Povežite se sa nama

MONITORING

DVADESET ČETVRTA GODIŠNJICA AGRESIJE NA DUBROVNIK: Sramota traje

Objavljeno prije

na

I povodom dvadeset četvrte godišnjice agresije na Dubrovnik možemo ponoviti samo ono što je Monitor o tome redovno pisao od tada do danas: to je bila i ostala najsramnija epizoda u novijoj crnogorskoj istoriji; Crna Gora se ni do danas nije suočila sa svojom neslavnom ulogom u tom ratu; crnogorski zvaničnici i državni mediji i dalje ćute o ,,oslobađanju Dubrovnika” zato što tadašnji kreatori ratne politike i danas zauzimaju visoke pozicije u vlasti… Vrhuška u Beogradu i Podgorici planirala je da od dubrovačke regije oružjem stvori „dubrovačku republiku”, koja bi bila pripojena velikoj Srbiji.

Monitor je i početkom devedesetih, a i povodom svake godišnjice kasnije, pisao da ,,oslobađanje” Dubrovnika nije preduzeto zbog toga što su ,,ustaše” krenule na Crnu Goru, kako su tvrdili Branko Kostić, Momir Bulatović i Pavle Strugar, još manje zbog blokiranih kasarni JNA ili ,,rata za mir”, kako je uvjeravao Svetozar Marović, ili ,,nepravednih granica” kako je govorio Milo Đukanović.

Oni su, zajedno sa Slobodanom Miloševićem, bili glavni akteri dubrovačke avanture, koja je započela 1. oktobra 1991. godine. Tada su, u zoru, pale prve granate na Dubrovnik ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja. U agresiji na Konavle i grad pod Srđem učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i paravojnih formacija. Dubrovačka avantura koštala je života 166 građana Crne Gore.

Rat na dubrovačkom području trajao je godinu dana. Završen je u septembru 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.

Dubrovnik je bio pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna od 1. oktobra 1991. do maja 1992. godine. Skoro 240 dana Dubrovčani su živjeli u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom agresije na Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branilaca grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a više od 33.000 prognano je ili izbjeglo.

Razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, a na području od Stona do Konavala spaljeno 2127 kuća.

Zbog napada na Dubrovnik na po sedam, odnosno sedam i po godina, osuđeni su viceadmiral Miodrag Jokić i general Pavle Strugar. Niko nije kažnjen od njihovih nadređenih i političkih čelnika inspiratora rata. U Crnoj Gori nije pokrenut nijedan krivični postupak protiv bilo koje osobe zbog ratnih zločina izvršenih prilikom agresije na Dubrovnik.

Ovo je prilika da još jednom podsjetimo da su zbog protivljenja agresije na Hrvatsku stradali admirali Jugoslovenske ratne mornarice Vladimir Barović i Krsto Đurović, rodom iz Crne Gore. I o tome je naš list takođe pisao.

Admiral Vladimir Barović, prvo komandant garnizona u Puli, pa komandant Vojnopomorskog sektora Boka, ubio se 29. septembra 1991. na Visu, na dan kada je preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti. Barović je u oproštajnom pismu naveo da je agresija JNA na Hrvatsku suprotna crnogorskoj časti, pa time izražava neslaganje s vrhovnom komandom JNA. Kao učesnik pregovora o povlačenju JNA iz Pule admiral Barović izjavio je: „Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako, ipak, budem prisiljen narediti razaranja Pule i Istre, mene tada više neće biti”. Barović je sahranjen u Herceg Novom i niko nikad od zvaničnika tog grada i Crne Gore nije posjetio njegov grob.

Bivši komandant garnizona JNA Kumbor Krsto Đurović poginuo je 5. oktobra 1991. godine. Nalazio se u vojnom helikopteru, u kome su ostala dvojica putnika preživjela gotovo bez povreda.

Zamjenik komandanta Južnog bojišta Nojko Marinović izjavio je na sudu u Splitu da je Đurović umro od posljedica teških tjelesnih povreda koje su mu nanijeli „službenici bezbjednosti” brutalnim batinanjem, jer je odbio da komanduje napad na Hrvatsku. Međutim, smrt Krsta Đurovića i do danas je ostala zagonetna.

Zanimljivo je da je u udžbeniku za četvrti razred gimnazije učešću Crne Gore na dobrovačkom ratištu posvećena samo jedna rečenica: ,,U operacijama JNA na dubrovačkoj regiji učestvovali su i rezervisti iz Crne Gore”. Ni riječi o tome ko ih je i zašto poslao u tu avanturu.

Crna Gora se uprkos promjeni državnog statusa i novousvojenoj evropskoj retorici nije suočila sa istinom o ovom zločinu. Đukanovićeva vlast za sve krivi Miloševića. Mnogi nekadašnji protivnici agresije na Dubrovnik danas su spremni da i sadašnjem i ondašnjem premijeru Milu Đukanoviću pogledaju kroz prste za njegovu riješenost da se jednom za svagda razgraniči sa Hrvatima. I da silom oružja crta granice ispravnije od onih koje su, kako je kliktao, napravili ,,priučeni boljševički kartografi”.

PETAR POLJANIĆ, GRADONAČELNIK DUBROVNIKA U RATNOM PERIODU:
Dubrovnik je bio žrtva velikosrpskog projekta

MONITOR: Gospodine Poljaniću, kako ste prije dvadeset četiri godine doživjeli agresiju crnogorskih rezervista i pripadnika JNA na Konavle i Dubrovnik?
POLJANIĆ: Čini mi se kao da je to bilo juče. Svi ti grozni trenuci, svo to grozno vrijeme i sve ono što se dogodilo u Konavlima, Dubrovniku i Dubrovačkoj župi u mojoj svijesti još je tako svježe da je to nemoguće zaboraviti. Sjećam se svakog detalja tog užasa i te drame. Cijelo vrijeme bio sam u Dubrovniku i možete zamisliti kako je to bilo kada je samo na Stari grad palo 1058 granata raznih kalibara!

MONITOR: Kako sa današnje distance gledate na te događaje?
POLJANIĆ: Kada se dobro promisli onda je jasno da to nije bio nikakav trenutak ni hir nekog čovjeka, u ovom slučaju Slobodana Miloševića. To se spremalo sto godina prije nego se Milošević rodio. Samo je gospoda sa Terazija ocijenila da je došao trenutak za realizaciju projekta velike Srbije i da je Milošević taj čovjek koji će to provesti i krenuli su 1991. u stvaranje velike Srbije. Dubrovnik je stradao samo i isključivo zahvaljujući činjenici što je bio na putu prema Karlobagu. I to je tragedija Dubrovnika. Nije iz Dubrovnika nitko, ama baš nitko, ništa loše napravio ni Srbiji ni Crnoj Gori. Oni su krenuli prema Karlobagu i Virovitici, jer su htjeli stvoriti veliku Srbiju. Nikakav drugi razlog nije postojao za taj rat.

MONITOR: Bili ste prijatelj sa admiralom Krstom Đurovićem čija pogibija u Konavlima još nije rasvijetljena. Šta znate o tom slučaju?
POLJANIĆ: Krsta Đurovića doživio sam kao izuzetno čestitog čovjeka. Bili smo dobri prijatelji. Strahovito mi je žao što je možda razlog zašto je ubijen bio i jedan moj razgovor sa njim u Herceg Novom, a koji je slušao jedan oficir JNA. To je bilo 19. septembra 1991. Krsto mi je otvoreno rekao nemojte sa vaše strane ništa poduzimati, jer dok sam ja zapovjednik Vojno-pomorskog sektora Boka mi nećemo napasti Dubrovnik. Šta se kasnije sa njim dogodilo dobro se zna u Crnoj Gori. Nije istina da nije istražen taj slučaj i da se ne zna šta se desilo, jer nijedan jedini naš vojnik nije bio u Konavlima kada je on poginuo. A meni je Podgoričanin, inače moj kolega i dobar prijatelj sa kojim sam godinama radio, rekao da je bio na strani crnogorske vojske u Konavlima kod Pridvorja kada se na čudan način spustio helikopter u kojem je bio Đurović i da je on osobno Krsta Đurovića iznio iz helikoptera u samrtnom ropcu i unio ga živog u automobil koji ga je odvezao u Meljine. On je očito umro na putu ili u Meljinama, ja to ne znam. Prema tome jasno je ko ga je ubio. Vjerojatno je onima koji su ga ubili jasno zašto su ga ubili. Zanimljiv je još jedan detalj vezan za to ubojstvo. Crnogorski vojnik, iz okoline Cetinja, koji je prvi krenuo prema tom helikopteru, na pola puta do helikoptera, a radilo se o nekih dvjesta metara, ubijen je sa dva metka u desnu stranu prsiju. Tu nije bilo nijednog hrvatskog vojnika. Opet je pitanje zašto je ubijen taj nesretni vojnik. Čovjek koji mi je to ispričao bio je od strane vojske određen da ide na pogreb tom momku.

MONITOR: Kakvi su po Vašem mišljenju današnji odnosi između Hrvatske i Crne Gore?
POLJANIĆ: Crna Gora je, htjeli to priznati ili ne, sudjelovala u ratu, istina kao sluga Srbiji, ali mislim da su, bez obzira na to, danas odnosi između Hrvatske i Crne Gore odlični i prijateljski. Želja mi je da se još više unapređuju i da budu još više prijateljski.

MONITOR: Kako bi trebalo riješiti granicu na Prevlaci?
POLJANIĆ: Mislim da je granica na Prevlaci riješena. Prevlaka je teritorij Hrvatske i tu se nema šta rješavati. Ima se riješiti pitanje granice na moru, na ulazu u Bokokotorski zaljev. Ta granica, koliko ja znam, nikada nije određena. Treba da je odrede pravnici i ljudu mjerodavni za to i obavezni smo i mi i Crna Gora tu odluku prihvatiti. Naravno bez svađe, jer zbog takvih stvari nema smisla svađati se i dizati tenzije. Nadam se da će se to riješiti na nivou dobrih odnosa između Hrvatske i Crne Gore. Dakle, ne Prevlaka, nego more.

MONITOR: Kakve ste utiske ponijeli iz Crne Gore dok ste u Podgorici bili konzul Hrvatske?
POLJANIĆ: U Crnoj Gori sam proveo pet godina manje dva mjeseca. To su mi bile prelijepe godine. Ponosan sam i radostan što sam u Crnoj Gori bio u vremenu intenzivnog pokreta za revitalizaciju crnogorske države. Bio sam presrećan kada je Crna Gora postala samostalna i mislim da je to dobro i pošteno. I ovom prilikom još jednom želim da čestitam Crnogorcima na njihovoj velikoj pobjedi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

MINISTAR PRAVDE MARKO KOVAČ PREDLOŽIO ALBANSKI MODEL: Vetingom do reforme pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo pravde, na čijem čelu je u tehničkoj Vladi Marko Kovač,  predlaže veting sistem u reformi pravosuđa, koji bi podrazumijevao ispitivanje imovine nosioca pravosudnih funkcija, istraživanje njihovih veza sa kriminalnim grupama, provjeru njihovih kvalifikacija…

 

Crna Gora je više puta kretala u reformu pravosuđa. Nikada iskreno. Tome svjedoče slučajevi bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića.

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović više puta je kao argument o neiskrenosti navodila optužnice za pranje novca protiv kriminalnih grupa Safeta Kalića i Darka Šarića. Iako su zbog loših optužnica na kraju oslobođeni optužbi, svi koji su učestvovali u tom predmetu su napredovali u karijeri.

Izvještaji međunarodnih organizacija upozoravaju da su kriminalne strukture uvezane sa određenim državnim službama, dok nam korupcija nagriza cijeli sistem. Obje vlade formirane nakon parlamentarnih izbora najavile su zakone o porijeklu imovine i lustraciju. Mđutim, još nemamo nacrte tih zakona, niti javnu raspravu.

Ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač provukao je prošle sedmice da se razmišlja o uvođenju veting sistema u pravosuđu. Riječ je o sistemu reforme pravosuđa koji se pokazao uspješnim u susjednoj Albaniji. Državne službe bi provjeravale porijeklo imovine sudijama i državnim tužiocima, kao i njihove veze sa kriminalnim strukturama. Ukoliko bi pravosudni funkcioneri bili kompromitovani, razriješili bi se dužnosti, a njihov predmet bi preuzelo tužilaštvo. Međutim, cijelu provjeru mogli bi da spriječe ukoliko podnesu ostavku. U Albaniji je na ovaj način preko 45 odsto ljudi uklonjeno iz pravosudnog sistema. Većina njih je podnijelo ostavku kako bi se obustavio proces provjere.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE IZLAZ IZ POLITIČKE KRIZE: Šavnik, Otvoreni Balkan i druge priče

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbori u Šavniku još traju, kao i izbor sudija Ustavnog suda. Dijaloga nema, a osipa se i tehnička Vlada, i tako okrnjena rješava krupna politička pitanja, poput ulaska u inicijativu Otvoreni Balkan

 

Izbori u Šavniku još traju.  Trebalo je da se okončaju 23. oktobra. To je možda naslikovitiji prikaz političke i institucionalne crnogorske krize danas. Ni korak naprijed.

U međuvremenu, opozicija je u potpunosti napustila parlament, i djeluje vaninstitucionalno. Ustavni sud je i dalje blokiran, a izbor sudija tog suda odložen. Tehnička Vlada se osipa, i tako okrnjena i bez legitimiteta, rješava krupna politička pitanja, poput inicijative Otvoreni Balkan.  Upravo se ta incijativa vidi kao razlog nedavne ostavke ministarke evropskih integracija i potpredsjednice Vlade Jovane Marović, iako je ona zvanično kao razlog navela nemogućnost političkih partija da dođu do dijaloga i rješavanja ključnih pitanja, kao što je izbor Ustavnog suda.

Ostavka Marović uslijedila je nakon što je okončana Analiza o prednostima i manama potencijalnog učešća Crne Gore u inicijativi Otvoreni Balkan. Dokument, koji nije vidio opravdanost ulaska zemlje u tu regionalnu inicijativu, nije se dopao premijeru Dritanu Abazoviću. ,,Analiza ima određenih manjkavosti”, poručio je. U analizi MEP-a ističe se da je Otvoreni Balkan još u eksperimentalnoj fazi i da Crna Gora, bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta, ne bi trebalo da donosi odluku o priključenju. Uslijedila je ostavka ministarke.  To je četvrto upražnjeno mjesto u Vladi, nakon što je premijer Abazović ranije smijenio ministre odbrane i vanjskih poslova Raška Konjevića i Ranka Krivokapića, nakon čega je ostavku podnio i ministar bez portfelja Adrijan Vuksanović.  Premijer Abazović i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić preuzeli su rukovođenje  ministarstvima vanjskih poslova i odbrane, dok je rukovođenje Ministarstvom evropskih integracija preuzela ministarka ekologije i uređenja prostora Ana Novaković Đurović.

Neposredno pred objavljivanje Analize, ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade Vladimir Joković saopštio je da „vjeruje da će aktuelni kabinet potpisati pristupanje toj inicijativi”.

Da argumentuje razloge za Otvoreni Balkan, Joković se pozvao na višu silu: ,,Neki u Crnoj Gori se tome suprotstavljaju. (Predsjednik Savjeta EU) Šarl Mišel nam je rekao da je to dobra ideja, da je Otvoreni Balkan dopuna Berlinskog procesa. (Specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan) Gabrijel Eskobar je rekao da je Otvoreni Bakan treći stub američke politike na Balkanu. (Evropski komesar) Oliver Varhelji je rekao da bi Crna Gora trebalo da pristupi toj inicijativi”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Sudeći po vremenskim neprilikama tog jutra i smanjenoj vidljivosti, most je morao biti zatvoren za saobraćaj. Zašto to nije urađeno ne znaju ni u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP). Iz Vlade kažu da će ispitati čija je odgovornost to što most na potoku Širalija nije bio zatvoren za saobraćaj, uprkos tome što je usljed nevremena dio puta bio neprohodan, a taj prelaz duboko pod vodom. U MUP-u su kazali da im, dok nije prijavljena nesreća, nije prijavljeno da je lokalni put u Rogamima zatvoren za saobraćaj.

,,Vezano za saobraćajnu nezgodu koja se dogodila 20. 11. 2022. godine u Podgorici, u mjestu Rogami, u kojoj su nažalost stradale tri osobe, želim da Vas upoznamo da OB Podgorica do momenta same nesreće nije dobilo bilo kakvu prijavu da je lokalni put u naselju Rogami zatvoren za saobraćaj, usljed izlivanja rijeke Širalije iz riječnog korita. Niti je prije iste prijavljena bilo koja druga saobraćajna nezgoda na ovom lokalnom putu”, odgovorili su iz MUP-a.

Pozivajući se na informacije Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, iz Direktorata za saobraćaj (MUP) su 18. novembra saopštili da se ,,u predstojećim danima očekuju nepovoljne vremenske prilike”, zbog čega su sve učesnike u sistemu zaštite i spašavanja pozvali da podignu nivo operativne spremnosti.

,,Kako su zbog nepovoljne meteorološke situacije mogući određeni problemi na terenu, naročito u centralnim i južnim predjelima, Direktorat apeluje na građane i lokalne komunalne službe da svoje aktivnosti prilagode navedenoj situaciji”, naveli su tada.

Ipak, most preko Širalije nije bio zatvoren za saobraćaj. Međutim, dva dana kasnije Glavni grad je zatvorio most za saobraćaj. U kratkom saopštenju naveli su da će taj dio puta biti zatvoren za saobraćaj do poboljšanja vremenskih uslova. I pored zabrane, mediji su zabilježili da saobraćaj preko mosta nije prestao da se odvija.

Ko je bio nadležan da kobnog dana zabrani saobraćaj još se ne zna s obzirom na to da Glavni grad i Uprava policije spore svoju nadležnost. Iz Glavnog grada su saopštili da je Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima propisano da kontrolu i regulisanje saobraćaja na putevima vrši organ uprave nadležan za policijske poslove.  Iz policije, pak, tvrde da lokalni putevi nijesu u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti lokalne samouprave, odnosno da su oni obaveza Sekretarijata za saobraćaj.

 

Poplave širom Crne Gore

Desetine porodica na sjeveru Crne Gore zbog poplava u prethodnih dva dana napustile su svoje domove i nisu se još vratile, jer su kuće pune vode. Osim kiše, problem su i neočišćeni potoci koji tokom jakih kiša nadođu, pa voda i smeće prave blokade.

Najteža situacija je u Gusinju i Plavu, a u beranskim Talumima osim poplava imaju problem i sa izlivanjem kanalizacije. U Andrijevici još popisuju štetu na putevima i infrastrukturi.

Nabujali potoci i rijeke i klizišta oštetili su, u noći između subote i nedjelje, na desetine saobraćajnica i mostova u kolašinskim selima, a negdje ugrozili ili oštetili pomoćne i stambene objekte. Pored obilnih padavina, tvrde i mještani i u kolašinskoj lokalnoj upravi, tome je doprinijelo i to što su korita rijeka puna smeća i ostataka šumske sječe. Takođe, i totalna sječa na nekim lokacijama, što je prouzrokovalo veliki broj klizišta.

Stanovnici sjevera u strahu su od novih kiša, u susret nastupajućoj zimi, koja nosi drugu vrstu problema. Meteorolozi najavljuju da će naredna sedmica proći uz manje padavina.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo