Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKA SAVKOVIĆ: Majke su istrajne

Objavljeno prije

na

Dan nakon velikog protesta razgovaramo sa Željkom Savković ispred Skupštine Crne Gore gdje majke, zbog smanjivanja nadoknada, štrajkuju 21 dan, od čega glađu već devet. Primjetni su umor i iscrpljenost.

MONITOR: Bliži se i deseti dan štrajka glađu, institucije Vas uporno ignorišu. Kako dalje?
SAVKOVIĆ: Majke su istrajne. Posljednje informacije govore da je Ustavni sud zakazao sjednicu za petak. To je sve moglo već da se uradi. Još na pregovorima sa Vladom bile smo svjesne da oni neće imati sluha za nas. Posebno nakon konstatacije da naknade neće biti smanjene više. Poslije 15 minuta rekli su da ako dođe do ukidanja imaće senzibiliteta prema majkama koje su uzele nadoknade iz radnog odnosa. Mi se plašimo tog ukidanja. Nadam se da će bar oni koji nam pružaju podršku učiniti sve da se ova agonija okonča.

MONITOR: Vaš zahtjev je jasan.
SAVKOVIĆ: Mi imamo jedan jedini zahtjev – da se vratimo na prvobitno rješenje, koje je ustavno i zakonom zagarantovano. Bez obzira kako je ko tu profitirao, donoseći taj zakon. Majke ništa nijesu krive.

Štrajk glađu je poodmakao i može svašta da se očekuje, ali mi nećemo dozvoliti da majke stradaju. Situacija je jako loša, poslije 21 dana tek se sada neko sjetio, a ne bi ni sada da nije bilo protesta, emisije… Za sve postoji vanredna situacija i ako ovo nije, ne znam šta jeste. Oni nijesu pretpostavljali da će se majke pobuniti. Računali su da će kao i sve ove godine da trpe i ćute, ne reaguju. Ali, ovo se direktno tiče budžeta 22.000 porodica, a to je skoro 200.000 stanovnika Crne Gore

MONITOR: Od pregovora koje ste imali sa Vladom, da li vas je iko iz institucija kontaktirao, obišao?
SAVKOVIĆ: Apsolutno niko. Sada tvrde da je Vlada nas zvala na pregovore, a mi smo njih pozvali. Dva dana smo bili, i noćili ispred zgrade Vlade i tražili da nas prime. Pa su nam rekli da smo mi krive ako se ne budu isplaćivale plate, penzije zdravstvu i prosvjetnim radnicima. Neshvatljivo je da je glavni problem naših 300 ili 190 eura, a svaki dan čitamo da su pronevjereni milioni, pa nikom ništa. Ne plaćaju se milionski porezi, pa isto. A treba preko naših leđa da se spašava država.

Isto je bilo i sa Skupštinom. Niko nas iz parlamenta nije kontaktirao dok mi same nijesmo tražile da uđemo, da upriličimo sastanak sa visokim predstavnikom Savjeta Evrope Pedrom Agramuntom. Tek tada je gospodin Ivan Brajović sjeo sa nama da priča. Ponudio nam je da budemo u radnoj grupi. Što smo mi odbile.

MONITOR: Dosta je konfuzije i u izjavama zvaničnika oko nadoknada. Pa se tumači da li je stečeno pravo, da li može biti smanjeno, te da li se ili ne radi o socijalnom davanju.
SAVKOVIĆ: Oni hoće majke da stave u socijalne slučajeve. Novo rješenje koje smo dobili nije rješenje o doživotno stečenom pravu, nego je rješenje o mjesečnim primanjima. A znamo da svako socijalno davanje može da se ukine. Mi insistiramo da nijesmo socijalni slučajevi, jer je tu 8.000 žena koje su imale penzije, koje su napustile radna mjesta, majke koje su bile na Zavodu za zapošljavanje njih oko 12.000. Te žene na birou, kako nisu mogle da nađu posao su nadničile, čuvale djecu, snalazile se kako znaju da prežive, one i njihove porodice. Majke su javno pričale i da im je nuđeno da uzmu člansku kartu DPS-a da bi dobile posao. Sama činjenica da je dio žena bio na Birou po 15, 20 i više godina je pitanje za državu kako su majke mogle da budu toliko na zavodu, čiji je to interes bio.

MONITOR: Kakav je odnos građana?
SAVKOVIĆ: Svako ima pravo da buni. Ja njih razumijem. I ja sam bila u sličnim situacijama, da mi se žuri a kasnim jer su ljudi štrajkovali ispred Skupštine. Međutim, nikad nijesam niti opsovala, niti mi je pomisao bila da nešto ružno pomislim o tim ljudima. Niko ovdje ne dolazi ni iz hira, ni iz razonode, niti zato što nemaju kući obaveza. Nego zato što se bore za neko svoje pravo.

Često se puta pitam, kad pored nas prođu ljudi koji vam ne nazovu ni dobar dan, kakva je to psihologija. Mogu ljudi da nas podržavaju ili ne, ali ono osnovno što su nas roditelji učili da je red da se kaže dobar dan, dobro jutro, barem to mogu. Ali izgleda da su se neki kriterijumi izgubili.

MONITOR: Radni vijek, 30 godina, ste proveli u KBC-u, na Onkologiji. Nagledali ste se ljudske nesreće i sreće. Kako Vam sa tog ljudskog aspekta čini ovih preko 20 dana protesta?
SAVKOVIĆ: Teško radno mjesto. Sve moje kolege tamo daju napore da pruže pomoć. Svuda ima izuzetaka. Uvijek kažem ne mogu se kritikovati svi u globalu zbog pojedinaca. Bilo to u zdravstvu, MUP-u, prosvjeti… Na žalost, zbog pojedinaca često trpe čitavi kolektivi. Ono što je na mene ostavilo utisak je momenat kada mi je došao bivši pacijent, koji je ozdravio, ovdje pored bine da me podrži.

MONITOR: Pozvali ste omladinu, studente da se priključe. Za sada se nijesu odazvali.
SAVKOVIĆ: Najviše me boli letargičnost omladine, studenata. Ne mogu da vjerujem da ljudi sve poistovjećuju sa državom i prozivaju majke da mi ovim štrajkom hoćemo da uništimo državu. Da li je to njima nametnuto, pitam se. Gdje je energija studenata. Da prepoznaju da majke čuvaju svoje porodice i da su oni ti koji bi trebali da su ovdje. Da pošalju poruku da neće dozvoliti da Crna Gora kao država bude uništena. A biće ako se dozvoli da ova vlast ovaj zakon, preko Ustavnog suda, poništi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Zabrinjava što će Knežević pred nereformisane sudove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta, i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“

 

 

MONITOR: Kako komentarišete  ekstradiciju  Duška Kneževića Crnoj Gori, te njegove tvrdnje da je došao dobrovoljno, uz ponovno pominjanje plave torbe?

MILOVAC: Knežević je izgubio proces pred Visokim sudom u Londonu kada je odbijena njegova žalba na odluku da bude izručen i to bi trebao da bude početak procesa pred crnogorskim pravosudnim organima koji bi do kraja trebalo da rasvijetli ulogu Kneževića u poslovima čiju zakonitost naše tužilaštvo dovodi u pitanje.

Dakle, ne radi se o dobrovoljnoj odluci Kneževića da se vrati u Crnu Goru, a još manje treba na njegov dolazak gledati kao na zaslugu ovdašnjih političara koji već počinju da presuđuju i za to sebi pripisuju zasluge.

Pred crnogorskim tužilaštvom se nalaze zaista kompleksni predmeti koji će zahtijevati značajne kapacitete kada su u pitanju prije svega finansijske istrage, naročito za onaj dio imovine i poslove Kneževića koji se odvijao na offshore destinacijama i van granica Crne Gore.

MONITOR:  Ima li crnogorsko pravosuđe kapacitete da te procese izvede do kraja?

MILOVAC: Nažalost, ti kapaciteti su ujedno i najslabija karika u istragama, na što je više puta ukazivano i iz Evropske komisije u njenim izvještajima o napretku Crne Gore.

Posebno zabrinjava to što će kompletan postupak biti sproveden pred sudovima koji nisu reformisani i gdje nije do kraja otkrivena mreža korumpiranih sudija koji su radili  po političkom diktatu, a ne slovu Ustava i zakona. Postupak protiv Kneževića je samo jedan od mnogih koji tek treba da  epilog dobiju na sudu. Zbog toga se MANS snažno zalaže za proces vetinga u pravosuđu koji bi trebalo da rezultira zdravim osnovama za vođenje ovako kompleksnih predmeta.

Za sada ne ohrabruju najave iz Vlade Crne Gore, a prije svega iz Ministarstva pravde, da bi mogli u skorom roku da očekujemo takozvanu katarzu u pravosuđu, iako su javno data  brojna obećanja koja su uključivala i značajno unaprijeđen zakonski okvir.

Ovo je posebno važno za predmete kao što je predmet Duška Kneževića gdje će tužilaštvu biti potrebna svaka moguća pomoć u, prije svega, finansijskoj istrazi. Nažalost, za očekivati je da će kod predmeta koji uključjuju veliki broj aktera, međunarodnu istragu i značajan protok vremena, postati bolno očigledan nedostatak takozvanog „italijanskog modela“ koji bi značajno olakšao posao tužilaštvu i ubrzao kompletnu finansijsku istragu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MIHAJLOVIĆ, UNIJA SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Uslovi rada još daleko od dostojanstvenih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potrebno je uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dostojanstven život i rad zaposlenih u Crnoj Gori

 

MONITOR: U kakvim uslovima radnici u Crnoj Gori dočekuju svoj praznik?

MIHAJLOVIĆ: U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore vjerujemo da uslovi rada u Crnoj Gori još uvijek nijesu na zadovoljavajućem nivou i daleko su od dostojanstvenih, posebno za zaposlene u određenim sektorima i zaposlene koji pripadaju vulnerabilnim grupama. Zanemarljiv broj otvaranja novih radnih mjesta, visoka stopa nezaposlenosti, gotovo 60000 zaposlenih koji pri­maju iznos minimalne zarade i još toliko onih koji primaju između minimalne i prosječne zarade, nepostojanje sistema odgovor­nosti, nepoštovanje prava na ograničeno radno vrijeme, pristup tržištu rada partijski podobnim, a ne kvalifikovanim radnicima, sveprisutna antisindikalna dis­kriminacija, nizak nivo kulture socijalnog dijaloga, porast broja prekarnih ili nesigurnih oblika rada i neznatan broj zaključenih kolektivnih ugovora na svim nivoima, samo su neki od razlo­ga koji potvrđuju naš stav da je potrebno uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dosto­janstven život i rad zapoelsnih u Crnoj Gori.

Kao primjer nedovoljne demokratizacije društva i  pokazatelj stepena radnih i sindikalnih prava može poslužiti činjenica da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

MONITOR: USSCG je reagovala na dosta nejasne navode iz Vlade oko reforme penzionog sistema, ističući da se reforma priprema bez uključivanja socijalnih partnera. Kakav je vaš stav o najavljenim promjenama?

MIHAJLOVIĆ: Stav Unije jasan je – niti jedna reforma na tržištu rada, reforma penzione i ukupne socijalne politike ne može i ne smije biti rezultat jednostranih odluka Vlade,  već isključivo rezultat konsenzusa na nivou socijalnih partnera ali i šireg društvenog konsezusa. Do danas, i pored reagovanja, nemamo bliže informacije o planiranim reformama i sa punim pravom možemo da sumnjamo da će se obaveza uključivanja socijalnih partnera ogledati u formalnom upoznavanju članova Socijalnog savjeta sa već definisanim reformama. Takav pristup bio bi krajnje neprihvatljiv, što je USSCG jasno istakla, posebno u slučaju penzione reforme koja se odnosi na sadašnje i buduće penzionere, sadašnje i buduće zaposlene i kao takva nužno zahtijeva transparentan i pažljiv proces, vrijeme i dijalog.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA: Vrijeme političke infantilizacije je još u zenitu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vučić je velemajstor proizvođenja kvazidogađaja i dramatizacija u kojima stvari može preokrenuti samo njegova odluka, donijeta – naravno u posljednji čas

 

MONITOR: Da li je neslaganje naših prodemokratskih stranaka stvar njihove demokratičnosti ili nečeg drugog?

STOJILJKOVIĆ: Tamo gde nema ni savesti ni moralne odgovornosti, niti je moguće stvari dovesti do eventualne krivične, ostaje samo politička odgovornost. Ona se demokratski utvrđuje na izborima koji nose rizik gubitka vlasti. Čude li zato nastojanja da se torpeduje i minimalna, izborna demokratija? Uz  kontrolu  nad  svim  resursima  moći vlasti poput Vučićeve, koriste još dva oprobana sredstva. Prvo, šire svoj front tako što nakon svakih izbora neko ko je ”zanoćio u opoziciji ne odoli da se probudi u klupama vlasti”. Drugo, tako što kombinovanjem izbornih mućki sa datim  delimičnim ustupcima uvek oko izbornog nastupa  podeli opoziciju. Dakle, ne radi se o višku demokratije u opozicionim redovima, jer se vidi da su i ove stranke  spremne da isključuju nedisiplinovane odbore, već o nedovoljnoj moći očuvanja bar strateškog jedinstva u situaciji decenijske neravnopravnosti i posledične frustriranosti. Na kraju, kad se, uz jedinstvo, sklope gubitak podrške spoljnih veto igrača i masovni izlazak nezadovoljnih građana na ulice, ipak dođe do promena.

MONITOR: Oni koji u Srbiji bojkotuju dio ovih izbora, kao glavni argument pominju da su u pregovorima sa vlašću došli do toga da je „imaju u šaci“, a da je izlazak na izbore 2.juna velika greška. Da li je mogućnost izbora na jesen bio samo „golub na grani“, kako komentarišu neki od protivnika bojkota?

STOJILJKOVIĆ: Izborni uslovi su daleko od prihvatljivih ali takvi neće biti ni posle leta. Mali pomak je ipak napravljen ali je plaćena cena podela opozicije. Pri tome, nije lako objasnti da, pod istim uslovima, na neke izbore hoćeš a na druge nećeš. Ostaje nada da će se nešto promenti do krajnog roka za prijavu izbornih lista. Ili bar da se  neće razoriti strateško opoziciono jedinstvo koje se raspada međusobnim sumnjama i optužbama.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo