Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC CIGARETA: CRNA GORA EVROPSKI LIDER: Putevima dima i prljavog novca

Objavljeno prije

na

Evropska komisija je krajem prošle sedmice u Briselu saopštila da je najviše švercovanih cigareta iz Kine, odnosno oko četrdeset procenata, a odmah za Kinom je Crna Gora.

,,Jasno je da nikako ne posustaju kriminalne aktivnosti, kojima se pokušava ilegalnim, falsifikovanim proizvodima poplaviti naše unutrašnje tržište”, kazao je nadležni u EU, komesar za privredu Pjer Moscovici.

Crnogorski mediji svako malo bilježe informacije o zapljeni ilegalnih cigareta na našim državnim granicama. Među posljednjim slučajevima je onaj kada je bjelopoljska policija zaplijenila oko 270 paketa, odnosno 2,7 tona cigareta.

Inspektori su u teretnjaku, kojim je upravljao Rožajac Zeno Medović, odnosno Murić, kako se prezivao dok nije promijenio prezime, pronašli 270 paketa cigareta marlboro, merilin, trokadero, FM, vrijednosti od oko 170 hiljada eura. Cigarete, koje nijesu imale akcizne markice, oduzete su, a Medović je, uz krivičnu prijavu, pušten da se brani sa slobode. Bile su namijenjene ilegalnoj prodaji.

Jedan drugi Rožajac, Muharem Fejzić, ponovo je u centru medijske pažnje, nakon što je objavio nove snimke šverca cigareta preko granice s Kosovom, na teritoriji rožajske opštine. Na njima se vidi terensko vozilo iz Crne Gore iz koga se pretovaraju paketi na šumskom putu i prenose na Kosovo.

„Vozilo koje vidite na snimku dolazi iz Crne Gore i dovozi cigarete. Mjesto je isto kao i ranije kada sam pravio snimke. Tamo čekaju albanski, odnosno kosovski krijumčari s konjima. Preuzimaju pakete cigareta i tako ih prenose na Kosovo”, ispričao je Fejzić.

Fejzić je jedan od nezgodnih svjedoka prekograničnog šverca cigareta. Nakon povratka iz polugodišnjeg izbjeglištva u Njemačkoj, tvrdi da mu kriminalci ponovo prijete ubistvom. Šverc cigareta iz Cvrne Gore prema Kosovu, kako kaže, ne prestaje. On je o tome progovorio još prije tri godine.

Bjelopoljski Viši sud kasnije ga je kaznio sa 14 hiljada eura, jer je naveo krijumčarski lanac kojem je, kako je tvrdio, zaštitu pružao jedan pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Posljednji događaji potvrđuju ono što je Monitor započeo da istražuje prije više godina, kada je penzionisani šef rošajske policije Šemso Dedeić izjavio za naš nedjeljnik da šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestao.

Bivši iskusni policajac kasnije je samo dodao da je iznenađen što niko nije provjerio njegove navode, i uputio poziv državnim organima koji su zaduženi za borbu protiv organizovanog kriminala da ispitaju otkuda toliko robe na tržištu bez akciznih markica, gdje su centri i odakle roba dolazi.

Dedeić je još tada izrazio uvjerenje da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima. Ovom bivšem policijskom službeniku bilo je jasno da je to o čemu je tada pričao bilo teško dokazati, ali se zapitao koliko robe svakodnevno prolazi preko Kule i ilegalnih graničnih prelaza prema Kosovu, ako je samo u nekoliko akcija te godine zaplijenjeno cigareta u vrijednosti od nekoliko desetina hiljada eura.

On je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcionišu i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima.

Istražujući prekogranični šverc, Monitor je kasnije otkrio da na granici Crne Gore i Kosova postoji najmanje sedam ilegalnih puteva kojima mogu preći terenska vozila, a na nekima i šleperi.

Dobro obaviješteni policijski izvor ponudio je čak i precizne koordinate svih ilegalnih puteva, koji su često zamaskirani. Jedan od tih puteva je onaj koji izlazi na kosovsko selo Radavac, zatim oni preko Giljevog polja, Bogaja, sela Hadžovići, gdje Naser Keljmendi ima vikendicu, kao i preko Bjeluha i nekoliko puteva na planini Čakor.

Prema Monitorovom dobro obaviještenom izvoru, švercerski kanali duvana kroz Crnu Goru vrlo često se poklapaju sa narko kanalima, kao i da cigarete krijumčare slične kriminalne grupacije koje rade s drogom.

Da je čitavo Rožaje pretvoreno u magacinski prostor za skladištenje robe prije daljeg transporta prema Kosovu, svjedočili su svojevremeno policajci Enver Dacić, Mithat Nurković, Hamdo Murić, Rešad Kalač, kao i Nedžad Kuč. Oni su takođe pričali da šverc duvana kroz Crnu Goru nikada nije prekidan, pa čak ni poslije izbijanja afere s mojkovačkom fabrikom.

Rožajski policajci, koji su bili prisiljeni da napuste zemlju, da bi se potom, pod pritiskom zemalja EU vratili u Crnu Goru i bili ponovo zaposleni u policiji, tvrdili su da transport cigareta preko Rožaja ide tri puta nedjeljno, u količinama od petsto do hiljadu paketa u jednoj turi, kao i da nema pravila kojim danima se to radi, odnosno u zavisnosti od toga kada im je najbezbjedniji prolaz.

I oni su tada bili u posjedu video materijala, koji su zajedno s fotografijama i ostalim dokazima dostavili skupštinskom Odboru za bezbjednost. Na video snimcima moglo se vidjeti isto što i na posljednjim, kako se pretovara roba, odnosno kako je albanski šverceri preuzimaju i odlaze preko planinskih vrleti.

Na tim planinskim vrletima jedno čitavo stočarsko naselje, na prevoju Kula, na potezu Giljevo Polje – Crni vrh, služi upravo kao magacinski prostor za raznu akciznu robu, najčešće cigarete. Bivši policajac Kuč svjedočio je kako je jednom prilikom zaustavio kolonu od čak sto dvadeset konja natovarenih s oko hiljadu i četiristo paketa cigareta.

„Šta se desilo? Naređeno je ubrzo da se puste, jer je to ‘program’. Šta je to značilo nego da je za to neko znao i odobrio”, isrpičao je tada Kuč.

Naš nedjeljnik je pisao i kada je tragajući za motivima samoubistva svog supruga Ernada, bivšeg načelnika rošajske policije, Alma Kalač pronašla dokaze o državnom švercu duvana. Dva dana, naime, poslije tragičnog događaja ova žena je u Ernadovim službenim dokumentima otkrila desetine službenih zabilješki iz kojih se jasno vidi da je njenom mužu i njegovim kolegama nalagano da prekinu akcije sprječavanja šverca cigareta.

Monitor je detaljno istražio šverc duvana devedestih preko naše države, koji su vodile italijanske mafijaške organizacije Sakra korona unita, Kamora i Tarda koja je kasnije protjerana u unutarmafijaškim obračunima i borbi oko novca od cigareta.

Naš dobro obaviješteni izvor nam je otkrio da je preko Crne Gore prometovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo italijanskoj mafiji.

Ovaj izvor je vrlo detaljno opisao kako je novac stečen od prodaje cigatreta iznošen diplomatskom poštom iz Crne Gore na Kipar i u Grčku, i kako se preko Engleske i Beliza prao i vraćao u Crnu Goru. Prema podacima njemačkih istražitelja, šverc duvana preko Crne Gore u tim razmjerama tekao je sve do 2001. godine.

O kakvom globalnom razmjeru šverca se radi, priča ovaj izvor, najbolje govori dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6, u kojem se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona.

Naš dobro obaviješteni izvor tvrdi da većina balkanskih država svoje budžete u dobroj mjeri puni na taj način što učestvuje u organizovanju šverca cigareta i švercerskih puteva raznih drugih roba, što ukazuje na sprege kriminalnih organizacija i vladajućih struktura u državama na Balkanu.

Prema poslednjim informacijama iz sjedišta Evropske unije u Briselu, Crna Gora u tome prednjači.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

OKO NAS

KAKO ZAŠTITITI UNIKAT PRIRODE: Ulcinjska maslinada i Valdanos u UNESKO

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gupa nevladinih aktivista i stručnjaka smatra da je sada krajnji trenutak da predio Ulcinjske maslinade i uvala Valdanos budu uvršteni na UNESCO listu. Kako ističu, ako to nije uspjelo sa ulcinjskim Starim gradom 2017. godine, onda je jedina šansa da se Ulcinj nađe na ovoj prestižnoj listi preko Maslinade i Valdanosa

 

Ulcinjska maslinada i uvala Valdanos su prvi zakonom zaštićen kulturni pejzaž u Crnoj Gori. Ekolozi, eksperti i nevladini aktivisti smatraju da je sada pravi trenutak da se taj prostor uvrsti na Listu svjetske kulturne i prirodne baštine (UNESCO).

,,Dok ga ne dotakne nova civilizacija Valdanos će ostati cilj onih hodočasnika koji se žele pokloniti veličanstvenoj prirodi. Mada, tada to više neće biti ona čarobna dolina u kojoj mi se činilo da svuda oko mene plešu rusalke i vile. Tada će to biti izletište, puno prljavog papira i drugog otpada, bojim se, ako ovamo stigne Evropa da će se lomiti mladi maslinovi izdanci. Ali, za sada je to još nevina priroda, netaknuta poslovično svuda prisutnim prstom napretka. Zato, požurite svi vi koji želite uživati u pejsažu koji je stotinama godina ostao onakav kakvog ga je majka Priroda stvorila na svoje vlastito zadovoljstvo”, pisao je početkom 20. stoljeća znameniti naučnik iz Češke Jozef Jan Svatek.

Vijek kasnije grupa nevladinih aktivista i stručnjaka smatra da je sada krajnji trenutak da predio Ulcinjske maslinade i uvala Valdanos budu uvršteni na UNESCO listu. Kako ističu, ako to nije uspjelo sa ulcinjskim Starim gradom 2017. godine, onda je jedina šansa da se Ulcinj nađe na ovoj prestižnoj listi upravo preko Maslinade i Valdanosa.

Ulcinjska Maslinada je najveći živi spomenik maslinarstva u Crnoj Gori, izvanredne ekonomske i ekološke vrijednosti. Ima oko 86 hiljada stabala maslina, prosječne starosti oko 800 godina, a Zakonom o maslinarstvu Crne Gore Valdanos je stavljen pod posebnu zaštitu države. Mnogo stabala masline staro je oko dvije hiljade godina.

Plaža u toj uvali je Spomenik prirode od 1968. godine, a prošle godine su Maslinada i Valdanos postali prvi zakonom zaštićeni kulturni pejzaž u državi.

NVO Dr Martin Šnajder Jakobi (MSJA) je nedavno je predstavila Studiju kulturnog pejzaža. Ona  je  prvi put obuhvatila sve slojeve ovog kulturnog dobra i objedinila ih u jedan dokument, kao materijalno i nematerijalno dobro.

“Studija je dokazala ono što smo mi oduvijek tvrdili – da je Ulcinjska maslinada i uvala Valdanos jedan od najspektakularnijih područja na prostoru Crne Gore sa više aspekata, ne samo sa prirodnog i geografskog. To je spektar kulture i tradicije. Ovo je prvi korak ka aktivnostima koji će sigurno dokazati da ovo područje pripada svjetskoj baštini”, kaže direktorka ove renomirane organizacije civilnog društva Zenepa Lika.

Ona očekuje da će njihova inicijativa biti prihvaćena, a onda se kreće sa izradom tentativne liste za UNESCO baštinu. Kao najveći problem ona ističe nelegalnu gradnje na tom prostoru.

“Imamo prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko. Sa tim se  mora sada  stati. Vlada i lokalna samouprava moraju da budu  efikasniji i intenzivniji u aktivnostima, glasniji i strožiji. Ne smijemo svaki pedalj naše zemlje pretvoriti u eko-rizorte ili urbanistička naselja”, poručuje Lika.

Sa tim je saglasan i prvi čovjek Ulcinja Omer Bajraktari. On priznaje da je taj prostor donekle ugrožen, ali ne misli da je stanje još uvijek alarmantno.

“To ne umanjuje našu odgovornost da se tome posvetimo još više. Formirali smo rendžersku službu. Gradnju prati državna inspekcija, mi se bavimo monitoringom i siguran sam da će Valdanos ostati ovakav kakav jeste”, navodi Bajraktari.

Prema njegovim riječima, Valdanos i maslinada su unikatan prostor i  prirodni dragulj.

“Kada smo radili reorganizaciju organa lokalne samouprave formirali smo Sekretarijat za ekologiju, poljoprivredu i ruralni razvoj, vođeni time da je Valdanos upravo spoj svega toga. Mislim da smo na pravom putu. Uložili smo dodatna sredstva u rekonstrukciji nekih puteva koji vode ka Valdanosu, dajemo svake godine sve veće stimulanse maslinarima, ostaje da poradimo i na tom institucionalnom okviru. Jedan pravac je zaštita, drugi je put ka UNESCO-u koji jeste teži i dalji u ovom momentu”, kaže Bajraktari napominjući da Opština Ulcinj sa najvećom pažnjom posmatra prostor Valdanosa i Maslinade, kao i Solane i Borove šume.

Da ovaj prostor jeste unikatan, potvrđuje  i konzervatorka i arheološkinja Aleksandra Kapetanović, koja je bila na čelu tima koji je izradio Studiju.

“Prostor je izuzetne vrijednosti čak i za nas koji se duže bavimo kulturnom baštinom.  To su oblasti kojima do sada nijesmo možda pridavali dovoljno značaja. Ali, ti kulturni pejzaži koji su  u kontinuitetu toliki niz vjekova uređivani, ti terasasti pejzaži u Ulcinjskoj maslinadi, pogotovo u tom obimu, zaista  su jedinstveni. Nadam  se  da ćemo svi skupa, i lokalna zajednica i stanovništvo i struka, uspjeti da zaštitimo taj dragulj za buduće generacije”, kaže Kapetanović.

Grupa nevladinih aktivista je još 2011. godine predložila da se na ovom prostoru formira Međunarodni ekološki centar kao najbolji način da se očuvaju socijalni, ekološki i ekonomski resursi na ovom prostoru, a budući razvoj odvija u najdubljoj interakciji sa potrebama države i lokalnog stanovništva. Ovaj projekat odražava prirodni, kulturni i društveni integritet destinacije i poštuje zaštićeni, osjetljivi i sakralni lokalitet kakav je Valdanos i Maslinada za građane Ulcinja, naglašava se u tom dokumentu.

I u Strateškom planu razvoja Opštine Ulcinj do 2028. godine predviđena je izgradnja turističkog centra za izlete, zabavu, rekreaciju i posmatranje prirode u Valdanosu i revitalizacija maslinjaka Maslinada Valdanos.

                                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

UGAŠENA PREDUZEĆA U REGISTRU CENTRALNE DEPOZITARNE AGENCIJE: Neažurnost za strah i brigu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekadašnji radnici i manjinski akcionari nezadovoljni su odnosom nadležnih institucija; „Mi znamo ko je naša preduzeća opljačkao, kao što znamo kako su išla iz ruke u ruku, ali nama treba jednostavan i prost odgovor zašto nas CDA ne izbriše iz registra. I nas kao manjinske akcionare i naša preduzeća“

 

 

Predstavnici radnika više firmi iz Berana i okoline obratili su se javno državnim vlastima da preispitaju na koji način se njihova bivša preduzeća još uvijek vode u Centralnoj depozitarnoj agenciji (CDA), iako odavno ne postoje. Za Monitor kažu da neka od tih preduzeća ni fizički ne postoje, jer su ili porušena, ili preuređena za neke sasvim druge svrhe i namjene.

„Nadležnim organima je to lako provjeriti u registru CDA. Tamo će naći i hotelsko turističko preduzeće (HTP) Berane,  Fabriku za protektiranje guma, Fabriku za preradu kože Polimka, kao i neka preduzeća iz Rožaja, Andrijevice ili Plava“, požalili su se. Jedan od njih, Miomir Ćorac, smatra da jedino objašnjenje za činjenicu da im se kao manjinskim akcionarima imena još nalaze u Centralnoj depozitarnoj agenciji može biti to da  preduzeća nisu likvidirana. „Znači, ona faktički ne postoje, ali u tim našim preduzećima nikada nisu vođeni stečajevi i nisu likvidirana kroz stečajeve. Zato su još uvijek u CDA, i preduzeća i mi. A šta mi imamo od toga što nam se imena još provlače u registrima je jedno pitanje, ali ozbiljnije pitanje za sadašnje vlasti je kako je to bilo moguće, odnosno ko je to omogućio u procesu tranzicije“, kazao je  bivši radnik HTP Berane, nekada najsloventnije hotelsko turističke kompanije na sjeveru Crne Gore.

Oni kažu da su to mogli da shvate prije pet ili deset godina, ali da ni nove vlasti o tome ne brinu, nisu očekivali. „Vjerujemo da ovo nije bezazleno pitanje. Mi znamo ko je naša preduzeća opljačkao, kao što znamo kako su išla iz ruke u ruku, ali nama treba jednostavan i prost odgovor zašto nas Centralna depozitarna agencija ne izbriše iz registra. I nas kao manjinske akcionare i naša preduzeća. Niti postoje preduzeća, niti su neki od onih čija se imena tamo nalaze više među živima“,  rekao je Ćorac Monitoru.

Nekadašnji sindikalni lider Fabrike kože Polimka Dušan Veljić objašnjava da je akcionarsko društvo Polimka u procesu stečaja i ukazuje na mogućnost da najveći broj radnika i građana, koji su vlasnici akcija, za ovo i ne znaju. Naš sagovornik ističe kako je tražio da se država i ranije umiješa i ispita privatizaciju i sve što se nakon toga dešavalo, do gašenja firme u Beranama, ali da nije bilo rezultata, ali da sam nije mogao ništa da uradi. „Sada se u CDA naša firma vodi kao da je u stečaju. Ona odavno ne postoji, sve je rasprodato, mašine, oprema i robe sa zaliha, na koje su manjinski akcionari imali pravo“, kaže bivši sindikalni lider Polimke.

Hotelsko turističko preduzeće Berane temeljno je uništeno prije skoro dvadeset godina.  Nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH. Oni su imali u startu 36 odsto akcija, ali im je tadašnji državni Fond  za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto.

Euroturist GMBH je, međutim, vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, „otimajući po ulicama“ vaučere i akcije od građana i radnika, postao samostalno vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, i više im državni fondovi nijesu bili potrebni. Narednih godina rasprodati su svi vrijedni hoteli i kafane koje su pripadale beranskom HTP-u. Kapital akcionarskog društva u osnivanju je procijenjen na 5,2 miliona eura koliko bi bila nominalna vrijednost krađe.

Euroturist GMBH do danas je, ipak, sa 50,14 procenata vlasnik nepostojeće firme koja se i dalje vodi u registru Centralne depozitarne agencije.   „I šta ćemo mi tu uopšte kao manjinski akcionari. Što nam se još imena provlače u CDA“, pita Ćorac.

Fabrika za protektiranje guma Gumig privatizovana je 2003. godine, u isto vrijeme kada i HTP, čak su i početni vlasnici bili isti. Oni su kupili većinski paket akcija Gumiga za jedva trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila preko milion. Nedugo potom svi radnici su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve što je vrijedno. Danas su na mjestu nekadašnje fabrike samo zidine i prazne hale, a u CDA se Gumig AD vodi na fizička lica.

U Centralnoj depozitarnoj agenciji i dalje postoje: Hladnjača AD Berane, Maloprodaja AD Berane, Bepek AD Berane, Poljoprivreda i šumarstvo AD Berane, Ugostiteljsko preduzeće Stadion DD Berane, Uslužni servis AD Berane. Sve ove firme vode se uglavnom na fizička lica, mada odavno ne postoje. Tako je na mjestu AD Hladnjača, najveće na sjeveru, danas objekat jednog poznatog trgovinskog lanca.

U Andrijevici odavno nema fabrike za preradu kamena Andrimer AD, a u CDA se vodi na tri državljanina Grčke, od kojih jedan navodno ima adresu u tom gradu. Iz Rožaja u registru Centralne depozitarne agencije još se provlače imena građana koji su vlasnici akcija, recimo, u Bisernici AD, Ibarmondu u stečaju, Ropletu AD, Servis transu AD, kao i Turjaku DD. U Plavu se hotel Plavsko jezero u stečaju i dalje u registru CDA vodi na podgoričku firmu Jastreb sa 87 odsto, a ostatak na fizička lica, odnosno građane Plava. A hotel se odavno renovira i ima novog vlasnika.

Najuporniji od svih bili su radnici i manjinski akcionari nekadašnjeg preduzeća Agropolimlje, odnosno preduzeća koja su nastala nakon transformacije i rasparčavanja ove velike kompanije koja je bila dio Kombinata 13. jul iz Podgorice. Oni su odavno predali obimnu dokumentaciju Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, a tužilaštvo iz ovog grada je proslijedilo slučaj Specijalnom državnom tužilaštvu, sa akcentom na preduzeće Poljoprivreda i šumarstvo, gdje je osim radnika i manjinskih akcionara, oštećena država Crna Gora za ko zna koliko hektara šuma i poljoprivrednog zemljišta.

„Ja mislim da u svim ovim slučajevima, pa i u našem, ima posla za Specijalnog državnog tužioca. Makar ima u HTP Berane“, kaže Miomir Ćorac.

Mnogi predstavnici radnika odavno su predali krivične prijave protiv novih vlasnika. Sada je vrijeme, smatraju, da se te krivične prijave „uzmu u rad“  i da se sa njih skine prašina. Da se proslijede SDT kao što je to učinjeno u slučaju Agropolimlja.

                                                                                                           Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDUG PUT IZMEĐU HAPŠENJA I PRESUDE: Pritvor pretvoren u kaznu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok licitiramo imenima sledećih sa lisicama na rukama, gotovo neopaženo je prošlo nedavno saopštenje Tužilačkog savjeta čiji članovi upozoravaju da treba povesti računa o pritvorenim osobama i njihovim pravima

 

 

Sve više je onih koji smatraju kako su suđenje u razumnom roku i poštovanje pretpostavke nevinosti, kao osnovni postulati primjene zakona, postali upitni u Crnoj Gori. To se, kažu, može vidjeti na sve više primjera.

Bivši prvi čovjek Budve Milo Božović u pritvoru se nalazi skoro 13 mjeseci.Suđenje mu nije ni počelo jer je optužnica kojom je obuhvaćen bila „nejasna i nerazumna“, zbog čega je iz suda Specijalnom državnom tužilaštvu vraćena na doradu. Na razmatranje ispravljenog optužnog akta još se čeka. U međuvremenu, sudovi su odbili prijedlog Božovićevih advokata koji su ponudili jemstvo u iznosu od 1,3 miliona eura, kako bi se njihov klijent u daljem postupku branio sa slobode.

Da sudovi svojim odlukama stvaraju utisak kako je pritvor pretvoren u kaznu,  svjedoči i slučaj bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, kojem suđenje još nije počelo. On se u pritvoru nalazi skoro godinu i po dana, od decembra 2022. Istovremeno, još nije donijeta ni odluka o jemstvu koje je predloženo prije više od mjesec.

Sličan prizvuk ima i slučaj Miloša Medenice sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. On se u pritvoru nalazi skoro dvije godine, i pored jasnih stavova koje su iznijele sudije Apelacionog i Ustavnog suda prema kojima se tom okrivljenom krše prava koja su mu zagarantovana Ustavom Crne Gore. Prije svega pravo na slobodu.

Medenica je jedini optuženi iz navodne kriminalne grupe koja broji dvocifren broj članova, a koji se od optužbi brani iz spuškog zatvora. Razlog tome, tvrdi njegov advokat Stefan Jovanović  –  je to što je  sin Vesne Medenice.

Sutkinja Višeg suda Nada Rabrenović je krajem prošle nedjelje i pored ukidnog rješenje sudija Apelacionog suda, donijela novu identičnu odluku i odbila jemstvo od 1.450.000 eura u nekretninama koje je porodica Medenica predložila kao garancije za izlazak iz pritvora ovog okrivljenog.

Pri tome su sudije Apelacionog suda kada su ukinule prvu odluku kojom je odbila jemstvo za Medenicu i, vraćajući joj spise predmeta da ponovo odlučuje, konstatovale: “Ovaj sud je utvrdio da je prvostepeno rješenje donijeto uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama za donošenje odluke. Naime, prvostepeni sud nije ispitivao ni cijenio da li ponuđeno jemstvo sa mjerama nadzora predstavlja dovoljnu garanciju za obezbjeđenje prisustva okrivljenog, na šta upućuje Ustavni sud Crne Gore u Odluci U-III br. 838/23 od 12.10.2023.godine, iz kojih razloga se zaključci prvostepenog suda o neosnovanosti predloga za ukidanje pritvora uz određivanje jemstva za sada ne mogu prihvatiti. Ovaj sud je naložio prvostepenom sudu da u ponovnom postupku otkloni navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, tako što će shodno izloženim razlozima ovog rješenja, za odluku koju će donijeti po predmetnom predlogu ,dati potpune, jasne i dovoljne razloge.“

Sličan je i slučaj bivšeg službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića, koji se tereti da je član organizovane kriminalne grupe. On se, takođe, iza brave nalazi više od dvije godine a suđenje mu ni do danas nije počelo. I u njegovom slučaju sudije Ustavnog suda, kada je riječ o pritvoru, do sada su više puta donosile pozitivne odluke, ali kapiju Istražnog zatvora nije otključalo ni rekordno ponuđeno jemstvo, koje u njegovom slučaju iznosi blizu 10 miliona eura.

Obrazloženje zbog čega mlađi Lazović ne može iz pritvora, sudije Apelacionog suda nijesu dale.

„Navedenim rješenjem Višeg suda u Podgorici, odbijen je kao neosnovan predlog branilaca okrivljenog Lazovića za ukidanje pritvora, uz davanje jemstva, koje glasi na ukupan iznos od 9.286.479,00 eura… Navedeno rješenje Apelacionog suda Crne Gore sa bližim razlozima biće objavljeno na internet stranici Apelacionog suda“, stoji u saopštenju.

Gotovo neopaženo prošlo je nedavno saopštenje Tužilačkog savjeta čiji članovi su, može se naslutiti, i sami svjesni da treba povesti računa kada je riječ o pritvorenim osobama i njihovim pravima. „Tužilački savjet očekuje od rukovodilaca državnih tužilaštava da obezbijede efikasno postupanje u pritvorskim predmetima, a od državnih tužilaca da sa najvećim stepenom pažnje, samo izuzetno i u skladu sa Ustavom i zakonom i standardima Evropskog suda za ljudska prava, predlažu određivanje pritvora“, navedeno je u saopštenju TS.

Tužilački savjet očekuje od rukovodilaca državnih tužilaštava da obezbijede odgovarajuće i blagovremeno informisanje javnosti o radnjama koje preduzimaju, uz obrazloženje donijetih odluka, naročito u slučajevima od posebnog interesovanja javnosti, piše u saopštenju koje nije dobilo zasluženu pažnju.

Čini se da je na bolji prijem naišla preporuka nekadašnjih čelnika vlade i bezbjednosnog sektora, koji sugerišu da se, uz kokice, prate akcije službenika policije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo