Povežite se sa nama

INTERVJU

DARKO PAJOVIĆ, PREDSJEDNIK POZITIVNE CRNE GORE: Crnoj Gori nisu potrebni gospodari

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li ćete izaći na izbore po svaku cijenu, odnosno kako će Pozitivna reagovati ako ostala opozicija ocijeni da nisu stvoreni uslovi za demokratske i fer izbore, pa odluči da ih bojkotuje? PAJOVIĆ: Vaše pitanje zapravo implicira jednu vrstu pretpostavke kako bismo se mi ponašali da imamo onu procjenu koju vi u samom pitanju postavljate. Mi se nismo bavili ,,cijenom” izlaska ili neizlaska na izbore, mi smo ozbiljna politička partija sa ozbiljnom ponudom građanima Crne Gore. Što se opozicije i njihove procjene tiče, čini mi se da vaše pitanje opet implicira da mi na neki način moramo da se ugledamo na to kako ostatak opozicije ocjenjuje demokratičnost izbora, što zapravo znači da mi nemamo moć procjene da li su ti izbori demokratski ili ne.

Dakle, mi nećemo da se upoređujemo sa opozicijom ili nekim drugim i njihovim stavovima da li su izbori regularni ili nisu. Mi ćemo to sami procijeniti, jer Pozitivna Crna Gora je sve svoje odluke donijela samostalno, pa će tako i ovu. Budite uvjereni da, ukoliko prepoznamo kršenje pravila i neregularnosti, Pozitivna Crna Gora će prva stati u zaštitu institucije slobodnih izbora u ovoj zemlji, ali će odluku donijeti sama.

MONITOR: Na koje biračko tijelo računa Vaša stranka?
PAJOVIĆ: Tri su činjenice na kojima Pozitivna Crna Gora opravdava svoje osnivanje i svoje postojanje. Prva je da je Crna Gora samostalna, suverena, nezavisna i demokratska država. Druga činjenica jeste da je nakon 23 godine vlasti iste političke klase vrijeme da dođe do demokratske smjene vlasti. Treća je da postojeća opozicija to nije u stanju da učini. Mi pozivamo da nam se priključe svi iskreni, vrijedni, dobronamjerni i pošteni građani Crne Gore koji prihvataju navedene činjenice.

Pozitivna Crna Gora ne dijeli naše birače po tome kojoj su političkoj opciji pripadali ili pripadaju. Mi imamo svoju autentičnu političku ponudu, svoj program i svoje principe. Svi oni koji su spremni da ponesu zastavu slobode i da stanu u prvi red borbe za autentičnu demokratiju, koja podrazumijeva budućnost, prosperitet, jednakost, solidarnosti socijalnu pravdu, kod nas su dobrodošli, bez obzira na to za koju partiju su glasali nekada i čiji su članovi bili ili još jesu.

MONITOR: Vaša poruka da niste ni sa opozicijom ni sa vlašću izazvala je nedoumice u javnosti. Šta ona znači?
PAJOVIĆ: Nisam siguran o kojim nedoumicama je riječ. Ne mogu da razumijem da postoji nedoumica o tome da mi kao što nismo sa vlašću, nismo ni sa opozicijom. Mi ne sjedimo u opozicionim klupama u parlamentu, niti sa njima imamo koalicije, a jednako nemamo niti koaliciju niti bilo kakav drugi partijski ili drugi interes sa vlašću. To da nismo ni u vladajućim ni u opozicionim strukturama nije nedoumica već činjenica.

Ta poruka zapravo znači da je Pozitivna Crna Gora alternativa i vlasti i opoziciji, i to je suština našeg rada. Alternativa znači da mi nudimo jednu kvalitetnu novinu, kako u smislu političkog programa, jednako i u pogledu načina na koji vidimo budućnost Crne Gore, uključujući i promjenu ukupne političke strukture u Crnoj Gori i demokratske klime koja mora biti promijenjena za dobrobit građana Crne Gore.

MONITOR: U opozicionoj javnosti vlada mišljenje da ste previše rezervisani u kritici vlasti. Od vas, mahom mladih i nekompromitovanih ljudi, očekivao se snažniji napad na vlast i da budete opozicioni motor, a ne, kako se može čuti, da budete novi SDP.
PAJOVIĆ: Niko nema veća očekivanja od Pozitivne Crne Gore od nas samih. To što je neko drugi očekivao ono što je želio da vidi u Pozitivnoj Crnoj Gori, je nešto sasvim drugo. Kada je u pitanju kritika vlasti, ako budu željeli da ih vide, građani će vidjeti da su naši stavovi vrlo eksplicitno kritički prema vladajućim strukturama. Ukoliko eksplicitnost i argumentacija tih kritika nije po volji nekih drugih subjekata u opoziciji, mi ne želimo time da se bavimo.

Dakle, mi se držimo našeg političkog diskursa i određenih standarda demokratske i političke kulture i komunikacije koje smo usvojili, kao dobre prakse za buduće generacije, a koja treba da odlikuje demokratsko društvo.

Naši stavovi o demokratskoj kritici vlasti su vrlo jasni i možda se nekome ne sviđa tonalitet i vokabular koji koristimo. Drugi mogu koristiti drugačiji vokabular, ali dozvolićete nam da se mi držimo standarda koje smo usvojili kao nešto što treba da bude začetak nove, savremene političke kulture u modernom crnogorskom društvu. Na kraju, nije zgoreg napomenuti da ni nakon 23 godine nema rezultata, valorizovanog u političkom smislu, dosadašnjeg načina komunikacije onih koji nisu vlast.

MONITOR: Šta je najbitnije u vašem stranačkom programu i ima li on sličnosti sa programom Demokratskog fronta?
PAJOVIĆ: Ono što je najbitnije u našem stranačkom programu jeste da ćemo mi vratiti duh solidarnosti, vratićemo duh saradnje, vratićemo ideju socijalne pravde u društveni i politički život naše države. I ono što je vrlo važno za građane, i što je stvarnost svih savremenih zemalja u Zapadnoj Evropi, da država preuzme aktivnu ekonomsku ulogu u kreiranju ekonomskog života društva i odgovornost za svoje građane i njihov socijalni status.

Pozitivna Crna Gora je najbolji garant nezavisne države Crne Gore, ali Crne Gore koja će da smanji socijalne razlike, koja će da uvede socijalnu pravdu u stabilnoj državi. A stabilnost ne može da postoji ukoliko postoje velike socijalne razlike. Onaj koji proizvodi velike socijalne razlike a kaže da garantuje nezavisnost Crne Gore, dovodi u pitanje stabilnost nezavisne Crne Gore, koja kao samostalna država može biti stabilna na duge staze samo ako uvedemo ideju socijalne pravde i solidarnosti.

Kao građanska partija, mi ne vjerujemo u nepogrešivost autoriteta jednog koji vodi zemlju. Umjesto ,,vođe” mi nudimo vođstvo koje se ogleda u timu sposobnih, odgovornih, obrazovanih i dobronamjernih pojedinaca, a koji su spremni da ponesu teret odgovornosti za nužne promjene koje su svima neophodne. Pozitivna Crna Gora govori savremenim jezikom XXI vijeka, a u ovom vijeku nema mjesta gospodaru i gospodarima, već smo svi odgovorni za sebe same. Osnovni princip na kome pojedinci u timu treba da rade jeste princip odgovornosti.

Bez rizika da pogrešno procijenimo stanje u našem društvu, mora se reći da danas odgovornosti ima malo, a ‘vođa’ previše. Modernoj, savremenoj, demokratskoj Crnoj Gori više nisu potrebni gospodari da im se klanjamo. Svima su nam potrebi sposobni i vrijedni pojedinci koji će malim djelima da ostvare ono što velike riječi ‘vođe’ nisu u stanju da ostvare.

MONITOR: Vlast uoči izbora opet zloupotrebljava sve moguće državne resurse. Može li se to spriječiti i kako?
PAJOVIĆ: Ozbiljna opoziciona partija mora da ima alternativne strategije u odnosu na dosadašnju opoziciju zato što ona do sada nije bila efikasna u borbi protiv vladajuće partije, i nije našla prave mehanizme za smjenu vlasti. Ozbiljna opoziciona partija uvijek je svjesna da partija koja je na vlasti ima resurse koje je na neki način moguće iskoristiti u izbornoj utakmici. No, bez obzira na to, ozbiljna opoziciona partija, a Pozitivna Crna Gora to jeste, će naći alternativne mehanizme da privuče dovoljan broj građana koji su za demokratsku smjenu vlasti na demokratskim izborima.

MONITOR: Kako će reagovati međunarodni faktor ukoliko na oktobarskim izborima ne dođe do smjene vlasti? Kakve će to posljedice imati po Crnu Goru?
PAJOVIĆ: Iskreni da budemo, smatramo da ukoliko ne dođe do demokratske smjene vlasti, mnogo važnije, odnosno ono što nas vise zanima jeste kakva će biti budućnost Crne Gore i u kakvom društvu će živjeti građani Crne Gore. To je razlog zašto se mi zalažemo za demokratsku smjenu vlasti. Naš cilj je ne da se oslanjamo na međunarodnu zajednicu, ili da naše političko ponašanje bude kreirano u odnosu na reakciju međunarodne zajednice, već da naše ponašanje bude kreirano u odnosu na potrebe građana naše države.

Cilj Pozitivne Crne Gore je da građani Crne Gore poslije 23 godine smijene vlast, a ne međunarodni faktor, jer jedino građani Crne Gore na to imaju pravo.

MONITOR: Da li ćete nakon izbora ući u kolaciju i sa ostalim opozicionim partijama radi konstituisanja širokog antimonopolskog fronta?
PAJOVIĆ: Mi se sad ne bavimo postizbornim koalicijama. Naš zadatak je da sav napor, rad, energiju i kapacitete uložimo u to da građanima predstavimo naš program i da tražimo njihovu podršku za stavove u programu, jer je naš program njihov program. Nakon izbora, ukoliko bude bilo pregovora o bilo kakvim koalicijama, kao što smo više puta jasno ponovili, postoje zone granice političkih principa Pozitivne Crne Gore a za koje su glasali naši birači, a koje mi ne samo ne želimo da pređemo, nego nemamo nikakvih moralnih prava i odgovornosti da idemo protiv tih principa.

Veseljko KOPRIVICA

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOŽE MENCINGER, ČLAN EVROPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI: Vakcine protiv “janšizma” još nijesmo pronašli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slovenija je zbog  predsjedavanja EU u žiži  odmjeravanja liderske moći koju je do sada  imala Angela Merkel sa velikim autoritetom. Njen odlazak i praznina koju ostavlja nisu korisni za perspektive članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU

 

MONITOR: Slovenija je nedavno donijela pravila u vezi sa uslovima za prelazak granice u pandemiji. Za razliku od Mađarske i Grčke, takođe članica EU, ona „ne priznaje“ ruske i kineske vakcine za ispunjenje tog uslova. Kako ocjenjujete ponašanje Brisela u pandemiji i „preduzimljivost“ nekih članica koje su nabavile ili se tvrdi da namjeravaju da se snabdiju vakcinama koje nije odobrila Evropska agencija za ljekove?

MENCINGER: Priznavanje pojedinih vakcina je pre svega političko pitanje. Slovenija se u pogledu vakcine ponaša kao dobra članica EU, pa čeka na odobrenje vakcine sa strane EU, dok se Grčka i Mađarska ponašaju  racionalnije. Valja dodati da i Brisel pandemiju iskorištava za politiku: nepriznavanje ruske vakcine koristi kao mjeru za „sankcije“ protiv Rusije.

MONITOR: Kovaks, sistem SZO za snabdijevanje vakcinama siromašnih zemalja, nije dao zadovoljavauće rezultate. Ova agencija UN nedavno je saopštila da su bogati upotrijebili 82 posto raspoloživih vakcina. Kako je onda moguće stati na kraj pandemiji KOVID-19, za šta je neophodno postići globalni imunitet?

MENCINGER: Da su veliku većinu raspoloživih vakcina upotrebili bogati je sasvim razumljivo, to je situacija i sa ostalim dobrima. U siromašnim zemljama je prisutnost pandemije i manje uočena nego u razvijenim. U Jemenu, Eritreji, Avganistanu i Sahelu sigurno mnogo više ljudi umire od gladi i od ratova za koje su barem su krive zapadne zemlje, pogotovo  SAD, nego od kovida. I drugde se vakcinisanje koristi kao sramotna politika.Tako,  na primer, Izrael s možda najvišim postotkom cepljenih, sprečava dolazak cepiva u Gazu.

Pored toga je organizacija zdravstva u siromašnim zemljama očigledno užasno slaba, na što ukazuje Indija. No, mislim da će nakon nekoliko godina kovid biti sličan drugim zaraznim bolestima za koje postoji vakcinisanje, kao što su bile mnogo smrtonosnije velike boginje posle prvog svetskog rata ili gripa sada. Sada se kovidu često pripisuje i smrt ljudi koji bi umrli i bez  kovida, od drugih bolesti, a koje kovid samo prati. Kovid je i medijski populariziran i iskorištavan: pogledajte dnevne novosti na TV! Obično  počinju sa brojkama o kovidu.

MONITOR: U nekom od skorašnjih intervjua, ocijenili ste da će ova kriza biti gora od finansijske krize iz 2008,  jer je „nastala izvan ekonomskog sistema“. Ko bi mogao prosperirati od ove krize, sem što već postoje pokazatelji da pored farmaceutskih kompanija, ogromnu zaradu bilježe i kompanije on-line prodaje, kao Amazon?

MENCINGER: U tom pogledu ostajem pri svom mišljenju – da će sadašnja kriza biti gora od krize 2008. Ona je zaustavila i cele privrede, u kojima je bila potražnja dosta velika; zaustavljeni su od strane države. To je najviše pogodilo sektor ugostiteljstva i turizam, koji je značajan i za Crnu Goru i za Sloveniju. Pre dve godine Ljubljana je bila puna turista, sada ih uopšte nema. U Sloveniji su mnoge mere bile besmislene. Ljudi su, na primer, stajali ispred bifeaa, umesto da sede na terasama, uveden je policijski sat i zabranjeno kretanje među opštinama, datum i trajanje pandemije određeni su unapred. Nekoliko puta morao je čak Ustavni sud zaustaviti namere Vlade, s kojima je, da bi sprečila proteste, ograničavala druženje. Kovidne mere su još više od privrede – s nastavom i predavanjima preko računara, oštetile mlade. I od kovida imaju neki koristi: farmacija je nekakav „vojni profiter“. Isto važi i za internet trgovinu: ljudi zbog kovida sve više kupuju preko interneta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Nije dobro da vlade imaju favorite među vjerskim zajednicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama

 

MONITOR: Ocijenili ste da bi potpisivanje Temeljnog ugovora sa Pravoslavnom  crkvom prije izbora crnogorskog mitropolita bilo iz više razloga neadekvatno. Zašto?

LEKIĆ: Politika prema vjerskim zajednicama, razumije se prema svim zajednicama, je važan i osjetljiv segment državne politike. Tome treba prilaziti sa uvažavanjem vjerskih zajednica ali i sa jasnim idejama o zaštiti državnih interesa.

U mom javnom stavu povodom Temeljnog ugovora i nepotrebno nastalim kontroverzama, više sam se zalagao za ozbiljno i promišljeno dijelovanje crnogorske države nego što sam se bavio elementima koji legitimno pripadaju crkvi.

Zalažem se, dakle, kao i većina građana Crne Gore da ugovor između države i crkve bude racionalan i realistički, čija je osnovna premisa ustav države.  Da se u realnim uslovima postigne pošten ugovor i kao takav doprinese jedinstvu naroda, a ne novim raskolima.

Upravo imajući u vidu istorijsku složenost zato i osjetljivost pitanja, učinilo mi se da bi prethodni izbor crnogorskog mitropolita bio sastavni dio tog potencijalno fer postupka i sadržaja.

Temeljno o temeljnom ugovoru, dakle bez mogućih improvizacija i tajnih žurbi, bila je, čini mi se, dobronamjerna poruka.

MONITOR: Imali ste primjedbe na netransparentnost procesa dogovaranja između države i Crkve oko Temeljnog ugovora, kao i mjesta na kojima su dogovori vršeni, odnosno nedovoljnu uključenost institucija u taj proces. Šta su negativni efekti toga?

LEKIĆ: Premijer Krivokapić je izjavom prije dva dana u crnogorskoj skupštini da još treba raditi na usaglašavanju ugovora, i zatim ga učiniti javnim – sada pojasnio situaciju. Dobro je što je napuštena praksa prethodne vlasti koja je takve ugovore potpisivala bez prethodnog upoznavanja vlasti.

U svakom slučaju, državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama. Prethodna vlast na čelu sa DPS-om je imala velika ciklična savezništva i neprijateljstva sa vjerskim zajednicama, posebno sa SPC proizvodeći tako atmosferu manipulacija i podjela u društvu, što je izgleda i bio cilj. Na kraju su takve kombinacije izazvale i poznate bumerange.

MONITOR: Vi se, dakle, zalažete za građenje osmišljene državne politike prema vjerskim zajednicama?

LEKIĆ: Ozbiljna osmišljena politika je u interesu građana i stabilnosti države. U uobličavanju državne politike prema vjerskim zajednicama treba da se čuje glas i vjerske i sekularne Crne Gore.

Sve opet na poukama istorije. Okrenuti vremenima budućnosti. I to su dugi procesi.

Jedan od najvećih evropskih istoričara, predstavnik pozitivističke škole Rilke je rekao da dvije trećine ljudske istorije čine odnosi crkve i države. Taj odnos i u crnogorskoj istoriji je dugotrajan i veoma složen.

Sportski rečeno – ako bih malo olakšao temu – to nije disciplina sprinta, već maratona.

Treba  znanjem, mudrošću, osjećajem realizma pratiti i učesvovati u tome, ispravljati i istorijske greške, sve s ciljem postizanja društvene kohezije, demokratskog, duhovnog progresa, konačno dostojanstvenog života u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li je način na koji se ovo pitanje rješava  „usluga” nove vlasti  prethodnom režimu, koji to koristi, kako ste kazali, da „pseudopatriotski stražari nad zemljom”? Mnoga prethodna pitanja koja je otvorila nova vlast, od državljanstva, preko Zakona o slobodi vjeroispovjesti, pa nadalje, podigla su tenzije.

LEKIĆ: Iako traumatično spušteni sa opojnih visina dugotrajne vlasti, glavni eksponenti prethodnog režima koriste svaku improvizaciju, nepostojanje dovoljno jasnog pravca i sistema funkcionisanja nove vlasti.

Ironija situacije da partije održive korupcije i klijentelizma koriste takve situacije pokušavajući da se legitimišu kao zaštitnici države i nacionalnog identiteta. Oni to čine i u ovom vremenu završne faze truležnih procesa koji se ispoljavaju političko-korupcionaškim skandalima, poput stambene korupcije.

Uzgred, treba podsjetiti da je nedavno skupština Savjeta Evrope u svojim zaključcima pozdravila usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

I to se može vidijeti i kao završni rezultat Đukanovićevog otuđenog  avanturizma, kada je kršeći ustav sekularne države krenuo na partijskom kongresu u crkvene reforme. I to ne znanjem i vizijom o složenim crkvenim pitanjima, već inspiracijom novog izbornog inžinjeringa, koji je trebalo da donese izbornu pobjedu.

MONITOR: Ipak, kako to da nova vlast, prije mnogih važnih reformi, insistira na pitanjima koja lako podižu tenzije?

LEKIĆ: Dosta je teško govoriti o novoj vlasti u jednini. Ne mislim toliko na objektivno različite političko ideološke profile partija. Mislim na nedostatak metoda rada. Umjesto dobre pripreme za početak dijelovanja nove vlasti izgubilo se silno vrijeme na konfuznim raspravama o  konceptu tzv. ekspertske vlade.

Zaista je nevjerovatno da je neko mogao pomisliti da vlada može funkcionisati bez parlamentanrne većine. Ili obrnuto. Govorimo o prvim lekcijama funkcionisanja političkog sistema.

Međutim, i dalje vjerujem da je moguće uhvatiti pravac koji su građani očekivali dajući mandat novoj vlasti.

Potrebne su, i poslednji je čas za njih, kredibilne ideje i akcije koje mogu da mjenjaju stanje.

MONITOR: Gdje je crnogorsko društvo danas, kada su u pitanju podjele?

LEKIĆ: Proces podjela je otišao daleko. Dugo se i radilo na tome. Plan nacionalnih podjela je najuspješnije realizovan projekat prethodne vlasti. A i lakše je bilo dijeliti narode, kombinovati sa njihovim elitama koalicije nego izgrađivati zdravo i na vrijednostima integrisano društvo.

Nacionalne ideologije i njihovi tribuni su stvorili dominantu svijest koja je objektivno odvajala etničke zajednice, već od škole pa dalje. Iza lokalnih verzija „sukoba civilizacija“ – da upotrijebim poznatu Hantitntonovu paradigmu – uglavnom se krije lokalni „sukob ignorancija“ sa opasnim posljedicama.

Ako se ovako nastavi, Crne Gora će ustrojstvom biti zbir etno-konfesionalnih zajednica i tako početi da liči na Jugoslaviju ili BiH.

I u ovoj ozbiljnoj oblasti je potreban zaokret. Ne, naravno, ukidanjem nacija. Već ozbiljnom državnom politikom društvene kohezije i stavljanjem građanina, njegov dostojanstven život u prvi plan.

Pitanje danas i ovdje nije koja koja će političko-etnička strana da pobijedi. Radi se o tome da Crne Gora pobijedi.

MONITOR: Kako komentarišete normalizaciju nasilja, koja se uspostavlja? Imali smo i nekoliko napada na novinare, učestale proteste sa nerijetko šovinističkim porukama, sve češći govor mržnje…

LEKIĆ: Forme tog primitivizma koje je izbilo iza propagandnih „uspješnih priča“ pokazuju i stepen zapuštenosti crnogorskog društva.

Impresionira prostačka kreativnost identitetski nahuškanih izvođača nasilja – verbalnog, sada već i fizičkog.

Upadljivo je da ekipe u različitim političko nacionalnim dresovima imaji sličan, gotovo identičan repertoar primitivnosti. Iako iz suprotnih tabora, oni jako liče jedni na druge. Kakofonija agresivnih budalaština je jako upadljiva. Šovinističke poruke dolaze od primitivaca nacionalistički obučavanih u političkim radionicama. Podstaknuti i iznajmljenim novinarskim podzemljem.

Mržnja prema drugom je u prvom planu. Mržnja malih razlika. Naravno, oni mrze prije svega kulturu jer ona znači  uvažavanje drugog.

MONITOR: Kako vidite situaciju oko incijative za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića? Hoće li se prevazići ta kriza vlasti?

LEKIĆ: Po svemu sudeći teško. Formalno gledano ostavka ministra rješava krizu Vlade. Međutim, ministar svojim argumentima i pravima traži rasplet u parlamentu. Kriza se, dakle, sada seli u parlament. Premijer kao akter izbora ministra pravde, zatim smjenjivanja istog ministra, u oba slučaja ne konsultujući nikog u parlamentarnoj strukturi, bi morao biti akter i ove nove faze. Možda još ima nešto vremena da se izađe iz ove ozbiljne političke krize.

MONITOR: Može li se u aktuelnoj situaciji, uz krizu vlasti, i institucije koje su i dalje pod političkom kontrolom prethodnog režima, Crna Gora reformisati, i obračunati sa ozbiljnim devijacijama poput organizovanog kriminala, korupcije?

LEKIĆ: Iako je zaista teško nasljeđe prethodne vlasti – reforme se mogu i moraju ostvariti, posebno one koje uvode funkcionisanje pravne države. To je u isti mah zahtjev građana i Evropske unije.

Zapravo posljednji je čas za stvarne reforme, a samo kredibilne ideje i akcije mogu mjenjati stanje.

Političke snage koje su pobijedile 30. avgusta, makar u ovom trenutku iz više razloga djelovale poluudruženo, treba da definišu mnogo toga, prije svega ciljeve i sistem rada – da bismo izgradili ozbiljnu državnu politiku kao preduslov za reformisanu Crnu Goru.

I dalje vjerujem da je to moguće.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo