Uncategorized
ENVER KAZAZ, KNJIŽEVNIK I PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: BiH je talac međunarodne zajednice
MONITOR: Pošto ovaj razgovor započinjemo na dan 21. godišnjice (21. novembar) potpisivanja Dejtonskog sporazuma, onda i prvo pitanje za Vas – šta je taj sporazum donio BiH?
KAZAZ: Njegov kreator, američki diplomat Ričard Holbruk, davno je konstatirao da je Dejtonski sporazum zavezao BiH u ludačku košulju. Prevedana u bosanski referentni okvir ta metafora podrazumijeva da je u BiH tim sporazumom instalirana nedovršiva država i etnički podijeljeno društvo. To znači da je njime zaustavljen rat i iz oružanog prebačen u političko polje. Od njegovog potpisivanja do danas, u BiH traje stalna više ili manje prikrivena težnja nacionalističkih politika da dovrše svoje ratne ciljeve. Na drugoj strani, pod pritiskom međunarodne zajednice izgrađene su određene institucije koje su neke elemente dvoentitetski zasnovane vlasti prenijele na državnu razinu, ali to nije riješilo osnovnu krizu iz koje proističu sve druge – onu ustavnu. U BiH dvadeset i jednu godinu traje ustavna kriza, bez šanse da u budućnosti bude riješena. Otud je to država koja se zasad ne može raspasti, ali sve u njoj upućuje na to da tri vladajuća nacionalizma suštinski žele njen raspad, ali nemaju snage da ga izvedu.
MONITOR: Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko kaže da u BiH još postoje političke snage koje šire revizionističku interpretaciju Dejtona i pričaju o „pravnom nasilju” i „nametanju odluka”. Je li on u pravu?
KAZAZ: Njemu je još jedino ostalo da konstatuje, pa govori ono što svi vide. Ako je u pravu, a jeste, zašto onda ne pokrene mehanizme kojima bi se kaznilo antidejtonsko djelovanje. Ti su mehanizmi predviđeni Dejtonskim sporazumom. Činjenica da ih Incko ne može pokrenuti, posvjedočuje da je BiH talac sukoba u međunarodnoj zajednici na relacija zemlje NATO-a – Rusija. Bosanski separatizmi tako pronalaze svoje saveznike na međunardnom planu. Dodikov separatizam izravno je potpomognut Rusijom, a onaj hercegbosanskog tipa oslanja se na desničarske političke snage iz Evrope, dok se bošnjački nacionalizam snažno veže za Erdoganov režim u Turskoj. Tri nacionalizma kao tri unutrašnja neprijatelja BiH pronašli su svoje spoljnje saveznike. Ta njihova borba na prostoru BiH može trajati unedogled, sve do nekog budućnosnog velikog političkog preokreta u svijetu. A to samo potvrđuje koliko je ova država eksperiment međunarodne zajednice i njen talac.
MONITOR: Postoje li u BiH dvije političke realnosti: nastojanje da se država kreće ka Evropskoj uniji i druga – negativni trendovi koji su počeli u Republici Srpskoj, a sada se šire na Federaciju BiH?
KAZAZ: Nastojanje da se zemlja kreće ka EU je deklarativno i više iznuđeno od strane evropske administracije nego li je stvarni izraz domaće političke svijesti. Podsjećam da je tzv. Reformaska agenda kao zbir birokratskih načela došla iz EU nakon građanskih protesta iz 2014. No, ta agenda ne rješava suštinsku krizu zemlje, onu ustavnu, a omogućuje nekim domaćim političkim snagama da se predstave kao proevropske, iako su one suštinski antievropske. Uistinu u BiH se usvajaju neke reforme po evropskoj mjeri, ali istodobno se razbukatava politička kriza, a dva separtizma, Dodikov i Čovićev, stalno jačaju, dok Izetbegović radikalizira svoju politiku i čvrsto je veže za turskog autokratu Erdogana. Otud stvari nisu tako jednostvno podijeljeljene na dva bloka – proevropski i separatistički. Pogotovu, što u Federaciji BiH već nekoliko mjeseci praktično ne funkcionira parlament, a intenzivira se politički sukob između Izetbegovićeve SDA i Čovićevog HDZ-a.
MONITOR: Dodik je najavio da će Republika Srpska predložiti da joj se vrate ,,svih 83 nadležnosti, koje su prebačene na nivo BiH, redefinišu i dovedu u sklad s Dejtonskim mirovim sporazumom”. Šta bi to značilo za BiH?
KAZAZ: Vraćanje nadležnosti nije moguće, baš kao što je neostvariv i niz drugih Dodikovih ideja, ali on je uspio da provođenjem referenduma o Danu RS-a institucionalizira svoj secesionizam i učvrsti svoju atokratsku vlast. Istodobno, dodjeljujući priznanja osobama osuđenim za ratne zličine, Dodik iz nacionalizma ideološki klizi u više-manje otvoren simbolički fašizam Karadžićevog tipa. On više ne može nazad, a zadužio je do te mjere RS da je ona u ovom momenutu bez međunarodnih kredita finansijski neodrživa. Zato je njegov zahtjev za vraćanje nadležnosti RS-u nova stepenica u radikalizaciji politike, baš onako kako je referendum o Danu RS-a test za naredni koji će doći ako BiH bude pristupala NATO-u. Povratak nadležnosti RS-u blokirao bi potpuno zemlju i pokazao da je ona neodrživa, a to je dugoročni cilj Dodikove politike.
MONITOR: Dodik tvrdi da su visoki predstavnici, zaduženi da provode slovo Dejtonskog sporazuma, kršili međunarodno pravo i prenosili nadležnosti na nivo BiH…
KAZAZ: To je još jedna od retoričkih figura koje koristi banjalučki autokrat kako bi radikalizirao ovdašnju ustavnu krizu. Dejtonskim sporazumom predviđeno je prenošenje ovlasti sa nižih na više razine vlasti u BiH, pa je niz takvih promjena proveden uz saglasnost samog Dodika i njegove političke partije. Takava njegova današnja retorika nagovještava da je spreman na najgore, čak one poteze koji bi mogli prouzrokovati veliku društvenu tragediju, u slučaju da se protiv njega pokrenu sudski procesi za niz afera u koje je, prema pisanju medija, direktno ili indirektno upleten.
MONITOR: Pojačani su zahtjevi Hrvatske demokratske zajednice BiH za osnivanje trećeg entiteta?
KAZAZ: HDZ BiH nastavlja tuđmanovsku nacionalističku politiku, pa rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja vidi isključivo u podjeli BiH na tri entiteta. Odrekavši se mogućnosti da Hrvati u BiH budu ravnopravni na cijelom teritoriju zemlje, HDZ ih je u RS-u prepustio na milost i nemilost Dodikovom režimu, a predsjednik HDZ-a Dragan Čović je sklopio savez sa Dodikom. Udruženi, ta dva političara su ustavnu krizu sa razine Dejtonskog prenijeli na razinu Vašingtonskog sporazuma, kojim je 1994. godine zaustavljen rat između Hrvata i Bošnjaka i formirana Federacija BiH. Na taj način oni su otvorili hrvatsko – bošnjački politički sukob i omogućili zahtjeve za preustroj Federacije BiH. Takva Čovićeva politika je kratkovida, jer da bi se riješilo tzv. hrvatsko nacionalno pitanje neophodna je saglasnost bošnjačkih političkih partija. Ne treba tu zaboraviti ni veliku odgovornost bošnjačkih lidera, prije svih Zlatka Lagumdžije, Harisa Silajdžića i Bakira Izetbegovića, kojima je bilo milo da na različite načine majoriziraju Hrvate u federalnim institucijama. Ali, treći entitet nije moguć bez ozbiljnijeg političkog potresa, pa možda i rata, te se on nameće kao još jedna nacionalistička ideologema koja sprečava da se nacionalna ravnopravnost u BiH ostvari u institucijama sistema, a ne nacionalnim zaposjedanjem teritorija. Takvih institucionalnih aranažmana je bezbroj, a nije potrebna velika pravna imaginacija da se oni ugrade u ustavna rješenja zemlje. Kao i drugi lideri u BiH i Čović proizvodi politički sukob da bi što duže ostao na vlasti.
MONITOR: Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora Božo Ljubić kaže da Herceg-Bosna danas živi u mnogim zakonima i preduzećima i kao pravna i politička činjenica…
KAZAZ: Ratni fašizmi su privlačni svim nacionalistima u BiH, zato su ratni zločinci proglašeni nacionalnim svecima, a koncentracioni logori, masovni zločini i silovanja velikim nacionalnim pobjedama. Ljubićev fašizam je otud tipičan za današnje stanje političkih vrijednosti u BiH.
MONITOR: Vi tvrdite da je turkofilija premrežila bošnjački mentalni prostor; da bošnjačke tobožnje elite u horskom navijanju za Erdogana narod drže u mentalnom ropstvu….
KAZAZ: Turčenje Bošnjaka u BiH otpočeo Alija Izetbegović, a svoju kulminaciju doživljava danas dok njegov sin Bakir uzvikuje da je Erdogan naš lider. Time je potpuno prekodiran bošnjački politički identitet koji je nastao u procesu deosmanizacije Bošnjaka u 19. stoljeću. Arhaizacija i getoizacija bošnjačkog političkog i kulturnog identiteta praćena je izrazitom turkofilijom, a glavni SDA-ov sedmičnik Stav finansiran je turskim novcem i donosi priloge u kojima se veliča truski autokrat Erdogan. To vezivanje Izetbegovića za Erodgana proizvodi dugoročnu štetu za bošnjačku politiku, koja nije sposobna, baš zbog svog nacionalizma, prozvesti novu viziju multietničke BiH. A to znači da se srpskom i hrvatskom sepratizmu u dugoročnom destruiranju BiH pridružio bošnjački nacionalizam sa svojom neobegovskom logikom vladanja i prisvajanja društvenog bogatstva.
MONITOR: Kako biste ukratko opisali ono što se dešava u regionu, prije svega u Hrvatskoj i Srbiji, i kako se to reflektuje na BiH?
KAZAZ: Hrvatska je pobjednica građanskog rata na prostoru bivše Jugoslavije, a Srbija jedinom svojom pobjedom smatra stvaranje RS-a. To znači da je stvarni poraz doživjela BiH iako je rat u njoj bio bez pobjednika.Oba ova bosanska susjeda, pak, vide u BiH neku vrstu svoga plijena, a Dejtonski sporazum im omogućuje direktno petljanje u bosanske unutrašnje odnose. Ni gorih susjeda, ni jadnije zemlje.
Zemlja odgođenog rata
MONITOR: Da li je blizu kraj multietničke BiH i da li je opet u njoj moguć rat?
KAZAZ: BiH je već odavno od negdašnje multietničke postala troetnička zemlja, a međuetničke granice u simboličkom prostoru su jače nego bilo gdje drugo na svijetu. Imaginiranje nacionalnog drugog kao svepovijesnog neprijetalja prozivelo je fobične vizije budućnosti, te rezultiralo militarizacijom nacionalnih identiteta. To su oni dubinski procesi koji se ne vide, a militantna politička retorika računa na njih kao osnovu svoje budućnosti. Otud nije pitanje da li je rat moguć, nego kada će neko imati dovoljno snage i šanse da ga pokrene. Za sada, vojna nemoć i nedostatk novca za rat održava militantni mir, ali BiH je bez sumnje zemlja odgođenog rata. Ono što pruža nadu da do njega neće doći jeste saznanje da u njemu ne bi bilo sigurnog pobjednika. I to je jedni argument protiv rata. Reklo bi se premalo, ali ne treba potcjenjivati snagu takvog argumenta.
Obrazovati nacionaliste
MONITOR: Šta bi trebalo uraditi da BiH postane moderna, ozbiljna država koja radi za dobrobit svih svojih građana?
KAZAZ: Najjednostvanije rečeno, prekodirati političku logiku koja smatra da se nacionalno pitanje rješava teritorijalizacijom, a ne institucionalizacijom nacija. Autodesktruktivni bosanski nacionalizmi ne vide tu mogućnost, a ona je bila suština moderne BiH, one titoističke koja je omogućila da bosanske nacije u njoj dostignu svoj historijski i civilizacijski maksimum. Takva BiH je neobnovljiva, baš kao što je neobnoviljv titoizam kao ideologija, ali to ne znači da neka institucionalna rješenja ne bi mogla biti obnovljena. No, da bi se to uradilo, nužno je da se nacionalisti obrazuju, a ne da održavanjem sukoba čuvaju vlast I bogate se na račun svojih nacija.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates
The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.
The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.
As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.
– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.
And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.
– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.
We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.
– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.
Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.
– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.
Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.
– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.
Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.
– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.
It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.
Balloon sports halls as an alternative
School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.
Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.
School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.
Reconstruction and construction of halls
The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.
Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.
Irena CEJOVIC
Elena DABETIC
Komentari
DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji
JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom
IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije
-
Izdvojeno1 sedmicaI POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmicaEDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmiceANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmicePRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmiceULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmiceBETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmicePRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmiceGRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način