DRUŠTVO
Šetnja po oblacima
Nakon pola decenije provedene na čelu Uprave za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović ide dalje. I to uzlaznom putanjom. Kako sada stvari stoje, smiješi mu se nova -bolja i jača – funkcija. Vijesti su objavile da mu se sprema ni manje ni više nego – fotelja prvog čovjeka crnogorske Uprave carina. Iz Uprave carina brzo su odreagovali na tu informaciju. Nemušto su pokušali da objasne kako je kod njih sve u redu, stabilni su i jaki, a i sadašnji direktor Miodrag Radusinović još je mlad za penziju. U kabinetu iz kojeg je izašlo saopštenje za javnost, izgleda misle da nije vrijeme za promjene i da im je baš fino ovako. I bez Mitrovića. KADAR JE KADAR: No, u vrhu DPS-a izgleda ne misle tako. Ako ne penzija, Radusinoviću bi moglo biti nađeno novo radno mjesto i to u novoformiranoj Upravi za zaštitu podataka ličnosti. Za direktora Uprave za sprječavanje pranja novca trebalo bi da dođe Ivan Mašulović, sadašnji načelnik Agencije za nacionalnu bezbjednost za Podgoricu. U toj kadrovskoj kombinatorici Mitrović bi vrlo brzo trebalo da bude postavljen na mjesto prvog čovjeka Uprave carina – mjesto vrlo bitno i odgovorno u svakoj državi, pa bi tako trebalo da bude i kod nas.
Koje su Mitrovićeve zasluge znaju sigurno oni koji ga šalju na odgovorniju poziciju. Carine su vrlo složen i zahtijevan sistem i u kojem postoji visok rizik od korupcije. Do javnosti detalji o tome čime je Mitrović zaslužio ovako odgovornu funkciju – ne dopiru. A nije da Mitrović nije potkovan znanjem. Magistrirao je na korupciji. Korupcija u zemljama u tranziciji s posebnim osvrtom na korupciju u procesu privatizacije. Ni tu nije stao. Nakon magistrature uhvatio se u koštac i s doktorskom disertacijom, na temu Tržišne deformacije i pranje novca s posebnim osvrtom na carinski sistem. I ko onda može reći da se u DPS-u ne rukovode stručnošću kadrova. I teorijsko i praktično znanje je bitno. A Mitrović ga ima.
STASALI FUNKCIONER: Još je od studentskih dana funkcioner. Jedan je od najagilnijih među viđenijim članovima DPS-a. Bio je rukovodilac u Agenciji za promet nekretnina, pa izvršni direktor Reformskog centra Crne Gore. S mjesta izvršnog sekretara Opštinskog odbora DPS-a dogurao je do direktora Kulturno informativnog centra Budo Tomović. Tu nije dugo ostao jer se ispostavilo da Mitrović i nije baš po meraku gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše.
To ga, međutim, nije spriječilo da ide dalje. Nakon što je kratko bio pomoćnik republičkog sekretara za razvoj u Vladi dospio je do Uprave za sprječavanje pranja novca.
Koliko je novca ostalo neoprano zbog njegovog rada – ne zna se. Tek se zna da još nije ispunio obećanje koje je dao u crnogorskom parlamentu da će objelodaniti veze „finansijskog lobija” i nekih državnih zvaničnika.
KRACI KOJI NESTAJU: Mitrović je u centar medijske pažnje dospio krajem novembra 2007. godine kada je u parlamentu rekao da je analizom dokumentacije došao do podataka da postoje ,,direktni krakovi jednog ozbiljnog finansijskog lobija do nosilaca nekih javnih ovlašćenja u državnom sistemu”.
U drugom obraćanju poslanicima malo je „stilizovao” izjavu, tako što je finansijski lobi zamijenio s ,,nekoliko ozbiljnih centara finansijskih lobija, koji imaju direktnu kopču s nekim nosiocima javnih ovlašćenja”.
Dan kasnije, opet u crnogorskom parlamentu, rekao je da je Uprava za sprječavanje pranja novca s Upravom policije ,,indentifikovala jedan ozbiljan finansijski lobi, koji ima određene krake prema nekim nosiocima javnih ovlašćenja državnog sistema, a ne prema vrhu vlasti”. Mitrović je tada dodao da je ,,za sada sve samo osnov sumnje”. Od tada se više nije zvanično oglašavao povodom te, nesumljivo veoma ozbiljne istrage.
Kada su ga kasnije novinari pokušavali pitati šta je s kracima koje je otkrio – nije želio da odgovori. Mitrović je o finansijskom lobiju pričao u vrijeme kada je i sam bio na meti tužilaštva i policije. Podsjetimo: Vrhovnom državnom tužilaštvu – Odjeljanju za suzbijanje organizovanog kriminala dostavljena je anonimna prestavka o navodnoj zloupotrebi službenog položaja Mitrovića i njegovih saradnika. Pobjeda je tada prenijela da je tužilaštvo saopštilo kako je „prijava dostavljena zbog sumnje o zloupotrebi službenog položaja iz domena organizovanog kriminala i navodnog protivpravnog prisvajanja u iznosu od više hiljada eura iz budžeta, a na osnovu isplaćenih dnevnica za službena putovanja u inostranstvo i ugovora o djelu”.
Tužilaštvo nije nikad javno saopštilo da je definitivno obustavilo postupak provjere navoda iz prijave protiv Mitrovića i saradnika. I Uprava policije je najavljivala nastavak provjere navoda iz prijave i obavještavanje javnosti o rezultatima istrage. Bilo je to 2007. Rezultata nema ni danas.
ČUVAR TAJNE: Mitrović je imao zapaženu ulogu i u aferi koja je izbila kada se saznalo za kredit koji je Milo Đukanović uzeo da bi kupio akcije Prve banke. Nakon što je u avgustu 2007. godine objavljeno da je Đukanović, odnosno njegovo preduzeće Kapital invest, kupilo oko sedam odsto akcija Prve banke kreditom neimenovane banke iz Velike Britanije, Uprava za sprječavanje pranja novca izdala je saopštenje za javnost.
Navodno je provjerom u Velikoj Britaniji utvrđeno da oko Đukanovićevog kredita nema ničeg spornog. Detalji provjere do danas nijesu poznati. A MANS-u je uskraćena mogućnost slobodnog pristupa informacijama u posjedu Uprave o Đukanovićevom kreditnom zaduženju. Mitrović je stavio na dokumenta oznaku „strogo tajno”, jer ,,podaci koje finansijsko-obavještajna služba dobija od obveznika predstavljaju službenu tajnu”.
Nakon što je misija u Upravi za sprječavanje pranja novca uspješno okončana – Mitrović može u nove podvige. Ciljevi i dometi kadrova DPS-a nesagledivi su.
Marijana BOJANIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini