Povežite se sa nama

FOKUS

ŠEIK AL NAHJAN I ZLATNA RIBICA Rasprodaja Crne Gore

Objavljeno prije

na

Desetak dana pošto je Royal grupa iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) odustala od investicije na Kraljičinoj plaži, crnogorski premijer zapucao je Emirate, gdje se sastao sa prestolonasljednikom UAE šeikom Mohamedom bin Zajed Al Nahjanom. Posjeta se u medijima tumači kao pokušaj crnogorskog premijera da pošto poto zadrži sumnjive investitore iz Emirata kako bi zakrpio rupe u budžetu, ali i obezbijedio transakcije za privatne unosne aranžmane.

Iako Đukanovićev put nije bio prethodno zvanično najavljen, iz Vlade su demantovali da je premijer naprasno i neplanirano otputovao za Emirate. Navodno je bilo po premijerovom službenom rokovniku.

Sastanku Đukanovića i prestolonasljednika UAE prisustvovali su i šeik Hamdan bin Zajed Al Nahjan, potpredsjednik vlade, i ministri vanjskih i unutrašnjih poslova šeik Abdulah i šeik Seif. Na sastanku se, saopštili su zvaničnici, posebno govorilo o jačanju bilateralne ekonomske saradnje. Đukanović i šeik Mohamed dogovorili su se da će ,,vlade u tom smjeru odrediti prioritetne projekte”. Mediji međutim pišu da su ti projekti već određeni.

Ulcinjski portal UL info objavio je da su predstavnici Royal grupe nedavno obišli Adu Bojanu i HTP Ulcinjsku rivijeru koja je prema vladinim dokumentima planirana ove godine za privatizaciju. Iz Ulcinjske rivijere su potvrdili da su ,,Arapi posjetili Adu, ali da ne znaju ko su investitori i da li su iz Royal grupe, to znaju u Vladi, mi smo samo tu da ih ugostimo”. U tom smislu, svakako je znakovito da je na sastanku u Emiratima sa prestolonasljednikom bio i albanski premijer Edi Rama.

Prema pisanju Vijesti predstavnici jednog od fondova iz Abu Dabija, koji tijesno sarađuje sa preduzećem Emaar Properties koje planira da radi projekat Beograd na vodi, zainteresovani su za Adu Bojanu i Veliku plažu. Investitori iz UAE su navodno zainteresovani i za Žabljak, odnosno atraktivnu lokaciju bivšeg vojnog odmarališta kod Crnog jezera.

Sve su prilike da je Đukanović na sastanku samo garantovao za ono na šta su investitori UAE već bacilli oko. Tenderi, najpovoljnije ponude, javni interes, ko još brine o tim trivijalnostima. Premijer je navodno, prema pisanju Dana, garantovao šeiku Mohamedu Al Nahjanu i da SDP neće biti dalje prepreka investicijama UAE u Crnoj Gori. SDP se kao što je poznato protivio investicijama Royal grupe na Kraljičinoj plaži zbog toga što se po njima radilo o nezakonitom i štetnom aranžmanu po Crnu Goru. To je ocjena i civilnog sektora.

Rojal grupa planirala je da na Kraljičinoj plaži izgradi luksuzan hotelski kompleks, vrijedan oko 180 miliona eura, a za to je trebalo da na toj lokaciji kupi više od 420.000 kvadrata zemljišta.

Royal grupa je ipak sama odustala od investicije. Palestinske vlasti saopštile su da odustajanje te investicije ima veze sa optužnicama koje su podignute protiv Muhameda Dahlana koji navodno stoji iza Royal grupe. Prema njima Dahlan je počeo opreznije da upravlja novcem od kada je od Crne Gore i dru-gih država tražena pravna pomoć u tim predmetima.

Iza Royal grupe, odnosno kompanije Queens beach development prema ranijim pisanjima medija navodno stoji Muhamed Dahlan, čovjek kojeg arapski, ali i brojni svjetski mediji vide kao zaslužnog za ulazak ,,arapskih investicija” u Srbiju i Crnu Goru. Po njima on je taj koji je povezao dva balkanska premijera, Aleksandra Vučića i Đukanovića sa kraljevskom porodicom Al Zijad. Ranije su arapski mediji objavili i zajedničku fotografiju Dahlana, Vučića i Đukanovića, navodno snimljenu u Vučićevoj kući u Beogradu.

Dahlan je, dok je vladao Fatah, bio jedan od najmoćnijih ljudi u Gazi. Nakon što je Hamas preuzeo vlast, morao je da napusti tu teritoriju. Kasnije je ušao i u sukob sa svojim dugogodišnjim političkim saveznikom iz Fataha Mahmudom Abasom, aktuelnim vođom palestinske države, koji 2011. godine Dahlana izbacuje iz Fataha. Dahlana palestinske vlasti trenutno optužuju za pronevjeru 17 miliona dolara iz državnih fondova. Pominje se i kao osoba bliska američkim obavještajnim krugovima, a u Palestini su ga javno optuživali da je trgovao oružjem za Izrael.

Abas ga je optužio i za atentat na Jasera Arafata, kao i da je naredio nekoliko ubistava, i da je ukrao 300 miliona dolara američke pomoći. Arapski mediji više puta označili su Crnu Goru kao Dahlanovu praonicu novca. Kako je naš nedjeljnik već pisao dosadašnje brojne najavljene investicije Dahlanovih partnera ovdje završile su prodajom zemlje koju su kupovali, od Skočiđevojke pa nadalje.

O Dahlanovim poslovima u Crnoj Gori, kao i poslovima njegovog partnera Muhameda Rašida kog je palestinski sud osudio na 15 godina zatvora zbog pronevjere 33,5 miliona dolara iz palestinskog investicionog fonda, a kog su Đukanovići obilato kreditirali u Crnoj Gori, Monitor je prvi pisao. Dahlan je u Crnu Goru došao krajem devedesetih pred NATO bombardovanje SR Jugoslavije u sklopu programa obuke crnogorske policije, piše beogradski Newsweek .

,,On je jedan od pitomaca zapadnih obavještajnih službi, zadužen za specijalne operacije na Bliskom istoku. Tad su policija i vojska bile podijeljene – policija je podržavala Đukanovića, a vojska Miloševića”, tvrdi Nebojša Medojević.

Dahlanu je dato i crnogorsko državljanstvo. Crnogorski zvaničnici nijesu objasnili zašto.

Bivša državna crnogorska novina, piše da je istovremeno sa odustajanjem Royal grupe od investicije na Kraljičinoj plaži, povučen i kredit navodni kredit Abu Dabi fondacije za poljoprivredu (ADFD ) od 50 miliona dolara ,,sa obrazloženjem da su uvrijeđeni političkim i reakcijama u medijima u odnosu na njihove investicije u Crnoj Gori”.

Petar Ivanović, ministar poljoprivrede potvrdio je da nije potpisan ugovor sa ADFD, ali da se pregovori nastavljaju. ,,Kao i uvijek kada se radi o nekom dobrom poslu, pojave se ljudi koji moraju da ulože ogroman napor da te dobre poslove na neki način odlože ili pokvare. To je bio slučaj i sa Abu Dabi fondom”, rekao je Ivanović Radiju Crne Gore.

Monitor je pisao da je posao sa ADFD od početka pod velom tajne. Vlada nikada nije raspisala konkurs za crnogorske poljoprivrednike i pozvala ih javno da apliciraju za novac iz tog fonda, što je Ivanović i potvrdio. Istovremeno, mogućnost da apliciraju za ta sredstva dobili su vlasnici nekoliko crnogorskih kompanija koji su u dobrim odnosima sa vrhom vlasti i koji su sa minusima u poslovanju. Ivanović nije znao da objasni o kakvom se zaista aranžmanu radi, pošto je prvo tvrdio da je kredit, pa da nije. Sada opet valjda jeste.

,,Obnovili smo komunikaciju sa Abu Dabi fondom. Napredujemo opet korak po korak, vraćamo se tamo gdje smo bili, ali sam ubijeđen da ćemo ovaj posao dovesti do kraja”, kazao je Ivanović.

Đukanović je izgleda odobrovoljio šeika. Nije zbog montenegrinskog šarma, i šeik ima svoje interese. Kako je svojevremno pisalo Bliskoistočno oko (MEE), razlozi za ulaganja Emirata u Srbiju i Crnu Goru sežu mnogo dalje od finansijskih pogodnosti. Mohamed bin Zajed al-Nahjan ponaša se kao zastupnik SAD i Izraela u istočnoj Evropi. Istovremeno navodno pokušava da iskoristi slabo regulisano srpsko tržište oružja da bi isporučivao oružje širom Bliskog istoka.

Televizija Federacije BiH (FTV) objavila je početkom ovog mjeseca da oružje iz Bosne i Hercegovine završava u rukama Al kaide putem posredničkih firmi iz Crne Gore i Srbije Osim Tehnoremonta iz Srbije, za Al kaidu je oružje navodno izvozio i crnogorski Montenegro Defence Industry (MDI). Ta televizija je objavila da su Ujedinjene nacije (UN) vlasti u Srbiji zatražile istragu o tome. Srpske vlasti su sve oštro demantovale.

Podgorički Dan objavio je međutim prije nekoliko dana da dokumentacija Mi-nistarstva odbrane Libije pokazuje da je oficir libijskog ogranka Al kaide Ha-led Šerif, ugovarajući posao kupovine oružja sa beogradskom firmom Kalidus tejd, kao uslov naveo da isporuka bude obavljena preko Luke Bar u Crnoj Go-ri. Za prevoz oružja iz BiH do Luke Bar firmi BG trans iz Nikšića plaćeno je navodno 16.800 eura.

Šta god bio razlog za ulaganja Emirata u Crnu Goru, očito je da Đukanović ne vodi računa o javnom interesu kad tamošnjim investitorima nudi plaže, brda, mora i doline. Crna Gora na rasprodaju.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo