Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO SOŠIĆ, REDITELJ: Strah od neizvjesnosti

Objavljeno prije

na

Predstava Slijepi, po tekstu nobelovca Morisa Meterlinka, u režiji Željka Sošića i dramatizaciji Vaska Raičevića nedavno je premijerno odigrana u okviru kompleksa vojnog aerodroma u Golubovcima. Komad u produkciji Alternativne teatarske aktivne kompanije (ATAK) prva je adaptacija Meterlinkovog djela u regionu. Predstava govori o čovjekovom uznemirujućem padu u stvarni svijet i haos iz kojeg pokušava izvući istinu o vlastitoj egzistenciji. Paralelno sa premijerom, bilo je snimanje dokumentarnog filma radnog naslova Slijepi koje po konceptu Stefana Boškovića, režirao Senad Šahmanović, u koprodukciji sa Radio-televizijom Crne Gore. Reditelj predstave Željko Sošić poznat je po debitantskom filmu Imam nešto važno da vam kažem iz 2005. godine i filmu Mali ljubavni bog. Režirao je i nekolio predstava, od kojih je bila zapažena Pravednici u Zetskom domu, prema Kamijevom tekstu.

MONITOR: Kako su saopštili iz ATAK-a, a i u to se publika uvjerila, predstava “Slijepi” istražuje mogućnosti teatarskog izraza – profesionalni glumci u zajedničkoj igri sa članovima organizacije “Homer” stvaraju čudesni i uznemirujući svijet na osnovu Meterlinkove drame. Šta vas je privuklo ovom komadu i koliko vam je bilo izazovno da postavite ovu predstavu?
SOŠIĆ: Osnivači ATAK-a – Dragana Tripković, Vasko Raičević i Stefan Bošković ponudili su mi da radim predstavu po ovoj drami. Slijepi Morisa Meterlinka nisu komad koji bi reditelj poželio da radi sa strašću i uzbuđenjem, to je drama koja reditelja zabrine i namuči. Ova drama nikad nije rađena na ovim prostorima, mislim da se i u ozbiljnim teatarskim sredinama rijetko postavlja. Radi se o drami bez sukoba, bez karaktera, bez dramskih situacija, dakle bez osnovnih elemenata rediteljskog zanata i bez svega na šta bi reditelj mogao da se osloni u stvaranju predstave. Ipak, u pitanju je genijalna dramska literatura. Odlučio sam da pokušam da konkretizujem pozorišne elemente i da se upustim u ovaj neizvjesni i rizični proces. Dakle, upravo poštovanje i strastvena predanost velikoj dramskoj literaturi na kojoj sam školovan i odgajan bila je glavni motiv.

MONITOR: U predstavi “Slijepi” osim profesionalnih glumaca igraju glumci amateri – osobe sa oštećenim vidom, članovi pozorišnog ansambla “Homer” iz Podgorice. Vidljiv je taj Vaš specifičan rad sa glumcima. Kakvo je iskustvo raditi sa njima?
SOŠIĆ: Nije prvi put da se u pozorišni ili filmski proces uključe ljudi koji nisu profesionalni glumci, pa nije ni meni to bila nepoznanica. Cijelo djetinjstvo sam proveo u amaterskom pozorištu, kasnije sam sa drugarima iz Gimnazije pravio predstave, a u svom prvom igranom filmu glavnu ulogu sam povjerio pjevaču i muzičaru Bojanu Maroviću. Ipak, ovo nije bio tipičan rad sa amaterima, i samo ja znam kolika je odgovornost, ljudska i profesionalna moralna obaveza koju sam osjećao od prve probe do poslednje sekunde premijere. Angažovati ljude sa oštećenim vidom u ovom projektu bila je smjela i teška produkcijska i rediteljska odluka, ali odluka promišljena i duboko utemeljena u našoj namjeri da napravimo snažnu i uvjerljivu predstavu. Želim da naglasim- nisam imao namjeru da stvaram nikakvo inkluzivno pozorište, ili nešto tome slično. Ja sam reditelj, a ne NVO aktivist. Nisam želio da publika gleda slijepe glumce kao zanimljivost, nego kao dio cjeline, dio predstave. Nije mi bio plan da čovjek iz publike posmatra te divne ljude sa nama urođenim licemjernim osjećajem sažaljenja, nego da se prepusti teatarskom činu i osjeti tegobu i strah od neizvjesnosti života koje predstava svojom cjelinom nosi. Znam da se kasnije u medijima potencirala uglavnom ta specifičnost ove predstave, ali to je neprikladno pojednostavljivanje.

MONITOR: Sigurno je rad na predstavi bio kompleksan, počevši od adaptacije komada. Koliko ste dugo svi radili i na koje ste izazove nailazili?
SOŠIĆ: Rad na svakoj predstavi je kompleksan, s tim što je na ovoj zaista bilo nekoliko posebnosti koje se zajedno rijetko nalaze. Prvo, radi se o nezavisnoj produkciji, predstavi van pozorišnih institucija, koja se nije imala na što osloniti osim na profesionalnu odgovornost i predanost onih koji su je stvarali. Drugo, nezavisna produkcija je pred sebe postavila neopisivo težak zadatak- da teatarski uprizori jedan tekst kakav je Meterlinkov, uz okolnost kakva je spoj profesionalnih i amaterskih glumaca. Onda smo smislili da predstava funkcioniše u ambijentu, u ogromnom prostoru u kom glumci prilaze publici sa takve udaljenosti da se jedva vide. Kasnije su dio predstave postali naši prijatelji, naoružani vojnici, i naši piloti koji su nadlijetali helikopterom scenu tačno kad je trebalo. I sve to za jako kratko vrijeme, nepunih mjesec dana.Tako nešto se vjerovatno radi samo kad si mlad.

MONITOR: Veoma je zanimljiv ambijent u kojem se predstava igrala – gledaoci su dovedeni autobusima do improvizovane scene, gdje je sve nagovještavalo na rat, pustoš i smrt. Takođe, tokom predstave pada mrak, gubi se svjetlost. Da li ste zadovoljni kako je publika reagovala na sve te okolnosti?
SOŠIĆ: Bio sam srećan kad smo u tom ogromnom kompleksu vojnog aerodroma pronašli veliku livadu sa rijetkom, osušenom travom, i jednim objektom koji smo zapalili i koji je gorio sve vrijeme predstave.Okolo su stare zgrade koje se više ne koriste, vojna vozila koja su zarđala. Bilo mi je važno da publika prođe kroz dio tog ogromnog prostora, koji podsjeća na nekadašnju vojnu silu kakva je bila velika Jugoslavija. Tim zloslutnim, ogromnim i opasno tihim prostorom luta grupa slijepih ljudi, a vođa, koji jedini vidi, u jednom času pada mrtav. Predstava počinje u sumrak, želio sam da se gledalac zagleda u tu čudnu svjetlost između dana i noći. Završava se u skoro potpunom mraku, okrutno i tragično, onako kako je jedino i moguće.

MONITOR: Na koji način ovaj komad korespondira sa našom svakodnevicom i šta za vas predstavlja savremeni teatar – mora li da komentariše i kritikuje ili mora da bude iznad stvarnosti?
SOŠIĆ: Umjetnost ništa ne mora, ali nikad nije i ne može sama po sebi biti izvan života. Ovaj komad se bavi najvećom temom- samim ljudskim životom u njegovoj cjelosti. Ovo je tragedija, ali tragedija čiji likovi nemaju nikakvo pogrešno činjenje, nikakvu krivicu. Oni su slijepi u nepoznatom prostoru, bez ikakve mogućnosti da se spasu. Upravo ta osnova- tragika bez ikakve krivice svojstvena je našem vremenu. I, kao što slijepi u predstavi ne znaju ko im se i zašto približava, ali jasno osjećaju strah, tako i današnji čovjek ne zna ko je njegov neprijatelj, niti ko donosi odluke koje mu određuju sudbinu. Na našem, malom planu, takav duboki strah od neizvjesnosti vidim na licima ljudi koji se danas nemaju na što osloniti, koji su se odjednom našli u nekom nesigurnom i okrutnom vremenu, za koje ne znaju odakle dolazi i koje, ipak, ne mogu promijeniti.

Miroslav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo