Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTO KASNE SUBVENCIJE ZA ZARADE OSOBA SA INVALIDITETOM: Prevara i(li) nebriga

Objavljeno prije

na

Dok subvencije za zarade osoba sa invaliditetom kasne, u Zavodu za zapošljavanje tvrde da je Fond za profesionalnu rehabilitaciju minulih godina zloupotrebljavan. Zbog nenadanog kašnjenja zarada, tvrde zaposleni iz te kategorije, život im je od prošle godine još teži nego inače

 

Mojkovčani zaposleni u zanatskoj radionici koja postoji u okviru Udruženja hendikepiranih Srce mjesecima čekaju subvencije za zarade od države. Neki još od septembra prošle godine. Zbog toga, kako kaže predsjednik te NVO Dušan Rakočević, spremaju i tužbe. Pokušaće pred sudom, objašnjava on, da isprave nepravdu koju je država njemu i njegovim kolegama pričinila. A nepravda je, tvrdi, višestruka. Zarade kasne, iako su nekim od četvoro zaposlenih djelimično isplaćene, a Rakočević kaže da skoro godinu nije primio platu.
„Ostalo mi je samo pred sudom da pokušam da riješim dio svih problema koje je to kašnjenje izazvalo. Prvo je, prema zvaničnim informacijama, isplata kasnila zbog (ne)usvajanja budžeta ali, što se nas tiče, ni sada nije ništa bolje. Kašnjenje plata dovelo nas je na rub provalije. Naša svakodnevica je i inače teška, a sada nemam riječi kojom bi je opisao“, kaže on.
Sagovornik Monitora tvrdi da je na osnovu razgovora sa ostalim poslodavcima na sjeveru stekao utisak da su subvencije „isplaćivane kako kome“. Nekoliko poslodavaca sa sjevera u razgovoru za Monitor to i potvrđuju. Rakočević objašnjava da je poslodavce, inače, teško motivisati da zaposle osobe sa invaliditetom (OSI), a da „ovakvo ponašanje države, ubija posljednju nadu da će se taj stav popraviti“.
Tvrdi i da je o problemima koje imaju u okviru Udruženja obavijestio četiri ministra i premijera. Nikad, kaže Rakočević, nije dobio odgovor. „Kako god ko shvatio ovo što ću reći, tvrdim da ova Vlada nema baš nimalo sluha za OSI. Nevidljivi smo i na kraju spiska onih o kojima država brine. Mjesecima ne mogu da saznam šta se dešava sa mojim zaradama, to jest dijelom zarade koji isplaćuje država, a to je 75 odsto plate. Sav entuzijazam i trud koji smo uložili u radionicu i pokušaje da sami zarađujemo za sebe, država je potrla ovakvim ponašanjem“, kaže predsjednik mojkovačkog Udruženja.
U tom udruženju sugrađane sa hendikepom počeli su radno da angažuju još 2014. godine, preko projekta koji je podržala Zanatska komora Crne Gore i COSPA/Firenca. Za svoje proizvode materijal su nekad dobijali od dva mojkovačka drvoprerađivačka preduzeća, od kojih je jedno ugašeno. Kroz projekat Pčelarstvo kao šansa, koji je podržao Zavod za zapošljavanje (ZZZ), od 2018. godine, u radionici Udruženja Srce proizvode se i košnice. Minulih mjeseci proizvodnje nema, jer nema novca za materijal. Ono što su zaradili ranije potrošeno je na jednokratne pomoći zaposlenima u periodu kad nije bilo subvencija, pa ni redovnih zarada.
Na papiru, poslodavci koji zaposle OSI mogu ostvariti bespovratna sredstva za prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada za zapošljavanje lica sa invaliditetom. Takođe kreditna sredstva pod povoljnim uslovima za kupovinu mašina, opreme i alata potrebnog za zapošljavanje lica sa invaliditetom. Obavezno je i učešće države u finansiranju ličnih troškova asistenta i subnecije za zarade za OSI.
Takođe prema zakonu, poslodavac koji ima od 20 do 50 zaposlenih, dužan je da zaposli najmanje jedno lice sa invaliditetom. Ukoliko je riječ o preduzeću sa preko 50 radnika, među njima treba da bude pet odsto OSI.
Krajem prošle godine 1.141 poslodavac ostvario je pravo na subvenciju zarade za 2.040 osoba sa invaliditetom. Većina su zapošljeni na neodređeno vrijeme. Prema zvaničnim podacima ZZZ, tokom prvih deset mjeseci ove godine pravo na subvencije zbog zapošljavanja OSI ostvarilo je 1.180 poslodavaca za 1.943 zaposlena iz te kategorije. Državu je to koštalo 7,9 miliona eura.
S druge strane, na kraju prošle godine u Crnoj Gori nezaposleno je bilo čak 10.970 osoba sa invaliditetom (OSI), od čega 60,6 odsto žena. Najviša stopa nezaposlenosti među tom populacijom registrovana je u nekoliko sjevernih opština. U Beranama ih je 2.617 u Rožajama 2.070, u Bijelom Polju 975… I u tim opštinama dominiraju nezaposlene žene sa invaliditetom.
Sumnje u zloupotrebe Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, saopštio je početkom sedmice v.d. direktora ZZZ Goran Folić. Da tim Fondom nije upravljano kako treba sumnja i Državna revizorska institucija (DRI). Kako je Folić kazao, za sedam godina broj poslodavaca povećan je gotovo 17 puta, dok je broj zaposlenih OSI uvećan 22 puta. Za sedam godina, koliko postoji taj program, država je na ime subvencija za zapošljavanje OSI isplatila blizu 29 miliona eura.
„Iz godine u godinu alarmantno raste broj poslodavaca koji koriste subvencije države na zarade ako zaposle OSI. U 2014. godini kada je Fond za profesionalnu rehabilitaciju ustanovljen kao nova organizaciona jedinica u okviru Zavoda, 71 poslodavac je ostvarivao pravo na subvenciju zarade za 89 osoba sa invaliditetom, za šta je utrošeno 357,6 hiljada eura. Četiri godine kasnije je 421 poslodavac ostvarivao to pravo za 660 OSI, za šta je utrošeno 2,7 miliona eura, a u 2019. god. 820 poslodavaca je ostvarilo pravo za 1.407 osoba sa invaliditetom, za šta je utrošeno 5,4 miliona eura“, rekao je on.
Folić kaže da ga zatečena statistika brine. DRI je, između ostalog, utvrdila da isplate subvencija zarada lica sa invaliditetom, tokom 2020. godine, nisu adekvatno pravdane. Uvidom u dio dokumentacije za pravdanje isplata subvencija zarada lica sa invaliditetom utvrđeno je da ,,za isplate u iznosu od 211. 395 eura ne postoji adekvatan dokaz na osnovu kojeg je izvršena isplata subvencija. Izdaci od 18.117 eura nijesu dokumentovani, to jest, navodno, postoji samo nalog za isplatu“.
Revizijom je utvrđeno i da su „pojedini poslodavci ostvarili subvencije zarada za zapošljavanje OSI u iznosima na mjesečnom nivou za jedno lice i do 2,5 hiljade eura“. Neki od tih zaposlenih, konstatovala je DRI, iako su pokrivali radna mjesta sa srednjom stručnom spremom, formalno imaju vrlo visoke bruto zarade.
Iz ZZZ najavljeno je da je u u toku priprema novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI i izmjene postojećeg Pravilnika o uslovima, kriterijumima i postupku ostvarivanja prava na subvencije. Izmjenama će biti utvrđen maksimalni iznos subvencija zarada koje se po tom osnovu može ostvariti i isplatiti.
Zavodu se, kažu, svakodnevno obraćaju brojni poslodavci koji zapošljavaju OSI, jer nisu primili subvencije za zarade. Istovremeno Zavod bilježi konstantan rast broja zahtjeva za ostvarivanje prava na subvencije zarade.
Iako su izrazili „saosjećanje sa OSI“ iz Zavoda nijesu mogli da kažu kada će biti riješen problem sa kašnjenjem subvencija. Međutim, kako je obećao Folić, sve rade da taj problem bude prevaziđen što prije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORT: GASI LI SE ŽRK BUDUĆNOST: Da ne bude kao Đekna

Objavljeno prije

na

Objavio:

ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

 

 

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ JOŠ NEĆE DOBITI VELIKU SOLARNU ELEKTRANU: Daleko su paneli na Briskoj gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta

 

 

Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo