Povežite se sa nama

MONITORING

Duge ruke Službe

Objavljeno prije

na

U podgoričkom hotelu Ramada prije 8. jula, dana sudskog uvođenja stečaja u Kombinatu aluminijuma, Aleksandar V. Osminin, opisan kao general-major i „iskusni obavještajac”, organizovao je štab i „rukovodi potezima ruskih državljana, posredno i neposredno povezanih sa KAP-om”. Prema pisanju Dnevnih novina, „indikativno je da su po dolasku Osminina iz KAP-a nestali važni dokumenti”, te da je uslijedila „havarija kompjuterskog centra KAP-a i izbrisan je dio važne dokumentacije”.

 

Dokaz njegovog prisustva u Podgorici je objavljena fotografija ispred Višeg državnog tužilaštva gdje, sa jednom neimenovanom osobom, posmatra privođenje finansijskog direktora KAP-a Dmitrija Potrubača pod sumnjom da je od 22. februara do 25. maja protivpravno prisvojio električnu energiju u vrijednosti 9,64 miliona eura.

Ko je Osminin? Bio je zamjenik načelnika Glavne operativne uprave Službe poreske policije Ruske Federacije (RF), zatim načelnik Operativno-istražnog biroa za borbu protiv privrednog kriminala ruskog MUP-a, prvi zamjenik načelnika Glavne uprave MUP-a. Završio je policijsku višu školu i akademiju, specijalizirao finansijsko poslovanje u ruskoj vladi. Zvanično je od aprila 2009. direktor zaštite imovine i resursa En+ Groupe i „koordinator djelatnosti službe bezbjednosti kompanije”. KAP posluje u sastavu Centralno-evropske aluminijumske kompanije koju je osnovala En+ Groupa da bi upravljala njenom imovinom i u KAP-u.

Očigledno, boravak Osminina u Podgorici, sve da su iz En+ Groupe to i htjeli, nije mogao biti tajan, kao ni da vlasnik En+ Groupe Oleg Deripaska angažuje saradnike iz ruskih službi bezbjednosti, vojske i-ili podzemlja. U intervjuu za The Sunday Telegraph on je 2012. priznao da je 1990-ih, tokom bespoštednog sukoba sa drugim ruskim oligarsima – poznatog kao „aluminijumski rat”, plaćao zaštitu kriminalnim bandama i lokalnim policijskim glavešinama, ali i da je „izgradio sopstvenu jedinicu za bezbjednost od bivših agenata Komiteta državne bezbjednosti (KGB) i Crvene armije”.

Vjerovatno glavni čovjek Deripaskine službe bezbjednosti za sve kompanije, uključujući i En+ Groupu i nadređeni u Podgorici prisutnog Aleksandra Osminina, veteran je ruske špijunaže – Valerij Pečenkin. On je trenutno u bordu direktora Deripaskine kompanije Bazni elemenat. Pečenkin je 1980. diplomirao na KGB školi u Minsku.

U Federalnoj službi bezbjednosti (FSB), nasljednici KGB-a, rukovodio je departmanom kontraobavještajnih poslova, a od 1997. do 2001. bio zamjenik direktora. Sa nekoliko telefonskih poziva je 2005. pomogao da milijarder Natanijel Rotšild, bez pasoške kontrole na moskovskom aerodromu Šermjetevo-2, doputuje „u posjetu Deripaski i FSB-u”. Rotšild je, između ostalog, nama poznat kao organizator rođendanske žurke jula 2011. u Porto Montenegru – koštala više od milion eura, a prisustvovali su joj i Deripaska, Milo Đukanović i tadašnji premijer Igor Lukšić.

The Daily Mail je 2008. objavio činjenice prema kojima je Deripaskina kompaniju Rusal „najvjerovatnije KGB spavaonica”. Rusal je, na početku globalne finansijske krize i kolapsa potražnje za robama, 2009. bio zatrpan dugovima i prijetilo mu je oduzimanje imovine od banaka. Pod uticajem „KGB establišmenta”, pisala je britanska štampa, ruska vlada je podržavši milijardama ključne kredite obezbijedila opstanak kompanije.

No, Deripaskin status nedodirljivog klijenta ruskih tajnih službi možda je sada upitan. Neka varničenja očigledna su, jer se Deripaska u razgovoru za Financial Times 17. marta ove godine kritički osvrnuo na FSB. U komentaru koji je taj list ocijenio kao „neuobičajen”, on je, kritikujući tromo sprovođenje zakona u domovini, kazao da je FSB paradoksalno „dvostruko brojniji od sovjetskog KGB-a”. Ruski mediji su sredinom prošlog mjeseca objavili da je vrh RF-a navodno zabrinut zbog globalnog imidža koji u posljednje vrijeme ugrožava Deripaska: neke njegove kompanije od Jamajke, Nigerije, Nove Gvineje su bankrotirale ili su mu nacionalizovane ili ih potresaju štrajkovi.

Tu su i ozbiljne implikacije predmeta o navodnom pranju četiri milijarde eura preko računa ruske mafije u Španiji. Deripaska je osumnjičen u oktobru 2009, a novembra 2011. godine je sudija iz Vrhovnog suda Španije predao Glavnom tužiocu RF-a dokumente iz tog predmeta. Španska diplomatija novodno pritiska Ruse da sprovedu vjerodostojan postupak.

Pad Deripaskinog statusa u tijesnoj je vezi sa gubitkom finansijske moći, koja se može posmatrati i kroz rang-listu Forbesa: bogatstvo iz 2008. od 28 milijardi eura mu se istopilo na 8,5 u ovoj godini; bio je 2008. najbogatiji Rus, da bi sada bio 16. na istoj rang listi.

Na drugoj strani, KAP je možda već otpisana etapa u crnogorsko-ruskim odnosima, kroz koje su od kraja 1990-ih prošle milijarde i milijarde sumnjivog novca. KAP nije više stožerna investicija baćuški, jer svi službeni pokazatelji govore da se ruske investicije u Crnu Goru povećavaju – 2009. godine iznosile su 66 miliona, a 2011. čak 111,9 miliona eura – vjerovatno u turizam i nekretnine…

Deripaska je, kako smo objavili, prošlog mjeseca na hitno savjetovanje u Moskvu pozvao svoje menadžere iz Podgorice. Iz En+ Groupe su 27. juna saopštili da je upravo on imenovan za generalnog direktora kompanije, zadržavajući istovremeno dužnost predsjednika upravnog odbora. Kao razlog KAP se ne pominje, već samo njegova izjava o razvoju ekonomije u Sibiru!

U međuvremenu, Ministarstvo vanjskih poslova RF je 11. jula pozvalo crnogorskog ambasadora Zorana Jocovića da mu „u tvrdoj formi” prigovori što crnogorska policija nije dozvolila da privedenog – potom nakon položene garanicije oslobođenog – Dmitrija Potrubača posjete ruske diplomate. Ipak, uočljivo je da niti jedan ruski medij ne analizira kako će se postupak protiv Deripaskinog službenika i druga sobitija oko KAP-a odraziti na odnose RF-a sa Crnom Gorom.

„Ništa manje interesantno nije i pitanje ima li Oleg Deripaska neki adut za posljednji razgovor sa onima koji su mu pomogli da uđe u KAP. Sada o svemu tome može da se nagađa”, piše dopisnik Večernjih novosti iz Moskve.

Ruski ministar za vanredne situacije, civilnu odbranu i otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, Vladimir Pučkov, izjavio je 26. aprila u Podgorici da će ,,mirno rješavanje situacije u KAP-u doprinijeti razvoju odnosa između RF i Crne Gore”. Međutim, iako je njegov resor „nadležan” za KAP, izvjesno je da Pučkov nema težinu kakvu je na tom mjestu imao njegov prethodnik – Sergej Šojgu, sada ministar odbrane RF-a.

Šojgu je godinama, skupa sa Milanom Roćenom, kopredsjedavao Međuvladinim komitetom za trgovinu, ekonomsku i naučno-tehničku saradnju između RF i Crne Gore, ali se o novonastaloj situaciji oko KAP-a nije oglašavao. Dok je Potrubač bio u zatvoru, Šojgu je imao važnija posla: sa Vladimirom Putinom je nadgledao najveće postsovjetske manevre u kojima je učestvovalo 160.000 vojnika.

No, otvorenim pismom je reagovao Aleksij Kuznjecov, bivši predsjednik Odbora direktora KAP-a, naglašavajući da ono „ne predstavlja zvaničan stav En+ groupe, nego lične”. Njegove ocjene su i političke, jer je pozvao građane „da napišu formalni zahtjev kancelariji tužilaštva i da traže istragu” protiv vladinih zvaničnika.

Kuznjecova je, prije nešto više od godinu, dok je bio u KAP-u, Nebojša Medojević opisao kao „ruskog obavještajca” i šefa rezidenture FSB-a za Crnu Goru.

„Ove informacije su sa istog, već čuvenog mejla snežana.pahuljica, sa kojeg su stigli i listinzi prisluškivanih razgovora Darka Šarića i Nasera Keljmendija”, kazao je za list Dan.

Ocijenio je da za svakog obavještajca od ranga, „kakav je nesumnjivo Kuznjecov”, problem nastaje kada mora da se obraća javnosti; „To obično znači da je njegova stvarna uloga otkrivena i da će uskoro biti povučen u centralu”. Optužio je i Milana Roćena, tadašnjeg ministra vanjskih poslova, da „zastupa ruske obavještajne strukture”.

Roćen je lani 29. februara, tokom polemike sa Medojevićem u Skupštini, poručio da sa gnušanjem i gađenjem odbačuje insinuacije vezane za KAP i odnos sa Rusijom. Negirao je i optužbe da je 300 miliona eura, koji su prema riječima Sergeja Šojgua uloženi u KAP, otišli u njegove i Đukanovićeve džepove. Agencija za nacionalnu bezbjednost je objavila da ne posjeduje podatke da je Kuznjecov ruski obavještajac.

Epilog: Roćen je u julu, pod neuvjerljivim objašnjenjem, dao ostavku, kao i Kuznjecov na dužnost u KAP-u par mjeseci kasnije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo