Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSA BEČIĆ, ODBORNIK SNP-A U SKUPŠTINI GLAVNOG GRADA: Stvoreni su temelji da pobijedi mladost

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavne opštinske izbore obilježila su dva mlada političara – Vi i Dritan Abazović. U Ulcinju je vlast osvojila opozicija. Šta će biti sa Podgoricom?
BEČIĆ: Kao što je poznato, u Podgorici su opozicione partije iz prethodnog saziva Skupštine Glavnog grada dobile oko pet hiljada glasova više od koalicije okupljene oko DPS-a i time puni legitimitet da formiraju novu demokratsku vlast. Dosadašnja izvršna vlast oličena u koaliciji okupljenoj oko DPS-a je izašla na izbore i doživjela poraz od oponenata njihove politike i načina vladanja. Građani su i pored svih nedvosmisleno vidljivih zloupotreba većinski glasali za promjene. Svaki drugačiji scenario od onog koji znači nova demokratska vlast SNP-a, ELP i DF bi bio klasična prevara izborne volje građana Podgorice, a posebna je tema koliko bi bilo rizično za sve građane, mlade ljude i generacije koje dolaze gledati još četiri godine sumornu sliku očito umorne partije.

MONITOR: Kakav će biti rezultat pregovora između DPS-a i SDP-a oko vlasti u glavnom gradu Crne Gore?
BEČIĆ: I najvećem političkom laiku je potpuno jasno šta treba da bude odluka SDP-a u ovom trenutku. U neposrednom razgovoru sa glasačima i članovima SDP-a vidim da je i po njihovom mišljenju jedini racionalan i odgovoran potez formiranje nove demokratske vlasti u kojoj nema DPS-a. Sada je pitanje da li će preovladati neka međupartijska i lična opterećenja pojedinaca ili interes građana Podgorice.

Podsjećam da je koalicija Evropsko lice Podgorice usaglašenu ponudu njenih konstituenata predstavila DPS-u sa jedne strane, i SNP i DF sa druge. Sa DPS-om postoji dosta oprečnih mišljenja i nepremostivih prepreka koje su jasno saopštili i lideri dviju patija, dok je sa opozicijom postignuta u kratkom roku saglasnost, tako da zaista ne vidim više razloga za čekanje. Potrebno je u najkraćem mogućem roku formirati novu demokratsku vlast, jer u Podgorici već skoro mjesec dana imamo značajnu paralizu rada izvršne vlasti imajući u vidu da nema nosilaca i ključnih poluga izvršne vlasti, gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika.

MONITOR: Šta bi Crnoj Gori značilo da se u Podgorici dogovori opozicija i formira vlast?
BEČIĆ: Iako je SNP pojedinačno posmatrana ubjedljivo najjača partija u odnosu na one partije koje treba da čine novu demokratsku vlast, i po gotovo nepodijeljenim ocjenama najveći dobitnik ovih izbora, vidjeli ste da u protekla skoro dva mjeseca nijesmo saopštili niti jedan uslov ili zahtjev u vezi sa formiranjem vlasti u Podgorici. Kao nosilac izborne liste odmah nakon izbora jasno sam saopštio da smo bez ikakvih uslovljavanja spremni da na zdravim osnovama realizujemo izbornu volju građana, iznoseći tezu da gdje su namjere čiste dogovor se sam nameće, a kada neko želi da nađe izgovor, uvijek će ga naći. Znači, potpuno iskreno i maksimalno fleksibilno smo ušli u ovaj proces svjesni odgovornosti trenutka u kome se nalazimo i nužnosti potrebe da se konačno krene u proces promjena. Formiranje vlasti u Podgorici bi definitivno označilo početak ozdravljenja Podgorice i crnogorskog društva, imalo velike reperkusije na budućnost društveno-političkih odnosa u Crnoj Gori i konačno omogućilo ostvarenje jednog od osnovnih postulata demokratije, a to je smjenjivost vlasti.

MONITOR: Ima li opozicija strategiju za demokratsko rušenje vlasti, da li ima viziju primjerenu političkim i ostalim događajima u 21. vijeku?
BEČIĆ: Sada se može lako sagledati da je opozicija prethodnih godina iz ovih ili onih razloga nastupala na način koji je bio limitirajući po brojnim osnovama. Mislim da nije neskromno reći da je upravo kampanja Mladost-Mudrost-Hrabrost, koja je odisala u svim elementima naše kadrovske, programske ponude i načina vođenja – formula uspjeha i načina djelovanja u narednom periodu. Čista, svježa i stručna kadrovska rješenja, praćena adekvatnim spojem mladosti i iskustva, program baziran isključivo na onim životnim problemima koji opterećuju običnog građanina i moderna kampanja sopstvenim snagama su garancija da možete doći do nove vrijednosti koja toliko nedostaje svih ovih godina. Mi smo na ovim izborima ostvarili istorijski rezultat, najbolji u proteklih 12 godina, duplirali svoju snagu, ali ono što je po meni najvažnije, analize su pokazale da je koncepcija koju sam predvodio razbila barijere po mnogim osnovama, dobila podršku velikog broja ljudi koji su nas prvi put glasali, ljudi svih vjera i nacija, različitih političkih i ideoloških uvjerenja u prošlosti, odnosno ostvarili smo novu vrijednost koja je, ubijeđen sam, onemogućila DPS u osvajanju projektovane apsolutne vlasti.

Kada sam nakon izbora bio u posjeti gradovima i sredinama u Crnoj Gori, gdje preovladava nepravoslavno stanovništvo i vidio stepen pozitivnih reakcija građana u odnosu na ono što sam predstavljao i personifikovao u prethodnoj kampanji, još sam postao svjesniji veličine uspjeha i posebno odličnih osnova koje su napravljene za budućnost.

MONITOR: Da li se može govoriti o rađanju jedne nove, mlade generacije crnogorskih političara koji neće robovati mitovima iz prošlosti i svakojakim polarizacijama u Crnoj Gori?
BEČIĆ: Podrška velikog broja mladih ljudi, značajnog broja dosadašnjih apstinenata na održanim izborima, listi koju sam predvodio upravo ide u prilog objašnjenju koje sam dao u prethodnom odgovoru da smo razbili vještačke barijere i podjele koje su postojale po mnogim osnovama i koje su bile osnov za vladanje u prethodnom periodu. Upravo veoma bliski stavovi Alekse Bečića i Dritana Abazovića, koga ste pomenuli, po ključnim pitanjima, ali i mnogih mladih ljudi iz drugih partija, govore da su stvoreni temelji da mladost odigra ključnu ulogu u mirenju, spajanju i stvaranju uslova za konačne istinske pobjede i mladih ljudi i svih građana Crne Gore.

MONITOR: Da li održavate kontakte sa svojom generacijom političara bez obzira na to kojoj stranci pripadaju?
BEČIĆ: Imam intenzivnu saradnju i komunikaciju sa mladim ljudima iz drugih partija, jer su ti mostovi saradnje, zajedničkog djelovanja, iskrene razmjene mišljenja, nešto što je neophodno i što uvijek može rezultirati samo većim stepenom kvaliteta.

Mladi ljudi i svi drugi građani i građanke, koji su spremni da lični interes podrede opštem, da shvate istorijski značaj uloge naše generacije za budućnost Crne Gore, da aktivno rade na pomirenju i boljem životnom standardu građana, uvijek će biti moji saveznici.

Bliži se dan promjena

MONITOR: Kako se organizovano suprotstaviti nasilju aktuelne vlasti prema nezavisnim intelektualcima, medijima i uopšte slobodnomislećim ljudima?
BEČIĆ: Svako ko misli slobodno, racionalno, lišen ličnih opterećenja i interesa je protivnik jednog zatvorenog, antidemokratskog, netransparentnog sistema potpuno degradiranih vrijednosti. Jačanje građanske svijesti u dijelu sopstvene odgovornosti i značaja, ali i hrabrosti građana da budu dio procesa promjena je potreba svakog društva, a posebno jednog ovako ranjenog sistema. Sinhronizovano djelovanje svih činilaca društva na čist, jasan, hrabar i odlučan demokratski način je sada posebno potrebno, jer siguran sam da se dan promjena i početka ozdravljenja bliži.

Mugošin poraz

MONITOR: Kao odbornik parlamenta u Podgorici dobro ste informisani o minulom radu dosadašnjeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Da li ga je njegov DPS žrtvovao?
BEČIĆ: Kao odbornik u Skupštini Glavnog grada bio sam predvodnik u razobličavanju mnogih štetnih poslova po interese građana od strane izvršne vlasti na čelu sa gospodinom Mugošom. Dosadašnja izvršna vlast je imala sve karakteristike neodgovorne, nedomaćinske i netransparentne vlasti što sam više puta dokazao zajedno sa svojim kolegama iz odborničkog kluba u slučajevima Carine, Bazar, Delta sity, „stanovi”, „razmjena zemljišta sa KAP-om”, kreditna zaduženja, cijena izgradnje mnogih objekata i mnogo toga drugog. Očekivao sam da finiš te četvorogodišnje političke borbe u Skupštini Glavnog grada imamo pred građanima Podgorice, ali gospodin Mugoša nije mogao da se izbori unutar sopstvene partije za učešće u toj utakmici. Mugoša osjeća značajnu dozu nelagode još od vremena kada je eliminisan iz Predsjedništva DPS-a, ali veliki međusobni lični interesi i obaveze su ono što još uvijek održava vidljivo vještačko jedinstvo u DPS-u.

Kriminal – nerješiva enigma

MONITOR: Da li ste optimista kada je riječ o iskorjenjivanju kriminala i korupcije u Crnoj Gori?
BEČIĆ: Sa aktuelnom vlašću i postavkom stvari koju gledamo već ovoliko godina, eliminisanje kriminala i korupcije je nerješiva enigma za crnogorsko društvo i to treba svima da bude jasno. U Crnoj Gori postoji izuzetna sprega, odnosno veliki stepen zavisnosti između kriminalnih struktura i djelova institucija sistema, što znači da ta borba u sadašnjoj postavci može biti samo deklarativna. Takođe, suštinski je povučen znak jednakosti u velikoj mjeri između DPS-a i institucija sistema što je još jedna velika opasnost čije posljedice plaćamo svakim danom. Jedina šansa da Crna Gora dobije tu bitku jeste promjena vlasti, uspostavljanje nove demokratske vlasti koju će personifikovati čisti, stručni i hrabri pojedinci koji su spremni da odigraju tu tešku utakmicu, jer ona je osnov i prekretnica za budućnost Crne Gore i ne samo da je odigraju, već i da u njoj pobijede.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo