz čega je proizašao koncept integralnog planiranja; urađen je Prostorni plan Republike i generalni urbanistički planovi većine opštinskih centara po navedenoj novoj metodologiji.

Koliko se ozbiljno radilo svjedoči i činjenica da je koncept integralnog planiranja, osmišljen i primijenjen nakon crnogorskog zemljotresa, preporučen od strane UNDP kao uzoran model za područje Mediterana.

Sve je to bačeno u vodu početkom devedesetih, kada počinju odstupanja od koncepta integralnog planiranja. ,,Zatim su išla i druga odstupanja (zakonske izmjene koje su polako uvele mogućnost parcijalnog planiranja, relativizovanja dokazanog seizmičkog hazarda, prikrivanja stvarnih razmjera seizmičkog rizika konkretnih planova i projekata, prepuštanja investitorima formiranja komisija za stručnu ocjenu projekata, neaktivnost građevinske i urbanističke inspekcije i td.), koja su ukupno dovela do komplesa okolnosti kojima su veliko društveno bogatstvo ostvarene građene sredine, infrastruktura i suprastruktura, proizvodnja i životi ljudi dovedeni u ozbiljnu opasnost”, naglašava Kalezić.

Jedan od najvećih stručnjaka iz ove oblasti Božidar S. Pavićević je prije par godina u Monitoru tada samo najavljeni koncept gradnje solitera u Budvi, s aspekta seizmičkog rizika ocijenio ,,katastrofičnim”.

Staniša Ivanović, dugogodišnji profesor inženjerske seizmologije na Građevinskom fakultetu UCG i stalni sudski vještak za ovu oblast, za Monitor kaže da se geomehanička ispitivanja, koja su zakonom obavezna, često ili ne izvode, ili se izvode parcijalno. ,,Naime, obično se određuje nosivost tla, ali ne i stabilnost od klizanja, što su dvije potpuno odvojene kategorije. Određivanje stabilnosti je skuplji dio posla kod geomehaničkih ispitivanja i složeniji, posebno kada se ima u vidu da izradu geomehaničkih elaborata obično rade patuljaste firme sa svega 3-4 uposlena”.

Ivanović kaže da su brojni primjeri iz prakse koji govore o nepoštovanju standarda i propisa aseizmičke izgradnje i navodi neke od njih: ,,Tipičan primjer je lokalnost Prijevor kod Budve. Tamo je izdato na desetine urbanističkih i saglasno tome građevinskih dozvola, za objekte, koji su već sada i u odsustvu zemljotresa, ispucali, oštećeni i veoma skloni rušenju. Možemo pretpostaviti što će se sa objektima desiti u slučaju zemljotresa, čak i umjerenih, da ne govorimo o jakim zemljotresima. Katastrofa. Ovdje su još Austrougarske vlasti zabranile svaku izgradnju jer se radi o starom fosilnom klizištu veoma sklonom aktiviranju pri dejstvu zemljotresa”.

Kao drastičan, Ivanović navodi i primjer koji se desio prije dvije godine u Sutomoru, neposredno uz postojeći hotel Korali, pri iskopu temeljne jame za novi objekat, poginula su dva radnika. ,,U svom Nalazu sam napisao – školski primjer kako ne smije da se radi”, kaže Ivanović i dodaje: ,,Prošle godine, u Rafailovićima, neposredno uz obalu, u zoni Morskog dobra, za potrebe novog objekta, projektovana je podzemna garaža, pa se podzemna voda morala crpsti pumpama. Pošto su slana i slatka voda hidraulički povezane, pri crpljenju vode došlo je do obaranja nivoa vode ispod susjednih objekata koji su počeli da tonu”.

Ima još: ,,U Staroj Slanici kod Risna, za potrebe nove višespratnice, neposredno uz obalu, porušena je stara zidana kula sa kamenim bunarom iz doba Rimljana, koji su bili pod zaštitom UNESCO-a. Neadekvatno izvedeni potporni zid aktivirao je pokrete zemljanih masa i izazvao oštećenja susjednih objekata”, govori Ivanović i podsjeća da je zbog naučnog vandalizma aktivirano veliko klizište u Mojdežu 2004. godine, a epilog na sudu još nije poznat.

Kalezić kao primjere navodi da nijedan DUP koji je usvojen unazad deset – petnaest godina ne sadrži kvalitetan i funkcionalan plan (mnogi nikakav) mjera evakuacije i zbrinjavanja stanovništva u slučaju razornog zemljotresa. Praksa je i da se gradi u zonama koje su na kartama mikroseizmičke rejonizacije označene kao područja na kojima ne treba graditi. Problem je i što se projektna dokumentacija, posebno velikih objekata ne čuva na način da može da posluži u razne svrhe u slučaju zemljotresa: bezbjedno otkopavanje zatrpanih, procjena mogućnosti sanacije objekata, planovi rušenja i uklanjanja u slučajevima veće destrukcije i dr.

,,Crna Gora je zaboravila iskustvo aprilskog zemljotresa, a taj je zaborav rezultatanta pohlepe investitora, nebrige institucija i pomanjkanja stručne etike (nažalost često i stručnih znanja i referenci) kod mnogih planera, projektanata i izvođača. Nijesmo spremni i naredni za sljedeći/sljedeće zemljotrese”, zaključuje Kalezić.

Prilikom nedavnog zemljotresa u Italiji, škola u Amatričeu srušena je do temelja. Srećom u njoj nije bilo đaka. Škola je renovirana 2012. godine kako bi bila otporna na potrese, a rekontrukcija je koštala 700.000 eura. Zemljotres je odnio preko 290 života, a glavni tužilac oblasti Rietije, koja je pogođena, Đuzepe Sieva je izjavio da ,,veliki broj smrtnih slučajeva ne može da smatra sudbinom”.

Jedina preventiva je dosljedno poštovanje pravila i izgradnja seizmički sigurnih objekata. Kada to nije praksa ostaje nada da će očekivana sudbina kleta mimoići našu, ali neće neke od sljedećih generacija.

Šta raditi u slučaju zemljotresa

Dr Branislav Glavatović za Monitor prezentuje najvažnije preporuke za ponašanje prilikom zemljotresa i nakon njega.

• Sačuvajte prisebnost, pošto panika često dovodi do pogrešnih odluka.
• Ako ste u stanu čučnite ispod čvrstog stola kako bi se zaštitili od predmeta koji vise na zidovima i nestabilnog namještaja, ili kleknite uz unutrašnji zid, ili stanite u otvor za vrata u nosećem zidu objekta. Pokrijte glavu dok zemljotres traje.
• Ako ste napolju odmaknite se od zgrada zbog mogućnosti pada djelova krovne konstrukcije, dimnjaka, maltera itd., odmaknite se i od uličnih svjetiljki i električnih vodova.
• Ukoliko ste u zgradi, posebno na višim spratovima (iznad drugog) sačekajte da prođe podrhtavanje izazvano zemljotresom (zaklonjeni prema prethodnim savjetima), jer najčešće to stanje traje svega nekoliko sekundi, što nije dovoljno za napuštanje objekta. Pri dejstvu zemljotresa posebno su nestabilne stepenišne konstrukcije i treba ih izbjegavati, kao i liftovi koji se redovno blokiraju.
• Nakon zemljotresa nije poželjno ulaziti u objekte pošto najsnažniji zemljotres u seriji obično prati povorka naknadnih, nešto slabijih.
• Ako ste u stanu, nakon prestanka podrhtavanja tla trebalo bi napustiti objekat, koristeći stepenište, ali nikako lift, pošto je u takvim uslovima nesiguran, ako već nije blokiran.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

KONTROLA OPTUŽNICE PROTIV BIVŠE PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA: Medenica tvrdi da je žrtva politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je poslije petog puta, ipak održano kontrolno ročište za optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda, o kvalitetu rada Specijalnog tužilaštva u ovom slučaju, odluku će donijeti vijeće sudije Gorana Šćepanovića, koje može da potvrdi tužilački akt, vrati ga na dopunu ili donese odluku o obustavi postupka

 

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, ove je sedmice u zgradu kojom je šefovala 14 godina ušla  kao optužena, uz pratnju advokata. Razlog: kontrola optužnice koju je još u oktobru prošle godine Specijalno tužilaštvo podiglo protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba.

Nakon tri sata ročišta, dobila je vrijeme da iznese  sve što misli o tužilačkom aktu.

„Istrpjeću ja ovo, jer ova optužba nije želja da se stane na kraj visokoj korupciji već da se prikupe birači“, poručila je Medenica, koja je optužnicu nazvala pretpostavkom. Poručila je da se ne može „tako lako neko optuživati“.

“Već 40 godina mog rada u crnogorskom pravosuđu učinilo je da sagledam neke stvari bolje nego moji branioci. Mene niko ne može bolje da brani nego ja sama…Neću vam reći kako doživljam to što mi je, kao predsjednici Vrhovnog suda, stavljeno na teret da sam član organizovane kriminalne grupe. To ću ponijeti sa sobom. Ali, reći ću da je tužilac morao popisati čime sam ja to zloupotrijebila, odnosno iskoristila svoj službeni položaj i svojim radnjama omogućila da se nesmetano krijumčare cigarete. Kada, kako, kome, gdje i čime sam ja to uradila. Da su sprovedene radnje, koje je odbrana predložila, danas optužbe ne bi bile ovakve”, kazala je Medenica.

Ona je pitala tužilaštvo od koga je, kada, koliko i zašto uzela mito, koji joj se, takođe, stavlja na teret.

Vijeću sudije Gorana Šćepanovića, predočila je i da nije imala nikakvu skaj komunikaciju, što se vidi iz prikupljenih dokaza.

„Nemam ni bilo koju drugu spornu komunikaciju. Ne daj Bože da ima neka slika sa članom neke kriminalne organizacije, ništa bi bio ovaj medijski stampedo u odnosu na to“, kazala je Medenica.

Ona je tražila od Tužilaštva da pojasni i kako je je mogla da ima uticaj na sudije ako je već 15 mjeseci u penziji.

Tokom izlaganja Medenica je tvrdila i da su u istražnom postupku povrijeđena njena prava.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SJEVERU:  Pomoć za svaku nevolju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

 

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo