Povežite se sa nama

INTERVJU

DARKO PAJOVIĆ, PREDSJEDNIK POZITIVNE CRNE GORE: Crnoj Gori nisu potrebni gospodari

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li ćete izaći na izbore po svaku cijenu, odnosno kako će Pozitivna reagovati ako ostala opozicija ocijeni da nisu stvoreni uslovi za demokratske i fer izbore, pa odluči da ih bojkotuje? PAJOVIĆ: Vaše pitanje zapravo implicira jednu vrstu pretpostavke kako bismo se mi ponašali da imamo onu procjenu koju vi u samom pitanju postavljate. Mi se nismo bavili ,,cijenom” izlaska ili neizlaska na izbore, mi smo ozbiljna politička partija sa ozbiljnom ponudom građanima Crne Gore. Što se opozicije i njihove procjene tiče, čini mi se da vaše pitanje opet implicira da mi na neki način moramo da se ugledamo na to kako ostatak opozicije ocjenjuje demokratičnost izbora, što zapravo znači da mi nemamo moć procjene da li su ti izbori demokratski ili ne.

Dakle, mi nećemo da se upoređujemo sa opozicijom ili nekim drugim i njihovim stavovima da li su izbori regularni ili nisu. Mi ćemo to sami procijeniti, jer Pozitivna Crna Gora je sve svoje odluke donijela samostalno, pa će tako i ovu. Budite uvjereni da, ukoliko prepoznamo kršenje pravila i neregularnosti, Pozitivna Crna Gora će prva stati u zaštitu institucije slobodnih izbora u ovoj zemlji, ali će odluku donijeti sama.

MONITOR: Na koje biračko tijelo računa Vaša stranka?
PAJOVIĆ: Tri su činjenice na kojima Pozitivna Crna Gora opravdava svoje osnivanje i svoje postojanje. Prva je da je Crna Gora samostalna, suverena, nezavisna i demokratska država. Druga činjenica jeste da je nakon 23 godine vlasti iste političke klase vrijeme da dođe do demokratske smjene vlasti. Treća je da postojeća opozicija to nije u stanju da učini. Mi pozivamo da nam se priključe svi iskreni, vrijedni, dobronamjerni i pošteni građani Crne Gore koji prihvataju navedene činjenice.

Pozitivna Crna Gora ne dijeli naše birače po tome kojoj su političkoj opciji pripadali ili pripadaju. Mi imamo svoju autentičnu političku ponudu, svoj program i svoje principe. Svi oni koji su spremni da ponesu zastavu slobode i da stanu u prvi red borbe za autentičnu demokratiju, koja podrazumijeva budućnost, prosperitet, jednakost, solidarnosti socijalnu pravdu, kod nas su dobrodošli, bez obzira na to za koju partiju su glasali nekada i čiji su članovi bili ili još jesu.

MONITOR: Vaša poruka da niste ni sa opozicijom ni sa vlašću izazvala je nedoumice u javnosti. Šta ona znači?
PAJOVIĆ: Nisam siguran o kojim nedoumicama je riječ. Ne mogu da razumijem da postoji nedoumica o tome da mi kao što nismo sa vlašću, nismo ni sa opozicijom. Mi ne sjedimo u opozicionim klupama u parlamentu, niti sa njima imamo koalicije, a jednako nemamo niti koaliciju niti bilo kakav drugi partijski ili drugi interes sa vlašću. To da nismo ni u vladajućim ni u opozicionim strukturama nije nedoumica već činjenica.

Ta poruka zapravo znači da je Pozitivna Crna Gora alternativa i vlasti i opoziciji, i to je suština našeg rada. Alternativa znači da mi nudimo jednu kvalitetnu novinu, kako u smislu političkog programa, jednako i u pogledu načina na koji vidimo budućnost Crne Gore, uključujući i promjenu ukupne političke strukture u Crnoj Gori i demokratske klime koja mora biti promijenjena za dobrobit građana Crne Gore.

MONITOR: U opozicionoj javnosti vlada mišljenje da ste previše rezervisani u kritici vlasti. Od vas, mahom mladih i nekompromitovanih ljudi, očekivao se snažniji napad na vlast i da budete opozicioni motor, a ne, kako se može čuti, da budete novi SDP.
PAJOVIĆ: Niko nema veća očekivanja od Pozitivne Crne Gore od nas samih. To što je neko drugi očekivao ono što je želio da vidi u Pozitivnoj Crnoj Gori, je nešto sasvim drugo. Kada je u pitanju kritika vlasti, ako budu željeli da ih vide, građani će vidjeti da su naši stavovi vrlo eksplicitno kritički prema vladajućim strukturama. Ukoliko eksplicitnost i argumentacija tih kritika nije po volji nekih drugih subjekata u opoziciji, mi ne želimo time da se bavimo.

Dakle, mi se držimo našeg političkog diskursa i određenih standarda demokratske i političke kulture i komunikacije koje smo usvojili, kao dobre prakse za buduće generacije, a koja treba da odlikuje demokratsko društvo.

Naši stavovi o demokratskoj kritici vlasti su vrlo jasni i možda se nekome ne sviđa tonalitet i vokabular koji koristimo. Drugi mogu koristiti drugačiji vokabular, ali dozvolićete nam da se mi držimo standarda koje smo usvojili kao nešto što treba da bude začetak nove, savremene političke kulture u modernom crnogorskom društvu. Na kraju, nije zgoreg napomenuti da ni nakon 23 godine nema rezultata, valorizovanog u političkom smislu, dosadašnjeg načina komunikacije onih koji nisu vlast.

MONITOR: Šta je najbitnije u vašem stranačkom programu i ima li on sličnosti sa programom Demokratskog fronta?
PAJOVIĆ: Ono što je najbitnije u našem stranačkom programu jeste da ćemo mi vratiti duh solidarnosti, vratićemo duh saradnje, vratićemo ideju socijalne pravde u društveni i politički život naše države. I ono što je vrlo važno za građane, i što je stvarnost svih savremenih zemalja u Zapadnoj Evropi, da država preuzme aktivnu ekonomsku ulogu u kreiranju ekonomskog života društva i odgovornost za svoje građane i njihov socijalni status.

Pozitivna Crna Gora je najbolji garant nezavisne države Crne Gore, ali Crne Gore koja će da smanji socijalne razlike, koja će da uvede socijalnu pravdu u stabilnoj državi. A stabilnost ne može da postoji ukoliko postoje velike socijalne razlike. Onaj koji proizvodi velike socijalne razlike a kaže da garantuje nezavisnost Crne Gore, dovodi u pitanje stabilnost nezavisne Crne Gore, koja kao samostalna država može biti stabilna na duge staze samo ako uvedemo ideju socijalne pravde i solidarnosti.

Kao građanska partija, mi ne vjerujemo u nepogrešivost autoriteta jednog koji vodi zemlju. Umjesto ,,vođe” mi nudimo vođstvo koje se ogleda u timu sposobnih, odgovornih, obrazovanih i dobronamjernih pojedinaca, a koji su spremni da ponesu teret odgovornosti za nužne promjene koje su svima neophodne. Pozitivna Crna Gora govori savremenim jezikom XXI vijeka, a u ovom vijeku nema mjesta gospodaru i gospodarima, već smo svi odgovorni za sebe same. Osnovni princip na kome pojedinci u timu treba da rade jeste princip odgovornosti.

Bez rizika da pogrešno procijenimo stanje u našem društvu, mora se reći da danas odgovornosti ima malo, a ‘vođa’ previše. Modernoj, savremenoj, demokratskoj Crnoj Gori više nisu potrebni gospodari da im se klanjamo. Svima su nam potrebi sposobni i vrijedni pojedinci koji će malim djelima da ostvare ono što velike riječi ‘vođe’ nisu u stanju da ostvare.

MONITOR: Vlast uoči izbora opet zloupotrebljava sve moguće državne resurse. Može li se to spriječiti i kako?
PAJOVIĆ: Ozbiljna opoziciona partija mora da ima alternativne strategije u odnosu na dosadašnju opoziciju zato što ona do sada nije bila efikasna u borbi protiv vladajuće partije, i nije našla prave mehanizme za smjenu vlasti. Ozbiljna opoziciona partija uvijek je svjesna da partija koja je na vlasti ima resurse koje je na neki način moguće iskoristiti u izbornoj utakmici. No, bez obzira na to, ozbiljna opoziciona partija, a Pozitivna Crna Gora to jeste, će naći alternativne mehanizme da privuče dovoljan broj građana koji su za demokratsku smjenu vlasti na demokratskim izborima.

MONITOR: Kako će reagovati međunarodni faktor ukoliko na oktobarskim izborima ne dođe do smjene vlasti? Kakve će to posljedice imati po Crnu Goru?
PAJOVIĆ: Iskreni da budemo, smatramo da ukoliko ne dođe do demokratske smjene vlasti, mnogo važnije, odnosno ono što nas vise zanima jeste kakva će biti budućnost Crne Gore i u kakvom društvu će živjeti građani Crne Gore. To je razlog zašto se mi zalažemo za demokratsku smjenu vlasti. Naš cilj je ne da se oslanjamo na međunarodnu zajednicu, ili da naše političko ponašanje bude kreirano u odnosu na reakciju međunarodne zajednice, već da naše ponašanje bude kreirano u odnosu na potrebe građana naše države.

Cilj Pozitivne Crne Gore je da građani Crne Gore poslije 23 godine smijene vlast, a ne međunarodni faktor, jer jedino građani Crne Gore na to imaju pravo.

MONITOR: Da li ćete nakon izbora ući u kolaciju i sa ostalim opozicionim partijama radi konstituisanja širokog antimonopolskog fronta?
PAJOVIĆ: Mi se sad ne bavimo postizbornim koalicijama. Naš zadatak je da sav napor, rad, energiju i kapacitete uložimo u to da građanima predstavimo naš program i da tražimo njihovu podršku za stavove u programu, jer je naš program njihov program. Nakon izbora, ukoliko bude bilo pregovora o bilo kakvim koalicijama, kao što smo više puta jasno ponovili, postoje zone granice političkih principa Pozitivne Crne Gore a za koje su glasali naši birači, a koje mi ne samo ne želimo da pređemo, nego nemamo nikakvih moralnih prava i odgovornosti da idemo protiv tih principa.

Veseljko KOPRIVICA

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Izbori su ključ za stabilnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije dobro što su predsjednički izbori raspisani bez Ustavnog suda, jer je on nadležan za sudsku kontrolu izbornog postupka od momenta raspisivanja izbora. Smatram i da je očigledan promašaj što istovremeno nisu raspisani i vanredni parlamentarni izbori, oni su ključni za stabilnost

 

MONITOR: Najave restriktivnih mjera Crnoj Gori zbog institucionalne krize izostale su nakon sjednice Savjeta za vanjsku politiku SE. Ipak, čule su se ocjene da je Crna Gora „rak rana“, Gabrijel Eskobar definisao je stanje u zemlji kao „institucionalni kolaps“.  Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Sadašnja nestabilna situacija u Crnoj Gori ne odgovara ni Evropskoj uniji ni SAD-u, kao što ne odgovara ni njenom stanovništvu. Crnogorske političke partije i pojedinci aktivno doprinose toj nestabilnosti uz providne politikantske izgovore. Pravo pitanje je za što i za koga oni to rade, da li male partije samo grčevito drže nelegitimnu vlast, a velike se samo plaše izbora ili svi rade za neke strane faktore kojima odgovara poraz Crne Gore kao ozbiljne države.  EU je u Crnu Goru, kao najozbiljnu kandidatkinju za članstvo, već mnogo investirala. Nestabilna država nikako ne odgovara ni SAD-u ni drugim članicama NATO-a, jer ih užasava problem u sopstvenim redovima. Iako ove međunarodne organizacije gledaju istini u oči, koju su njihovi predstavnici i saopštili, još se nadaju proviđenju izbora crnogorskih državnih organa najkasnije tokom februara, i, u perspektivi, uspostavljanju stabilne vlasti s jasnim evropskim i evroatlantskim kursom.

MONITOR: Da li je u zemlji institucionalni kolaps?

GORJANC PRELEVIĆ:  Jeste, zato što nije normalno da Ustavni sud praktično ne funkcioniše, da Vrhovni državni tužilac nije izabran već tri godine, predsjednik Vrhovnog suda već dvije godine, tri člana Sudskog savjeta nisu izabrani već petu godinu, drugim rečima, vrh pravosuđa je u produženom v.d. stanju, uostalom kao i Vlada. Da ne zaboravimo da i predsjedniku države ističe mandat, i da je moguće da sadašnja predsjednica Skupštine preuzme i tu funkciju kao v.d., ako, na primjer, dođe do izbornog spora oko izbora predsjednika, a Ustavni sud ne bude osposobljen da ga reši. Za zemlju koja je istovremeno na ivici bankrota i sa izraženim nacionalnim i verskim podelama ovo je izuzetno veliki problem. Igraju se vatrom svi koji zbog svojih 5 minuta vlasti održavaju i produbljuju ovu krizu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA I KOMENTATOR IZ HRVATSKE: Vječno pitanje – gdje je crta preko koje i legitimna obrana postaje agresija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj ko izumi metodu i tehniku zaustavljanja rata bez upotrebe sile bio bi spasilac ili spasiteljica čovječanstva

 

MONITOR: Dinamika „kohabitacije“ u hrvatskom državnom vrhu, dovela je nedavno do izjave Andreja Plenkovića da je Hrvatska ozbiljno podijeljena i da je katalizator te podjele u odnosu prema ratu u Ukrajini. Kako da to razumijemo?

DVORNIK: Rat u Ukrajini je Plenkovićeva zgodna priča, jer se tu, gledano površinski nalazi na „strani“ koju  za hrvatsku elitu referentna grupa (SAD i EU) smatra ispravnom. Kada je veći dio opozicijskih zastupnika u Saboru odbio glasati za Vladin prijedlog da Hrvatska daje obuku pripadnicima ukrajinske vojske, to nije učinio zbog toga što bi podržavao Rusiju. Plenković je još prije tog glasanja odao da mu je svejedno kako će prijedlog proći, jer ako i padne, to će mu dati municiju protiv opozicije.

Kad bismo se pitali da li ova razmirica u Saboru i na relaciji Vlada-predsjednik zaista govori o podjeli društva, morali bismo objasniti kako to „podijeljeno“ društvo u ispitivanju javnog mnijenja dvotrećinski odbacuje angažman koji je predlagala Vlada. Opoziciji je smetalo to što se Plenkovićev utjecaj proširio mnogo dalje od HDZ-a, pa ga je na ovom pitanju uspjela osujetiti. Plenković i Milanović ne zastupaju bitno različite, pogotovu ne suprotstavljene koncepcije politike RH, nego se bore za to čiji će utjecaj biti veći i tko će gdje namjestiti svoje ljude. Dovoljno je pogledati što zastupaju u odnosu na BiH pa da otpadnu sve iluzije o principijelnim podjelama.

MONITOR: U jednom intervjuu ste rekli da je u EU „kritična zona“ u zemljama koje su u nju ušle iz perioda socijalizma a koje nemaju dovoljno razvijen politički pluralizam i sklone su autoritarnosti. Hrvatska je bila dio SFRJ-a koja je imala „sopstveni put u socijalizam“. Koliko je to danas čini drugačijom od zemalja nekadašnjeg Varšavskog ugovora?

DVORNIK: I danas bih to zaključio. Pa podsjetimo se što je bio socijalizam – sistematsko gušenje i sprečavanje autonomnih odnosa i razvojnih procesa u društvu. Kako se tu pojavila ta famozna demokracija, kad nije bilo nijednog sloja, nijedne – ako hoćete – klase, nijedne značajne grupacije u usponu? Svima je samo bilo dosta starog režima (pa i samim njegovim akterima), a nije bilo mnoštva raznolikih društvenih snaga koje bi se slagale oko demokracije i vladavine prava kao zajedničke osnove. To nije bila kriza, nego logična posljedica vladajućeg modela. Zbog toga se čak i danas, nakon tri i po decenija, ta društva s mukom i jako sporo odvajaju od autoritarnog vladanja.

Postjugoslavenske su se zemlje razlikovale od drugih postsocijalističkih manje nego što bi se očekivalo. Dapače, veći dio postjugoslavenskih se povijesno vratio unatrag, u etničke ratove. U Jugoslaviji je nacionalistički monizam stalno tinjao, polako rastao, od kraja šezdesetih i sa u početku stidljivom, a onda otvorenom podrškom partijskih vodstava po republikama.

MONITOR: Hrvatska je nedavno ponovo osuđena u Sudu za ljudska prava u Strazburu u vezi sa postupanjem prema migrantima. Od početka rata u Ukrajini i solidarnosti koju zemlje  Evrope pokazuju prema ukrajinskim izbjeglicama, postao je još upadljiviji odnos Evrope prema migrantima iz Azije i Afrike. Koliko to ima veze sa recidivima rasizma, ultra desničarskom propagandom ili vjerskim predrasudama?

DVORNIK: Institucije EU i zemalja članica nisu uvijek popustljive prema takvim sentimentima populacije (i sreća je da ECTHR osuđuje državnu ksenofobiju Hrvatske), ali  već duže ta ksenofobija raste. Ovakve se stvari, s usponima i padovima, događaju već barem pola stoljeća. Globalne ekonomske promjene uključuju prvo doseljavanje radne snage (i populacije bivših kolonija) u razvijenije zemlje, a onda seljenje industrijskih investicija van najbogatijeg dijela svijeta. Tako ni u najrazvijenijim zemljama, pogotovu u onima s nerazvijenom socijalnom državom kakve su SAD, nije zajamčena puna zaposlenost.

Najavljena reindustrijalizacija Evrope mogla bi donijeti nove, interesantne promjene – reindustrijalizacija s drukčijom, ekološki uvjetovanom tehnologijom, materijalima, interakcijom sa živim i neživim okolišem. Nisam siguran koliko su društva koja tako uporno njeguju svoje predrasude sposobna bez većih muka – prije svega za najslabije – probaviti predstojeće promjene.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj pojimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji

 

MONITOR: Pokušaj formiranja vlade sa vama na čelu, propao je. Rekli ste da je teško razumjeti racionalnim putem miniranje svega od strane URA-e i SNP-a. Odgovornost za neuspjeh tog projekta, dakle, vidite na tim političkim partijama?

LEKIĆ:  Činjenice su poznate i tu nemam šta da dodam. Niti želim da se bavim temom zašto su dvije stranke poslije mnogih dogovora, pa i onih potpisanih, odustali od formiranja nove vlade, opredjeljući se za nastavak aktuelne Vlade u ostavci.

Meni ostaje da se zahvalim na povjerenju većine u parlamentu za dodjeljivanje statusa mandatara, za koji se, kao što je poznato, nisam lično kandidovao. A koji sam pokušao da obavim na ozbiljan, javan i demokratski način. I jedino u interesu zemlje. Bez – i to tvrdim –  uplitanja drugih, iz zemlje ili inostranstva.

MONITOR: Formiranje te vlade nije imalo podršku međunarodnih partnera. Vidite li u tome možda razlog?

LEKIĆ: Ne znam, niti su me interesovale moguće igre iza kulisa.

Znam da smo u usvojenom i potpisanom Programskom sporazumu svih stranka nedvosmisleno naveli otvorenost za međunarodnu saradnju, primarno sa Evropskom unijom i spremnost za poštovanje i ispunjavanje svih ugovornih sporazuma sa međunarodnim partnerima.

Iskren da budem nisam ni čuo stav o nepovjerenju iz inostranstva, barem ne ozbiljan, jer bi se to kosilo sa osnovnim načelima međunarodnih pravila. U suprotnom Crna Gora bi i formalno pristala na status protektorata, drugim rječima na svoje samoponištavanje, posebno statusa suverene države.

Uostalom nova vlada nije bila ni formirana, pa bi najava o nesaradnji na neviđeno, bila dodatno apsurdna.

Ako ste mislili na izjave u nedovoljno ozbiljnom, lobističkom, dakle mešetarskom stilu, one su kao takve irelevantne. Mogle su samo nanijeti štetu ugledu zemalja odakle takvi predstavnici dolaze.

Za nas su mnogo značajnije demokratske vrijednosni tih zemalja, proklamovani prijateljski odnosi bazirani na recipročnom uvažavanju – nego što je neko u stilu specijalnih službi ovdje nešto rekao i impresionirao domaće poltrone. I to suprotno važećim demokratskim pravilima koja se poštuju u njihovim državama.

Uostalom dio gostiju je imao razloga i za zabrinutost zbog utiska da su njihovim izjavama najviše bili zadovoljni u Crnoj Gori nosioci hibridnog režima i mafijaško-korupcionaških struktura.

MONITOR:  Koliko će taj, međunarodni faktor biti značajan u formiranju naredne Vlade?

LEKIĆ: Sve zavisi od domaćih aktera koji budu autonomno ili neautonomno sastavljati takvu vladu.

MONITOR: Kako vidite u tom smislu pokušaj formiranja predizbornih koalicija prije određivanja datuma vanrednih izbora? Demokate su ponudile savez Evropi sad, ali i dogovor oko zajedničkog kandidata za predsjedničke izbore raspisane za mart ove godine.

LEKIĆ: Ne smatram da treba da dajem sugestije, još manje upustva drugima kako da se pozicioniraju u daljim političkim procesima. Svako će preuzeti odgovornost za svoje odluke.

MONITOR: I Vas mediji pominju kao jednog od potencijalnih predsjedničkih kandidata?

LEKIĆ: I ja sam to pročitao u medijima.

MONITOR: Jedan dio stranaka vladajuće većine pozvao je da se nastupi sa zajedničkim kandidatom. Koliko je to realno?

LEKIĆ:  Nije rijetka praksa u demokratskim društvima da stranke kandiduju svoje lidere na predsjedničkim izborima. I to je sasvim legitimno. S druge strane, treba koliko je moguće realno sagledavati šanse za uspjeh, i ne priređivati eventualne poklone protivničkoj strani.

MONITOR: Sa evropskih adresa stižu najave mogućeg zaustavljanja evoprskog procesa ukoliko ne bude odblokiran Ustavni sud.  Ko će biti odgovoran ukoliko se taj proces zaustavi?     

LEKIĆ: Takav scenario bi se mogao vidjeti na dva načina: Kao novi čin u anatomiji crnogorske (auto)destrukcije. Ili kao nova i konkretna odgovornost konkretnih aktera koje treba sankcionisati. Mislim na kažnjavanje od strane  građana, prije svega na izborima.

U ovako teškim situacijama kada u  parlamentu nema konsenzusa, kada je vlada u ostavci, kada predsjednik države nije predsjednik svih građana već jedne stranke i gravitirajućih satelita i zato ga ne intersuje opšti interes, već institucionalne blokade – treba vjerovatno sagledati prava i dužnost i preostaloj, trećoj grani vlasti, dakle nazavisnom sudskom sistemu da na neki način zaštiti pravno funkcionisanje države.

MONITOR:  Kako komentarišete nedavni boravak predsjednika Đukanovića u St. Moricu u jeku krize u zemlji, sa novim troškovima, rekordrnim cijenama soba?

LEKIĆ: S jedne strane ništa novo, potvrđuje se kombinacija visokog stepena otuđenja od realnosti i nezaustavljive skorojevićke motivacije provoda po cijenu blamiranja države i materijalnu cijenu na račun crnogorskih građana.

A sve se dešava – kako je zvanično objavljeno – u vremenu tužilačkog izviđaja o jednoj od mnogih Đukanovićevih afera, takozvanog prvog miliona čije problematične zaplete su izgleda i obični građani savladali.

Građanima možda ostaje da preko privatnih provoda predsjednika male i siromašne države savladaju geografsku razliku između St. Tropea i St. Morica. Razliku između ranijeg Đukanovićevog provoda u St. Tropeu, čak sa javnim slikama baškarenja u bazenu sa kumovima i tajkunima, i ovog provoda u St. Moricu sa skupim hotelskim troškovima.

Povodom iste teme zanimljivo je da se boravak u elitnom St. Moricu dešava u vremenu kada Đukanović u Crnoj Gori poziva građane u šumu, organizuje proteste, sve za odbranu države i njenog istorijsko-etičkog dostojanstva. Proteste koji prijetećim porukama idu i ispred tužilaštva, onog koje danas skoro jedini liči na ozbiljnu i autonomnu državnu instituciju.

Istina, neodgvorna i nedovljno transparentna putovanja, sa takođe visokim finansijskim izdacima se ne završavaju sa Đukanovićem i uopšte sistemom koji je stvorio.

MONITOR: Da li mislite na period nove vlasti, poslije 20. avgusta 2020?

    LEKIĆ:  Da, upravo mislim na taj period, jer je sistem neopravdanog, nekontrolisanog trošenja državnog novca  nastavljen.

U svojstvu poslanika i predsjednika Odbora za međunarodne odnose zatražio sam u periodu Krivokapićeve Vlade – dakle u vremenu kada sam još imao posljednje nade ili iluzije o moguće ozbiljnom zaokretu u vođenju državnih poslova –  izvjestaj o putovanjem i troškovima Vlade i ministartava.

Na osnovu onoga što sam dobio, a nisam sve, uočio sam da se nastavila praksa, nedopustive ležernosti, sa zbirom velikih i nepotrebnih troškova, često bez elemenatnih izvještaja.

Uostalom, dio najgorih praksi DPS-a su nastavljene sve do danas, a možda su neke i prevaziđene.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete crnogorskih gradonačelnika iz redova Demokratskog fronta Beogradu, te posjetu dvojice ministara proslavi u Republici Srpskoj?

LEKIĆ:  Bez namjere da relativizujem konkretnu temu, jer je ozbiljna, ona je dio mnogo kompleksnijeg pitanja stanja, pa i sistemskog karaktera naša države.

Odavno se dominantan proces uređenja i funkcionisanja  crnogorskog društva odvija, ne u pravcu integrativno-vrijednosne cjeline, već modelu države kao zbira nacija. Sa takozvanim identitetskim bitkama koje se nerijetko i tragikomično pretvaraju u bitke za bolju prošlost, a ne budućnost. Zapravo nastavak tog procesa vodi federalizovanju zemlje, njenoj  državno-duhovnoj dezintegraciji sa svim daljim posljedicama.

Sada smo u fazi kada nijedna etnička grupa ne želi da odustane od svojih nacionalnih centara u drugim zemljama, koje neko otvoreno zove maticama. A sav taj pravac zapravo postaje matica naše duboke državno-političke krize.

Pritom je država bez institucionalnih i personalnih autoriteta, bez autoriteta javne riječi, pa je problem još izraženiji. Tako izlasci zvaničnika iz naše zemlje, kao i ulasci drugih u nju – sve bez pravila, čini zemlju, najblaže rečeno,  nedovoljno ozbiljnom.

Kako vratiti stanje integrisane zemlje, pritom bez asimilacije bilo koje etničke grupe, kako državnu politiku voditi na poznatim pravilima ozbiljnih i uređenih zemlja jeste jedno od najurgentnijh pitanja u našoj državi.

MONITOR: A pojačanu retoriku devedesetih?

LEKIĆ:  Devedesetih se padom Berlinskog zida mijenjao međunarodni sistem, mjenjao unutrašni sistem našeg društva, i što je najteže – ratovima raspadala zajednička država. Ove dramatične oklonosti ne mogu pravdati mnoge teške vrijednosne poremećaje, pa i retoričke, ali negdje u balkanskim istorijama nisu sasvim nepoznate.

Međutim danas 2023. ponavljanje slične retorike mržnje govore o porazu državne politike. Govore o ,,pobjedi” cinične politike podjela, da bi se na podjelma i njenoj primitivnoj retorici, vladalo. I skrenule teme kriminala i korupcije, te ipak ontološke bolesti crnogorskog društva.

MONITOR:  Kako izaći iz političke i institucionalne krize u Crnoj Gori?

LEKIĆ: Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj poimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji.

Uprkos svemu, i dalje smatram da konačno zrelom političkom vlasti, ozbiljnom državnom politikom, nezavisnim institucijama, sve uz pomoć Evropske unije, Crne Gora može ostvatiti svoju veliku društvenu i moralnu reformu.

Utisak je, da je posljednji čas za to.

 

    Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo