Povežite se sa nama

OKO NAS

SVA NAŠA PRISLUŠKIVANJA: Jaguar koga je pojela maca

Objavljeno prije

na

Petnaest godina traju spekulacije o sudbini prislušnog sistema nekadašnje JNA koji je, nakon osamostaljenja Crne Gore, ostao u kasarni Masline. Dok se jedni pitaju u čijim je rukama sistem koji može da prati pet hiljada telefonskih razgovora u minuti sa daljine i do sto kilometara, drugi tvrde da on ovdje nikada nije bio

 

Nedavni pronalazak prislušnih uređaja u kancelarijama specijalnog državnog tužioca, podsjetio nas je nekih davnošnjih afera sa sličnom tematikom. Koje, za razliku od posljednje, nijesu ni blizu raspleta.

Prvoosumnjičeni u najnovijoj aferi, bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić priznao je na saslušanju u SDT-u da su prislušni uređaji postavljeni u njegovo vrijeme i navodno ispričao ,,više nego što se od njega tražilo” – kada je uređaj postavljen, ko je prisluškivao i kod koga je išao snimljeni materijal.

Sve to se događalo u vrijeme kada je nekadašnji šef crnogorske kontraobavještajne službe ANB Luka Bulatović (najvjerovatnije – službene potvrde još nema) izvršio samoubistvo, ostavljajući poruku da ,,nije znao mnoge stvari koje je morao da zna”. Zato se ispituje eventualna povezanost slučaja prisluškivanja sa samoubistvom visokorangiranog agenta ANB-a.

O nekim drugim aferama znamo mnogo manje. Nakon prošlogodišnje smjene vlasti i preuzimanja bezbjednosnog sistema iz ruku Demokratske partije socijalsita, spekuliše se da bi sitem za prisluškivanje jaguar sada mogao biti u rukama paralelnih bezbjednosnih struktura koje pokušava da uspostavi DPS.

Jaguar je svojevremeno bio u posjedu bivše vojske državne zajednice Srbije i Crne Gore. Koristio ga je, navodno, Peti vojno-obavještajni centar sa sjedištem u Podgorici. Od kada je postavljeno pitanje njegovog nestanka, iz tadašnjih vladajućih krugova se pokušavala relativizovati njegova vrijednost i upotrebljivost zbog navodne zastarjelosti.

Naši izvori, dobro upućeni u tehnike i tehnologije prisluškivanja, tvrde da je jaguar, koliko kod da se pojavilo novih generacija prislušnih uređaja, još uvijek prisutan na svjetskom tržištu. Interesantna je činjenica da je  njegovu fotografiju nemoguće  pronaći na zvaničnom sajtu britanske vojske, i ako je jaguar britanski proizvod.

Tačno je da se pojavilo mnogo novih uređaja koji su savremeniji, ali sama činjenica da se od javnosti čuva njegova fotografija, govori u prilog tome da se on još uvijek traži i prodaje na svjetskom tržištu, naročito na Bliskom istoku, navodi naš dobro upućeni sagovornik insistirajući na anonimnosti.

Anonimnost je tražio i nekadašnji rukovodilac iz oblasti obavještajnog rada iz tog perioda. On, međutim, tvrdi da ,,nikavog sistema za prisluškivanje nije bilo u obavještajnom sektoru” i da jaguar nikada nije bio u posjedu obavještajnog sektora. ,,Dok sam ja bio tamo i dok sam se pitao, nikakav prislušni uređaj u obavještajnom sektoru nije postojao. To je najobičniji spin. Laž koja služi za ispiranje usta  neuke sredine po pitanju obavještajnog rada. A vi istražite bezbjednosni sektor”, upućuje nas naš sagovornik. Uz konstataciju da ljudi često, u neznanju, miješaju obavještajni i bezbjednosni sektor.

General u penziji Blagoje Grahovac objašnjava, sa druge strane, da je jaguar borbeno sredstvo i da treba postaviti pitanje kome je i kada predato. On je ubijeđen da je jaguar ne samo postojao, već da nikada nije izašao iz Crne Gore, odnosno da je i sada u upotrebi. ,,U određenim krugovima DPS je oduvijek radio po modelu Miloševićevog paralelnog sistema. Ta vlast koja je trebalo da čuva državu je pravila paralelni sistem, paralelnu državu”, komentariše Grahovac za Monitor.

Jaguar je u Crnu Goru stigao iz Hrvatske početkom ratnih dešavanja devedesetih godina i raspada nekadašnje Jugoslovenske narodne armije. Sa povlačenjem jugoslovenske vojske iz zapadnih republika SFRJ-a donešen je u Podgoricu i smješten u komandi korpusa, u kasarni Masline. Na ovom mjestu je bio sve do referenduma o nezavisnosti. Neposredno poslije toga je nestao, a Vojska Crne Gore negirala je da ga je našla kada je naslijedila kasarnu.

Naši sagovornici upućeni u službe bezbjednosti smatraju da u to vrijeme nije bilo mnogo takvih sistema za prisluškivanje, i da ga nijesu posjedovale ni neke poznate policijske ili vojne formacije. Prislušni sitem jaguar može da prati pet hiljada telefonskih razgovora u minuti sa daljine i do sto kilometara. Sa njim se može slušati sva žična i bežična telefonska komunikacija, radijske veze i sistemi. Taj prislušni uređaj može da locira lice koje je predmet praćenja u krugu od pet metara. Njegova prednost, u odnosu na novije i komplikovanije sisteme, u tome je što je veličine putne torbe i što može da se izmješta vrlo lako, pa je zgodan za teren, a pri tome radi na baterije. Ovaj sistem za prisluškivanje može, takođe, da sluša radio sisteme i radio stanice.

„Mi možemo samo da nagađamo šta se dogodilo sa jaguarom koji je bio u Podgorici. Uz njegovu upotrebu, nema te osobe koja ne može biti predmet praćenja. Protiv njega jednostavno nema zaštite“,  kaže stručnjak s početka ovog teksta. A afera prisluškivanja u Crnoj Gori ima na pretek, skoro koliko privatizacionih. I sve su, manje-više, ostale bez valjanog epiloga.

Prisjećanje možemo započeti aferom listing iz koje je javnost saznala da su na telefonskoj vezi bili tada odbjegli narkobos Darko Šarić, tadašnji ministar finansija Igor Lukiš, kao i ministar vanjskih poslova Milan Roćen. Oni su tvrdili da su navodni listinzi falksifikat. I na toime se završilo. Nastavljeno je sa snimcima razgovora jednog od šefova balkanske narko-mafije Nasera Keljmendija sa visokopozicioniranim političarima i službencima crnogorske ANB. Međutim, pravi šok je izazvala afera praćenja i prisluškivanja stranih diplomata, posebno iz zemalja članica NATO-a.

Kao prva žrtva tih afera pao je tadašnji šef ANB-a Vladan Joković, a potom je njegov nasljendik Boro Vučinić smijenio Lidiju Mijović sa funkcije šefa Uprave za međunarodnu saradnju i specijalnog savjetnika za evropske integracije.

Zatim su na vidjelo izbile afere prisluškivanja novinara Dana, nastavljene su smjene,  ali se afere prisluškivanja do danas nižu jedna za drugom. Početkom ove godine otkriveno je da je ANB nezakonito prilsuškivala opozicione političare, sveštenike SPC-a, nezavisne inteletualce i novinare, zbog čega se danas sudi (bez prisustva javnosti) smijenjenom direktoru ANB-a Dejanu Peruničiću i nekolicini njegovih saradnika.

Minulog vikenda, stigle su tvrdnje lidera Demokratskog fronta da je Agencija za nacionalnu bezbjednost u periodu od petog do sedmog jula 2020. godine, neposredno prije prošlogodišnjih parlmentarnih izbora, ozvučila čitav Hotel Palas u Petrovcu kako bi prisluškivala 278 anketara, aktivista, poslanika i funkcionera DF-a koji su bili na seminaru. Milan Knežević je kazao da je dio tih snimaka objavljivan na, preko noći ugašenom, portalu Udar, za koji je rekao da je bio napravljen za obračun sa DF-om. Neki mediji su prenijeli da se navodno u jednoj od brojnih video poruka koje je ostavio dugogodišnji visoki funkcioner ANB-a Luka Bulatović, koji je nedavno izvršio samoubistvo (zvanično ta informacija još nije potvrđena), pominje i ovo prisluškivanje.

Zbog svega ovoga, ali i mnogo čega drugog što ne znamo ili ćemo možda tek saznati, iznova je aktuelno pitanje  ko nas i za čiji račun sluša preko jaguara. Pouzdanog odgovora kod koga je bio i gdje je sada nema ni poslije deceniju i po od kada mu se misteriozno izgubio trag.

                                                                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

CRNA GORA I IZBJEGLICE IZ AVGANISTANA: ,,Promišljeni pristup” umjesto solidarnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odbila mogućnost, makar privremenog, prijema izbjeglica iz Avganistana, Vlada Zdravka Krivokapića formirala je radnu grupu sa zadatkom da još jednom razmotri to ,,kompleksno pitanje”. Humanitarne organizacije, u međuvremenu, apeluju da se pomogne ljudima koji čekaju evakuaciju. Jer ih čeka egzekucija

 

Hosein M. je jedan od onih Avganistanaca, koji su nakon što su talibani ponovo osvojili vlast u toj zemlji, pokušao da se domogne Zapadne Evrope.

Na tom putu jedno vrijeme je proveo u Crnoj Gori. Sedam dana je bio u kampu na Božaju, a onda je zajedno sa još jednim mladićem pokušao da se domogne Italije gdje ga je čekala porodica. Prije pada Vlade u Kabulu bio je vojnik, a onda se standardnom rutom preko Pakistana, Irana, Turske, Grčke i Albanije dokopao Crne Gore.

Da dođemo do priča o sudbini Avganistanaca koji bježe od Talibana pomogla nam je Meliha Murić. Pošto govori arapski jezik, nju je NVO Građanska alijansa angažovala da pomogne migrantima dok borave u Crnoj Gori. Kaže nam da je neke od njih srela u kampu, neke na autobuskoj stanici u Podgorici. U posljednje vrijeme, prema zvaničnim informacijama MUP-a, mnogi od migranata koriste autobuski prevoz da bi stigli do Pljevalja, odakle pokušavaju da pređu granicu sa BiH i nastave dalje prema Hrvatskoj i Zapadnoj Evropi.

Slična je sudbina i Omera L., koji je takođe bio avganistanski vojnik, ranjen u borbama sa Talibanima. Često plače jer je tamo ostavio porodicu, braću i sestre. Sestra mu ima samo 14 godina i plaši se da će je odvesti talibani. Boravio je nekoliko dana u kampu u Spužu. Pokušaće da se domogne Njemačke.

Svaka priča, teška za sebe. Mushagan L. je završila fakultet u Avganistanu. Magistrirala je u Indiji. U svojoj je zemlji radila u Ministartsvu obrazovanja, na socijalnoj inkluziji omladine. Morala je da napusti Avganistan, jer su je talibani tražili. Našla se na njihovom spisku za odstrel jer je gostovala na televiziji, a njeni su ,,stavovi bili suprotni vrijednostima” koje baštini nova vlast u toj zemlji. U Avganistanu su joj ostali roditelji. Jako je uplašena za njihovu sudbinu.

Kaže da je imala dosta problema na putu do Crne Gore, posebno od policije u Grčkoj. Ispričala je da je u Crnoj Gori naišla na gostoljubive ljude. Nada se da će se jednog dana vratiti, da kao turistikinja detaljnije obiđe našu zemlju. Njena priželjkivana destinacija je Njemačka.

Dok veliki broj Avganistanaca iščekuje evakuaciju na Zapad u smrtnom strahu od osvete talibana, Vlada u Podgorici, koja je na početku humanitarne krize rekla da ,,za sada neće primati” izbjeglice, nedavno je formirala radno tijelo koje bi trebalo da procijeni da li je i Crna Gora, nakon Albanije, Kosova i Sjeverne Makedonije, sada ipak spremna da prihvati jedan broj izbjeglica.

Iz Vlade su saopštili da se to što još nijesu donijeli konačnu odluku ne može okarakterisati kao oklijevanje, već da prihvat izbjeglica iz Avganistana predstavlja kompeksno pitanje koje zahtijeva ,,promišljen međuresorni pristup”. Tvrde da je ključno pitanje da li Crna Gora ima kapacitet za zbrinjavanje izbjeglica iz Avganistana, kao i da Vlada ne donosi ishitrene odluke i ne daje neutemeljena obećanja.

Vesna RAJKOVIĆ-NENADIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE – PODSTICAJ PRIRODNOG PRIRAŠTAJA: Bez rezultata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema statističkim podacima, u opštini Berane opada broj novorođene djece – ne prelazi više od 300 na godišnjem nivou. Škole iz godine u godinu upisuju sve manje đaka. Iako lokalne vlasti preduzimaju određene mjere, one za sada ne daju rezultate

 

Opština Berane pripremila je za prvu narednu sjednicu lokalnog parlamenta odluku o utvrđivanju naknade za novorođenu djecu na području opštine Berane, što bi se moglo realizovati već kada ovaj broj Monitora bude na kisocima.

Prema toj odluci Opština Berane će u narednom periodu za svako novorođeno dijete isplaćivati jednokratnu pomoć od stotinu eura. To je samo jedan od pokušaja koji se čini u ovoj sjevernoj opštini ne bi li se zaustavili negativni trendovi prirodnog priraštaja.

„Pravo na naknadu za svako novorođeno dijete ima jedan od roditelja, usvojilac, staralac ili hranitelj koji ima prijavljeno prebivalište u posljednjoj godini dana ili odobreno stalno nastanjenje na teritoriji opštine Berane, pod uslovom da to pravo nije ostvario u nekoj drugoj opštini na teritoriji Crne Gore” – navodi se u predlogu odluke.

Objašnjava se da roditelji koji već ostvaruju pravo na naknadu za novorođeno treće, četvrto, peto ili šesto dijete, u skladu sa Odlukom o socijalnim davanjima, ne mogu ostvariti pravo na naknadu predviđenu ovom odlukom.

Predsjednik opštine Tihomir Bogavac ističe da se ovom odlukom želi dati podsticaj podizanju nataliteta i zaustavljanju sve izraženije migracije stanovništva. On naglašava da je trend iseljavanja mladih ljudi sa područja beranske opštine poprimio zabrinjavajući karakter i da se moraju iznalaziti rješenja koja će bar donekle popraviti demografsku sliku.

„Broj stanovnika u beranskoj opštini se znatno smanjio u odnosu na neka ranija vremena. U našim školama je sve manje učenika. Suočeni sa takvim problemom, u nizu stimulativnih mjera, pripremili smo i ovu odluku na osnovu koje će se iz opštinske kase za svako novorođeno dijete isplaćivati jednokratna pomoć od po 100 eura. Na taj način želimo da pomognemo bračne parove i da stimulišemo mlade ljude da stvaraju porodice” – naglašava Bogavac.

On podsjeća da je Opština Berane prije nekoliko godina donijela odluku po kojoj lokalna uprava majkama sa sela koje rode troje i više djece opredjeljeljuje jednokratnu pomoć od po 300 eura.

Podsjetio je, takođe, da je ova Opština proteklih godina svim osnovcima obezbjeđivala besplatne udžbenike, što je tada bio pionirski poduhvat u Crnoj Gori, kao i da, između ostalog, redovno stipendira najbolje studente.

„Odluke koje smo donosili potvrđuju da je Opština Berane primjer kako se vodi briga o najmlađoj populaciji i potrebama njihovih roditelja” – kaže Bogavac.

Predsjednik opštine ističe da bi i država trebalo da donese posebne odluke koje bi pozitivno uticale na podizanje nataliteta na sjeveru Crne Gore.

„Lokalne uprave nemaju dovoljno kapaciteta niti finansijskih sredstva za zadovoljavanje svih stvarnih i realnih potreba mladih ljudi koji žele da žive na sjeveru Crne Gore. Zato bi bilo poželjno da i država na pravi način prepozna problem migracionih kretanja i pad nataliteta na ovom području i da kroz stimulativne mjere pomogne mladim bračnim parovima da stvaraju brojnije familije i ostanu da žive u mjestu svog rođenja. Ukoliko ta pomoć izostane, bojim se da ćemo i dalje imati negativni prirodni priraštaj, ne samo u Beranama, nego i u čitavom regionu” – kaže Bogavac.

Da je sjever Crne Gore posljednjih decenija suočen sa sve izraženijom migracijom stanovništva i drastičnim padom nataliteta, Berane je najbolji primjer.

Depopulacija stanovništva posebno je izražena na ruralnom području o čemu svjedoči i podatak o stanju u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju u opštini Berane. Tokom prošle školske godine nastavu je u pet seoskih škola u beranskoj opštini pohađalo 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći.

Tako je Osnovna škola na Polici, sa četiri područna odjeljenja – u Babinu, Dragosavi, Maštu i Zagrađu, prošle godine brojala svega 97 učenika, a Osnovna škola u Donjoj Ržanici 100 đaka. Školu u Štitarima, koja obuhvata nekoliko sela, pohađalo je 35 učenika, dok je škola u Lubnicama u devet razreda upisala 29 đaka.

Posebno je zanimljivo da je u šekularsku Osnovnu školu „Vukajlo Kukalj“ prije pet decenija pohađalo blizu 400 učenika, a u prošloj godini svega 35.

U svjetlu negativnih trendova prirodnog priraštaja i nezaustavljivih migracionih kretanja, sasvim dramatične dimenzije dobija podatak da je u svih ovih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Broj učenika se iz godine u godinu smanjuje i u gradskim školama. Tako je prošle godine u tri gradske škole sa svim područnim odjeljenjima, koji se nalaze na ruralnom području, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka.

Školu u selu Glavaca, koja egzistira kao područno odjeljenje osnovne škole iz Lubnica, prošle godine pohađala su svega dva učenika.

Takođe, postoje brojna područna odjeljenja seoskih škola na području Berana koja su, zbog nedostatka đaka, prestala da rade. Jedno od takvih je i područno odjeljenje u selu Kaludra koje je pripadalo osnovnoj školi iz Donje Ržanice.

„Nagli odliv stanovništva iz Kaludre najbolje ilustruje podatak da je prije nekoliko godina stavljen ključ u vrata četvororazredne osnovne škole, koja je 1972. godine brojala 105 đaka. To najbolje svjedoči da su došli teški dani za ovo mjesto.  Ovaj podatak ne uliva nadu da za ovu mjesnu zajednicu dolaze bolji dani” – kaže mještanin Kaludre Radovan Anđić.

Opšta ocjena mještana beranskih sela je da su nedostatak razvojne strategije, nebriga o mladima i maćehinski odnos države prema sjeveru Crne Gore među glavnim uzročnicima desetkovanja broja učenika u obrazovnim ustanovama na ruralnom području.

Oni podsjećaju da statistika ukazuje da je migracija stanovništva posebno izražena posljednjih godina i da u selima ostaju da žive uglavnom staračka domaćinstva.

„Umjesto konkretnih mjera imali smo samo neka deklarativna zalaganja koja nisu davala odgovarajuće rezultate. Tako je broj učenika u našim školama iz godine u godinu počeo da opada i da poprima zabrinjavajući karakter. Sve to ukazuje da svi zajedni moramo da damo mnogo veći doprinos razvoju ukoliko želimo da zadržimo i ovo malo stanovnika što je ostalo da živi ovdje” – ističe predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

Sličnog mišljenja je i predstavnik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović koji tvrdi da se demografska slika ove mjesne zajednice drastično promijenila, jer država i društvo u cjelini niesu preduzimali ništa u pravcu otvaranja radnih mjesta i unapređivanja uslova za život.

Prema statističkim podacima, u opštini Berane opada broj novorođene djece i ne prelazi brojku od 300 na godišnjem nivou. Zbog toga se vjeruje da se odlukom o izdvajanju po stotinu eura za novorođenu djecu, iskazuje i dio brige lokalne zajednice prema potomstvu.

Može li to bitnije uticati na zaustavljanje negativnih trendova u pogledu nataliteta, pokazaće vrijeme. Možda jeste lijep gest ove siromašne sjeverne opštine, ali je pitanje da li je već kasno.

         Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

KRIVOLOV U NP BIOGRADSKA GORA: Bez podrške države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biogradsku prašumu čuva služba od 10 zaposlenih, čije zarade ne prelaze 300 eura. To, uz nepostojanje zaštitne zone oko NP, kažu nadzornici olakšava posao krivolovcima. Više podrške i sluha države neophodni su da se na  adekvatan način zaštiti to područje.

 

Do zaključenja ovog broja Monitora, policija nije otkrila ko je u nedjelju, 14. novembra, u ranim jutarnjim satima, u srcu Biogradske prašume ubio jelena. Prema prvim informacijama, izgledalo je da će otkrivanje tročlane grupe krivolovaca biti lak posao. Kako ih je, dok su drali ubijenu životinju iznenadio  nadzornik Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, krivolovci su ostavili pušku, prsluk u, ali i leš jelena.   Prema informacijama iz kolašinske policije,  ima značajnih pomaka u istrazi, ali i određenih otežavajućih okolnosti.

„Izuzeti su DNK tragovi sa prsluka i puške. Imamo sasvim jasne indicije da je riječ o krivolovcima iz Berana. Međutim, još nema dovoljno dokaza. Nadamo se da će ih uskoro biti. Puška koja je nađena na licu mjesta je u vlasništvu preminule osobe, što je problem. Proteklih dana izjave su uzete od više građana, pomažu nam u istrazi i zaposleni u NP svojim informacijama i zapažanjima“, tvrde u policiji.

Prema informacijama dobro upućenog sagovornika Monitora, u kolašinskoj policiji od nedjelje izjave su dali četvorica Baranaca, a među njima i sin jednog policijskog službenika u tom gradu.

Početkom jeseni nadzornici su u NP u više navrata u prašumskom rezervatu hvatali lovačke pse. To se, objašnjavaju, dešava godinama. Kad se ne usude da sami uđu u prašumu, krivolovci puste pse. Otežavajuća okolnost za čuvare tog zaštićenog područja je to što je lov dozvoljen uz samu granicu NP.

„Nema nikave zaštitne zone između teritorije na kojoj je dozvoljen lov i zaštićenog područja.  To je veliki problem, koji nam zadaje ozbiljne  muke i na više načina ugrožava čuvanje divljači.  Krivolovci se dovijaju na razne načine, pa i kad oni ne upadaju, puste kerove u NP. Psi istjeruju divljač van oboda prašume, a krivoloci spremni s puškama čekaju i ubijaju. Više puta smo  apelovali  na resorno ministarstvo poljoprivrede  da riješi tu situaciju. Do sada nije bilo sluha“, kažu u NP Biogradska gora.

Tvde da se svi vlasnici pasa, zatečenih u prašumi, proceusiraju, te da je nedavno povodom toga održan i sastanak sa Upravom za inspekcijske poslove.

Da je mnogo teškoća, a malo podrške u čuvanju divljači i ostalih resursa Biogadske gore,  pokazale su minulih dana izjave čelnih ljudi JP Nacionalni parkovi Crne Gore (JP NPCG). Prema riječima direktorice tog preduzeća Jelene Kljajević, odlučni su u  namjeri da zaustave krivolov i sve nezakonite aktivnosti na zaštićenim prostorima. Kako je kazala, nadzornici u Službama zaštite NPCG obavljaju dužnosti na terenu u veoma teškim okolnostima.

„Često izloženi rizicima opasnim po život imajući u vidu,  kako vremenske neprilike, tako i suzbijanje različitih vidova nezakonitih radnji.  Jovan Bogavac, nadzornik  iz Službe zaštite NP Biogradska gora učinio je sve što je bilo do njega i pri tom pokazao najveći stepen odgovornosti i hrabrosti imajući u vidu da se nenaoružan suprotstavio krivolovcima koji su izvršili ovo nedjelo“, saopštila je Kljajević.

Ona tvrdi da je onima koji upravljaju zaštićenim područjima „neophodna značajnija finansijska podrška ukupnog državnog sistema u oblasti zaštite prirode“. Prije svega, za kvalitetnije uslove rada svih zaposlenih. Kljajević je objasnila da plate zaposlenih u JPNPCG nijesu usklađene sa koeficijentima ostalih državnih subjekata u javnom sektoru i očekuje  da će država u tom pravcu naći adekvatno rješenje.

Iz tog preduzeća tvrde i da, uporedo  sa dodatnim opremanjem stručnih službi, treba podizati nivo svijesti svih korisnika prostora zaštićenih područja.  „Samo tako se mogu obezbjediti ključni uslovi da u narednom periodu, procesi očuvanja dostignu  evropske standarde“.

Kako je Monitoru kazala direktorica NP Biogradska gora Marija Dulović, zaposleni su maksimalno posvećeni svom poslu dok se  bore sa različitim vidovima kriminala.

„Naslijeđeni problemi, jasno je, prevazilaze sada naše kapacitete. Rješavanje mora podrazumijevati sistemski pristup, saradnju i podršku. Bez toga nećemo moći. Nadzornici NP su 24 sata na terenu, po svim vremenskim uslovima, pa i onim najsurovijim. Tako je tokom cijele godine“, kaže ona.

Biogradsku goru, čija je površina 5.650 hektara, čuva Služba u kojoj je samo 10 zaposlenih. Prema nezvaničnim informacijama, njihova zarada, uključujući i noćni rad, nikad  ne pređe 300 eura. predlog izmjena  kolektvnog  ugovora, kojim su za njih prdviđeni viši koeficijenti, odbijala je i prošla i aktuelna Vlada.

Krivolovce je, pored ubijene životinje, u nedjelju zatekao je nadzornik Jovan Bogavac.  Naravno, nenaoružan.  U NP Biogradska gora, kažu da je rizikovao život u susretu sa naoružanim krivolovcima. Nakon što su pobjegli, ostao je „goloruk“ i bez kvalitetnog signala za telefon, pored ubijenog jelena, sve do dolaska policije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo