Povežite se sa nama

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, ČLAN SPOLJNOPOLITIČKOG ODBORA BUNDESTAGA: Na Zapadnom Balkanu je poražavajuće stanje demokratije i funkcionalnosti državnih institucija

Objavljeno prije

na

Političke strukture Zapadnog Balkana – s iznimkom Sjeverne Makedonije, govore o evroatlantskim integracijama a sve čine da do toga nikada ne dođe. Istini za volju, krivi su i činovnici evroatlantskih institucija koji umjesto da sprovode temeljna načela na kojima leže zemlje iz kojih potiču, trguju s demokratskim vrijednostima i stvaraju sustav stabilokratije. To odgovora onima koji su Zapadni Balkan doveli u situaciju u kojoj se nalazi

 

MONITOR: Vaša stranka SPD, poslije više godina, u prilici je da bude okosnica nove vlasti, a prethodnih 12 godina bila je u koaliciji sa CDU/CSU. Poslanik u Bundestagu ste od 2005. godine. Kako ocjenjujete sve te godine koje su socijaldemokrate provele pod nacionalnim vođstvom Angele Merkel?

JURATOVIĆ: Dvanaest godina velike koalicije pod kancelarkom Angelom Merkel, koja je se morala držati koalicijskog sporazuma i time ostavila utisak da je socijaldemokratizirala kršćanske demokrate koji su konzervativni, je na kraju dovelo do toga da je kršćansko-demokratska unija poslije nje izgubila svako povjerenje da može voditi Njemačku, koja je na putu u jedno novo društvo kako u Njemačkoj tako i u cjelokupnoj Europi.

Biračko tijelo Njemačke je shvatilo da je upravo zahvaljujući Socijaldemokratskoj partiji Njemačke u koaliciji, i prije svega ministrima iz reda socijaldemokrata kao sto je to Olaf Šolc koji je u financijskoj krizi 2008-2009. godine kao ministar za rad i socijalnu skrb spasio privredu Njemačke, pa sve do zadnje krize gdje je kao ministar za financije i vicekancelar savršeno preveo njemačko društvo kroz epidemiološku krizu u Njemačkoj. Dakle gospođa Merkel je bila samo kapetan na palubi dok su socijaldemokrati sve ovo vrijeme gledali da mašine njemačkog broda savršeno rade.

MONITOR: Iako je moguće da Merkelova na mjestu kancelarke uđe i u 2022. godinu, da li je na vidiku nova vlada i novi kancelar/kancelarka? Koliko je izvjesno da više neće biti saveza socijaldemokrata i konzervativaca?

JURATOVIĆ: Angela Merkel je prije četiri godine  donijela odluku da je to njen zadnji mandat i time barem na njemačkoj političkoj sceni je to odluka od koje nema više povratka. A sto se tiče koalicije sa konzervativnima, ona je za sada nemoguća jer javno mijenje tu koaliciju ne želi. Javnost želi, gotovo dvotrećinskom većinom, Olafa Šolca za kancelara i koaliciju od tri pobjedničke stranke – socijaldemokrati, zeleni i liberali, takozvanu „semofor koaliciju“.

MONITOR:  Očekuje se da pobjeda Olafa Šolca, koji je predvodio SPD, i odličan rezultat Zelenih Analene Berbok dovedu i do „ozelenjavanja“ njemačke spoljne politike. Ovdje, na Zapadnom Balkanu, postoje očekivanja građanskih partija i liberalne javnosti, da će nova njemačka vlada insistirati na socijal-liberalnim vrijednostima i u svojoj politici prema ovom dijelu Evrope?

JURATOVIĆ: U svakom slučaju će se Njemačka držati ciljeva koji su postavljeni odlukom Pariškog sporazuma, odnosno upravo sada se učvršćuju kroz samit u Glazgovu. To znači, da je Njemačka pod vođstvom Olafa Šolca zadala zadatak da će svoju privredu orijentirati prema tim klimatološkim ciljevima i s time sprovesti transformaciju privrede te digitalizaciju, a sveukupno će promijeniti i cjelokupno društvo. Za razliku od zelenih koji s pravom stišću pedalu za gas a liberali na kočnicu, socijaldemokrati će upravljati sustavom po pravilu „postignuti ekološke ciljeve sa socijalnom odgovornošću“. Dakle, na tom principu će se Njemačka kao najveća ekonomska sila Europe, zalagati da i Europa može te ciljeve pratiti jer smo svjesni da je sigurna budućnost Njemačke usko vezana zu sigurnu budućnost Europe. Ta će se  politika odraziti i na buduća kretanja na Zapadnom Balkanu koji navodno želi biti član EU.

MONITOR: Član ste Odbora za spoljne poslove u Bundestagu. Kako ocjenjujete sadašnju političku i društvenu dinamiku na Zapadnom Balkanu?

JURATOVIĆ: Na Zapadnom Balkanu po pitanju demokratizacije društva a posebno funkcionalnosti državnih institucija, situacija je poražavajuća. Svima  je jasno da političke strukture Zapadnog Balanka – s iznimkom Sjeverne Makedonije – govore o euroatlantskim integracijama, a sve čine da do toga nikada ne dođe. Istini za volju, nisu samo krive političke elite Zapadnog Balkana već i činovnici euroatlantskih institucija, koji umjesto da sprovode temeljna načela na kojima počivaju zemlje iz kojih potječu, oni trguju s demokratskim vrijednostima i stvaraju sustav stabilokracije. To odgovora upravo onima koji su Zapadni Balkan doveli u situaciju u kojoj se nalazi.

MONITOR: Ovih dana je u Savjetu bezbjednosti UN spriječeno izlaganje Visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita. U njemu je dominantna velika zabrinutost za mir. Kako gledate na sadašnju poziciju Šmita i na stanje koje je izazvala blokada državnih institucija na inicijativu Milorada Dodika?

JURATOVIĆ: Upravo je to dokaz za stanje koje sam opisao u prethodnom odgovoru. Međunarodna zajednica previše daje značaja pojedinim političkim figurama i samozvanim vođama nacionalnog spasa – a koji su uglavnom politički kriminalci s kojima predstavnici demokratskih zemalja ne bi smjeli upuštati se u trgovinu demokratskim vrijednostima. Dodik je samo patuljak i marioneta Rusa, kojeg koriste za priču oko podjele BIH. Kako bi zabavljali Ameriku dok se svjetska politika odvija u drugim ozbiljnim globalnim sferama. Nitko ne želi podjelu BIH u obliku Berlinskog zida a najmanje bi to trebalo biti u interesu Srba, Bošnjaka, Hrvata te ostalih u BIH, jer oni već decenijama plaćaju tu zabavu.

MONITOR: Rođeni ste i djetinjstvo proveli u Hrvatskoj. Već izvjesno vrijeme hrvatski predsjednik iz SDP-a Zoran Milanović, daje neobične izjave za jednog socijaldemokratu, kada je reč o odnosima prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema BiH. Da li je riječ o nastavku politike Franje Tuđmana, kako to tvrdi Ivo Komšić?

JURATOVIĆ: Ponašanje i politiku Zorana Milanovića očigledno ne razumije ni Zoran Milanović sam. Uz dužno poštovanje da se radi o predsjedniku jedne regionalne velesile, on za sve što govori uglavnom nema nikakve ovlasti, već koristi tu retoriku za svoj slijedeći mandat. To je zloupotreba biračkog tijela kroz dizanje tenzija i emocija. Te podjele samo štete građanima Republike Hrvatske a i BIH. Prije svega onima hrvatskog podrijetla.

MONITOR: Svoju društvenu aktivnost ste započeli u metalskom sindikatu. Jedno vrijeme ste se bavili i povezivanjem njemačkih sa sindikatima iz našeg regiona. Dugogodišnji je utisak o nerazvijenosti i slabom uticaju sindikata u zemljama tranzicije. Kakva su Vaša iskustva?

JURATOVIĆ: Ekonomski uspjeh svake zemlje ovisi i o zadovoljnom  radništvu, zato treba socijalna sigurnost, dobro obrazovanje i, time, dobra primanja za rad. Dakle ekonomski uspjeh Njemačke je između ostalog izgrađen na temeljima tripartitnog odnosa: udruge poslodavaca, sindikata i politike. Drugim riječima, ako se interesi poslodavaca i radnika stave i u zakonske okvire za koje je odgovorna politika, onda se gradi mir, stabilnost i prosperitet privrede. Do te svijesti na Zapadnom Balkanu se dijelom došlo, ali nikada nije u praksu sprovedeno.

MONITOR: Zalažete se za proširenje EU i na Zapadni Balkan. Smatrate da samo solidarno ujedinjena EU može da igra značajnu ulogu u svijetu. Kako to postići?

JURATOVIĆ: Njemačka s 83 milijuna stanovnika je brojčano najveća  i privredno najjača članica EU, pa ipak je svjesna činjenice – kao četvrta ekonomska svjetska sila, da je samo patuljak pred Kinom, Amerikom, Rusijom. Zemlje koje sam nabrojao žele rješavati globalne izazove s pozicije moći, a to znači da nam ništa drugo ne preostaje nego stvoriti institucionalno jaku EU, koja će moći na istoj razini očiju s globalnim svjetskim silama tražiti rješenja za sigurnu budućnost.

Nazalost, prije svega zbog ponašanja takozvanih Višegradskih država koje ne žele institucionalno jaku EU i ne drže do demokratskih temelja EU već su samo zainteresirani za ekonomski i financijski profit, EU je preslaba. Zato se osobno zalažem za Sjedinjene države Europe, koje bi institucionalno ojačale, i na taj način se mogle suočiti sa globalnim izazovima. Meni je jasno da je to nemoguće sa 27 članica ali je moguće da se sa par zemalja krene naprijed, dok bi se ostale, jedna za drugom, pridruživale. Na kraju krajeva, i Europska unija nije počela od 27 već od 12 članica.

 

Crnoj Gori treba vlada nacionalnog jedinstva

MONITOR: I Crna Gora je Vaša „sfera“. Kako ocjenjujete domete nove vlasti, vladu premijera Zdravka Krivokapića?

JURATOVIĆ: Gospodin Zdravko Krivokapić očigledno nema samo problem s Milom Đukanovićem već i sa svojim partnerima. On je sebi dozvolio da se Vlada instrumentalizira za podjele društva, što Milu Đukanoviću ide u prilog.  Političke strukture i sam konstrukt crnogorske vlade, koji je postao ovisan o vjerskim zajednicama, je osuđen na propast. Nažalost, i za Crnu Goru postoji opasnost koja nije zaobišla niti jednu državu bivše Jugoslavije. Crna Gora treba hitno vladu nacionalnog jedinstva ako želi spriječiti građanski rat, koji joj stoji pred vratima. Očigledno je da Srbija traži novi obračun na tlu bivše Jugoslavije, koji će ih nažalost odvesti u katarzu koju je doživjela Hitlerova Njemačka.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo