Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽIVAN LAZIĆ, NOVINAR I EKONOMSKI ANALITIČAR: Borba za resurse i tržišta

Objavljeno prije

na

MONITOR: Jesu li energetski resursi ti koji posljednjih godina determinišu svjetsku politiku, nauštrb ideologije, tradicije i do sada usvojenih normi ponašanja?
LAZIĆ: Porastao je značaj svih resursa, od retkih metala, poljoprivrednog zemljišta do pijaće vode. Energetski resursi su u prvom planu, jer ništa nije moguće ni početi bez energije; u tehnološkim procesima, energija je ono čime se startuje. Otuda primat energetskim resursima, nafti, gasu, uglju, skriljcima, uranijumu.., a ne bi bilo iznenađenje da započne i borba za povoljne eolske ili sunčevite lokacije.

Globalizacija je umanjila značaj radne snage, čak i one izrazito obrazovane; danas složene programe, planiranja, istraživanja veoma uspešno mogu raditi i stručnjaci iz Indije, Vijetnama, Brazila ili Turske, naravno za četvrtinu ili čak osminu nadoknade u odnosu na kolege iz SAD, EU, Kanade. Podsetimo se da su Okupaciju Volstrita predvodili upravo IT i inženjeri drugih atraktivnih disciplina, za koje se do pre četiri, pet godina verovalo da ne mogu biti nezadovoljni uslovima u kompanijama, pogotovo da ne mogu postati višak. Inovacije napreduju tolikom brzinom da je neophodno stalno usavršavanje. I pored doobrazovanja može se desiti da očas postanete nepotrebni na tržištu rada.

Kompjuterizacija i automatizacija omogućuju lako umnožavanje robe, pri čemu se pojedine osobine čak mogu učiniti jedinstvenim, što stvara utisak unikata, pa se profitabilnost proizvoda masovne potrošnje sveo na pitanje obima. Time je dodatno naglašen značaj veličine i kupovne moći tržišta, uz resurse druga opsesija menadžera današnjice. Borba se vodi za resurse i tržišta, gotovo uporedo.

MONITOR: A kako ti globalni procesi utiču na nacionalne i regionalne politike pojedinih zemalja i velikih političkih zajednica kao što je EU?
LAZIĆ: Ne bih rekao da se politika vodi „nauštrb” ideologije, tradicije ili „opšte usvojenih vrednosti”. Ideologija se oblikuje tako da opravdava borbu za resurse i tržišta, „opšte usvojene vrednosti” su često nametnuta volja moćnijih i uticajnijih. Čini mi se da se ideologija i aktuelna borba za (energetske) resurse međusobno podupiru i podržavaju. Primer je prava ,,rusofobija” i neverovatno jednostrano izveštavanje zapadne štampe o aktuelnim događanjima u Ukrajini. Porošenko je nedavno, potpisujući u Ugovoru o pristupanju EU, klauzulu da Ukrajina neće umanjivati količine gasa koji se u Evropu transortuju gasovodom preko njene teritorije, praktično priznao da je krađa decenijama bila praksa i jedna od tehnika kojom su se koristili tranzicioni ukrajinski oligarsi; mediji i tu jednostavnu i lako vidljivu činjenicu prećutkuju.

MONITOR: Da li je očekivano ponašanje Njemačke u ukrajinskoj krizi u vezi sa sankcijama Zapada prema Rusiji? Da li Angela Merkel, vidljivo balansirajući u diplomatskom sukobu SAD i Rusije, hoće da očuva privilegije u energetskoj razmjeni, prije svega?
LAZIĆ: Ukrajina je po površini velika kao tri Francuske i tampon je između prirodnih partnera Rusije i Zapadne Evrope, prvenstveno Nemačke. Ne bih zbivanja u Ukrajini smatrao krizom, već potezom kojim se dugogodišnje partnerstvo EU i Rusije, od kojih jedan ima višak, drugi manjak svih fosilnih energenata, želi ometati, umanjiti, ako je moguće u celosti prekinuti. Decenijama je pripremana; ideološki naglim aktiviranjem 1,2 miliona ukrajinskih emigranata u Kanadi, delovanjem unijatskih crkava i rehabilitacijom davnašnjih zagovornika samostalne Ukrajine, kasnijih saradnika fašističkih okupatora. Oružano, militantne jedinice naconalističke mladeži godinama su pripremane po logorima u državama bivšeg Varšavskog bloka, a pod nadzorom privatih vojski iz SAD (koje vode penzionisani oficiri najmoćnije države) i CIA. Kako, uostalom, protumačiti prisustvo šefa CIA u Kijevu upravo pred razmah sukoba ukrajinske armije i federalističkih

(prororuskih) pobunjenika. U svemu su, kao i prilikom Ružičaste revolucije 2004. godine, ulogu imali i pojedinci iz Otpora, za koji se kasnije, takođe, ispostavio da je nastao u CIA- kuhinji, pod nametnutom mantrom da podstiče ,,šarene revolucije”.

Energetsko partnerstvo Rusije i Nemačke ustaljeno je još u vreme sovjetskih vremena, odnosno ,,istočnom politikom” Vilija Branta. Šreder je shvatio da raspad Varšavskog bloka prekomponuje Evropu, da su baltičke države dominantno proamerički, a ne proevropski, orijentisane; članstvo u EU im je više ekonomsko, dok su politički pod uticajem SAD, vojno su obožavaoci NATO pakta. Otuda je isforsirao gasovod Severni tok, kojim zaobilazi i Ukrajinu i Poljsku, direktno se povezujući s Rusijom, isporučiocem energenta. Rešenje se pokazalo spasonosnim po nemačke građane, ali je i Merkelovoj dopustio da previše balansira. Mislim da se preigrala, uostalom još su se neodgovornije poneli čelnici EU Barozo i Rompej. Osnovna je greška što su približavanje Ukrajine EU forsirali na takav način da istovremeno Rusiju udaljuju i od Ukrajine i od EU. Potpuno neracionalan pristup, i sa stanovišta Starog kontinenta i iz interesa ,,Debelog medveda”.

Poenta čitave igre je ko će prodavati fosilne energente na evropskom, najlukrativnijem, tržištu. Sada Norveška prodaje oko 165 milijardi kubika, ali postupno crpi ležišta i predviđa se da će polako umanjivati isporuku. Rusija isporuči godišnje 155 milijardi i ima mogućnost da udvostruči količine, pod uslovom da se sačine obavezujući dugoročni aranžmani od samog otvaranja naftnog polja.

MONITOR: Premijer Srbije Aleksandar Vučić nedavno se vratio iz Rusije s nekoliko ugovora u vezi s Južnim tokom, ali je javnost dočekala na nož tajnost ugovora, dodatno se žesteći na navodne benefite koje je Gaspromnjeft, naftna kćerka Gasporma, imala prilikom kupovine NIS-a?
LAZIĆ: Dok Rusija ne reši pitanje Južnog toka s EU i Bugarskom, najvažnijom državom na trasi zamišljenog budućeg gasovoda, ne verujem da se sklapaju bilo kakvi obavezujući ugovori. Više su to predugovori, memorandumi o namerama. Takođe, poboljšanja kreditiranja našeg udela su i posledica povoljnijih uslova na svetskom finansijskom tržištu. Ruska strana je poštovala i naše vešto pozicioniranje u ukrajinskom pitanju. Nama je nova trasa gasovoda neophodna radi boljeg i jeftinijeg širenja gasne mreže u Srbiji, ali i u bližem okruženju. Evropa je ponudila konekciju Niš – Sofija, odakle bi se pravci snabdevanja mogli diversifikovati, pošto Bugarska planira, ili radi, na povezivanju sa Rumunijom, Turskom i Grčkom. Ipak, svi potencijalni pravci su skromnog obima dotoka, a eventualno povećanje najviše zavisi od opredeljenja Grčke da li će graditi gasni terminal, protiv koga je više puta demonstrirano. Realno, Južni tok je potreba južnoevropskih država i mislim da je protivljenje odlazeće Evropske komisije više izraz političkog animoziteta prema Rusiji i podaničkog odnosa prema SAD, verovatno najnespsobnije evropske vlade u dosadašnjoj istoriji Unije.

Bijeli medvjedi

MONITOR: Vi ste zagovornik korišćenja termina „radnička klasa”, šireg čak i od dosta široko prihvaćenog izraza „prekarijat”, koji podrazumijeva sve koji žive od svog rada u nekoj vrsti najamnog statusa. Dobar dio „levlje” ljevice drži se starih marksističkih kategorija. Da li je dobro i korisno za politički uticaj ljevice, oživljavati stari i prilično jednostavan klasni pristup?
LAZIĆ: Više kao pomodarstvo, daleko od bilo kakvog ozbiljnijeg i osmišljenijeg političkog angažmana, u Srbiji nastupa veći broj ljevičarskih intelektualnih kružoka i anarhističkih skupina, mahom finansiranih od sabraće iz bogatijih država. Neverovatno je koliko se kruto drže klasičnih marksističkih termina i projekcija. Danas kada su svetski bankari postali multimilioneri zahvaljujući bonusima, a da nisu vlasnici niti jedne akcije, shvatanje kapitalista kao vlasnika nad sredstvima proizvodnje, radnika kao plaćenog najamanika prilično je površno. Električar koji svaki dan ulaže ušteđevinu i zaradu, rizikujući da sve izgubi, a sve da bi zaposlio sebe i dvoje rođaka, danas je bliži radniku najamniku od spominjanog bankara, pa čak i od zaposlenog u javnom sektoru koga zakonodavstvo i vladajuće (svoje) stranke, najveći kapitalisti u balkanskim državicama, časte nezarađenom platom i brane od gubitka radnog mesta više nego što se štite ,,beli medvedi”.

Ideologija i interesi

MONITOR: U programu Barka Obame u oba mandata a naročito u prvom, insistiralo se na novim i bezbjednim izvorima energije koji će smanjiti spoljnu zavisnost SAD. Gdje se i kako preko leđa zaraćenih strana u Ukrajini, prelamaju i američki energetski interesi?
LAZIĆ: Odlukom da uđu u ekološki spornu eksploataciju gasa i nafte iz uljnih škriljaca, SAD kalkulišu da bi do 2024. godine mogli biti veliki izvoznici gasa. Transportovali bi ga specijalnim tankerima, kao što danas rade Katar, Jamajka, Somalija, koji podrazumeva prevođenje u tečnost hlađenjem gasa na minus 120 stepeni, prevoz u takvim uslovima, te povratak u gasno stanje u terminalu zemlje primaoca gasa. Mada ima procena da je u pitanju izuzetno skupa tehnologija, Ameri cene da bi mogli biti glavni snabdevači Evrope. Naravno, i ovde je bazična pretpostavka dugoročnost početnih ugovora da bi se uopšte terminali na atlantskoj obali SAD od uvoznih transformisali u izvozne. Otuda borba za evropsko gasno tržište, otuda i potreba da se Rusija udalji od EU i Evrope u celosti.

Zanimljivo je da su i u ovom slučaju ideologija i ,,dostignute opšte norme” usaglašeni s energetskim interesima. Obično bučni zeleni nisu ni progovorili protiv škriljačne tehnologije dobijanja gasa, kojom se ekstremno zagađuje voda, a i izgradnja gasnih tankera i terminala ekološki je problematična.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo