DRUŠTVO
EVROPA SAD: Ljudi, je li to moguće

Sa raznih adresa stiže načelna podrška ideji o povećanju zarada, ali stručnjaci nijesu ubijeđeni da je to u ovom trenutku izvodljivo i održivo po cjelokupan sistem – od poslodavaca, preko opština do državnog budžeta i njegovih korisnika. A nedoumice se množe
Želite li veću platu za vas i sve građane Crne Gore? Ukoliko je odgovor potvrdan, onda ste nekom tautologijom vlasti svrstani među one koji bespogovorno podržavaju projekat Evropa sad, ministara Milojka Spajića i Jakova Milatovića. Imate li bilo kakvu rezervu prema mogućnosti realizacije njihove ideje, u opasnosti ste da vam prišiju etiketu osobe koja ne želi dobro sebi, svojoj djeci i sugrađanima.
U takvoj atmosferi referendumskog izjašnjavanja za i protiv, većina se odlučila za ćutanje. Otud medijski fenomen da predstavljanje najznačajnijeg ekonomskog projekta nakon obnove crnogorske nezavisnosti (po kratkoročnim i dugoročnim posljedicama u rangu odluke o početku izgradnje auto-puta) nije zaslužilo glavni naslov ni na jednoj od naslovnica tri ovdašnja dnevna lista (Vijesti, Dan, Pobjeda). I da o tom projektu, osim dvojice pomenutih ministara, opširnije ne govore ni članovi Vlade, predstavnici vlasti i opozicije u parlamentu, ali ni većina ekonomskih i finansijskih analitičara. Rizik je preveliki a činjenica nedovoljno za utemeljenu analizu i ocjenu održivosti.
Čak se i na zajedničkoj sjednici Savjeta i Savjetodavnog odbora Centralne banke govorilo o ,,potencijalnim nejasnoćama” koje nose najavljene fiskalne reforme iz programa Evropa sad. Učesnici sjednice su, prema zvaničnom saopštenju, našli za potrebno da prvo pozdrave ,,najavljeno poboljšanje ekonomskog položaja građana i smanjenje opterećenja zarada”, pa tek onda ukažu na to da ,,implementaciji ovako krupnih reformi treba da prethodi detaljna i višeslojna analizu, koja bi razmatrala moguće izvore finansiranja i precizno kvantifikovala uticaj predloženih mjera”.
U prevodu – i čelnici CBCG-a pozdravljaju ideju da preko zarada podijelimo više novca ali nijesu sigurni da je to u ovom trenutku izvodljivo i održivo po cjelokupan sistem – od poslodavaca, preko opština do državnog budžeta i njegovih korisnika (sistem zdravstva, Fond PIO…). Zato pominju ,,precizno kvantifikovanje” predloženih mjera.
Toga, u konkretnom slučaju, nije bilo. Ili o tome nijesu obaviješteni ni članovi Vlade ni stručna i šira javnost.
Na početku prošlonedjeljnog predstavljanja projekta, premijer Zdravko Krivokapić je saopštio kako je Vlada, nešto ranije tog dana, ,,usvojila informaciju o projektu Evropa sad”. Valja obratiti pažnju – ministri nijesu raspravljali o planu, već su usvojili Informaciju o predlogu ekonomskog programa Evropa sad. Pride, ta se Informacija nije našla u dijelu dnevnog reda naslovljenog sa ,,materijali koji su Vladi dostavljeni radi rasprave”, pa čak ni u onom gdje su materijali o kojima se ne raspravlja. Evropa sad našla se pod tačkom 32. dnevnog reda Pitanja i predlozi.
Možda je premijer Krivokapić ministrima rekao isto što i nama: ,,To je jedan projekat koji sve nas vraća u ono što je bila esencijalna obaveza ove Vlade, a to je da dominira socijalna pravda i da kvalitet života građana bude dostojanstven”. Na šta oni nijesu imali ništa protiv. Kraj priče.
Potom su Spajić, Milatović i njihovi najbliži saradnici razradili detalje. Pa smo saznali da će zaposleni, po osnovu uvećanih zarada, samo tokom naredne godine biti na dobitlku za nekih 200 miliona eura. Da će ta preraspodjela postojećeg novca državni budžet, naredne godine, koštati 135 miliona (125,5 miliona na strani prihoda i 12,3 miliona dodatnih rashoda). Ko će namiriti razliku od 65 miliona nijesu rekli.
U Zajednici opština konačno su se dozvali sebi i shvatili da će dobar dio tog tereta pasti na njihova pleća. Smanjenjem poreza i prireza, te uvođenjem neoporezivog dijela plate od 700 eura bruto, opštine će ostati bez nekoliko desetina miliona eura na koje su do sada računale. A taj novac je manjim i siromašnijim opštinama na sjeveru činio i blizu polovine ukupnog godišnjeg budžeta. O alternativnom finansiranju nema pomena.
,,Na osnovu trenutnih informcija kojima raspolažemo, izražavamo bojazan da će implementacija programa Evropa sad dovesti lokalne samouprave ponovo u problem obezbjeđivanja finansijske održivosti kako je to bilo prije donošenja aktuelnog Zakona o finansiranju lokalne samouprave”, navode iz Zajednice opština,. Zatražiće sastanak sa ministrom finansija kako bi se ,,upoznali sa planiranim mjerama, njihovim efektima na prihode opština i planom kompenzatornih mjera Ministarstva kojim bi se eliminisao negativni uticaj programa na prihode opština”. Ako ne bude kasno za tu priču.
Čini se da bi neki slični zahtjevi mogli stići i od predstavnika poslodavaca. Oni su prije nekih mjesec dana, na sastanku sa Spajićem i Milatovićem, ministrima predočili da većina poslodavaca sa sjevera nema finansijskih mogućnosti za najavljeno podizanje minimalne zarade sa 250 na 450 eura. I sa tog sastanka otišli vjerujući da će država ponuditi neki model pomoći onima koji, realno, ne mogu da odgovore postavljenom zadatku. I dalje čekaju. U kuloarima se već priča o mogućim modelima prebacivanja troškova na zaposlene, odnosno, razrađuju se novi inventivniji modeli seobe u sivu zonu tržišta rada. Tako je jedna od ideja prevođenje stalno zaposlenih u status radnika sa pola radnog vremena. Pa samim tim i pola plate…
Ni status države kao poslodavca nije najjasniji iz ponuđenih podataka i objašnjenja koja prate projekat Evropa sad.
Prema onome što su predočili ministri Milatović i Spajić, nešto više od 150 hiljada zaposlenih treba da očekuje povišicu zvaničnih neto primanja od 80 (skoro svaki četvri zaposleni sa minimalnom zaradom) do 12 odsto (oni koji primaju neto platu veću od 1.500 eura). Skoro trećina zaposlenih platu prima iz državnog budžeta (ne računajući zaposlene u opštinama i opštinskim preduzećima).
Prema ovogodišnjem budžetu, država iz budžeta isplaćuje zaradu za 45 hiljada zapošljenih (možda je taj broj u međuvremenu porastao) i za to odvaja nešto više od 530 miliona. Oko 2.500 uposlenih u javnoj administraciji i službama prima minimalac pa će njihova neto zarada porasti za 200 eura mjesečno. Samo to će državu koštati 30 miliona koji će izaći iz državne kase, zaposleni će ih odnijeti kući, a neće se kao dosada transferisati sa stavke bruto zarade na stavku transferi za zdravstvenu zaštitu… ili neki drugi oblik potrošnje koji se finansira od poreza i doprinosa zaposlenih. Procjenjuje se da će ukupno povećanje neto zarada finansiranih iz budžeta odnijeti, možda, 80-90 miliona eura. Pa ipak, zvanična računica kaže da će taj dodatni trošak budžetsku potrošnju povećati za samo 12,3 miliona. Ili su neke druge uštede – poput transfera opštinama pripadajućeg dijela poreza na zarade ostale skrivene. Dovoljno su velike da pokriju većinu troška od uvećanja neto zarada.
Slične nedoumice stvara i najava da će Vlada, uvođenjem novih poreza i akciza, nadomjestiti oko 100 miliona. Uzmimo, recimo, očekivanje da će najavljeni zakon o oporezivanju neprijavljenog prihoda državi donijeti, naredne godine, 20 miliona eura. Sve i da taj zakon bude usvojen, treba ga primijeniti. Sumnjiva imovina se, predviđa nacrt, konfiskuje do okončanja građanske parnice u kojoj vlasnik dokazuje da je legalno stekao svoju pokretnu/nepokretnu imovinu. Građanske parnice traju godinama. Možda vlast uspije da ubrza taj postupak ali će trebati vrijeme za obuku i oblikovanje nove sudske prakse. To baca sjenku sumnje na najavu novog, brzog i poprilično izdašnog prihoda… Jednako, povećanje akciza na duvan, gorivo, alkohol i slatkiše može donijeti dodatni novac. A može, kao što se to desilo na početku mandata Duška Markovića, uvećati sivu ekonomiju u smanjiti prihode od legalnog prometa.
Konačno, ni više od mjesec dana od prvog predstavljanja programa Evropa sad Spajić i Milatović ne pominju penzionere, nezaposlene, primaoce socijalnih davanja. Ukolio njihovi prihodi naredne godine ostanu isti, većina će se naći ispod granice siromaštva. Ako je planiran rast penzija i socijalnih davanja kao dio ovog programa, onda se to moralo vidjeti na budžetskim rashodima.
Čekamo predlog budžeta. I eventualnu odluku vldajućih , prije svega DF-a, da ga podrži u parlamentu zaboravljajući na obećanje da to neće uraditi.
U ponedjeljak ističe zakonski rok (15. novembar) u kome je Vlada dužna da Skupštini dostavi Prijedlog zakona o budžetu za narednu godinu. Na budžetu se još radi dok su ministri finansija i ekonomije radnu nedjelju proveli na službenom putu u Brisel. Vlada će , prema najavama, tek u petak ( 12) biti u prilici da se upozna sa kompletnim nacrtom budžeta i usvoji ga, kako bi on početkom naredne nedjelje stigao u parlament.
Nepoznanica je da li će budžet pratiti i paket od 12 zakona koje treba usvojiti kako bi se stekli formalni uslovi za provođenje projekta Evropa sad, kojim se obaćevaju povećanje zarada u rasponu od 20 do 80 odsto, uz ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje, uvođenje novih akciza, povećanje postojećih i prelazak sa modela oporezivanja dohotka na oporezivanje potrošnje. Što će, iako se o tome ne govori, mnoge cijene pogurati naviše.
Ukoliko Vlada opstane u pripremi najavljenih propisa, a skupštinska većina iste podrži i usvoji, na red dolazi priča o realizaciji planiranog. I o inflaciji. Ako, se ne desi neko drugo, još veće čudo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa
Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.
O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.
Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”. I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.
Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.
I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.
Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)
Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.
Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.
Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US. Poslanici su izabrali Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade, Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.
Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje je bilo protiv.
“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.
Nakon formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet. Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS) je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.
Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.
Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.
Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. Pa ne zaboraviti ni ko je otćutao mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju
Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki. Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima lansirao u javni prostor. Autor je odavno upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine, nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije. Pa ni sa mnogo zvjezdica.. Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.
Knjigu je izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v. Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak…
Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.
I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti. Zbog uvreda koje je na njen račun saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca, danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.
Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa. Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.
“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).
Ove organizacije ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.
Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.
Primijećena su, međutim, i neka ćutanja. Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.
„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić
Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a. Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.
Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.
Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije. Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.
Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.
Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je otćutao mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS1 sedmica
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom