Skupština akcionara EPCG usvojila je novi Statut kompanije. Time je, kažu, ispunjena obaveza usklađivanja akata, organizacije i poslovanja EPCG sa odredbama Zakona o privrednim društvima. No, i površna analiza pokazuje da se desilo tek partijsko usklađivanje

Skupština Crne Gore usvojila je u utorak Zakon o upravljanju privrednim društvima u vlasništvu države. Tim propisom se, saopšteno je iz Ministarstva finansija, uvodi novi sistem upravljanja državnim kapitalom zasnovan na profesionalnosti, transparentnosti i odgovornosti.

„Jedna od najvažnijih novina odnosi se na profesionalizaciju upravljačkih struktura u državnim preduzećima. Uvode se jasni i strogi kriterijumi za izbor kandidata, nezavisna komisija koja vrši selekciju, kao i obaveza da članovi organa upravljanja posjeduju odgovarajuće znanje, iskustvo i kompetencije. Članovi organa upravljanja će biti birani po sprovedenom javnom konkursu“, naveli su iz resora ministra Novice Vukovića. „Prostor za diskreciono odlučivanje i politički uticaj biće značajno sužen, dok će rezultati i učinak biti ključni pokazatelji uspješnosti”.

Usvajanje ovako bitnog propisa, nakon što je Vladin prijedlog na čekanju u parlamentu proveo skoro četiri mjeseca, prošao je bez pripadajuće pažnje javnosti. Izostale su čak i očekivane samohvale zvaničnika.

Dio te tišine mogao bi se pravdati očekivanjima da usvojeni Zakon, takav kakav je, neće dovesti do najavljene profesionalizacije i depolitizacije menadžmenta državnih kompanija. Pošto je za tako nešto potrebna veća sila od zakonskog akta sa nepunih 70 članova (25 stranica).

„Zakon još uvijek daje ogromne diskrecione mogućnosti da ukoliko političke partije budu željele da njihovi prvaci budu u organima upravljanja privrednih društava u vlasništvo države, oni to i budu“, ocijenio je Marko Sošić iz Instituta alternativa.

Vladajuća politička elita, poput njihovih prethodnika, nema stvarnu namjeru da se odrekne privilegije raspolaganja i upravljanja (preostalom) državnom imovinom. Sa naglaskom na njeno korišćenje u cilju jačanja političko-finansijske infrastrukture. Partijske i lične. Zato je ovaj Zakon usvojen pod moranje, da bi se ispunila očekivanja Brisela. Istovremeno, iznalaze se modeli za što je moguće duže održavanje postojećeg stanja u kome je partijska knjižica važnija od profesionalnih referenci.

Za potvrdu te teze, nećemo se pozvati na primjer, recimo, Luke Bar. Bilo bi suviše lako. Koliko proše nedjelje, zaposleni tog državnog preduzeća uputili su Vladi Milojka Spajića zahtjev da se „javno, pisano i nedvosmisleno” izjasni o budućnosti preduzeća na kome je, nekada, projektovana ekonomska budućnost Crne Gore. Od 490 zaposlenih, 451 potpisao je zahtjev kojim se traži odgovor na pitanje: da li se Luka Bar razvija kao državna strateška kompanija ili se, kroz nejasne aranžmane i odluke donesene bez učešća zaposlenih, priprema teren za njeno prepuštanje tuđim interesima? Zvaničan odgovor se čeka.

Po sličnom principu, bilo bi neozbiljno primjenu decembarskog Zakona o privrednim društvima i ovonedjeljnog Zakon o upravljanju privrednim društvima u vlasništvu države provjeravati na primjeru Plantaža AD. U toj državnoj kompaniji, duže od godinu dana, od javnosti kriju čak i podatke o školskoj spremi i radnom iskustvu izvršnog direktora Igora Čađenovića.

Da pođemo od glave državnog preduzetništva. Elektroprivreda Crne Gore je „najveća, najvrjednija, najvažnija, najbolja…”, kompanija u državnom vlasništvu. Kad u njoj zažive pomenuti zakoni, pola priče biće ispričano. Samo treba imati strpljenja da se to i desi.

Skupština akcionara EPCG usvojila je u ponedjeljak novi Statut kompanije. Time je, kažu, ispunjena obaveza usklađivanja akata, organizacije i poslovanja EPCG sa odredbama Zakona o privrednim društvima. „Donošenjem ovog akta, EPCG blagovremeno sprovodi proces usklađivanja sa novim zakonskim okvirom, imajući u vidu da rok za usklađivanje, propisan Zakonom o privrednim društvima, ističe upravo danas“, navodi se u saopštenju nakon Skupštine akcionara.

Zgodno se namjestilo, pa je rok za usklađivanje pravnih akata sa Zakonom o privrednim društvima isticao dan prije nego što je Zakon o upravljanju u državnim preduzećima usvojen u Skupštini. Da je, primjera radi, predsjednik parlamenta Andrija Mandić taj propis stavio na dnevni red prije 10-20 dana,  Odbor direktora EPCG, predvođen Milutinom Đukanovićem, bi morao kompanijski Statut prilagoditi i odredbama tog Zakona. Makar onima čija primjena nije prolongirana da početka naredne godine.

Ne bi to bio baš jednostavan posao.

Površna analiza pokazuje kako usvojeni Statut EPCG, suprotno tvrdnjama, nije usklađen sa važećim Zakonom o privrednim društvima. Uzmimo za primjer: Statut EPCG ne prepoznaje rodnu zastupljenost u organima upravljanja; politika naknada (naglasak je na novcu koji se, stalno ili periodično, dijeli menadžmentu mimo redovne plate) je definisana mnogo paušalnije nego što to propisuje krovni Zakon; nema dijela koji se odnosi na periodičnu procjenu rada Odbora direktora i komisija koje on imenuje (nema godišnje evaluacije rada Odbora, predsjednika  odbora …), Odbor direktora namjerava zadržati nadležnosti koje novi Zakon prebacuje na komisiju za imenovanja…

Manjinski akcionari analizirali su još detaljnije. Tako je Nataša Backović ukazala na problematičan sadržaj člana 93 novog Statuta koji propisuje da članovi organa preduzeća „ne odgovaraju za štetu koja nastane kao rezultat sprovođenja odluka Skupštine akcionarskog društva“, odnosno, da ,, pravo akcionarskog društva da zahtijeva naknadu štete u skladu sa ovim članom zastarijeva u roku od 5 godina od dana nastanka štete“.

EPCG i njen menadžment nijesu zakonodavni organ da odlučuju o rokovima zastare, obrazložila je.

Dejan Mijović ukazuje na kumulativne efekte izmjena kompanijskog Statuta, ukazujući na tri grupe odredbi koje „djeluju sinergijski, odnosno u istom pravcu” – član 93 potencijalno ograničava odgovornost organa upravljanja za štetu; članovi 121 i 122 omogućavaju da se finansijske posljedice eventualno štetnih odluka apsorbuju u ukupnim, agregiranim rezultatima Društva; članovi 133 i 134 značajno proširuju mogućnost ograničavanja pristupa informacijama koje su ključne za detektovanje loših odluka i utvrđivanje te iste odgovornosti.

Mijović te primjedbe stavlja u kontekst rekonstrukcije TE Pljevlja koju je već problematizovao pred nadležnim organima. „Posmatrane zajedno, ove odredbe stvaraju osnovanu sumnju da njihov praktični, sistemski efekat može biti otežavanje ili opstrukcija budućih postupaka za utvrđivanje odgovornosti i naknadu štete”.

Kada bi u kontekst stavili i Zakon o upravljanju u državnim preduzećima, slika bi bila zanimljivija. A ideja autora prepoznatljivija.

Novi Statut EPCG definiše Revizorski odbor kao posebno tijelo koje nadzire finansijsko izvještavanje, interne kontrole, upravljanje rizicima i rad interne revizije. U opisu tog tijela i njegovih nadležnosti naglašena je nezavisnost.

Međutim, članove Revizorskog odbora bira Odbor direktora. On utvrđuje visinu naknade koju primaju članovi i ocjenjuje njihov rad. Ovonedjeljni zakon predviđa mnogo jači sistem komisija i procedura imenovanja kroz konkursni postupak i komisije za imenovanja.

Da ne otvaramo priču u depolitizaciji menadžmenta. Koja će na dnevni red doći u najboljem slučaju, tek poslije sljedećih parlamentarnih izbora.

Do tada, ostajemo nemoćni pred informacijama poput one iz izvještaja revizora za prošlu godinu, gdje se navodi da je prosječna cijena uvoznog MWh bila 106 eura, dok je EPCG tu struju građanima prodavala po cijeni od 55 eura. Ko je donio odluku da EPCG, odnosno država i građani kao njeni vlasnici, po svakom uvoznom megavatu izgube oko 49 eura? I kako se to uklapa sa vladinom pričom o „profesionalnosti, transparentnosti i odgovornosti” u državnim preduzećima? Odgovori su negdje „po dubini” kadrovske politike vladajućih.

Zoran RADULOVIĆ

Zahtjev za hitnim kontrolnim saslušanjem u parlamentu zbog slučaja HTP Boka Dragana Brkovića, poklopio se sa hitnim zahtjevom za zaštitu stečajne mase nad Brkovićevom Vektra Montenegro od strane Ellena Group DOO Herceg Novi (posjeduje 33.61 odsto akcija Vektra Boke). Izvršni direktor Ellena Group u zahtjevu Privrednom sudu traži smjenu stečajnog upravnika i ispitivanje spornih transakcija u iznosu od 1.8 miliona eura

U srijedu je objavljeno da su poslanici Vasilije Čarapić (PES) i Bogdan Božović (SNP) podnijeli zvanični zahtjev za hitno održavanje kontrolnog saslušanja u Skupštini. Zahtjev je upućen skupštinskoj Komisiji za praćenje i kontrolu postupka privatizacije (predsjednik Uglješa Urošević). Traži se hitno utvrđivanje činjenica i odgovornosti oko realizacije privatizacionog ugovora nekadašnjeg državnog Hotelsko turističkog preduzeća (HTP) Boka koja je prešla u ruke Vektre Montenegro kontroverznog biznismena Dragana Brkovića.

Teme parlamentarnog saslušanja su zaštita državnog kapitala i imovine, neispunjavanje investicionih i drugih obaveza, zaštia prava radnika (njih oko 200, bivših i sadašnjih). U obrazloženju zahtjeva se navodi da je „umjesto razvoja hotelskih kapaciteta i… turističke infrastrukture, došlo do višegodišnje devastacije vrijedne imovine HTP Boka, propadanja hotelskih objekata i ozbiljnog umanjenja vrijednosti državnog kapitala”. Izražava se posebna zabrinutost zbog sumnji u otuđenje dijela imovine i akcija po cijenama višestruko nižim od njihove tržišne vrijednosti.

Kada su prije nepunih pet godina,  27. avgusta 2021, uhapšeni biznismen Dragan Brković, njegovi sinovi Boris i Bojan i izvršni direktor kompanije Vektra Milić Popović, mnogi u Crnoj Gori su mislili da država ozbiljno kreće protiv privrednog kriminala. Dragan Brković je javnosti poznat kao kum bivšeg šefa režima Mila Đukanovića, koji se od skromnog majstora za auspuhe vinuo u jednog od najprestižnijih biznismena tokom perioda ratova i sankcija 1990-ih. Mnogi kritičari Đukanovićevog režima su tvrdili da je Brković samo formalni vlasnik koncerna.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je otvorilo istragu protiv navedenih jer su u periodu od septembra 2017. do decembra 2019. godine, prilikom izvršenja plana reorganizacije privrednog društva Vektra Boka AD Herceg Novi, „kao odgovorna lica u privrednom društvu, zloupotrijebili svoja ovlašćenja, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za druga pravna lica i da su sredstva kojim je društvo raspolagalo u visini od 5.075 miliona eura koristili protivno njihovoj namjeni”. Ranije su iz SDT-a (januar i februar 2021) stizale vijesti da se u HTP Boka izviđaju zloupotrebe u kojima je država oštećena za oko 50 miliona eura.

SDT je Brkovića i sinove osumnjičio i za „pranje dijela novca, koji je pribavljen kao protivpravna imovinska korist zloupotrebom ovlašćenja”. Dragan Brković je u SDT-u saslušavan i početkom februara 2021. zbog sumnje da je nezakonito trošio novac koji je njegova firma dobila od kredita iz Abu Dabi fonda. On je negirao sve što mu se stavlja na teret.

Da sve nije išlo kako je najavljivano, vidi se i iz toga da je optužnica podignuta tek 29. decembra 2023. Vijeće Višeg suda u Podgorici je potvrdilo optužnicu tek 12. juna 2024. godine. Brkovići i Popović su izašli iz pritvora za manje od dva mjeseca – 22. oktobra 2021. jer SDT nije tražio produženje pritvora. To i nije iznenađenje jer je tada SDT-om upravljao Milivoje Katnić, sada i sam u pritvoru. Sudi mu se za asistenciju narko kartelu i zloupotrebu službenog položaja.

Dosadašnji proces protiv Brkovića nije završen ni u prvostepenom postupku. U medijima nema nikakvih izvještaja sa suđenja u Višem sudu, što upućuje na zaključak da se ročišta volšebno (i uz opstrukcije) ne održavaju kao ranije u slučajevima poput Vesne Medenice, nekadašnje šefice pravosuđa.

Zahtjev za hitnim kontrolnim saslušanjem u parlamentu se poklopio i sa hitnim zahtjevom za zaštitu stečajne mase nad Brkovićevom Vektra Montenegro (većinski vlasnik u Vektra Boka) od strane Ellena Group DOO Herceg Novi (posjeduje 33.61 odsto akcija Vektra Boke). Izvršni direktor Ellena Group Danilo Matiješević je poslao zahtjev Privrednom sudu 13. juna ove godine. Matijašević traži i smjenu stečajnog upravnika i ispitivanje spornih transakcija u iznosu od 1.8 miliona eura. Ellena Group je uvidom u spise dokumentacije koja se odnosi na Plan reorganizacije Vektra Boke utvrdila da u spisima nema četiri fakture koje prestavljaju osnov za sporne kompenzacije od 1.8 miliona, te traži hitnu provjeru od strane Suda i nadležnih institucija.

Saga HTP Boka, preimenovana u Vektra Boka, počela je 2007. godine kada je Brković, kao prvorangirani, kupio 59.4 odsto akcija. U trenutku prodaje preduzeće je posjedovalo oko 128.000 kvadrata zemljišta, većinom u zoni Morskog dobra, tj. na obali. U sastavu HTP Boka su bili hoteli Plaža, Tamaris i Igalo, restoran Žanjice na poluostrvu Luštica, i Galeb u Igalu. Za akcije je ponuđeno 22 miliona eura uz investioni program od 50 miliona eura. U kasnijem aneksu Brković se obavezao investirati 64 miliona. Kao i da neće prodavati ili staviti pod hipoteku nijedan od hotela, ali ni više od 30 odsto preostale „male” imovine. Ispalo je – „puj pike ne važi”.

Monitor je već pisao da je Brković platio akcije tek nakon dvije godine, po dokumentaciji koje je Savjetu za privatizaciju dostavio nekadašnji ministar turizma Predrag Sekulić. Umjesto uloženih 64 miliona, u Vektra Boku je ušlo svega pet miliona, makar po papirima. Hotel Plaža je založen za kredit veći od 20 miliona eura, koji je otišao za potrebe Brkovićeve matične firme Vektra Montenegro. Kasnije su se nizali krediti i hipoteke (do kraja 2011. između 150 i 200 miliona eura po tvrdnjama Pokreta za promjene) umjesto modernizacije i hotelske ekspanzije. S druge strane, Brković je nastavio s jakom retorikom i navodnim ulaganjima koja će iznositi čak 350 miliona.

Brković će se požaliti u aprilu 2021, kada je DPS već izgubio vlast, da je od HTP Boka naslijedio brojne probleme i da ne postoji državna institucija koju više od 10 godina nije molio da riješi probleme iz pretprivatizacionog perioda. Naveo je 28 miliona naslijeđenih gubitaka, 26 miliona neusklađenog akcijskog kapitala, preko 15 miliona naslijeđenih imovinskih sporova i restitucije i oko 4,5 miliona radnih sporova. U aprilu 2021. najavio je i međunarodnu arbitražu kupoprodajnog ugovora za HTP Boka.

Brkovićeva argumentacija slična je izgovorima ruskih investitora u Kombinatu aluminijuma Podgorica (KAP) kao opravdanje zašto nisu uložili 55 miliona prema privatizacionom ugovoru. Brkovićev kum Milo Đukanović je, isto kao i za Ruse (kojima je potpisao preko 100 miliona garancija koje su aktivirali i naplatili), imao razumijevanje i za Brkovićeva nesnalaženja. Priče o neuspjehu Vektra Boke su „najobičnije politikanske konstrukcije iza kojih ne stoji ni zrnce istine”, tvrdio je Đukanović uz opasku da je država ta koja nije „blagovremeno stvorila pretpostavke za početak investicionog ciklusa”. U proljeće 2012, pet godina po preuzimanju HTP Boke, Đukanović je opet poručio da je Brkovićevo „vrijeme počelo da teče” i da će se vidjeti „da li je u stanju da realizuje investicioni plan”. „Ako to ne bude, nema sumnje, biće promijenjen, dovešćemo drugoga investitora”, zaključio je. Prazna priča.

Pet godina nakon pada DPS-a i početka obračuna s organizovanim kriminalom (ne zahvaljujući reformi miloističkog pravosuđa već pristiscima sa Zapada) i dalje ostaju neriješeni ogromni problemi Vektra Boke i utvrđivanje odgovornosti. Osim krivičnog postupa koji SDT vodi protiv Brkovića i Popovića pred Specijaliziranim odjeljenjem Višeg suda, postoje i brojne druge krivične prijave po kojima tužilaštva i sudovi postupaju bez ikakve hitnosti.

Krajem marta ove godine Ellena Group je pred Osnovnim državnim tužilaštvom (ODT) Herceg Novi predala krivičnu prijavu protiv Milića Popovića (izvršnog direktora Vektra Boka), Dragana Spalevića i Ranka Grbavca, sekretara društva i pravnika u istoj firmi, zbog zloupotreba položaja, štetnih ugovora i nanošenja štete firmi i povjeriocima u toku reorganizacije. Naime, tokom 2017. za vrijeme Plana reorganizacije (isti period za koji Popovića tereti SDT za druge zloupotrebe) zaključeni su ugovori o radu s više osoba, koje je potpisao Milić Popović kao izvršni direktor. Ugovorima je predviđeno pravo na otpremninu od 36 bruto plata (iako to nije bilo predviđeno Planom), u vremenu kad su računi bili u blokadi, postojala značajna dugovanja prema povjeriocima i firma bila u režimu ograničenog finansijskog poslovanja. Tako je Popović Grbavcu dao neto platu od 2.000 eura mjesečno, Spaleviću 1.5 hiljade i samom sebi takođe 2.000,  kao članovima stručnog tima. Ugovor o radu Popović je potpisao sam sa sobom. Od 2017. do kraja 2024. Popović je ukupno prihodovao 496.890 eura kao član stručnog tima i član borda direktora Vektra Boka.

Da se radi o fiktivnim poslovima tzv. „stručnog tima” vidi se iz izjave advokatice Snežane Jović od 31. marta 2025. ovjerene kod notarke Tanje Čepić, gdje ona pod punom odgovornošću izjavljuje da kao „član stručnog tima nema potraživanje” prema Vektri Boka po osnovu naknade za sprovođenje Plana reorganizacije „s obzirom na to da u radu stručnog tima nisam nikada učestvovala”. Jovićkoj je bila opredijeljena plata od 1.5 hiljada mjesečno.

Monitor će nastaviti objavljivanje materijala do kojih je došao povodom slučaja Vektra Boka.

Jovo MARTINOVIĆ

Pravila UCG  ne sadrže jasne i striktne odredbe o sukobu interesa koje bi izuzele povezane osobe iz procesa odlučivanja i ocjenjivanja. Pa se tako i dalje raspisuju ,,nacrtani konkursi” sa specifičnim uslovima koji su unaprijed prilagođeni tačno određenom kandidatu. Ne reaguje se ni kada se favorizuju članovi porodice prilikom dodjele mentorstava, odobravanja tema za doktorske teze ili kod ubrzanog izbora u viša naučna zvanja

Slučaj izbora Ivana Jeknića za studenta demonstratora na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Podgorici posljednji je primjer sumnje u nepotizam i proceduralne nezakonitosti na Univerzitetu Crne Gore (UCG).

Centar za građansko obrazovanje (CGO) uputio je početkom ove godine dekanu Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore, prof. dr Borisu Vukićeviću, Inicijativu za obustavu izvršenja odluke FPN o izboru Jeknića na poziciju demonstratora. Kao razlog naveli su nesaglasnosti sa važećim internim aktima i zakonom.

Komisija za izbor kandidata, koju su činili prof. dr Milan Marković, prof. dr Nataša Ružić i doc. dr Ena Grbović, optužena je za kršenje propisa i samovoljno, proizvoljno tumačenje uslova konkursa kako bi favorizovali sina svoje koleginice Gordane Paović-Jeknić, redovne profesorice Pravnog fakulteta.

Prema analizi CGO, Jeknić nije ispunjavao propisane kriterijume i uslove iz raspisanog Internog poziva za poziciju studenta demonstratora. Utvrđeno je da je cijela procedura problematična. Sam Interni poziv FPN za angažovanje demonstratora raspisan je suprotno  Odluci rektora UCG. Međutim, kada su uočeni nedostaci u prijavi kandidata, u hodu su pravljena dodatna „pojašnjenja” i izmjene konkursa kako bi se retroaktivno pokrio njegov izbor.

Iako je CGO zvanično uputio inicijativu dekanu FPN-a da hitno obustavi izvršenje ove sporne odluke, i javno pozivao rektora UCG-a da reaguje, reakcije su izostale.

Iz te su organizacije početkom ovog mjeseca upozorili javnost na epilog ovog slučaja. Sporni angažman Jeknića u zimskom semestru jednostavno je istekao, a da ga uprava FPN i rektorat nijesu poništili, izmijenili niti stavili van snage nezakonitu odluku. CGO je oštro osudio ovakav ishod, naglašavajući da strategija „ćutanja i čekanja da ugovor istekne” šalje opasnu poruku da se pravila i antikorupcijske norme na državnom univerzitetu mogu nekažnjivo zaobilaziti ako kandidat ima političko-porodično zaleđe.

O nepotizmu na UCG nevladine organizacije i mediji upozoravaju decenijama. Pojava se manifestuje kroz zapošljavanje članova porodice istaknutih profesora, kreiranje takozvanih „nasljednih katedri” i favorizovanje rodbinski povezanih kandidata prilikom izbora u akademska zvanja. Tako, u kontinuitetu, imamo primjere gdje djeca univerzitetskih profesora dobijaju poslove asistenata ili saradnika upravo na fakultetima i katedrama na kojima predaju njihovi roditelji.

Problem je što pravila UCG još uvijek ne sadrže jasne i striktne odredbe o sukobu interesa koje bi izuzele povezane osobe iz procesa odlučivanja i ocjenjivanja. Pa se tako i dalje raspisuju ,,nacrtani konkursi” sa specifičnim uslovima koji su unaprijed prilagođeni tačno određenom kandidatu. Ne reaguje se ni kada se favorizuju članovi porodice prilikom dodjele mentorstava, odobravanja tema za doktorske teze ili kod ubrzanog izbora u viša naučna zvanja.

Kao primjer ovakve prakse, koja je prisutna na većini fakulteta UCG, izdvaja se Pravni fakultet.

Početkom ove akademske godine, u jesen 2025, javnost je imala prilike da se upozna sa još jednim primjerom nasljeđivanja katedre na Pravnom fakultetu. Prof. dr Velimir Rakočevićuputio je zvaničan zahtjev dekanu Pravnog fakulteta u kojem se navodi da će se on odreći nastave na nekoliko predmeta, kako bi te predmete preuzela njegova kćerka Aleksandra Rakočević, koja je dotada radila kao saradnica u nastavi.

Rakočević je tvrdio da je preopterećen obavezama, dok njegova kćerka nema punu normu časova. Predložio je da ona u potpunosti preuzme dva master predmeta. Vijeće Pravnog fakulteta je prihvatilo ovaj zahtjev i omogućilo dr Aleksandri Rakočević da preuzme nastavu. Vijeće se u odluci pozvalo na to da je ona završila specijalističke, master i doktorske studije upravo iz oblasti krivičnog prava. Sve studije je završila na fakultetu na kojoj je njen otac profesor sa prosjekom 10.

Dio profesora i saradnika na fakultetu smatrao je da ovakva preraspodjela časova zatvara prostor za druge asistente i doktorande koji nemaju profesorsko zaleđe, a koji su jednako kvalifikovani za te oblasti.

Unutar Katedre za krivično pravo, na Pravnom fakultetu, ovo nije usamljen slučaj. Na ovoj katedri su profesori i bivši dekan Pravnog fakulteta prof. dr Drago Radulović i njegov sin prof. dr Darko Radulović.

U zvaničnim registrima i odlukama o odbrani master radova na Pravnom fakultetu (iz oblasti Krivičnog prava), otac i sin redovno participiraju u tročlanim komisijama. Nerijetko se dešava da je prof. dr Darko Radulović mentor studentu, dok se prof. dr Drago Radulović i prof. dr Velimir Rakočević pojavljuju kao članovi komisije za ocjenu i odbranu istog tog rada. Ili je mentor Rakočević, a članovi komisije Radulovići. Nevladin sektorističe da ovakav model – gdje članovi uže porodice čine većinu ili ključne karike u ispitnim tijelima – narušava percepciju objektivnosti i nepristrasnosti u ocjenjivanju.

Iako su ostvarili prepoznatljive profesionalne i naučne karijere – prof. dr Radoje Korać, aktuleni predsjednik Sudskog savjeta, bivši sudija i predsjednik Ustavnog suda,  i njegov sin doc. dr Velibor Korać,dobitnik Godišnje nagrade UCG za izuzetan doprinos nauci, njihove pozicije na istom fakultetu se u javnosti često posmatraju kroz prizmu fenomena „nasljednih katedri”.

Prof. dr Radoje Korać je decenijama bio nosilac predmeta Porodično pravo i Prava djeteta na Pravnom fakultetu. Doc. dr Velibor Korać je na istom fakultetu počeo kao saradnik u nastavi, a danas pokriva istu grupu predmeta unutar Katedre za građansko pravo. Njihova bliska akademska saradnja formalizovana je i kroz literaturu. Oni su koautori zvaničnog univerzitetskog udžbenika „Porodično pravo” (čije je drugo izmijenjeno izdanje objavljeno 2024. godine), koji se koristi kao obavezna literatura za studente Pravnog fakulteta UCG.

Slični primjeri zabilježeni su i na Filozofskom, Medicinskom i pojedinim tehničkim fakultetima. Zbog postojanja ovakve prakse iz CGO su upozorili da izostanak preciznih i djelotvornih normi za sprječavanje sukoba interesa na UCG ugrožava razvoj transparentnog, meritornog i odgovornog akademskog sistema, te direktno otvara prostor za nastavak praksi poput tzv. ,,nasljednih katedri“.

Nakon što su u ovoj organizaciji uporedili pravne akte relevantnih regionalnih i evropskih univerziteta, zaključili su da se UCGizdvaja kao jedan od najmanje normativno uređenih sistema, sa uskim obuhvatom propisa i minimalnim institucionalnim mehanizmima zaštite od neobjektivnog  i potencijalno pristrasnog odlučivanja.

Zbog toga su preporučili da UCG kroz svoja normativna akta precizno definiše krug povezanih lica koja mogu dovesti do sukoba interesa i ugroziti nepristrasnost u odlučivanju, uključujući porodične, partnerske, profesionalne, mentorske, prijateljske, ali i antagonističke odnose; uvede obavezu prijavljivanja svih okolnosti koje predstavljaju ili mogu predstavljati sukob interesa, uz jasnu, formalizovanu i obavezujuću proceduru izuzeća iz odlučivanja; uspostavi planove upravljanja rizicima od sukoba interesa, po uzoru na, na primjer, praksu Univerziteta u Ljubljani, kao sistemski preventivni mehanizam.

Statut i Etički kodeks UCG-a sadrže tek opšte i nedovoljno precizne odredbe, bez jasnih definicija, obaveza i procedura, što ih čini nedjelotvornim u praksi i ostavlja širok prostor za zloupotrebe, zaključili su.

Predrag NIKOLIĆ