Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO VIDAKOVIĆ, PREDSJEDNIK ODBORA ZA POLJOPRIVREDU U UNIJI POSLODAVACA: Imamo folklornu poljoprivredu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Počela su poskupljenja hrane, a najavljena su i nova. Koliko smo se od poskupljenja mogli zaštititi razvijanjem sopstvene poljoprivredne proizvodnje?
VIDAKOVIĆ: Naravno da jaka i razvijena domaća poljoprivredna proizvodnja, pored prehrambene sigurnosti, građanima pruža i najbolju zaštita od tržišnih poremećaja, izazvanih i elementarnim nepogodama i katastrofama, kao sada sušom, a nedavno snježnom blokadom. Crna Gora, nažalost, u kontinuitetu nije razvijala poljoprivrednu proizvodnju kao što su to radile razvijene zemlje EU i neke zemlje regiona poput Slovenije. Crna Gora nikada nije imala dugoročnu strategiju razvoja agrara, koja bi se sprovodila nezavisno od smjene vlasti i ministara, kao što je to u razvijenim evropskim zemljama, iz kojih danas uvozimo hranu. Posljednjih dvadeset godina imali smo socijalnu agrarnu politiku umjesto razvojne, iz koje je proistekao i socijalni agro budžet koji je bio oko 1% do 1,5%, a od kojeg je opet 30 % išlo za staračke nadoknade.

MONITOR: Godinama poljoprivreda i turizam slove za strateške razvojne grane u Crnoj Gori. Međutim, stvarnost je drugačija. Kakvu ulogu, zapravo, ima poljoprivreda u privredi Crne Gore?
VIDAKOVIĆ: Na žalost, samo je na papiru poljoprivreda važna. U stvarnosti – to je socijalna kategorija – ne računajući nekoliko izuzetaka kompanije koje imaju konkurentne proizvode i za šire tržište regiona. Ali, individualni poljoprivredni proizvođači, koji čine ogromnu većinu i na kojima počiva ruralni razvoj svake države, su na ivici opstanka, jedva preživljavaju. Zbog loše seoske infrastrukture i višedecenijskog zapostavljanja došlo je do migracije i pražnjenja ruralnih prostora, naročito sjevera Crne Gore.

Agroekonomisti Austrije i Švajcarske imaju maksimu: ,,Onima na planini daćemo sve što žele samo da ostanu gore da žive, jer ako oni siđu u grad, nikoga više ni za koje pare nećemo moći trajno naseliti”! Zato je danas njihovo planinsko selo – uzor i model kako se može udobno i lagodnije živjeti nego u velikom gradu. Iz njihovih sela nema migracije u grad. Tu se razvija specifičan vid turizma agro turizam. Bogati ljudi tamo dolaze da žive debelo plaćajući prostor za bolji život. Zar to ne bi trebalo da bude primjer Crnoj Gori? Šta Crna Gora ima od turizma, bez razvijene poljoprivrede, koji se bazira na uvoznoj hrani?

MONITOR: Crna Gora uvozi velike količine hrane…
VIDAKOVIĆ: Godišnje uvezemo oko 450 miliona eura hrane, a izvezemo oko 40. Ko tu ima koristi? Naravno, trgovci i uvoznički lobi koji, nažalost, odavno ima jak institucionalni uticaj. Paradoks je da je potčinio Privrednu komoru, koja je faktički postala promoter i zaštitnik interesa trgovine i uvozničkog lobija. I gdje je onda tu mjesto proizvodnji? U takvom ambijentu se rađa i podržava folklorna poljoprivreda, o kojoj je nedavno govorio i Jelko Kacin. Slično je prije samo pola godine u Podgorici govorio i gospodin Maurer, i gospodin Franc Fisler, nekadašnji evropski komesar za poljoprivredu u dva mandata. Crna Gora je uradila vrlo malo na razvoju poljoprivrede, poljoprivredna proizvodnja zaostala je najvećim dijelom, ogroman procenat malih proizvođača neće preživjeti period ulaska u EU, prije svega zbog usitnjene a nepovezane i neorganizovane proizvodnje, koja ima nizak stepen finalizacije proizvoda. O marketingu nema ni govora…

MONITOR: Da li su poljoprivredni proizvođači tražili od nadležnih da riješe te i slične probleme?
VIDAKOVIĆ: Odavno smo mi proizvođači pojedinačno i preko Unije poslodavaca, ukazivali da ne možemo preko Tuške pjace razvijati poljoprivredu. Ne možemo se razvijati i investirati sa kamatama od devet do 24 posto, ne može se razvijati poljoprivreda ako po istoj cijeni točimo gorivo u traktore i putnička kola, dok druge zemlje imaju plavi ili zeleni dizel koji je 50 posto jeftiniji od onog za putnička kola. Pitamo se kako država može imati razumijevanja za bogate vlasnike jahti u tivatskoj luci Porto Montenegro, koji po duplo manjoj cijeni sipaju gorivo u jahte, ali ne možemo i mi u svoje traktore, koji takođe ne idu po asfaltu već oru njive. Nijesmo mi protiv bogatih vlasnika jahti, ali se pitamo zašto smo diskriminisani, jer našoj vladi godinama tražimo isto to što imaju naše kolege u okolnim, a ne samo zemljama EU. Unija poslodavaca je godinama pokušavala bezuspješno da ubijedi nadležne u Ministarstvu poljoprivrede da formira agrarni garantni fond kao instituciju suštinski važnu za razvoj agrara. Ministar Tarzan Milošević je prihvatio da se kao prelazno rješenje formira – u okviru Investiciono razvojnog fonda, i bilo je pozitivnih rezultata, ali nedovoljno. Ipak, treba nam samostalna institucija.

MONITOR: Koje mjere bi Vlada, tj. Ministarstvo poljoprivrede, trebalo urgentno da primijeni da bi se, makar malo, poboljšalo stanje u ovom sektoru?
VIDAKOVIĆ: Vlada treba da napravi radikalan zaokret u odnosu prema agraru, a naročito prema primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Agro budžet sa simboličnog i socijalnog nivoa od jedan odsto treba podići na minimum 5 % uz donošenje zakonskog akta o subvencijama u poljoprivredi, gdje bi se propisale kvote , procenti i raspodjela po granama i sektorima uz definisanje vremena isplate premija i subvencija poljoprivrednicima, a ne da kao do sada, ne znaju do kraja sezone sjetve i sadnje kolika će biti i hoće li uopšte biti subvencija za određenu granu poljoprivrede!

MONITOR: Često čujemo priču – subvencije poljoprivrednicima da ili ne. Kakav je Vaš stav o tome?
VIDAKOVIĆ: Što se tiče subvencija ,,da ili ne,, možemo odgovoriti na isti način. Kada subvencije budu ukinute u Americi, Austriji, Francuskoj i Švajcarskoj prihvatamo da o tome razgovaramo. Te ,,mudre glave,, bih uputio na zaključke međunarodne konferencije o perspektivi razvoja agrara zemalja zapadnog Balkana, dakle i naše zemlje, gdje jedan od zaključaka glasi – ukoliko agrobudžeti ovih država u periodu pristupa i učlanjenja u EU budu ispod 10 % njihova će poljoprivreda pretrpjeti veliku štetu i dovesti do nestajanja cijelih sektora proizvodnje, uz ogromne negativne posljedice po ruralni prostor tih država!

MONITOR: Koja poljoprivredna grana, po Vašem mišljenju, ima najveću šansu za brz i efikasan razvoj?
VIDAKOVIĆ: Proizvodnja voća, vinove loze i povrća u ovom ekonomskom periodu ima najviše šansi za brz i efikasan razvoj uz primjenu savremenih agrotehničkih mjera i uz sektorsko udruživanje u klastere i savremene oblike kooperativa odnosno moderno zadrugarstvo. Za to je potrebno da država stvori uslove, da donese savremen zakon o zadrugama i kooperativama, koji je neprihvatljivo dugo u fazi nacrta. Takođe, važno je da Vlada putem povoljnih kredita pomogne otvaranje nekoliko regionalnih distributivnih centara (sa hladnjačama i doradnim kapacitetima) po Crnoj Gori, koji bi bili u suvlasništvu i samih poljoprivrednika po modelu zapadnoevropskih kooperativa, naravno i konačno stavljanje u funkciju postojećeg u Podgorici, koji trenutno sluzi kao pokrivena, ali jako losa, neuslovna kvantaška pijaca. Neophodno je investiranje u infrastrukturu i podrška cjelovitom ruralnom razvoju. Ne možemo razvijati selo bez putne i elektro infrastrukture, bez domova zdravlja i školskih i ostalih sadržaja, zanata, trgovina, ugostiteljskih objekata. Riječju – sve što ima austrijsko i švajcarsko selo treba da ima i naše da bi ljudi u njemu ostajali, a ne da čekaju prvu priliku za preseljenje u Podgoricu.

Selektori koje bira politika

MONITOR: Ko je glavni krivac što Crna Gora nije uspjela da smanji uvoznu zavisnost hrane i razvije poljoprivredu?
VIDAKOVIĆ: Naravno – državne institucije na čelu sa Vladom, odnosno vladama u prethodnim decenijama. Ali i mi poljoprivredni proizvođači koji očito nijesmo znali organizovano da se izborimo za svoja prava, koja imaju naše kolege u drugim razvijenijim zemljama Evrope. Često nam se sa najviših pozicija vlasti spočitava da nijesmo dovoljno produktivni i konkurentni u proizvodnji, a ja bih im odgovorio kao nekadašnji sportista da razmisle da li bi naši košarkaši, vaterpolisti, rukometašice…. bili konkurentni na međunarodnom terenu da njihov trener nikad nije igrao košarku, rukomet , da ne zna da pliva nego je političkom odlukom postavljen da bude selector. Nas u sportu zvanom poljoprivreda uglavnom takvi treniraju, savjetuju kako i što da proizvodimo, pišu nam pravila igre u formi zakona i pravilnika…

Zato u nekim oblastima, kao što je ekološka proizvodnja koju su nazvali organskom, đe su nam takvi selektori krojili sudbinu, imamo sedam proizvođača sa organskim sertifikatom i 0,1 posto sertifikovanih poljoprivrednih površina. Okolne zemlje imaju pet do 10 posto, a Austrija čak 15 % površina i na hiljade ekoloških, bioloških ili organskih proizvođača.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo