INTERVJU
ALEKSA BEČIĆ, ODBORNIK SNP-A U SKUPŠTINI GLAVNOG GRADA: Stvoreni su temelji da pobijedi mladost

MONITOR: Nedavne opštinske izbore obilježila su dva mlada političara – Vi i Dritan Abazović. U Ulcinju je vlast osvojila opozicija. Šta će biti sa Podgoricom?
BEČIĆ: Kao što je poznato, u Podgorici su opozicione partije iz prethodnog saziva Skupštine Glavnog grada dobile oko pet hiljada glasova više od koalicije okupljene oko DPS-a i time puni legitimitet da formiraju novu demokratsku vlast. Dosadašnja izvršna vlast oličena u koaliciji okupljenoj oko DPS-a je izašla na izbore i doživjela poraz od oponenata njihove politike i načina vladanja. Građani su i pored svih nedvosmisleno vidljivih zloupotreba većinski glasali za promjene. Svaki drugačiji scenario od onog koji znači nova demokratska vlast SNP-a, ELP i DF bi bio klasična prevara izborne volje građana Podgorice, a posebna je tema koliko bi bilo rizično za sve građane, mlade ljude i generacije koje dolaze gledati još četiri godine sumornu sliku očito umorne partije.
MONITOR: Kakav će biti rezultat pregovora između DPS-a i SDP-a oko vlasti u glavnom gradu Crne Gore?
BEČIĆ: I najvećem političkom laiku je potpuno jasno šta treba da bude odluka SDP-a u ovom trenutku. U neposrednom razgovoru sa glasačima i članovima SDP-a vidim da je i po njihovom mišljenju jedini racionalan i odgovoran potez formiranje nove demokratske vlasti u kojoj nema DPS-a. Sada je pitanje da li će preovladati neka međupartijska i lična opterećenja pojedinaca ili interes građana Podgorice.
Podsjećam da je koalicija Evropsko lice Podgorice usaglašenu ponudu njenih konstituenata predstavila DPS-u sa jedne strane, i SNP i DF sa druge. Sa DPS-om postoji dosta oprečnih mišljenja i nepremostivih prepreka koje su jasno saopštili i lideri dviju patija, dok je sa opozicijom postignuta u kratkom roku saglasnost, tako da zaista ne vidim više razloga za čekanje. Potrebno je u najkraćem mogućem roku formirati novu demokratsku vlast, jer u Podgorici već skoro mjesec dana imamo značajnu paralizu rada izvršne vlasti imajući u vidu da nema nosilaca i ključnih poluga izvršne vlasti, gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika.
MONITOR: Šta bi Crnoj Gori značilo da se u Podgorici dogovori opozicija i formira vlast?
BEČIĆ: Iako je SNP pojedinačno posmatrana ubjedljivo najjača partija u odnosu na one partije koje treba da čine novu demokratsku vlast, i po gotovo nepodijeljenim ocjenama najveći dobitnik ovih izbora, vidjeli ste da u protekla skoro dva mjeseca nijesmo saopštili niti jedan uslov ili zahtjev u vezi sa formiranjem vlasti u Podgorici. Kao nosilac izborne liste odmah nakon izbora jasno sam saopštio da smo bez ikakvih uslovljavanja spremni da na zdravim osnovama realizujemo izbornu volju građana, iznoseći tezu da gdje su namjere čiste dogovor se sam nameće, a kada neko želi da nađe izgovor, uvijek će ga naći. Znači, potpuno iskreno i maksimalno fleksibilno smo ušli u ovaj proces svjesni odgovornosti trenutka u kome se nalazimo i nužnosti potrebe da se konačno krene u proces promjena. Formiranje vlasti u Podgorici bi definitivno označilo početak ozdravljenja Podgorice i crnogorskog društva, imalo velike reperkusije na budućnost društveno-političkih odnosa u Crnoj Gori i konačno omogućilo ostvarenje jednog od osnovnih postulata demokratije, a to je smjenjivost vlasti.
MONITOR: Ima li opozicija strategiju za demokratsko rušenje vlasti, da li ima viziju primjerenu političkim i ostalim događajima u 21. vijeku?
BEČIĆ: Sada se može lako sagledati da je opozicija prethodnih godina iz ovih ili onih razloga nastupala na način koji je bio limitirajući po brojnim osnovama. Mislim da nije neskromno reći da je upravo kampanja Mladost-Mudrost-Hrabrost, koja je odisala u svim elementima naše kadrovske, programske ponude i načina vođenja – formula uspjeha i načina djelovanja u narednom periodu. Čista, svježa i stručna kadrovska rješenja, praćena adekvatnim spojem mladosti i iskustva, program baziran isključivo na onim životnim problemima koji opterećuju običnog građanina i moderna kampanja sopstvenim snagama su garancija da možete doći do nove vrijednosti koja toliko nedostaje svih ovih godina. Mi smo na ovim izborima ostvarili istorijski rezultat, najbolji u proteklih 12 godina, duplirali svoju snagu, ali ono što je po meni najvažnije, analize su pokazale da je koncepcija koju sam predvodio razbila barijere po mnogim osnovama, dobila podršku velikog broja ljudi koji su nas prvi put glasali, ljudi svih vjera i nacija, različitih političkih i ideoloških uvjerenja u prošlosti, odnosno ostvarili smo novu vrijednost koja je, ubijeđen sam, onemogućila DPS u osvajanju projektovane apsolutne vlasti.
Kada sam nakon izbora bio u posjeti gradovima i sredinama u Crnoj Gori, gdje preovladava nepravoslavno stanovništvo i vidio stepen pozitivnih reakcija građana u odnosu na ono što sam predstavljao i personifikovao u prethodnoj kampanji, još sam postao svjesniji veličine uspjeha i posebno odličnih osnova koje su napravljene za budućnost.
MONITOR: Da li se može govoriti o rađanju jedne nove, mlade generacije crnogorskih političara koji neće robovati mitovima iz prošlosti i svakojakim polarizacijama u Crnoj Gori?
BEČIĆ: Podrška velikog broja mladih ljudi, značajnog broja dosadašnjih apstinenata na održanim izborima, listi koju sam predvodio upravo ide u prilog objašnjenju koje sam dao u prethodnom odgovoru da smo razbili vještačke barijere i podjele koje su postojale po mnogim osnovama i koje su bile osnov za vladanje u prethodnom periodu. Upravo veoma bliski stavovi Alekse Bečića i Dritana Abazovića, koga ste pomenuli, po ključnim pitanjima, ali i mnogih mladih ljudi iz drugih partija, govore da su stvoreni temelji da mladost odigra ključnu ulogu u mirenju, spajanju i stvaranju uslova za konačne istinske pobjede i mladih ljudi i svih građana Crne Gore.
MONITOR: Da li održavate kontakte sa svojom generacijom političara bez obzira na to kojoj stranci pripadaju?
BEČIĆ: Imam intenzivnu saradnju i komunikaciju sa mladim ljudima iz drugih partija, jer su ti mostovi saradnje, zajedničkog djelovanja, iskrene razmjene mišljenja, nešto što je neophodno i što uvijek može rezultirati samo većim stepenom kvaliteta.
Mladi ljudi i svi drugi građani i građanke, koji su spremni da lični interes podrede opštem, da shvate istorijski značaj uloge naše generacije za budućnost Crne Gore, da aktivno rade na pomirenju i boljem životnom standardu građana, uvijek će biti moji saveznici.
Bliži se dan promjena
MONITOR: Kako se organizovano suprotstaviti nasilju aktuelne vlasti prema nezavisnim intelektualcima, medijima i uopšte slobodnomislećim ljudima?
BEČIĆ: Svako ko misli slobodno, racionalno, lišen ličnih opterećenja i interesa je protivnik jednog zatvorenog, antidemokratskog, netransparentnog sistema potpuno degradiranih vrijednosti. Jačanje građanske svijesti u dijelu sopstvene odgovornosti i značaja, ali i hrabrosti građana da budu dio procesa promjena je potreba svakog društva, a posebno jednog ovako ranjenog sistema. Sinhronizovano djelovanje svih činilaca društva na čist, jasan, hrabar i odlučan demokratski način je sada posebno potrebno, jer siguran sam da se dan promjena i početka ozdravljenja bliži.
Mugošin poraz
MONITOR: Kao odbornik parlamenta u Podgorici dobro ste informisani o minulom radu dosadašnjeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Da li ga je njegov DPS žrtvovao?
BEČIĆ: Kao odbornik u Skupštini Glavnog grada bio sam predvodnik u razobličavanju mnogih štetnih poslova po interese građana od strane izvršne vlasti na čelu sa gospodinom Mugošom. Dosadašnja izvršna vlast je imala sve karakteristike neodgovorne, nedomaćinske i netransparentne vlasti što sam više puta dokazao zajedno sa svojim kolegama iz odborničkog kluba u slučajevima Carine, Bazar, Delta sity, „stanovi”, „razmjena zemljišta sa KAP-om”, kreditna zaduženja, cijena izgradnje mnogih objekata i mnogo toga drugog. Očekivao sam da finiš te četvorogodišnje političke borbe u Skupštini Glavnog grada imamo pred građanima Podgorice, ali gospodin Mugoša nije mogao da se izbori unutar sopstvene partije za učešće u toj utakmici. Mugoša osjeća značajnu dozu nelagode još od vremena kada je eliminisan iz Predsjedništva DPS-a, ali veliki međusobni lični interesi i obaveze su ono što još uvijek održava vidljivo vještačko jedinstvo u DPS-u.
Kriminal – nerješiva enigma
MONITOR: Da li ste optimista kada je riječ o iskorjenjivanju kriminala i korupcije u Crnoj Gori?
BEČIĆ: Sa aktuelnom vlašću i postavkom stvari koju gledamo već ovoliko godina, eliminisanje kriminala i korupcije je nerješiva enigma za crnogorsko društvo i to treba svima da bude jasno. U Crnoj Gori postoji izuzetna sprega, odnosno veliki stepen zavisnosti između kriminalnih struktura i djelova institucija sistema, što znači da ta borba u sadašnjoj postavci može biti samo deklarativna. Takođe, suštinski je povučen znak jednakosti u velikoj mjeri između DPS-a i institucija sistema što je još jedna velika opasnost čije posljedice plaćamo svakim danom. Jedina šansa da Crna Gora dobije tu bitku jeste promjena vlasti, uspostavljanje nove demokratske vlasti koju će personifikovati čisti, stručni i hrabri pojedinci koji su spremni da odigraju tu tešku utakmicu, jer ona je osnov i prekretnica za budućnost Crne Gore i ne samo da je odigraju, već i da u njoj pobijede.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
EMIR ĆATOVIĆ, GLUMAC: Slušati unutrašnji glas

Za mene su vještine koje sam stekao na ovom master programu od neprocjenjive vrijednosti, posebno jer sam ih učio od sjajne mentorke Amande Brennan, koju krasi bogato iskustvo u podučavanju glumaca, od kojih su neki i oskarovci
Navikli smo da domaći stvaraoci iz svijeta glume, pozorišta i filma budu prepoznati na regionalnom nivou i da imaju priliku da svoj talenat i umijeće pokažu u zemljama okruženja. Međutim, možemo se pohvaliti i da je talenat jednog crnogorskog glumca prepoznat na jednoj od najboljih glumačkih škola na svijetu, kakva je ona koju je nedavno i završio Emir Ćatović. Talenat, znanje, vještina i vrlina nijesu promakli eminentnim stručnjacima koji su mu otvorili vrata Univerziteta u Londonu. Emir Ćatović je kao dobitnik prestižne Čivning stipendije master studije glume završio na Royal Central School of Speech and Drama u Londonu.
Ćatović je diplomirao glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Stalni je član ansambla Gradskog pozorišta Podgorica od 2015. godine. Već kao student druge godine glume započeo je profesionalnu karijeru ulogom u predstavi Na ljetovanju Crnogorskog narodnog pozorišta. Osim mnogobrojnih uloga koje je ostvario u matičnom pozorištu, imao je zapažene angažmane u nacionalnom teatru, Zetskom domu, tivatskom Centru za kulturu, Grad teatru Budva, bjelopoljskom Centru za kulturu, Nikšićkom pozorištu, kao i u Beogradskom dramskom pozorištu. Igrao je u televizijskim serijama i filmovima.
MONITOR: Kako je došlo do odlaska u London i nastavka školovanja? Prije toga ste igrali u mnogim predstavama različitih teatara, snimali filmove… Šta je bilo presudno?
ĆATOVIĆ: Prethodno iskustvo je uticalo na moju odluku da školovanje nastavim u inostranstvu. Ono me podstaklo da tražim izazovnije okolnosti u kojima bih se razvijao, i profesionalno, i lično. Znajući koliko je umjetnost glume napredovala širom meridijana, koliko je sistema koji se danas koriste u svim oblastima industrije, želio sam da se upoznam s drugačijim pristupom glumačkom poslu. Želja da obogatim i unaprijedim svoj izraz me vukla ka jednom od izvora tih vještina.
MONITOR: Kakav je bio prijemni ispit? Vjerujem da je, kao i prethodnih godina, bilo mnogo kandidata a veoma mali broj mjesta za upis.
ĆATOVIĆ: London je grad sa izuzetno razvijenim kulturnim životom, koji broji više od 200 pozorišta i koji je sjedište nekih od najboljih svjetskih produkcija. Znajući to, pri samoj prijavi na prijemni ispit očekivao sam veliku konkurenciju, posebno jer sam imao u vidu i to da ovaj fakultet upisuju glumci iz svih krajeva svijeta. Takođe, smjer koji sam upisao važi za najpopularniji među glumcima. Na tom smjeru se prijavi preko deset hiljada kandidata, a samo jedan od profesora isprati preko tri hiljade audicija. Znao sam da je upis na ovaj fakultet izazov koji sam priželjkivao jer sam nakon deset godina profesionalnog bavljenja glumom na prijemnom ispitu opet osjetio početničku tremu i uzbuđenje.
Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BILJANA STOJKOVIĆ, KOPREDSJEDNICA STRANKE ZAJEDNO U SRBIJI: Vučić imitira Putinovu Jedinstvenu Rusiju

Izgleda da se ipak došlo do svijesti da male balkanske autokrate ne mogu biti dio rješenja na duže staze, već su suštinski dio problema. Moji razgovori sa diplomatama iz inostranstva ukazuju na to da je došlo vrijeme novog pristupa – pokretanja ozbiljnih pitanja unutrašnje politike i stanja u Srbiji
MONITOR: U Beogradu je boravio Mihael Helmut Rot, predsjednik Spojnopolitičkog odbora njemačkog Bundestaga. U intervjuu za Novi Magazin, izjavio je da je proteklu deceniju u Srbiji obilježilo veliko nazadovanje demokratije. Može li se, u nekoj bližoj budućnosti, očekivati više kritičnosti na račun Beograda u vezi sa stanjem demokratije u Srbiji?
STOJKOVIĆ: Procene situacije u kojoj se nalaze naše društvo i država, a koje obavljaju razne međunarodne agencije, kao što je Freedom House, već godinama jasno definišu nedostatke u srpskom sistemu. Mi smo označeni kao „hibridna demokratija“ i u toj kategoriji kvaliteta kontinuirano padamo. Hibridni sistem podrazumeva da postoje neke formalne demokratske procedure, kao što su politički izbori, ali oni nisu slobodni; postoje institucije države, ali su one pod potpunom kontrolom političkog centra moći; u dokumentima su predviđeni standardi slobode medija, a ipak je medijska slika centralizovana, pod cenzurom i najjednostavnije se može opisati kao propagandna mašinerija vladajuće stranke i njenog predsednika Aleksandra Vučića. Katastrofalno smo ocenjeni i prema nivou korupcije u izveštajima Transparency International odakle zaključujemo da se kroz korupciju na svim nivoima ogleda ogroman deo problema jednog autokratskog društva. Za proevropsku opoziciju, naravno, veliku prepreku predstavlja činjenica da je međunarodna zajednica ignorisala ove probleme za račun tzv. stabilokratije, tj. održavanja kakvog-takvog mira među balkanskim državama. Izgleda da se ipak došlo do svesti da male balkanske autokrate ne mogu biti deo rešenja na duže staze, već su suštinski deo problema. Moji razgovori sa diplomatama iz inostranstva ukazuju na to da je došlo vreme novog pristupa – pokretanja ozbiljnih pitanja unutrašnje politike i stanja u Srbiji.
MONITOR: Dio Višeg tužilaštva u Beogradu pobunio se protiv predsjednika tog tužilaštva Nenada Stefanovića koji se smatra bliskim stranci na vlasti, a smatra se i da on zataškava istrage. Prve su o problemima progovorile zamjenice Višeg tužioca Jasmina Paunović i Bojana Savović. Sada su mete napada i disciplinskih prijava od strane prorežimskih NVO, ali i ministra Ivice Dačića. Koliko je ovo „momentum“ da se da podrška društva u Srbiji samostalnosti tužilačke funkcije?
STOJKOVIĆ: Meni je žao zbog činjenice da ni ovaj događaj nije pokrenuo veliki društveni bunt. Konkretno pitanje progonjenih tužiteljki moglo je postati opšte društveno i poslužiti za profilisanje borbe za samostalnost pravosuđa, što je zasigurno najveća otvorena rana u organizovanju i funkcionisanju naše zajednice. Pokazalo se da smo prilično zaboravili da borba za javni interes podrazumeva solidarnost i stavljanje u stranu uskih interesa i ličnih odnosa između pojedinaca i malih organizacija. Nije zanemarljiva ni praksa naprednjačke vlasti da u svaku aktivnost ubacuje svoje organizovane elemente koji unose dodatni razdor. Dakle, procene da demokratija nazaduje jesu tačne, kao i uporedno opadanje razumevanja demokratskih vrednosti i društvenog organizovanja.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora

Bosanskohercegovački političari zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha
MONITOR: Još nema Vlade Federacije BiH, gdje SDA koristi procedure i pokušava da pokaže svoju nezamjenljivost i kroz predlog Bakira Izetbegovića o koncentracionoj vladi. Kako gledate na formiranje državnih institucija BiH poslije opštih izbora održanih početkom oktobra prošle godine?
OMERČIĆ: Dakle, sami ste rekli, gotovo je pola godine prošlo, polako se usvajaju budžeti na različitim nivoima vlasti, a to je čini se i najvažnije. Kako političarima, jer tako pokazuju da nešto ipak rade, te na taj način s jedne strane kupuju socijalni mir, a s druge pokazuju mladima, kako pojedincima tako i mladim ljudima s porodicama, da se stvari neće promijeniti, te da je zarad istog tog socijalnog mira, njihov odlazak iz ove zemlje poželjan, prihvatljiv i razumljiv. A što se tiče samog načina i ideja za formiranjem vlasti i ostanak u takvoj vlasti, bosanskohercegovački političari kroz ovakve primjere zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha. Naravno, radi se o jednoj latentnoj prijetnji tipa: „Bez nas propadamo“. Pri čemu se svakako u obzir treba uzeti i svojevrsni politički mit o SDA kao jedinom organizatoru otpora i jedinoj političkoj organizaciji koja je branila međunarodni bosanskohercegovački politički subjektivitet tokom devedesetih, ali i nakon rata, kroz određene metamorfoze tog mita, sve do danas. Pri tome se mogu čuti ogromne ne samo revizionističke tendencije, nego i namjerne faktografske, činjenične zloupotrebe prošle historijske zbilje koje rukovodsvo te stranke gotovo svakodnevno plasira.
MONITOR: Kako gledate na spremnost građanskih partija kakvima se smatraju SDP i Naša stranka da uđu u široku koaliciju sa etno-nacionalnim partijama i formiraju Savjet ministara BiH kojim predsjedava Borjana Krišto iz HDZ-a BiH?
OMERČIĆ: Odlično ste primijetili, manifestacija simbola crvene, crvenog, u Bosni i Hercegovini ne znači da se radi o lijevim, radničkim partijama. Ljevica ne postoji, simbolika crvene boje u vanjskom identitetu ovih stranaka je još jedna laža. I, da, ovdje se samo možemo nadovezati na naprijed rečeno. Dakle, apsolutna je odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom biračkom tijelu. Mene stvarno zanima na koji način ove stranke uspijevaju svoje članove, simpatizere i glasače uvjeriti na dobijanje glasa. To je prava marketinška umjetnost. Ali na ovakva su razočarenja ljudi u BiH navikli, i njihov je odgovor na to bio jedan, gotovo do umjetničke razine razvijen način, ne života, življenja, već preživljavanja, koji je em postao izlizan i iscrpljen, em pozivao na promjenu, koja se sada manifestira migracijama, stalnom nadom da je negdje drugdje, u stabilnijem društveno-političkom, kulturnom i ekonomskom okruženju – bolje. Znamo da je približavanje ljevice desnici opasno po društvo, po zajednicu. No, kako se ovdje ne radi o ljevici, može se na pitanje njena nepostojanja nadovezati i pitanje: Postoji li zapravo i šta je to, kakvo je to, bosanskohercegovačko društvo?
MONITOR: Milorad Dodik namjerava da u Skupštini RS ponovo progura na Ustavnom sudu suspendovan Zakon o imovini RS (koji je suspendovao i VP Kristijan Šmit) jer je do postizanja dogovora o ovom pitanju, VP Pedi Ešdaun 2005. nametnuo Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Djeluje da bez raspolaganja imovinom nema sigurne vlasti?
OMERČIĆ: Dodik u svom svakodnevnom javnom djelovanju istovremeno izaziva, provocira tobožnje političke protivnike i oponente, ali ih istovremeno i privlači i uvlači u vlastitu matricu. On to uspješno radi od početka devedesetih godina. Ta, intelektualni krug kojeg je on okupio oko sebe tokom rata, kao opoziciju Srpskoj demokratskoj stranci, je prihvativši potpisano u Daytonu, krenuo s idejom usporene poslijeratne razgradnje bosanskohercegovačke državnosti, shvaćajući Dayton i Pariz 1995. godine kao „završetak prvog poluvremena“ nakon kojeg „puške treba staviti u šoške“, o čemu sam opširnije pisao u knjizi koja je nedavno izašla. Djeluje da bez raspolaganja imovinom nema smisla baviti se političkim djelovanjem na ovim prostorima, te da će se zarad omogućavanja raspolaganja i upravljanja prirodnim, energetskim, industrijskim, privrednim, društvenim resursima posegnuti i za krajnjim sredstvima.
MONITOR: Dodik sa koalicijom stranaka na čijem je čelu SNSD, namjerava i da Nacrt o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS kojim se vraća krivično gonjenje za klevetu i uvredu, dođe usvojen u Skupštini, uprkos kritici međunarodnih organizacija za ljudska prava i medija, a najavljuje i izradu nacrta zakona o neprofitnim organizacijama. Kako razumijete ove odluke?
OMERČIĆ: Ovo je posebna priča koja evo ovih dana kroz zabranu okupljanja LGBT populacije u Banja Luci dobija svoj epilog, i sasvim je vidljivo da se kroz ovakve poteze sama vlast osjeća ugroženo te da klizi prema novom stepenu radikalizacije i gušenju ljudskih sloboda. Svako ko misli da će se nasilje – koje se danas ispoljava nad novinarkama, društvenim aktivistima i borcima za ljudska prava, nad – na bilo koji način označenim skupinama – bilo one rasne, vjerske, nacionalne, političke, nad Drugim kao takvim, nad poželjnim ili izmišljenim neprijateljem, nakon što se taj označeni na bilo koji način marginalizira, spriječi ili ukloni – da se vratim na misao, da će se nasilje zaustaviti – pa taj se golemo vara, i uz to provodi i svoj vlastiti život u svakoj mogućoj samodisciplini i strahu. To nije dobro za društvo, a pojedinac postaje eksplozivno sredstvo i meso za mljevenje.
MONITOR: U veoma komplikovanoj strukturi institucija u BiH, nikako da se razjasni da li je BiH uvela sankcije Ruskoj federaciji. Neki zvaničnici govore o uspješnom usklađivanju sa politikom sankcija EU preko Misije BiH u Briselu, a sada saznajemo da je MIP BiH radilo samostalno na osnovu Strategije spoljne politike – koja je istekla. Inostrani mediji pišu da BiH nema nijednu zvaničnu odluku o sankcijama. Kada se zna da bi Predsjedništvo BiH trebalo da donese novu petogodišnju Strategiju i to konsenzusom, kakva je budućnost BiH spoljne politike?
OMERČIĆ: Činjenica da je isključiva stranačko-nacionalna pripadnost ključ prema kojem se biraju bosanskohercegovački ambasadori, veleposlanici i radnici u diplomatskim predstavništvima govori o tome da nema, ne postoji ni jasna vizija, kao ni jednistveni stav o tome šta bi, i za šta bi se u tim ministarstvima trebalo i na koji način raditi. Ne postoji jasna politika. Volio bih da je ovo što govorim ovdje moje nepoznavanje materije, da je pogrešno, ali za jedne (uz sav skepticizam, kojeg u manjem ili većem obimu ima i drugdje) je perspektiva put u euroatlanske integracije, dok drugi zbog miniranja tog puta osvajaju političke poene biračkog tijela. Smiješno je i žalosno jer velika većina i jednih i drugih ne mogu od vlastitih primanja pristojno živjeti. Predsjedništvo će se vjerujem dogovoriti kada to prestane biti važno, kao i uvijek, u onom trenutku kada ta tema postane politički iscrpljena i nebitna za ostanak na vlasti naših političkih klasa, kada politike Velikih sila donesu odluku.
MONITOR: Kristijan Šmit je nedavno porodicama žrtava genocida u Srebrenici obećao da će pribaviti mišljenja pravnih eksperata koji bi pomogli BiH pravosuđu u procesuiranju onih koji negiraju genocid i veličaju pravosnažno osuđene ratne zločince. Tužilaštvo BiH nije pokrenulo nijedan proces u vezi sa ovim djelima, sa obrazloženjem da je teško dokazati to krivično djelo i da u BiH ne postoji sudska praksa u toj oblasti. Da li se radi o izgovoru ili su institucije BiH nemoćne ili nesposobne?
OMERČIĆ: Rad Tužilaštva neću komentirati. „Obećanje je ludom radovanje“, tako da mislim da su oko ovog pitanja historičari pozvani da izađu iz vlastitog komfora, te da na osnovu lako pretraživog, svima dostupnog obimnog dokaznog materijala na ICTY, ne samo javno zauzmu stav, već da stalno pišu, govore, tumače povjesne činjenice. Nekad to izgleda kao borba s vjetrenjačama, ali je to jedini ispravan put.
MONITOR: Da li nam situacija sa procesuiranjem negiranja genocida možda pokazuje dublji problem različitog tumačenja prošlosti – ne samo nedavne već i najvažnijih perioda i događaja u istoriji prostora današnje BiH? Koliko su razlike u odnosu prema prošlosti zaista nepremostive u akademskoj zajednici a koliko među građankama i građanima BiH?
OMERČIĆ: Historičari naravno mogu, i to je sasvim opravdano različito tumačiti događaje iz prošlosti, i mi se među sobom oko mnogih pitanja ne moramo složiti ili možemo se manje ili više slagati. Problematično je iskrivljavanje, prećutkivanje, zaobilaženje, falsificiranje prošlosti. U akademskoj zajednici se jako dobro zna koje su to grupe ljudi od kojih se ovakva zloupotreba može očekivati, ko važi za ozbiljnog historičara, ko se bavi pukim prepisivanjem arhivskih podataka i manufakturnim objavljivanjem „knjiga“, ko je (bio i kakav je bio) ideolog i koji su mu kao takvome (bili i kakvi su mu) ciljevi. Nije to (toliko) teško prepoznati, ali na takve stvari treba ukazivati zajednici, tu se još uvijek, uz sav napor ne uspijeva mnogo i stvari idu sporo. Nenaučni put je uvijek naizgled svjetliji i lakši, ali i opasniji. Budući da je historija uz sve ostalo i nauka o prošlim (svršenim) događajima, ona kao takva ne može biti iznenađujuća…
MONITOR: Kako razumijete nedavnu izjavu reis ul-uleme Huseina Kavazovića, o tome da ukoliko institucije BiH budu blokirane, Bošnjaci moraju spremno dočekati eventualni sukob?
OMERČIĆ: Pitam se kakav će to sukob biti, protiv koga, gdje, kada, na koji način? Nema ovdje mjesta šali, i budući da, kao u onom logorologijskom vicu, nemamo „crvene tinte“ mora se podsjetiti da ovaj Kavazovićev poziv dolazi u trenutku u kojem se pokazalo da njegovi potčinjeni ne razlikuju, na primjer, svetosavlje od Svetoga Save, zabijaju autogolove, odnosno pokazuju da nedovoljno poznaju Drugog, pa umjesto da se „tiša bjes“, zvecka se sukobima, na način da se dobrovoljno donira tuđa krv.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmica
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način