Povežite se sa nama

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO SPREMA OPTUŽNICU PROTIV FILIPA KNEŽEVIĆA ZA POKUŠAJ UBISTVA OLIVERE LAKIĆ: Novi dokazi ili predstava za međunarodnu zajednicu

Objavljeno prije

na

U medijima se nekoliko dana uoči posjete specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan AN Gabrijela Eskobara, pojavila informacija da tužilaštvo ima nove dokaze o ranjavanju istraživačke novinarke. Vijest je objavljena nekoliko dana nakon što je Ambasada SAD u Podgorici saopštila da „još čekaju razrješenje ubistva Duška Jovanovića i napada na Oliveru Lakić“

 

Prošlo je tri i po godine otkad je istraživačka novinarka Vijesti Olivera Lakić 8. maja 2018. godine, u večernjim časovima, s leđa ranjena u nogu  ispred ulaza svoje zgrade. Iako je napad, sudeći po saopštenjima, uznemirio i alarmirao domaće i međunarodne institucije i uticajne nevladine organizacije, zbog ovog čina još niko nije završio ni pred sudom, niti u zatvoru.

Tužilaštvo je prvo krivično djelo kvalifikovalo kao pokušaj ubistva, da bi ga kasnije tužioci prekvalifikovali kao nanošenje teških tjelesnih povreda. U tom slučaju još nema optužnice, a postupak je označen tajnim. Krajem prošle godine Specijalno državno tužilaštvo iznijelo je osnovanu sumnju da je planirano i ubistvo Lakićeve. Ta institucija, međutim, veći dio godine ćuti, kada je riječ o ovom zločinu, a povremeno se trgne sa nekim novim dokazima. Tužilačko „trzanje“ se uvijek, slučajno ili ne, poklopi sa reakcijom ili posjetom američkih i evropskih zvaničnika, ili sa objavom Izvještaja o napretku Evropske komisije.

Podgoričko Više državno tužilaštvo i Uprava policije dva dana uoči posjete bivšeg evropskog komesara za proširenje i susjedsku politiku Johanesa Hana početkom 2019. godine saopštili su da je kriminalna grupa, koju je predvodio Filip Bešović, organizovala i izvršila napad na Oliveru Lakić. Han je više puta ponovio da očekuju rezultate i da tapkanje u mjestu u toj istrazi može dovesti u pitanje pregovore Crne Gore sa EU. Kao članovi Bešovićeve kriminalne grupe označeni su i Mario Milošević (1981), Goran Rakočević (1985), Dejan Vukašinović (1983), Luka Bulatović (1997), Mijailo Stojanović (1985), Filip Knežević (1989), Marinko Rajković (1991) i Sanja Božović (1981). Bešović je javno negirao ikakvu povezanost sa ovim slučajem.

U medijima se nedavno, nekoliko dana uoči zvanične posjete američkog specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara, pojavila informacija da tužilaštvo ima nove dokaze o ranjavanju istraživačke novinarke. Vijest je objavljena nekoliko dana nakon što je Ambasada SAD u Podgorici saopštila da „još čekaju razrješenje ubistva Duška Jovanovića i napada na Oliveru Lakić.“ Sjedinjene Američke Države su od početka veoma zainteresovane za rasvjetljavanje napada na crnogorsku novinarku, ali ne samo napada, već i brojnih afera o kojima je pisala Lakić.

Televizija Vijesti objavila je da će Specijalno državno tužilaštvo narednih dana podići optužnicu, u kojoj će, u stvari, Filip Knežević biti označen kao osoba koja je 2018. godine pucala u Lakićevu, a Bešović kao organizator. Pored Kneževića, na spisku optuženih navodno će se naći još: Goran Rakočević, Luka Bulatović, Filip Bešović i Vesko Bubanja.

„Osumnjičeni i organizator ove kriminalne grupe F.B. sa pojedinim članovima svoje grupe, dana 8. 5. 2018. godine je pratio oštećenu Oliveru Lakić od trenutka kada je izašla iz redakcije dnevnih novina Vijesti, do njenog stana koji se nalazi u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, kojom prilikom je sačekao da izađe iz vozila i krene prema ulazu zgrade, kako bi joj prišao i na podmukao način iz pištolja nepoznate marke nanio tešku tjelesnu povredu u predjelu desne noge“, kazao je tada Milovan Pavićević, rukovodilac Centra bezbjednosti Podgorica.

Skoro godinu kasnije Specijalno državno tužilatvo saopštilo je da kriminalna grupa nije planirala da se zaustavi samo na ranjavanju novinarke, već je planirala njeno ubistvo. Članovi ove organizacije su i iz zatvora nastavili da djeluju i podstrekavali ostale članove da prilikom izlaska ubiju Lakićevu.

„Njihov motiv je je, prema dokazima tužilaštva, sprečavanje novinarke da istražuje kriminalne organizacije na teritoriji Crne Gore i njihove veze sa kriminalnim grupama iz regiona“, naveo je krajem 2020. godine specijalni tužilac Saša Čađenović.

Istakao je da su prikupljanjem informacija i brzim djelovanjem uspjeli da spriječe ovo ubistvo. Ove infromacije saopštene su na pres konferenciji nedugo nakon veoma negativnog izvještaja Evropske komisije, u kojem je navedeno da u istrazi napada na Oliveru Lakić nije bilo napretka.

U razrješenju ovog slučaja navodno je presudno pomogao iskaz svjedoka saradnika Bajrama Piste, koji je tužiocima ispričao da su mu osumnjučeni za ubistvo novinarke nudili 200.000 eura, jer je „vidjela neku svesku”. Prema tom iskazu Vesko Bubanja u zatvoru je Pisti ispričao kako je Olivera Lakić „vidjela nešto što nije trebala” zbog čega je počeo da je prati kuda se kreće, fotografiše, i sve šalje, takođe osumnjičenom, Filipu Kneževiću. Vesko Bubanja je, pored toga, svjedoku saradniku kazao da je Filip Bešović bio šofer, da su pratili Oliveru Lakić i da je javio Filipu Kneževiću vrijeme i momenat kada se ukazala prilika da je sama i da može nesmetano da joj se priđe… Nakon čega je Filip Knežević prišao otpozadi Oliveri Lakić i pucao joj u nogu. Bubanja je, navodno, u razgovoru svjedoku saradniku Pisti, rekao i da je Knežević tom prilikom pucao iz pištolja koji ne izbacuje čaure napolje.

Lakićeva je od februara 2011. meta uznemiravanja i prijetnji, a kasnije i fizičkog napada. Prijetnje i napadi počeli su nakon serije njenih tekstova o fabrici duvana Tara u Mojkovcu i švercu cigareta. Olivera Lakić je dobitnica Međunarodne nagrada hrabra žena (International Women of Courage Award) koju dodjeljuje američki Stejt dipartment.

 

Oliveri Lakić nije omogućeno da učestvuje u predmetu

Prema nezvaničnim informacijama Monitora, od decembra prošle godine Olivera Lakić i njen pravni zastupnik nijesu prisustvovali nijednoj krivično-procesnoj radnji koju je sprovelo tužilaštvo u tom predmetu. Specijalno državno tužilaštvo ih nije obavijestilo o radnjama koje su preduzimali, iako su bili dužni da to učine.

To je u svom izvještaju krajem oktobra saopštila i Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija. Komisija je zaključila da u slučaju napada na Lakićevu Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nisu Komisiji dostavljali „kompletnu/nikakvu dokumentaciju“ u vrijeme kada je slučaj bio u njihovoj nadležnosti, a da SDT od 23. decembra prošle godine nije saslušalo oštećenu Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

„Spisi predmeta se ne dostavljaju Komisiji ni u drugom slučaju podstrekavanja na ubistvo Lakić iz maja 2020. godine, iako članovi Komisije imaju pravo na pristup podacima najstrože tajnosti“, navodi se u izvještaju.

Komisija je preporučila da Vrhovno državno tužilaštvo da obavezujuće uputstvo SDT-u da Komisiji dostavi bez odlaganja spise predmeta u oba slučaja, kako bi mogli obaviti zadatke iz svoje nadležnosti, kao i da zatraži detaljnu informaciju od Specijalnog i Višeg državnog tužilaštva u Podgorici u predmetu formiranom povodom napada na Lakić iz 2018. godine, i o istom informiše Komisiju, jer ta istraga traje više od 30 mjeseci, imajući u vidu da su policija i tužilaštvo 19. februara 2019. godine tvrdili da je slučaj rasvijetljen.

 

Uviđaj obavljen traljavo

Komisija je godinu dana nakon ranjavanja novinarke, na osnovu dokumentacije koju im je Olivera Lakić dostavila, ukazala na površnost istrage. Zaključila je da ne postoji trag da je saslušana ijedna osoba o kojima je novinarka pisala, a koju je u svom iskazu pred tužiocem pomenula.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je (viša) tužiteljka (Suzana) Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja 2018. godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, istakli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što „stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u Zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Olivere Lakić.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo