Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSA BEČIĆ, ODBORNIK SNP-A U SKUPŠTINI GLAVNOG GRADA: Stvoreni su temelji da pobijedi mladost

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavne opštinske izbore obilježila su dva mlada političara – Vi i Dritan Abazović. U Ulcinju je vlast osvojila opozicija. Šta će biti sa Podgoricom?
BEČIĆ: Kao što je poznato, u Podgorici su opozicione partije iz prethodnog saziva Skupštine Glavnog grada dobile oko pet hiljada glasova više od koalicije okupljene oko DPS-a i time puni legitimitet da formiraju novu demokratsku vlast. Dosadašnja izvršna vlast oličena u koaliciji okupljenoj oko DPS-a je izašla na izbore i doživjela poraz od oponenata njihove politike i načina vladanja. Građani su i pored svih nedvosmisleno vidljivih zloupotreba većinski glasali za promjene. Svaki drugačiji scenario od onog koji znači nova demokratska vlast SNP-a, ELP i DF bi bio klasična prevara izborne volje građana Podgorice, a posebna je tema koliko bi bilo rizično za sve građane, mlade ljude i generacije koje dolaze gledati još četiri godine sumornu sliku očito umorne partije.

MONITOR: Kakav će biti rezultat pregovora između DPS-a i SDP-a oko vlasti u glavnom gradu Crne Gore?
BEČIĆ: I najvećem političkom laiku je potpuno jasno šta treba da bude odluka SDP-a u ovom trenutku. U neposrednom razgovoru sa glasačima i članovima SDP-a vidim da je i po njihovom mišljenju jedini racionalan i odgovoran potez formiranje nove demokratske vlasti u kojoj nema DPS-a. Sada je pitanje da li će preovladati neka međupartijska i lična opterećenja pojedinaca ili interes građana Podgorice.

Podsjećam da je koalicija Evropsko lice Podgorice usaglašenu ponudu njenih konstituenata predstavila DPS-u sa jedne strane, i SNP i DF sa druge. Sa DPS-om postoji dosta oprečnih mišljenja i nepremostivih prepreka koje su jasno saopštili i lideri dviju patija, dok je sa opozicijom postignuta u kratkom roku saglasnost, tako da zaista ne vidim više razloga za čekanje. Potrebno je u najkraćem mogućem roku formirati novu demokratsku vlast, jer u Podgorici već skoro mjesec dana imamo značajnu paralizu rada izvršne vlasti imajući u vidu da nema nosilaca i ključnih poluga izvršne vlasti, gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika.

MONITOR: Šta bi Crnoj Gori značilo da se u Podgorici dogovori opozicija i formira vlast?
BEČIĆ: Iako je SNP pojedinačno posmatrana ubjedljivo najjača partija u odnosu na one partije koje treba da čine novu demokratsku vlast, i po gotovo nepodijeljenim ocjenama najveći dobitnik ovih izbora, vidjeli ste da u protekla skoro dva mjeseca nijesmo saopštili niti jedan uslov ili zahtjev u vezi sa formiranjem vlasti u Podgorici. Kao nosilac izborne liste odmah nakon izbora jasno sam saopštio da smo bez ikakvih uslovljavanja spremni da na zdravim osnovama realizujemo izbornu volju građana, iznoseći tezu da gdje su namjere čiste dogovor se sam nameće, a kada neko želi da nađe izgovor, uvijek će ga naći. Znači, potpuno iskreno i maksimalno fleksibilno smo ušli u ovaj proces svjesni odgovornosti trenutka u kome se nalazimo i nužnosti potrebe da se konačno krene u proces promjena. Formiranje vlasti u Podgorici bi definitivno označilo početak ozdravljenja Podgorice i crnogorskog društva, imalo velike reperkusije na budućnost društveno-političkih odnosa u Crnoj Gori i konačno omogućilo ostvarenje jednog od osnovnih postulata demokratije, a to je smjenjivost vlasti.

MONITOR: Ima li opozicija strategiju za demokratsko rušenje vlasti, da li ima viziju primjerenu političkim i ostalim događajima u 21. vijeku?
BEČIĆ: Sada se može lako sagledati da je opozicija prethodnih godina iz ovih ili onih razloga nastupala na način koji je bio limitirajući po brojnim osnovama. Mislim da nije neskromno reći da je upravo kampanja Mladost-Mudrost-Hrabrost, koja je odisala u svim elementima naše kadrovske, programske ponude i načina vođenja – formula uspjeha i načina djelovanja u narednom periodu. Čista, svježa i stručna kadrovska rješenja, praćena adekvatnim spojem mladosti i iskustva, program baziran isključivo na onim životnim problemima koji opterećuju običnog građanina i moderna kampanja sopstvenim snagama su garancija da možete doći do nove vrijednosti koja toliko nedostaje svih ovih godina. Mi smo na ovim izborima ostvarili istorijski rezultat, najbolji u proteklih 12 godina, duplirali svoju snagu, ali ono što je po meni najvažnije, analize su pokazale da je koncepcija koju sam predvodio razbila barijere po mnogim osnovama, dobila podršku velikog broja ljudi koji su nas prvi put glasali, ljudi svih vjera i nacija, različitih političkih i ideoloških uvjerenja u prošlosti, odnosno ostvarili smo novu vrijednost koja je, ubijeđen sam, onemogućila DPS u osvajanju projektovane apsolutne vlasti.

Kada sam nakon izbora bio u posjeti gradovima i sredinama u Crnoj Gori, gdje preovladava nepravoslavno stanovništvo i vidio stepen pozitivnih reakcija građana u odnosu na ono što sam predstavljao i personifikovao u prethodnoj kampanji, još sam postao svjesniji veličine uspjeha i posebno odličnih osnova koje su napravljene za budućnost.

MONITOR: Da li se može govoriti o rađanju jedne nove, mlade generacije crnogorskih političara koji neće robovati mitovima iz prošlosti i svakojakim polarizacijama u Crnoj Gori?
BEČIĆ: Podrška velikog broja mladih ljudi, značajnog broja dosadašnjih apstinenata na održanim izborima, listi koju sam predvodio upravo ide u prilog objašnjenju koje sam dao u prethodnom odgovoru da smo razbili vještačke barijere i podjele koje su postojale po mnogim osnovama i koje su bile osnov za vladanje u prethodnom periodu. Upravo veoma bliski stavovi Alekse Bečića i Dritana Abazovića, koga ste pomenuli, po ključnim pitanjima, ali i mnogih mladih ljudi iz drugih partija, govore da su stvoreni temelji da mladost odigra ključnu ulogu u mirenju, spajanju i stvaranju uslova za konačne istinske pobjede i mladih ljudi i svih građana Crne Gore.

MONITOR: Da li održavate kontakte sa svojom generacijom političara bez obzira na to kojoj stranci pripadaju?
BEČIĆ: Imam intenzivnu saradnju i komunikaciju sa mladim ljudima iz drugih partija, jer su ti mostovi saradnje, zajedničkog djelovanja, iskrene razmjene mišljenja, nešto što je neophodno i što uvijek može rezultirati samo većim stepenom kvaliteta.

Mladi ljudi i svi drugi građani i građanke, koji su spremni da lični interes podrede opštem, da shvate istorijski značaj uloge naše generacije za budućnost Crne Gore, da aktivno rade na pomirenju i boljem životnom standardu građana, uvijek će biti moji saveznici.

Bliži se dan promjena

MONITOR: Kako se organizovano suprotstaviti nasilju aktuelne vlasti prema nezavisnim intelektualcima, medijima i uopšte slobodnomislećim ljudima?
BEČIĆ: Svako ko misli slobodno, racionalno, lišen ličnih opterećenja i interesa je protivnik jednog zatvorenog, antidemokratskog, netransparentnog sistema potpuno degradiranih vrijednosti. Jačanje građanske svijesti u dijelu sopstvene odgovornosti i značaja, ali i hrabrosti građana da budu dio procesa promjena je potreba svakog društva, a posebno jednog ovako ranjenog sistema. Sinhronizovano djelovanje svih činilaca društva na čist, jasan, hrabar i odlučan demokratski način je sada posebno potrebno, jer siguran sam da se dan promjena i početka ozdravljenja bliži.

Mugošin poraz

MONITOR: Kao odbornik parlamenta u Podgorici dobro ste informisani o minulom radu dosadašnjeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Da li ga je njegov DPS žrtvovao?
BEČIĆ: Kao odbornik u Skupštini Glavnog grada bio sam predvodnik u razobličavanju mnogih štetnih poslova po interese građana od strane izvršne vlasti na čelu sa gospodinom Mugošom. Dosadašnja izvršna vlast je imala sve karakteristike neodgovorne, nedomaćinske i netransparentne vlasti što sam više puta dokazao zajedno sa svojim kolegama iz odborničkog kluba u slučajevima Carine, Bazar, Delta sity, „stanovi”, „razmjena zemljišta sa KAP-om”, kreditna zaduženja, cijena izgradnje mnogih objekata i mnogo toga drugog. Očekivao sam da finiš te četvorogodišnje političke borbe u Skupštini Glavnog grada imamo pred građanima Podgorice, ali gospodin Mugoša nije mogao da se izbori unutar sopstvene partije za učešće u toj utakmici. Mugoša osjeća značajnu dozu nelagode još od vremena kada je eliminisan iz Predsjedništva DPS-a, ali veliki međusobni lični interesi i obaveze su ono što još uvijek održava vidljivo vještačko jedinstvo u DPS-u.

Kriminal – nerješiva enigma

MONITOR: Da li ste optimista kada je riječ o iskorjenjivanju kriminala i korupcije u Crnoj Gori?
BEČIĆ: Sa aktuelnom vlašću i postavkom stvari koju gledamo već ovoliko godina, eliminisanje kriminala i korupcije je nerješiva enigma za crnogorsko društvo i to treba svima da bude jasno. U Crnoj Gori postoji izuzetna sprega, odnosno veliki stepen zavisnosti između kriminalnih struktura i djelova institucija sistema, što znači da ta borba u sadašnjoj postavci može biti samo deklarativna. Takođe, suštinski je povučen znak jednakosti u velikoj mjeri između DPS-a i institucija sistema što je još jedna velika opasnost čije posljedice plaćamo svakim danom. Jedina šansa da Crna Gora dobije tu bitku jeste promjena vlasti, uspostavljanje nove demokratske vlasti koju će personifikovati čisti, stručni i hrabri pojedinci koji su spremni da odigraju tu tešku utakmicu, jer ona je osnov i prekretnica za budućnost Crne Gore i ne samo da je odigraju, već i da u njoj pobijede.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Trebalo je početi s lustracijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora treba odgovornu i savjesnu vladu koja bi svoje reforme počela zakonom o lustraciji i porijeklu imovine, a ne uslugom i privilegovanjem jedne vjerske zajednice koja je svojim učešćem u nedavnoj prošlosti obilježila nacionalne i vjerske sukobe na tlu Jugoslavije

 

MONITOR: Sabina Talović, aktivistkinja civilnog sektora, napadnuta je u Pljevljima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kako vidite taj napad, proističe li iz stanja u kom se društvo nalazi? A kako reakcije nadležnih organa?

DABIŽINOVIĆ: Sabina Talović, mirovna aktivistkinja, napadnuta je fizički i verbalno, u centru Pljevalja. Napad je imao sve elemente vjerske i nacionalne mržnje i dodatno je ugrozio nju i njenu porodicu. To nije prvi put i nije pojedinačni slučaj. Od devedesetih Sabina djeluje na mirovnom i planu ženskih ljudskih prava, posljednjih godina brine o migrantima u Pljevljima, i jedna je od rijetkih koja u kontinuitetu ukazuje na slučaj Bukovice, jednog od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore. Gotovo trideset godina taj ratni zločin naše tužilaštvo i sudstvo ne prepoznaje na adekvatan način, niti je dobio pravni i pravedni epilog. Odbijanje institucija da kvalifikuju ratne zločine, njihov neadekvatan pravosudni tretman, baza su za visoku toleranciju društvene zajednice na nacionalističko iživljavanje koje je sve otvorenije u Pljevljima.

Do sada nije previše pažnje posvećeno dešavanjima u Pljevljima. Otvoreno iskazivanje mržnje, netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, radikalizovani su u posljednje tri godine. Bagaž prethodne vlasti, zločini i neutvrđena odgovornost, i današnje nacionalističko narušavanje suživota, za koje je odgovorna sadašnja vlast, proizvodi strah i nesigurnost među građanima, naročito onima koji pripadaju manjini u Pljevljima. Ogovornost za kvalitetan suživot i bezbjednost svih je na dominantnoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici u određenoj sredini. Slučajevi koji su ušli u javnost, a ima više onih u koje javnost nije upućena, nisu do sada kvalifikovani i prepoznati od strane institucija, kako bi se moglo steći povjerenje u državu i njene institucije, ali i dominantnu većinu, da će oni koji proizvode nesigurnost i uznemiravaju građane biti sankcionisani. Da su institucije djelovale u tom pravcu, danas bismo imali drugačiju sliku u Pljevljima. Ovako imamo teret odgovornosti prethodne i sadašnje vlasti za nacionalizam i mržnju. Ukoliko institucije izbjegnu da kvalifikuju ovaj napad kako su ga većinski u svojim saopštenjima prepoznali politički subjekti i aktivisti, on će, kao i mnogi do sada, nestati iz javnosti, čime se daje dozvola onim retrogradnim snagama da uništavaju bezbjednost, mir i živote građana u Pljevljima i šire. Vrijeme je da se na osnovu Sabininog slučaja, pozornost javnosti, instituicija i politika usmjeri na odgovorno sagledavanje trenutnog stanja u Pljevljima, uzroka takvog stanja, i mijenja dosadašnja klima nekažnjivosti za silu koju pokazuju nacionalistički nastrojene politike.

MONITOR: Ovih dana prijetilo se i novinaru Vuku Vujisiću zbog priče o eksploataciji šljunka iz Morače. To je jedan u nizu napada na novinare. Normalizuje li se nasilje u ovoj zemlji?

DABIŽINOVIĆ: Prijetilo se i prijeti onima koji žele da govore naglas, ukazuju na društvenu patologiju, i pokušavaju da kreiraju atmosferu u kojoj je rad institucija sistema vidljiv.

To je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako klima i kultura nekažnjivosti i zarobljene institucije izazivaju nepovjerenje, rezultiraju nasiljem i gubitkom šanse da se stanje u zajednici mijenja. Politički kontekst kreiran od strane vlasti i opozicije zloupotrebljava novinarstvo. Politika koja zloupotrebljava medije u posljednjih trideset godina pokazala je što je sve moguće kada se to desi, koliki je stepen uticaja medija i kakve su posljedice takvog djelovanja. Imali smo rat u kojem su mediji kreirali lice neprijatelja i podstrekivali sukob do kojeg je došlo. Novinari koji su tada huškali na rat su i dalje tu, jer se društvo nije suočilo sa prošlošću. Tu su i političari koji su to takođe radili. Na tim primjerima se vidi kultura nekažnjivosti. Danas je na snazi selektivan pristup uređivačkih politika, koje su u snažnom zagrljaju sa političkim subjektima, koje favorizuju i emituju svoje „istine“, relativizuju, podižu nacionalnu temperaturu. Gotovo da danas svaka opcija ima svoje medije i emituje sadržaj za vlastite ciljeve. Pojedine institucije poput crkve, stalno se žale kako im nedostaje još uticaja, kojeg u posljednje vrijeme imaju napretek, kukajući kako im se svaki zahtjev kriminalizuje u javnosti. Svaki pokušaj istraživačkog novinarstva se vrlo brzo utiša. Mediji pokrenu temu kao što je slučaj o kojem pitate, ali je izuzetno važno što će dalje institucije sistema preduzeti. Ukoliko ne reaguju adekvatno, a tako je, uglavnom, bilo do sada, kako se može osjećati onaj koji je temu pokrenuo? Kritika i iznošenje naglas kriminalizacije kompletnog društva su osnovne pretpostavke da jedno društvo ostane na fonu dobrobiti onih koji žive u ovoj državi ali i narednih generacija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DENIS ČARKADŽIĆ, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BiH: Svaku geopolitičku bitku na Balkanu u posljednje dvije decenije Moskva je izgubila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ o povratku na „izvorni Dejton” plasira se u javnosti sa namjerom da se opravda retrogradni i veoma opasni kurs kojem svjedočimo

 

MONITOR: Rekli ste da se položaj Visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji nedavno nije dobio priliku da pročita svoj izvještaj u SB UN, faktički nije ništa promjenio, i kada se radi o Bonskim ovlašćenjima. Da li je, ipak, taj događaj dao novi podsticaj funkcionerima RS?

ČARKADŽIĆ: Misija OHR-a nije bila ugrožena ni prije navedene sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, a nije mogla biti ugrožena ni na toj sjedinici jer se ona nije ni bavila mandatom OHR-a i Bonskim ovlastima, već produženjem misije ALTEA.

Scmith je imenovan odlukom PIK-a, bez očitovanja Savjeta bezbjednosti po tom pitanju, i nije prvi visoki predstavnik koji je tako imenovan, jer nije ni neophodno da se Savjet bezbjenosti o tome očituje, niti se bilo ko bunio ranije kada su neki drugi visoki predstavnici na isti način bili izabrani.

Dugi niz godina Rusija izdvaja mišlljenje po svim zaključcima koje je PIK donosio, izražava protivljenje nastavku postojanja misije OHR-a, te je bilo jasno i da je prethodni visoki predstvanik Valentin Incko svoj posao obavljao bez podrške Moskve.

Potpuno očekivano je bilo da Moskva pokuša spriječiti imanovanje novog šefa OHR-a, što joj nije pošlo za rukom. Sve što je mogla je da na kraju izrazi jasan stav da ne priznaje Schmitha kao novog, leglano izabranog visokog predstavnika, koristeći veto u Savjetu bezbjednosti s ciljem da onemogući njegovo obraćanje, te time pokuša da uruši njegov kredibilitet i legitimitet, obeshrabri dijelove međunarodne zajednice koji ga podržavaju, ali i ohrabri one u BiH koji prate stavove ali i ciljeve Moskve o ovom pitanju. Uprkos svemu, OHR i Bonske ovlasti ostaju u BiH sve dok za tim bude bilo potrebe.

Ne vidim da je sve skupa dalo podsticaj vladajućoj garnituri u RS-u, ali njihovo ponašanje i djelovanje daje za pravo onima koji tvrde da je OHR i dalje potreban u BiH. Paradoksalno, upravo oni koji traže njegovo gašenje, svjesno ili ne, rade sve da se uslovi za odlazak OHR-a ne ispune.

MONITOR: Kako ocjenjujete njegove prve izjave i poteze, a posebno njegov izvještaj čiji su se dijelovi pojavili u javnosti a i u tekstu Rezolucije SB UN?

ČARKADŽIĆ: Treba istaći odličan posao koji je Schmith uradio u vezi sa pitanjem zašite funkcionisanja Centralne banke BiH kao finansijskog stuba BiH. Njegov dosadašnji rad karakteriše primjena tihe diplomatije, te je Schmith razgovarao sa svim političarima u regionu i svijetu koji imaju ili mogu imati uticaj na pojedine političke aktere u BiH. Zvanična saopštenja i saznanja sa tih sastanaka prilično su štura, što daje stratešku prednost Schmithu u odnosu na one o kojima se na tim sastancima razgovaralo, a koji mogu samo nagađati šta se iza brda valja.

Njegov izvještaj veoma precizno opisuje situaciju, imenuje krivce i daje jasne predikcije kuda bi stvari mogle otići ukoliko se ne reaguje na pravi način. Iako nije zvanično prezentovan pred Savjetom bezbjednosti, objavljen je, svijet ga je imao priliku vidjeti što je veoma važno, te su se nakon tog izvještaja ključne zapadne sile probudile i pokrenuta je silovita diplomatska ofanziva sa jasnim porukama, u prvom redu iz Vašingtona, Londona i Berlina. Odmah nakon posjete BiH Cholleta i Escobara, Schmith je odlično procijenio da je Vašington naredna destinacija gdje je potrebno osigurati da SAD, UK i Njemačka rade složno i koordinirano, što je ključna stvar za uspješno rješavanje krize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Na raskrsnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Građani moraju odlučiti hoće li prihvaiti takvo stanje ili će se boriti za sistem  u  kojem će stručnost i profesionalnost biti važniji od partijskih intersa

 

MONITOR: Možemo li nakon posjete Gabrijela Eskobara Crnoj Gori očekivati rasplet ili dodatni zaplet političke krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Politička situacija u Crnoj Gori izuzetno je komplikovana ali ne smatram da će je posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan dodatno zakomplikovati već suprotno. Ova posjeta pomoći će da dođe do neke vrste dijaloga unutar parlamentarne većine ali i unutar vlasti i opozicije. Administracija SAD, kao ni EU, ne traži od Crne Gore i političkih aktera ništa više, a ni ništa manje,  od onog za šta se sve parlamentarne partije već zalažu a to su: borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, EU integracije, zaštita ljudskih prava i podizanje standarda građana. Osnovni razlog zašto imamo političku krizu ovakvih razmjera i nedostatak dijaloga je samo deklarativno zalaganje parlamentarnih partija za  pobrojane reforme i vrijednosti. Da im je iskreno stalo do njih onda bi umjesto blokade institucija i radikalizacije društva program svojih partija sprovodili u djelo i našli zajednički jezik. Upravo je borba političkih partija za usko partijske interese a ne interese građana i nacionalni interes dovela do političke krize. Crna Gora i njeni građani nalaze se na raskrsnici. Imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Ili će građani pristati na to ili će se boriti za u kojem će profesionalnost i stručnost biti  iznad partijskih interesa.  Crna Gora će krenuti naprijed kada se oslobodi partokratije i kada građani budu mogli da biraju svoje narodne predstavnike kroz otvorene liste, umjesto da za njih to čine lideri političkih partija.

MONITOR: Prošlo je godinu dana od formiranja Vlade što su građani dobili, a jesu li što izgubili? 

DRAGIĆEVIĆ: Građani su prije svega dobili slobodu. da kažu šta misle bez straha da će na neki način biti kažnjeni, kao što je to bio slučaj tokom prethodnog režima. Građani više ne brinu za bezbjednost  i sigurnost u slučaju da progovore i stvorila se nova atmosfera da građani žele da pričaju o promjenama i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Sada vidimo da su učestali protesti, sastanci sa predstavnicima institucija, dijalog i polemika u medijima što vodi ka daljoj demokratizaciji društva. U proteklih par nedelja dobili smo i najavu plana Evropa sad koji je deeskalirao tenzičnu atmosferu pa se sa nacionalnih narativa prešlo na socio ekonomske teme.

Na žalost  u prvoj godini tranzicije građani nijesu dobili departizaciju institucija i njihovo jačanje. I dalje imamo v.d. stanja, o zapošljavanjima po dubini predstavnici partija  javno govore  ,,ta institucija pripada nama”, ne zato što imaju najbolje kadrove sa najviše iskustva već zato što su im te institucije pripale kroz političku nagodbu. Decenijama je upravo neefikasnost dražavnog aparata i nepostojanje nezavisnih institucija gorući problem koji neće biti lako riješiti. Na žalost partije nove vlasti nemaju želju da počnu sa reformama i stiče se utisak da su građani zbog te činjenice izuzetno razočarani i nezadovoljni. Građani nijesu dobili ni dugo očekivanu i najavljivanu transparentnost,  nemaju odgovore na brojna pitanja. U vladajućim strukturama novinare često ignorišu a NVO ne dobijaju informacije koje traže po zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

MONITOR: Da li vidite pomak u odnosu na goruća ekološka pitanja?

DRAGIĆEVIĆ: Ekologija, urbanizam i zaštite životne sredine su neraskidivo povezani sa svim segmentima našeg društva i privrede, sa turizmom, poljoprivredom, sa našim zdravljem, prirodnim i kulturno – istorijskim naslijeđem. Brojni naslijeđeni problemi kao što su devastacija rijeka izgradnjom MHE, neadekvatno upravljanje otpadom, zagađenje i eksploatacija šljunka iz korita rijeka, izlivanje neprerađenih otpadnih voda direktno u prirodu, krivolov, nasilna i nelegalna urbanizacija, loša koncesiona politika i upravljanje šumskim blagom, borba protiv požara i klimatske krize, ne mogu se riješiti preko noći ali je potrebno ozbiljno početi. Nova Vlada nije uložila dovoljno napora, niti posvetila dovoljno pažnje pobrojanom  zbog nedostatka kapaciteta i vizije u  Vladi kao i zbog kompleksnost problema. Za ekološke probleme ne postoje brza rješenja, niti laki politički poeni već izuzetno komplikovane i dugoročne strategije vođene vizijom održivog razvoja i zelene revolucije. Crna Gora ima šansu da bude prva evropska zemlja koja će ispoštovati sve smjernice EU o zaštititi biodiverziteta do 2030. godine a koje se ogledaju u, organskoj poljoprivredi, beskompromisnoj zaštiti prirode, energetskoj tranziciji, ulaganju u zelene tehnologije i implementaciji novih zelenih standarda. Ukoliko sada ne uskočimo na zeleni voz i krenemo od nule, kasnije će biti kasno i trebaće nam mnogo više sredstava, vremena i ekspertize. U proteklih trideset godina izgubili smo  tešku industriju, izvoz, sve fabrike i rudarstvo, nemamo ni masovnu poljoprivredu, hemijski pesticidi i đubriva se ne koriste u mjeri kao kod razvijenih zemalja. Crna Gora

ne mora da ulaže milijarde eura da tu industriju prilagodi EU zelenim standardima (članice EU će morati da ulože stotine milijardi eura kako bi industriju prilagodile ekološkim standardima) već imamo priliku da počnemo iz početka i izgradimo državu na zelenim temeljima.

Dodao bih da je saradnja nadležnih sa civilnim sektorom na izuzetno niskom nivou. Ova kao i prethodna vlast vidi najveći dio NVO kao neprijatelje razvoja i branu progresu, što je potpuno pogrešan i dugoročno štetan pristup ukoliko planiramo da ekološka država budemo na samo na papiru već  i u praksi.

MONITOR: Od početka pandemije pomno pratite postupanja nadležnih kod nas i u svijetu. Kako tumačite toliku skepsu prema vakcinama, medicini i nauci koja se svakodnevno izliva na društvenim mrežama? 

DRAGIĆEVIĆ: Skepsa prema vakcinaciji i mjerama borbe protiv pandemije prisutna je svuda u svijetu i postoji veliki broj razloga zašto je to tako. Nemoguće bi ih bilo sve pobrojati a da se odgovor na ovo pitanje ne pretvori u naučnu studiju, ali je evidentno je da se nepovjerenje prema nauci, medicini i vakcinaciji proporcionalno stepenu nepovjerenja u institucije. U zemaljama u kojima je povjerenje u institucije na visokom nivou kao što su to Švedska, Danska, Portugal, Norveška i ostale zapadne demokratije i stepen vakcinacije je izuzetno visok. Mjere su sprovođene na izuzetno efikasan način a građani su generalno otporniji na lažne vijesti i dezinformacije. U zemljama biše Jugoslavije i Istočne Evrope gdje je povjerenje u institucije zbog izražene korupcije i nižeg standarda na mnogo nižem nivou imamo i neke od najmanjih stopa vakcinacije na svijetu a najveće stope hospitalizovanih i preminulih na milion stanovnika.

Naravno da visokoj stopi nepovjerenja u moderna medicinska dostignuća ne pomažu ni polu -informacije, lažne vijesti i neadekvatne komunikacione strategije nadležnih. Kada na to dodamo i brojne političare i javne ličnosti koji zbog lične koristi podržavaju i forsiraju takve narative ni ne čudi odakle otpor prema vakcinaciji i mjerama. U Crnoj Gori ne pomaže ni činjenica da se premijer Zdravko Krivokapić, koji nije vakcinisan, nalazi na čelu državnog Savjeta za borbu protiv pandemije. Iako je jedan od poslednjih premijera u Evropi koji nije vakcinisan on poziva građane da se vakcinišu i na taj način doprinesu borbi protiv epidemije. Kada pogledamo situaciju iz ove prizme nije  čudo što je veliki broj građana skeptičan kada je rijeć o vakcinaciji. Umjesto ozbiljne kampanje u koju bi bili uključeni političari, funkcioneri, javne ličnosti i umjesto ličnog primjera mi u Crnoj Gori imamo situacioju  da mjere ne poštuju ni nadležni koji ih donose.

MONITOR: Radite u inostranstvu, da li mislite da se proces odlaska mladih iz Crne Gore može zaustaviti ili je za to kasno? 

DRAGIĆEVIĆ: Za povratak mladih iz inostranstva a i za ostanak nikada nije kasno. Poslovne prakse, privreda i tehnologija su se u proteklih par decenija (a posebno od početka pandemije) bitno izmijenile. Rad od kuće postao  je standard a ne izuzetak tako da se otvara veliki prostor za mlade ljude da se vrate i žive u Crnoj Gori a da u isto vrijeme rade za kompanije iz inostranstva. Najava nove Vlade da će od sledeće godine uvesti i vize za digitalne nomade, kao i veoma liberalna poreska politika će motivisati određeni broj mladih da se trajno nastane u Crnoj Gori a najava uvećanja minimalne i prosječne zarade će motivisati veliki broj mladih da ostanu. Dodatanim reformama u sektorima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i privrede i pametnom strategijom razvoja Crna Gora  može postati država u koju će se mladi vraćati a ne iz nje odlaziti. Pošto bivša vlast nije vodila računa o odseljavanju mladih, danas nemamo  zvaničnu statistiku koliko nas je građana napustilo, gdje su otišli, koji su bili njihovi primarni razlozi (posao, obrazovanje, spajanje porodice i drugo), koji je nivo njihovog obrazovanja. To će biti otežavajuća okolnost pri izradi dugoročnih strategija. Na osnovu domaćih i inostranih studija  znamo  da je Crnu Goru od 2006. do danas napustilo između 100 i 120 hiljada građana. Neki od njih bi željeli da se vrate i nastave  život i profesionalni angažman u Crnoj Gori. Dužnost je svih nas da  stvoramo preduslove za njihov povratak, jer bez mladosti i znanja nema ni budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo