Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mačak na džaku

Objavljeno prije

na

Zamislite preduzeće koje u posjedu ima nepunih 11 hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora, a u čijem dvorištu se nalazi više od 35 hiljada kvadrata raznih nekretnina kojima gazduju ,,nepoznati vlasnici”. Potom to preduzeće zamislite kao centar privrednog života opštine na čijoj teritoriji još 20 hiljada kvadrata objekata i preko 15 hektara (150 hiljada kvadrata) zemljišta upisanog u katastarske knjige nemaju identifikovanog gazdu. Sve to smjestite u jednu od, teritorijalno, najmanjih država u Evropi. Pokušajte, onda, da prihvatite da su baš to preduzeće, ta opština i nekretnine ono na čemu dotična država zasniva dobar dio svojih planova o budućem ekonomskom razvoju. Dobro došli u Crnu Goru. ČUDO NEVIĐENO: Preduzeće sa početka priče nije poljoprivredno dobro sa sjevera, palo u zaborav pošto su od njega svi digli ruke. Riječ je o Luci Bar. A nekretnine u vlasništvu ,,nepoznatih vlasnika” nijesu kolibe i staje sa napuštenih katuna po obroncima Bjelasice ili Durmitora, već skladištva u srcu Luke (vidi fotografiju).

Tenderska komisija za privatizaciju Luke Bar predložila je prije mjesec dana da Luka, kao uvod u privatizaciju, bude restruktuirana na dva akcionarska društva – Kontejnerski terminali i generalni tereti i Tečni i rasuti tereti – i pet preduzeća koja će biti povezana četvorogodišnjim ugovorima o pružanju usluga. Očekuje se da Skupština akcionara Luke, u kojoj država ima većinsko vlasništvo, uskoro usvoji taj prijedlog. Potom bi bio raspisan tender za privatizaciju.
Interesovanje za Luku Bar pokazali su privrednici i političari iz Kine, Italije, Srbije… Ali ne i lokalni i republički zvaničnici i službenici Uprave za nekretnine. Zato se u njenom Pregledu katastarske evidencije, ažuriranom 25. maja ove godine, može pronaći podatak da u Katastarskoj opštini Novi Bar, na parceli u državnom vlasništvu, nepoznati vlasnici posjeduju pomoćnu zgradu u privredi, odnosno tri sobe koje su stekli po pravnom osnovu građenje. U stvarnosti, to je skladišni prostor od skoro devet hiljada kvadrata na obali mora, a u srcu Luke. I tako dvadesetak puta. Nepoznati vlasnici gazduju objektima površine od 11 do 8.694 kvadratnih metara. Ukupno 36.786 kvadrata.
Ta bi kvadratura, vjerovatno, bila mnogo veća kada bi u Upravi za nekretnine znali da su na istočnom obodu Luke Bar, prije nekoliko decenija, izgrađeni terminali za pretakanje i skladištenje nafte i naftnih derivata. Postrojenja za koje se, godinama unazad, sudski spore Jugopetrol i Montenegrobonus u katastru – ne postoje.
POZNATO I NEPOZNATO: Svi ovi podaci preuzeti su sa sajta Uprave za nekretnine. Na istom mjestu, u odjeljku O nama piše da Uprava ,,na teritoriji Crne Gore obezbjeđuje: sigurnost vlasništva i zakupa, zaštitu državnog interesa, osnov za oporezivanje zemljišta i imovine…”.
Bilo bi interesantno vidjeti koliko i kako porez po osnovu vlasništva nad nekretninama plaća lice sa matičnim brojem 280890000000, odnosno, nepoznati vlasnik nekretnina iz Bara. U njegovom (njihovom?) vlasništvu nalazi se više od 150 hiljada kvadratnih metara gradskog zemljišta. To je podatak koji se odnosi samo na prvih 200 odrednica pronađenih pod ovim matičnim brojem. A u podacima sa sajta Uprave ne može se vidjeti da li iza tih 200 ima još dva ili 2.000 nepoznatih vlasnika. I šta je sve u njihovom posjedu.
Poređenja radi, nepoznati vlasnici iz KO Podgorica 1 (matični broj 6901100012473) u svom posjedu imaju objekte ukupne površine 253 m2. I ni jedan od tih objekata nije veći od sedam kvadratnih metara.
Jednako je interesantno – kako se državni interes štiti kada su u pitanju nekretnine koje nijesu ni unijete u barski katastar. A definitivno postoje, poput silosa u Luci. Ako neko u Upravi za nekretnine ne vjeruje – može pogledati priloženi satelitski snimak Luke Bar. Ili pitati direktora Uprave – Baranina Mića Orlandića. Da stvar bude zanimljivija, prema planu Tenderske komisije, pravni nasljednik Luke Bar AD koji će dobiti i godišnju koncesiju na korišćenje lučke infrastrukture biće akcionarsko društvo Tečni i rasutu tereti.

Za razliku od zvaničnih podataka iz katastra Barani tvrde da se i te kako dobro zna ko su ,,neidentifikovani” vlasnici najatraktivnijih poslovnih prostora u Luci Bar. Uz nekoliko opštepoznatih imena iz ovdašnjeg političko-ekonomskog establišmenta, oni pominju i neke u javnosti manje poznate ljude čijim se imenom, navodno, maskira imovina vladajućih partija – DPS i SDP. Što bi ministar Branimir Gvozdenović rekao: ,,Ko kontroliše Luku, taj kontroliše Bar”.
U ponedjeljak 13. jula, na Dan državnosti, crnogorski zvaničnici će, tradicionalno, obići spomenike neznanim junacima i pred kamerama odati poštu ljudima koji su svoje živote dali za ovu zemlju. Oni su, reći će, obilježili našu svijetlu prošlost. Potom će, bez TV kamera, u ekskluzivnim restoranima i na zabranjenim plažama, u društvu nepoznatih vlasnika planirati još svijetliju sadašnjost i budućnost. Prije ili kasnije i ti će planovi, kao dio istorije, biti upisani u – katastarskim knjigama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo