Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA I DALJE REKORDER PO BROJU SLUŽBENIH AUTOMOBILA: Od taksija do ,,simbola bahatosti”

Objavljeno prije

na

Nova vlast je najavljivala da će odlučno raskrstiti sa praksom luksuza i bahatosti njihovih prethodnika. Godinu dana kasnije broj službenih automobila je neznatno smanjen, a funkcioneri i dalje besplatno drumuju u limuzinama

 

U nadahnutim govorima prije i nakon izborne pobjede sadašnjih vlastodržaca jedna od nezaobilaznih stavki je bila obećanje da će raskrstiti sa luksuzom korištenja službenih automobila. Tim ,,simbolom bahatosti” bivše vlasti, kako su govorili. Da najavi dolazak novog doba, skrušenosti, premijer Zdravko Krivokapić je na posao došao taksijem. Samo prvi radni dan.

Nakon više od godinu vladanja, nova vlast nije ispunila predizborno obećanje. Podsjetimo premijer Krivokapić je precizirao da će se značajno smanjiti broj službenih automobila a da će dva najskuplja majbaha biti prodata i tim novcem pomoći socijalno ugroženom stanovništvu. Limuzine još nijesu prodate – predsjednik države Milo Đukanović odbija da vrati svoju, a nova Vlada je majbah bivšeg premijera Duška Markovića procijenila na 456.933 eura. Najavljene aukcije nijesu uspjele jer Vladina komisija nije završila kompletnu proceduru. A u međuvremenu majbah je iskorišten da se u njemu provoza patrijarh srpski Porfirije prilikom njegove septembarske posjete Crnoj Gori.

Nova vlast je od bivše naslijedila 4.573 službena automobila. Za godinu od preuzimanja vlasti i ,,reformi” voznog parka sadašnje stanje je 4.273 službena automobila. Automobila sa registracijama MN i CG na kraju mandata bivše vlasti bilo je 3.311, sada je 3.113, povećao se  broj neprimjetnih službenih vozila, onih koji imaju civilne oznake sa 986 na 998.

Da je Vlada planirala da  odličnicima mijenja navike, jasno je i uvidom u budžet. Naime, prošla Vlada je u budžetu za 2020. na rashode na gorivo planirala 10 miliona eura, nova se budžetom za 2021. opredijelila za 7,8 miliona eura.

Monitor je više puta pisao da je Crna Gora regionalni, ali i evropski lider po broju službenih automobila po glavi funkcionera. Tu se ništa nije bitnije promijenilo. Nama i dalje kao bajke zvuče informacije da razvijene višemilionske evropske zemlje imaju ispod 100 službenih automobila.

Pored neispunjenog obećanja, problematičan je i nastavak stare prakse korištenja službenih automobila u neslužbene svrhe. Krajem prošle godine javnost je saznala da je u kasnim večernjim satima službeno vozilo Ministarstva odbrane udarilo u stub javne rasvjete.

Na Bogetićima, 8. aprila, tokom antivladinog protesta i blokade magistrale prema Podgorici, službeno vozilo prošlo je kroz okupljene građane i u prisustvu službenika policije podiglo na haubu dvije osobe koje su nakon toga pale na asfalt. Prilikom incidenta nije bilo teže povrijeđenih, a u samom vozilu je bila kćerka premijera Krivokapića.

U nedjelju 2. maja oko 20 sati u Podgorici je došlo do saobraćajnog udesa u kojem je učestvovalo Vladino vozilo a u kome je bio sekretar Vlade Nikola Kandić. Policija nije precizirala kako je do udesa došlo, da li je zamjenik generalnog bio vozač ili suvozač, niti da li je bio pozitivan na alkotest. Pojedini mediji objavili su da je Vladino vozilo prošlo kroz crveno svjetlo na semaforu i upaljenim rotacionim svjetlom, te udarilo u automobil  koji se zatekao u raskrsnici. Na pitanje kako je došlo do udesa službenog automobila uveče, za vrijeme nedelje i vaskršnjih praznika iz Vlade su odgovorili da sekretar ima pravo stalno da koristi službeno vozilo, zbog prirode posla!

Brojne kontraverze koje su pratile ovaj slučaj podstaklo je i saopoštenje MUP-a u kome navode da su na Vladinom mercedesu koji je učestvovao u saobraćnoj nesreći tri puta mijenjane tablice.

Iz DPS-a, čija je posljednja Vlada za svoj četvorogodišnji mandat uvećala vozni park za čak 852 vozila, nasljednicima vlasti su zamjerali da mijenjaju tablice na vozilima i skidaju službene ne bi li mogli da državna vozila koriste u privatne svrhe. Pitali su iz DPS-a premijera Krivokapića po kojem osnovu njegovi ukućani koriste službena vozila Vlade tokom privatnih posjeta inostranstvu.

I u novoj vladajućoj većini prilikom čestih čarki poteže se pitanje službenih automobila. Tako su Demokrate u julu, u nekoj od međusobnih optužbi, pozvali funkcionere Demokratskog fronta  da vrate službene automobile i više od 200 funkcija koje su dobili od ,,mrske, izdajničke Vlade”. ,,Ako ste zaista principijelni, kažite vašim brojnim funkcionerima u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti da vrate službene automobile, da odbiju troškove telefona, da odbiju dnevnice, da ne refundiraju troškove puta, da ne refundiraju troškove goriva”, poručile su Demokrate kolegama iz DF-a. Istakli su i da njihov lider Aleksa Bečić ,,kao predsjednik Skupštine, pored toga što nije uzeo nijednu dnevnicu, ne koristi ni pravo na službeni telefon. Takođe, nije nijednom koristio državne vile na primorju koje pominjete na šta ima pravo”. Srećom svađe se brzo utišaju, a pravo na luksuz ostaje.

Kada je nakon izborne pobjede Monitor pravio sličan članak iz vladajućih partija su najavili da će nakon što se utvrdi višak službenih automobila oni biti prodati na tenderu i novac vraćen u budžet. Sličnu volju je imala prošla Vlada Duška Markovića. Oni su u okviru trećeg paketa mjera zbog pandemije, u julu prošle godine, najavili smanjenje voznog parka u javnoj administraciji, broja osoba koje imaju pravo na službeno vozilo i prodaju dijela voznog parka. Ne ispuni se ni jedno ni drugo obećanje. Tako – do neke nove vlasti.

 

Spisak službenih vozila

Prema podacima MUP-a, koje je Monitor dobio, u svojini države registrovano je 4.273 vozila (autobus 75, kombi 42, motocikl 186, traktor, priključno, radno 382, specijalno putničko 187, specijalno teretno 118, teretno 470, putničko 2.813). Prošle godine bilo je 4.573, a 2019 – 4.380 vozila. Iz MUP-a napominju da ,,službenu evidenciju korišćenja vozila vodi svaki organ koji ih koristi, koji ima podatke ko koristi vozilo, o zaduženju i razduženju vozila, utrošku goriva i drugo”.

MUP evidenciju vodi po starim imenima ministarstava i ona glasi ovako: Ministarstvo ekonomije 5; Ministarstvo finansija 13; Ministarstvo javne uprave 6; Ministarstvo kulture 3; Ministarstvo odbrane 77; Ministarstvo održivog razvoja i turizma 26; Ministarstvo poljoprivrede 71; Ministarstvo pravde 7; Ministarstvo prosvjete 11; Ministarstvo rada i socijalnog staranja 5; Ministarstvo saobraćaja i pomorstva 19; Ministarstvo sporta 5; Ministarstvo unutrašnjih poslova 270; Ministarstvo vanjskih poslova 9; Ministarstvo zdravlja 6.

Od opština najbrojniji je vozni park Glavnog grada 139, slijedi Budva sa 33 službena vozila, Tivat 30, Pljevlja 23, Bijelo Polje 22, Nikšić, Berane  i Ulcinj po 21, Prijestonica Cetinje 20, Opština Plužine 12, Mojkovac i Žabljak po 10, Šavnik 7, Petnjica, Plav i Andrijevica po 6, Rožaje 4,  Danilovgrad 3 i Opština Plužine jedan službeni automobil.

Ostali: Putevi 28; Skupština 27; Poreska uprava 17; Pošta 205; Agencija za nacionalnu bezbjednost 107; Centralna banka 11; Državni protokol 9; Glavni grad 139; Institut za javno zdravlje 15; Institut za razvoj i istraživanja u oblasti zaštite na radu 12; JP Nacionalni parkovi 20; JP RTCG 34; Nacionalna turistička organizacija 5; Univerzitet CG 24; Uprava carina 54; Uprava javnih radova 7; Uprava policije 375; Uprava pomorske sigurnosti 17; Uprava za bezbjednost hrane 30; Uprava za imovinu 17; Uprava za inspekcijske poslove 94; Uprava za izvršenje krivičnih sankcija 35; Uprava za kadrove 3; Uprava za nekretnine 8; Uprava za saobraćaj 13; Uprava za šume 46; Ustavni sud 9; Vlada 19  i drugi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo