Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSA BEČIĆ, ODBORNIK SNP-A U SKUPŠTINI GLAVNOG GRADA: Stvoreni su temelji da pobijedi mladost

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavne opštinske izbore obilježila su dva mlada političara – Vi i Dritan Abazović. U Ulcinju je vlast osvojila opozicija. Šta će biti sa Podgoricom?
BEČIĆ: Kao što je poznato, u Podgorici su opozicione partije iz prethodnog saziva Skupštine Glavnog grada dobile oko pet hiljada glasova više od koalicije okupljene oko DPS-a i time puni legitimitet da formiraju novu demokratsku vlast. Dosadašnja izvršna vlast oličena u koaliciji okupljenoj oko DPS-a je izašla na izbore i doživjela poraz od oponenata njihove politike i načina vladanja. Građani su i pored svih nedvosmisleno vidljivih zloupotreba većinski glasali za promjene. Svaki drugačiji scenario od onog koji znači nova demokratska vlast SNP-a, ELP i DF bi bio klasična prevara izborne volje građana Podgorice, a posebna je tema koliko bi bilo rizično za sve građane, mlade ljude i generacije koje dolaze gledati još četiri godine sumornu sliku očito umorne partije.

MONITOR: Kakav će biti rezultat pregovora između DPS-a i SDP-a oko vlasti u glavnom gradu Crne Gore?
BEČIĆ: I najvećem političkom laiku je potpuno jasno šta treba da bude odluka SDP-a u ovom trenutku. U neposrednom razgovoru sa glasačima i članovima SDP-a vidim da je i po njihovom mišljenju jedini racionalan i odgovoran potez formiranje nove demokratske vlasti u kojoj nema DPS-a. Sada je pitanje da li će preovladati neka međupartijska i lična opterećenja pojedinaca ili interes građana Podgorice.

Podsjećam da je koalicija Evropsko lice Podgorice usaglašenu ponudu njenih konstituenata predstavila DPS-u sa jedne strane, i SNP i DF sa druge. Sa DPS-om postoji dosta oprečnih mišljenja i nepremostivih prepreka koje su jasno saopštili i lideri dviju patija, dok je sa opozicijom postignuta u kratkom roku saglasnost, tako da zaista ne vidim više razloga za čekanje. Potrebno je u najkraćem mogućem roku formirati novu demokratsku vlast, jer u Podgorici već skoro mjesec dana imamo značajnu paralizu rada izvršne vlasti imajući u vidu da nema nosilaca i ključnih poluga izvršne vlasti, gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika.

MONITOR: Šta bi Crnoj Gori značilo da se u Podgorici dogovori opozicija i formira vlast?
BEČIĆ: Iako je SNP pojedinačno posmatrana ubjedljivo najjača partija u odnosu na one partije koje treba da čine novu demokratsku vlast, i po gotovo nepodijeljenim ocjenama najveći dobitnik ovih izbora, vidjeli ste da u protekla skoro dva mjeseca nijesmo saopštili niti jedan uslov ili zahtjev u vezi sa formiranjem vlasti u Podgorici. Kao nosilac izborne liste odmah nakon izbora jasno sam saopštio da smo bez ikakvih uslovljavanja spremni da na zdravim osnovama realizujemo izbornu volju građana, iznoseći tezu da gdje su namjere čiste dogovor se sam nameće, a kada neko želi da nađe izgovor, uvijek će ga naći. Znači, potpuno iskreno i maksimalno fleksibilno smo ušli u ovaj proces svjesni odgovornosti trenutka u kome se nalazimo i nužnosti potrebe da se konačno krene u proces promjena. Formiranje vlasti u Podgorici bi definitivno označilo početak ozdravljenja Podgorice i crnogorskog društva, imalo velike reperkusije na budućnost društveno-političkih odnosa u Crnoj Gori i konačno omogućilo ostvarenje jednog od osnovnih postulata demokratije, a to je smjenjivost vlasti.

MONITOR: Ima li opozicija strategiju za demokratsko rušenje vlasti, da li ima viziju primjerenu političkim i ostalim događajima u 21. vijeku?
BEČIĆ: Sada se može lako sagledati da je opozicija prethodnih godina iz ovih ili onih razloga nastupala na način koji je bio limitirajući po brojnim osnovama. Mislim da nije neskromno reći da je upravo kampanja Mladost-Mudrost-Hrabrost, koja je odisala u svim elementima naše kadrovske, programske ponude i načina vođenja – formula uspjeha i načina djelovanja u narednom periodu. Čista, svježa i stručna kadrovska rješenja, praćena adekvatnim spojem mladosti i iskustva, program baziran isključivo na onim životnim problemima koji opterećuju običnog građanina i moderna kampanja sopstvenim snagama su garancija da možete doći do nove vrijednosti koja toliko nedostaje svih ovih godina. Mi smo na ovim izborima ostvarili istorijski rezultat, najbolji u proteklih 12 godina, duplirali svoju snagu, ali ono što je po meni najvažnije, analize su pokazale da je koncepcija koju sam predvodio razbila barijere po mnogim osnovama, dobila podršku velikog broja ljudi koji su nas prvi put glasali, ljudi svih vjera i nacija, različitih političkih i ideoloških uvjerenja u prošlosti, odnosno ostvarili smo novu vrijednost koja je, ubijeđen sam, onemogućila DPS u osvajanju projektovane apsolutne vlasti.

Kada sam nakon izbora bio u posjeti gradovima i sredinama u Crnoj Gori, gdje preovladava nepravoslavno stanovništvo i vidio stepen pozitivnih reakcija građana u odnosu na ono što sam predstavljao i personifikovao u prethodnoj kampanji, još sam postao svjesniji veličine uspjeha i posebno odličnih osnova koje su napravljene za budućnost.

MONITOR: Da li se može govoriti o rađanju jedne nove, mlade generacije crnogorskih političara koji neće robovati mitovima iz prošlosti i svakojakim polarizacijama u Crnoj Gori?
BEČIĆ: Podrška velikog broja mladih ljudi, značajnog broja dosadašnjih apstinenata na održanim izborima, listi koju sam predvodio upravo ide u prilog objašnjenju koje sam dao u prethodnom odgovoru da smo razbili vještačke barijere i podjele koje su postojale po mnogim osnovama i koje su bile osnov za vladanje u prethodnom periodu. Upravo veoma bliski stavovi Alekse Bečića i Dritana Abazovića, koga ste pomenuli, po ključnim pitanjima, ali i mnogih mladih ljudi iz drugih partija, govore da su stvoreni temelji da mladost odigra ključnu ulogu u mirenju, spajanju i stvaranju uslova za konačne istinske pobjede i mladih ljudi i svih građana Crne Gore.

MONITOR: Da li održavate kontakte sa svojom generacijom političara bez obzira na to kojoj stranci pripadaju?
BEČIĆ: Imam intenzivnu saradnju i komunikaciju sa mladim ljudima iz drugih partija, jer su ti mostovi saradnje, zajedničkog djelovanja, iskrene razmjene mišljenja, nešto što je neophodno i što uvijek može rezultirati samo većim stepenom kvaliteta.

Mladi ljudi i svi drugi građani i građanke, koji su spremni da lični interes podrede opštem, da shvate istorijski značaj uloge naše generacije za budućnost Crne Gore, da aktivno rade na pomirenju i boljem životnom standardu građana, uvijek će biti moji saveznici.

Bliži se dan promjena

MONITOR: Kako se organizovano suprotstaviti nasilju aktuelne vlasti prema nezavisnim intelektualcima, medijima i uopšte slobodnomislećim ljudima?
BEČIĆ: Svako ko misli slobodno, racionalno, lišen ličnih opterećenja i interesa je protivnik jednog zatvorenog, antidemokratskog, netransparentnog sistema potpuno degradiranih vrijednosti. Jačanje građanske svijesti u dijelu sopstvene odgovornosti i značaja, ali i hrabrosti građana da budu dio procesa promjena je potreba svakog društva, a posebno jednog ovako ranjenog sistema. Sinhronizovano djelovanje svih činilaca društva na čist, jasan, hrabar i odlučan demokratski način je sada posebno potrebno, jer siguran sam da se dan promjena i početka ozdravljenja bliži.

Mugošin poraz

MONITOR: Kao odbornik parlamenta u Podgorici dobro ste informisani o minulom radu dosadašnjeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Da li ga je njegov DPS žrtvovao?
BEČIĆ: Kao odbornik u Skupštini Glavnog grada bio sam predvodnik u razobličavanju mnogih štetnih poslova po interese građana od strane izvršne vlasti na čelu sa gospodinom Mugošom. Dosadašnja izvršna vlast je imala sve karakteristike neodgovorne, nedomaćinske i netransparentne vlasti što sam više puta dokazao zajedno sa svojim kolegama iz odborničkog kluba u slučajevima Carine, Bazar, Delta sity, „stanovi”, „razmjena zemljišta sa KAP-om”, kreditna zaduženja, cijena izgradnje mnogih objekata i mnogo toga drugog. Očekivao sam da finiš te četvorogodišnje političke borbe u Skupštini Glavnog grada imamo pred građanima Podgorice, ali gospodin Mugoša nije mogao da se izbori unutar sopstvene partije za učešće u toj utakmici. Mugoša osjeća značajnu dozu nelagode još od vremena kada je eliminisan iz Predsjedništva DPS-a, ali veliki međusobni lični interesi i obaveze su ono što još uvijek održava vidljivo vještačko jedinstvo u DPS-u.

Kriminal – nerješiva enigma

MONITOR: Da li ste optimista kada je riječ o iskorjenjivanju kriminala i korupcije u Crnoj Gori?
BEČIĆ: Sa aktuelnom vlašću i postavkom stvari koju gledamo već ovoliko godina, eliminisanje kriminala i korupcije je nerješiva enigma za crnogorsko društvo i to treba svima da bude jasno. U Crnoj Gori postoji izuzetna sprega, odnosno veliki stepen zavisnosti između kriminalnih struktura i djelova institucija sistema, što znači da ta borba u sadašnjoj postavci može biti samo deklarativna. Takođe, suštinski je povučen znak jednakosti u velikoj mjeri između DPS-a i institucija sistema što je još jedna velika opasnost čije posljedice plaćamo svakim danom. Jedina šansa da Crna Gora dobije tu bitku jeste promjena vlasti, uspostavljanje nove demokratske vlasti koju će personifikovati čisti, stručni i hrabri pojedinci koji su spremni da odigraju tu tešku utakmicu, jer ona je osnov i prekretnica za budućnost Crne Gore i ne samo da je odigraju, već i da u njoj pobijede.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo