Povežite se sa nama

INTERVJU

DARKO PAJOVIĆ, PREDSJEDNIK POZITIVNE CRNE GORE: Crnoj Gori nisu potrebni gospodari

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li ćete izaći na izbore po svaku cijenu, odnosno kako će Pozitivna reagovati ako ostala opozicija ocijeni da nisu stvoreni uslovi za demokratske i fer izbore, pa odluči da ih bojkotuje? PAJOVIĆ: Vaše pitanje zapravo implicira jednu vrstu pretpostavke kako bismo se mi ponašali da imamo onu procjenu koju vi u samom pitanju postavljate. Mi se nismo bavili ,,cijenom” izlaska ili neizlaska na izbore, mi smo ozbiljna politička partija sa ozbiljnom ponudom građanima Crne Gore. Što se opozicije i njihove procjene tiče, čini mi se da vaše pitanje opet implicira da mi na neki način moramo da se ugledamo na to kako ostatak opozicije ocjenjuje demokratičnost izbora, što zapravo znači da mi nemamo moć procjene da li su ti izbori demokratski ili ne.

Dakle, mi nećemo da se upoređujemo sa opozicijom ili nekim drugim i njihovim stavovima da li su izbori regularni ili nisu. Mi ćemo to sami procijeniti, jer Pozitivna Crna Gora je sve svoje odluke donijela samostalno, pa će tako i ovu. Budite uvjereni da, ukoliko prepoznamo kršenje pravila i neregularnosti, Pozitivna Crna Gora će prva stati u zaštitu institucije slobodnih izbora u ovoj zemlji, ali će odluku donijeti sama.

MONITOR: Na koje biračko tijelo računa Vaša stranka?
PAJOVIĆ: Tri su činjenice na kojima Pozitivna Crna Gora opravdava svoje osnivanje i svoje postojanje. Prva je da je Crna Gora samostalna, suverena, nezavisna i demokratska država. Druga činjenica jeste da je nakon 23 godine vlasti iste političke klase vrijeme da dođe do demokratske smjene vlasti. Treća je da postojeća opozicija to nije u stanju da učini. Mi pozivamo da nam se priključe svi iskreni, vrijedni, dobronamjerni i pošteni građani Crne Gore koji prihvataju navedene činjenice.

Pozitivna Crna Gora ne dijeli naše birače po tome kojoj su političkoj opciji pripadali ili pripadaju. Mi imamo svoju autentičnu političku ponudu, svoj program i svoje principe. Svi oni koji su spremni da ponesu zastavu slobode i da stanu u prvi red borbe za autentičnu demokratiju, koja podrazumijeva budućnost, prosperitet, jednakost, solidarnosti socijalnu pravdu, kod nas su dobrodošli, bez obzira na to za koju partiju su glasali nekada i čiji su članovi bili ili još jesu.

MONITOR: Vaša poruka da niste ni sa opozicijom ni sa vlašću izazvala je nedoumice u javnosti. Šta ona znači?
PAJOVIĆ: Nisam siguran o kojim nedoumicama je riječ. Ne mogu da razumijem da postoji nedoumica o tome da mi kao što nismo sa vlašću, nismo ni sa opozicijom. Mi ne sjedimo u opozicionim klupama u parlamentu, niti sa njima imamo koalicije, a jednako nemamo niti koaliciju niti bilo kakav drugi partijski ili drugi interes sa vlašću. To da nismo ni u vladajućim ni u opozicionim strukturama nije nedoumica već činjenica.

Ta poruka zapravo znači da je Pozitivna Crna Gora alternativa i vlasti i opoziciji, i to je suština našeg rada. Alternativa znači da mi nudimo jednu kvalitetnu novinu, kako u smislu političkog programa, jednako i u pogledu načina na koji vidimo budućnost Crne Gore, uključujući i promjenu ukupne političke strukture u Crnoj Gori i demokratske klime koja mora biti promijenjena za dobrobit građana Crne Gore.

MONITOR: U opozicionoj javnosti vlada mišljenje da ste previše rezervisani u kritici vlasti. Od vas, mahom mladih i nekompromitovanih ljudi, očekivao se snažniji napad na vlast i da budete opozicioni motor, a ne, kako se može čuti, da budete novi SDP.
PAJOVIĆ: Niko nema veća očekivanja od Pozitivne Crne Gore od nas samih. To što je neko drugi očekivao ono što je želio da vidi u Pozitivnoj Crnoj Gori, je nešto sasvim drugo. Kada je u pitanju kritika vlasti, ako budu željeli da ih vide, građani će vidjeti da su naši stavovi vrlo eksplicitno kritički prema vladajućim strukturama. Ukoliko eksplicitnost i argumentacija tih kritika nije po volji nekih drugih subjekata u opoziciji, mi ne želimo time da se bavimo.

Dakle, mi se držimo našeg političkog diskursa i određenih standarda demokratske i političke kulture i komunikacije koje smo usvojili, kao dobre prakse za buduće generacije, a koja treba da odlikuje demokratsko društvo.

Naši stavovi o demokratskoj kritici vlasti su vrlo jasni i možda se nekome ne sviđa tonalitet i vokabular koji koristimo. Drugi mogu koristiti drugačiji vokabular, ali dozvolićete nam da se mi držimo standarda koje smo usvojili kao nešto što treba da bude začetak nove, savremene političke kulture u modernom crnogorskom društvu. Na kraju, nije zgoreg napomenuti da ni nakon 23 godine nema rezultata, valorizovanog u političkom smislu, dosadašnjeg načina komunikacije onih koji nisu vlast.

MONITOR: Šta je najbitnije u vašem stranačkom programu i ima li on sličnosti sa programom Demokratskog fronta?
PAJOVIĆ: Ono što je najbitnije u našem stranačkom programu jeste da ćemo mi vratiti duh solidarnosti, vratićemo duh saradnje, vratićemo ideju socijalne pravde u društveni i politički život naše države. I ono što je vrlo važno za građane, i što je stvarnost svih savremenih zemalja u Zapadnoj Evropi, da država preuzme aktivnu ekonomsku ulogu u kreiranju ekonomskog života društva i odgovornost za svoje građane i njihov socijalni status.

Pozitivna Crna Gora je najbolji garant nezavisne države Crne Gore, ali Crne Gore koja će da smanji socijalne razlike, koja će da uvede socijalnu pravdu u stabilnoj državi. A stabilnost ne može da postoji ukoliko postoje velike socijalne razlike. Onaj koji proizvodi velike socijalne razlike a kaže da garantuje nezavisnost Crne Gore, dovodi u pitanje stabilnost nezavisne Crne Gore, koja kao samostalna država može biti stabilna na duge staze samo ako uvedemo ideju socijalne pravde i solidarnosti.

Kao građanska partija, mi ne vjerujemo u nepogrešivost autoriteta jednog koji vodi zemlju. Umjesto ,,vođe” mi nudimo vođstvo koje se ogleda u timu sposobnih, odgovornih, obrazovanih i dobronamjernih pojedinaca, a koji su spremni da ponesu teret odgovornosti za nužne promjene koje su svima neophodne. Pozitivna Crna Gora govori savremenim jezikom XXI vijeka, a u ovom vijeku nema mjesta gospodaru i gospodarima, već smo svi odgovorni za sebe same. Osnovni princip na kome pojedinci u timu treba da rade jeste princip odgovornosti.

Bez rizika da pogrešno procijenimo stanje u našem društvu, mora se reći da danas odgovornosti ima malo, a ‘vođa’ previše. Modernoj, savremenoj, demokratskoj Crnoj Gori više nisu potrebni gospodari da im se klanjamo. Svima su nam potrebi sposobni i vrijedni pojedinci koji će malim djelima da ostvare ono što velike riječi ‘vođe’ nisu u stanju da ostvare.

MONITOR: Vlast uoči izbora opet zloupotrebljava sve moguće državne resurse. Može li se to spriječiti i kako?
PAJOVIĆ: Ozbiljna opoziciona partija mora da ima alternativne strategije u odnosu na dosadašnju opoziciju zato što ona do sada nije bila efikasna u borbi protiv vladajuće partije, i nije našla prave mehanizme za smjenu vlasti. Ozbiljna opoziciona partija uvijek je svjesna da partija koja je na vlasti ima resurse koje je na neki način moguće iskoristiti u izbornoj utakmici. No, bez obzira na to, ozbiljna opoziciona partija, a Pozitivna Crna Gora to jeste, će naći alternativne mehanizme da privuče dovoljan broj građana koji su za demokratsku smjenu vlasti na demokratskim izborima.

MONITOR: Kako će reagovati međunarodni faktor ukoliko na oktobarskim izborima ne dođe do smjene vlasti? Kakve će to posljedice imati po Crnu Goru?
PAJOVIĆ: Iskreni da budemo, smatramo da ukoliko ne dođe do demokratske smjene vlasti, mnogo važnije, odnosno ono što nas vise zanima jeste kakva će biti budućnost Crne Gore i u kakvom društvu će živjeti građani Crne Gore. To je razlog zašto se mi zalažemo za demokratsku smjenu vlasti. Naš cilj je ne da se oslanjamo na međunarodnu zajednicu, ili da naše političko ponašanje bude kreirano u odnosu na reakciju međunarodne zajednice, već da naše ponašanje bude kreirano u odnosu na potrebe građana naše države.

Cilj Pozitivne Crne Gore je da građani Crne Gore poslije 23 godine smijene vlast, a ne međunarodni faktor, jer jedino građani Crne Gore na to imaju pravo.

MONITOR: Da li ćete nakon izbora ući u kolaciju i sa ostalim opozicionim partijama radi konstituisanja širokog antimonopolskog fronta?
PAJOVIĆ: Mi se sad ne bavimo postizbornim koalicijama. Naš zadatak je da sav napor, rad, energiju i kapacitete uložimo u to da građanima predstavimo naš program i da tražimo njihovu podršku za stavove u programu, jer je naš program njihov program. Nakon izbora, ukoliko bude bilo pregovora o bilo kakvim koalicijama, kao što smo više puta jasno ponovili, postoje zone granice političkih principa Pozitivne Crne Gore a za koje su glasali naši birači, a koje mi ne samo ne želimo da pređemo, nego nemamo nikakvih moralnih prava i odgovornosti da idemo protiv tih principa.

Veseljko KOPRIVICA

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo