Povežite se sa nama

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, ČLAN SPOLJNOPOLITIČKOG ODBORA BUNDESTAGA: Na Zapadnom Balkanu je poražavajuće stanje demokratije i funkcionalnosti državnih institucija

Objavljeno prije

na

Političke strukture Zapadnog Balkana – s iznimkom Sjeverne Makedonije, govore o evroatlantskim integracijama a sve čine da do toga nikada ne dođe. Istini za volju, krivi su i činovnici evroatlantskih institucija koji umjesto da sprovode temeljna načela na kojima leže zemlje iz kojih potiču, trguju s demokratskim vrijednostima i stvaraju sustav stabilokratije. To odgovora onima koji su Zapadni Balkan doveli u situaciju u kojoj se nalazi

 

MONITOR: Vaša stranka SPD, poslije više godina, u prilici je da bude okosnica nove vlasti, a prethodnih 12 godina bila je u koaliciji sa CDU/CSU. Poslanik u Bundestagu ste od 2005. godine. Kako ocjenjujete sve te godine koje su socijaldemokrate provele pod nacionalnim vođstvom Angele Merkel?

JURATOVIĆ: Dvanaest godina velike koalicije pod kancelarkom Angelom Merkel, koja je se morala držati koalicijskog sporazuma i time ostavila utisak da je socijaldemokratizirala kršćanske demokrate koji su konzervativni, je na kraju dovelo do toga da je kršćansko-demokratska unija poslije nje izgubila svako povjerenje da može voditi Njemačku, koja je na putu u jedno novo društvo kako u Njemačkoj tako i u cjelokupnoj Europi.

Biračko tijelo Njemačke je shvatilo da je upravo zahvaljujući Socijaldemokratskoj partiji Njemačke u koaliciji, i prije svega ministrima iz reda socijaldemokrata kao sto je to Olaf Šolc koji je u financijskoj krizi 2008-2009. godine kao ministar za rad i socijalnu skrb spasio privredu Njemačke, pa sve do zadnje krize gdje je kao ministar za financije i vicekancelar savršeno preveo njemačko društvo kroz epidemiološku krizu u Njemačkoj. Dakle gospođa Merkel je bila samo kapetan na palubi dok su socijaldemokrati sve ovo vrijeme gledali da mašine njemačkog broda savršeno rade.

MONITOR: Iako je moguće da Merkelova na mjestu kancelarke uđe i u 2022. godinu, da li je na vidiku nova vlada i novi kancelar/kancelarka? Koliko je izvjesno da više neće biti saveza socijaldemokrata i konzervativaca?

JURATOVIĆ: Angela Merkel je prije četiri godine  donijela odluku da je to njen zadnji mandat i time barem na njemačkoj političkoj sceni je to odluka od koje nema više povratka. A sto se tiče koalicije sa konzervativnima, ona je za sada nemoguća jer javno mijenje tu koaliciju ne želi. Javnost želi, gotovo dvotrećinskom većinom, Olafa Šolca za kancelara i koaliciju od tri pobjedničke stranke – socijaldemokrati, zeleni i liberali, takozvanu „semofor koaliciju“.

MONITOR:  Očekuje se da pobjeda Olafa Šolca, koji je predvodio SPD, i odličan rezultat Zelenih Analene Berbok dovedu i do „ozelenjavanja“ njemačke spoljne politike. Ovdje, na Zapadnom Balkanu, postoje očekivanja građanskih partija i liberalne javnosti, da će nova njemačka vlada insistirati na socijal-liberalnim vrijednostima i u svojoj politici prema ovom dijelu Evrope?

JURATOVIĆ: U svakom slučaju će se Njemačka držati ciljeva koji su postavljeni odlukom Pariškog sporazuma, odnosno upravo sada se učvršćuju kroz samit u Glazgovu. To znači, da je Njemačka pod vođstvom Olafa Šolca zadala zadatak da će svoju privredu orijentirati prema tim klimatološkim ciljevima i s time sprovesti transformaciju privrede te digitalizaciju, a sveukupno će promijeniti i cjelokupno društvo. Za razliku od zelenih koji s pravom stišću pedalu za gas a liberali na kočnicu, socijaldemokrati će upravljati sustavom po pravilu „postignuti ekološke ciljeve sa socijalnom odgovornošću“. Dakle, na tom principu će se Njemačka kao najveća ekonomska sila Europe, zalagati da i Europa može te ciljeve pratiti jer smo svjesni da je sigurna budućnost Njemačke usko vezana zu sigurnu budućnost Europe. Ta će se  politika odraziti i na buduća kretanja na Zapadnom Balkanu koji navodno želi biti član EU.

MONITOR: Član ste Odbora za spoljne poslove u Bundestagu. Kako ocjenjujete sadašnju političku i društvenu dinamiku na Zapadnom Balkanu?

JURATOVIĆ: Na Zapadnom Balkanu po pitanju demokratizacije društva a posebno funkcionalnosti državnih institucija, situacija je poražavajuća. Svima  je jasno da političke strukture Zapadnog Balanka – s iznimkom Sjeverne Makedonije – govore o euroatlantskim integracijama, a sve čine da do toga nikada ne dođe. Istini za volju, nisu samo krive političke elite Zapadnog Balkana već i činovnici euroatlantskih institucija, koji umjesto da sprovode temeljna načela na kojima počivaju zemlje iz kojih potječu, oni trguju s demokratskim vrijednostima i stvaraju sustav stabilokracije. To odgovora upravo onima koji su Zapadni Balkan doveli u situaciju u kojoj se nalazi.

MONITOR: Ovih dana je u Savjetu bezbjednosti UN spriječeno izlaganje Visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita. U njemu je dominantna velika zabrinutost za mir. Kako gledate na sadašnju poziciju Šmita i na stanje koje je izazvala blokada državnih institucija na inicijativu Milorada Dodika?

JURATOVIĆ: Upravo je to dokaz za stanje koje sam opisao u prethodnom odgovoru. Međunarodna zajednica previše daje značaja pojedinim političkim figurama i samozvanim vođama nacionalnog spasa – a koji su uglavnom politički kriminalci s kojima predstavnici demokratskih zemalja ne bi smjeli upuštati se u trgovinu demokratskim vrijednostima. Dodik je samo patuljak i marioneta Rusa, kojeg koriste za priču oko podjele BIH. Kako bi zabavljali Ameriku dok se svjetska politika odvija u drugim ozbiljnim globalnim sferama. Nitko ne želi podjelu BIH u obliku Berlinskog zida a najmanje bi to trebalo biti u interesu Srba, Bošnjaka, Hrvata te ostalih u BIH, jer oni već decenijama plaćaju tu zabavu.

MONITOR: Rođeni ste i djetinjstvo proveli u Hrvatskoj. Već izvjesno vrijeme hrvatski predsjednik iz SDP-a Zoran Milanović, daje neobične izjave za jednog socijaldemokratu, kada je reč o odnosima prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema BiH. Da li je riječ o nastavku politike Franje Tuđmana, kako to tvrdi Ivo Komšić?

JURATOVIĆ: Ponašanje i politiku Zorana Milanovića očigledno ne razumije ni Zoran Milanović sam. Uz dužno poštovanje da se radi o predsjedniku jedne regionalne velesile, on za sve što govori uglavnom nema nikakve ovlasti, već koristi tu retoriku za svoj slijedeći mandat. To je zloupotreba biračkog tijela kroz dizanje tenzija i emocija. Te podjele samo štete građanima Republike Hrvatske a i BIH. Prije svega onima hrvatskog podrijetla.

MONITOR: Svoju društvenu aktivnost ste započeli u metalskom sindikatu. Jedno vrijeme ste se bavili i povezivanjem njemačkih sa sindikatima iz našeg regiona. Dugogodišnji je utisak o nerazvijenosti i slabom uticaju sindikata u zemljama tranzicije. Kakva su Vaša iskustva?

JURATOVIĆ: Ekonomski uspjeh svake zemlje ovisi i o zadovoljnom  radništvu, zato treba socijalna sigurnost, dobro obrazovanje i, time, dobra primanja za rad. Dakle ekonomski uspjeh Njemačke je između ostalog izgrađen na temeljima tripartitnog odnosa: udruge poslodavaca, sindikata i politike. Drugim riječima, ako se interesi poslodavaca i radnika stave i u zakonske okvire za koje je odgovorna politika, onda se gradi mir, stabilnost i prosperitet privrede. Do te svijesti na Zapadnom Balkanu se dijelom došlo, ali nikada nije u praksu sprovedeno.

MONITOR: Zalažete se za proširenje EU i na Zapadni Balkan. Smatrate da samo solidarno ujedinjena EU može da igra značajnu ulogu u svijetu. Kako to postići?

JURATOVIĆ: Njemačka s 83 milijuna stanovnika je brojčano najveća  i privredno najjača članica EU, pa ipak je svjesna činjenice – kao četvrta ekonomska svjetska sila, da je samo patuljak pred Kinom, Amerikom, Rusijom. Zemlje koje sam nabrojao žele rješavati globalne izazove s pozicije moći, a to znači da nam ništa drugo ne preostaje nego stvoriti institucionalno jaku EU, koja će moći na istoj razini očiju s globalnim svjetskim silama tražiti rješenja za sigurnu budućnost.

Nazalost, prije svega zbog ponašanja takozvanih Višegradskih država koje ne žele institucionalno jaku EU i ne drže do demokratskih temelja EU već su samo zainteresirani za ekonomski i financijski profit, EU je preslaba. Zato se osobno zalažem za Sjedinjene države Europe, koje bi institucionalno ojačale, i na taj način se mogle suočiti sa globalnim izazovima. Meni je jasno da je to nemoguće sa 27 članica ali je moguće da se sa par zemalja krene naprijed, dok bi se ostale, jedna za drugom, pridruživale. Na kraju krajeva, i Europska unija nije počela od 27 već od 12 članica.

 

Crnoj Gori treba vlada nacionalnog jedinstva

MONITOR: I Crna Gora je Vaša „sfera“. Kako ocjenjujete domete nove vlasti, vladu premijera Zdravka Krivokapića?

JURATOVIĆ: Gospodin Zdravko Krivokapić očigledno nema samo problem s Milom Đukanovićem već i sa svojim partnerima. On je sebi dozvolio da se Vlada instrumentalizira za podjele društva, što Milu Đukanoviću ide u prilog.  Političke strukture i sam konstrukt crnogorske vlade, koji je postao ovisan o vjerskim zajednicama, je osuđen na propast. Nažalost, i za Crnu Goru postoji opasnost koja nije zaobišla niti jednu državu bivše Jugoslavije. Crna Gora treba hitno vladu nacionalnog jedinstva ako želi spriječiti građanski rat, koji joj stoji pred vratima. Očigledno je da Srbija traži novi obračun na tlu bivše Jugoslavije, koji će ih nažalost odvesti u katarzu koju je doživjela Hitlerova Njemačka.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo