Povežite se sa nama

PERISKOP

Festival poezije, putujući

Objavljeno prije

na

Tek ću po dolaku u čarobni Lihnidin grad saznati da ću biti jedan od sudionika Prvog putujućeg poetskog festivala Mihaj Eminesku i Grigor Prličev, pogled u budućnost koji upostavlja književno fundirane relacije izmedju vhunskih poeta i njihovih temeljnih djela

 

Kada sam dobio poziv da budem sudionikom okupljanja pjesnika na Ohridskom jezeru iz šturih informacija, za koje i danas ne znam ko mi je poslao nije bilo razvidno o čemu se zapravo radi. Imponiralo mi je, tek da me poziva čelni čovjek fondacije i festivala pod časnim zaštitnim imenom Mihaja Emineskua jednog od velikih pjesnika i uopće književnika Rumunije…Pozvao me je akademik Jon Deakonesku,. A nije bila niti beznačajnom činjenica da kao zaljubljenik u čarobni grad na obalama Ohridskog jezera obzirom na poodmakle godine,čak mislim  da možda posljednji put u životu imam prigodu biti na Samuilovoj tvrdjavi pogledati čarobni Sveti Naum, slušati ponovo u izvodjenju vrsnih makedonskih uličnih šansonjera neprebolnu pjesmu oLihnidi, koja  veslaše po Ohridskoto ezero…

Putovanje, četrnaestosatno od Beograda do Ohrida prijetilo je, a bojim se da i sada prijeti,  da dobrano naruši moje krhko zdravlje. No sam sam odabrao da odem…Već na putu imao sam divnu fascinaciju. Makedonci,  u toj grani djelatnosti imaju”nos za prave stvari”, pa je golemi dio autoputa nazvan po zaštitnici siromaha i ubogih Majci Tereziji. Obradovalo me je to jer sam sa svojedobnim veleposlanikom Albanije u Bosni napravio za mene dvije krupne stvari:izrežiarao tekst o Majci Terezi iz pera Venka Andonovskog i sa ljudima iz Katoličke crkve postaviti pred jednu od središnjih kršćanskih bogomolja onu na Marijim Dvoru zamamnu skulpturu velike svjetske dobrotvorke u haljama i habitu časne sestre…

Nije to bilo jedino zapažanje sa dugog i iscrljujućeg puta…Primijetio sam da se Bajram mnogo skromnije slavi nego u Srbiji, o Bosni da i ne govorim…

Tek ću po dolaku u čarobni Lihnidin grad saznati da ću biti jedan od sudionika Prvog putujućeg poetskog festivala Mihaj Eminesku i Grigor Prličev, pogled u budućnost koji upostavlja književno fundirane relacije izmedju vhunskih poeta i njihovih temeljnih djela. Tome je nemalo doprinijela i uvodna seansa na kojoj su mladi strasnici novih tehnologija animacijom i glasa i stasa da Grigor Prličev bude medju nama i sa sa postupcima”vještačke inteligencije” obrati festivalcima i publici okupljenoj u knjižnici koja nosi njegovo ime pisca i svojevrsnog profeta u dobu u kojem je živio i stvarao..

Veze izmedju Prličeva i Emineskua efektno su obrazlagali direktor knjižnice mr Jovanovski,akademik Deakonesku pjesnik i profesor iz Prištine Jeton Keljmendi, pjesnik i prevoditelj Zoran Ančevski…Nisam dugo bio sretniji nego kada sam u prelijepom ambijentu kluba Akvarijus iznad Ohridskog jezera recitirao već davnih godišta napisanu pjesmu Ruka Svetog Klimenta, pisanu jednoga snježnog dana u Ohridu. Ohridske dane ispunjavao nam je svojim govornim esejima crnogorski i makedonski lječnik i akademik Brano Mićunović, a večeri sam provodio kod starih prijatelja u restoranu Belvedere, poznatijim kao Kod četkara, a nije manjkalo niti pjesme one tanahne, makedonske…Posjete uličnim i oficijalnim galerijama i manastirima tu četvorodnevnost ohridsku učinili su da ponovo žudim za autentičnom makedonskom likovnom umjetnošću i refleksivnostima negdanjih ikonopisaca i zografa na suvremenu makedonsku umjetnost. Bio sam osupnut i darom koji sa m dobio-_Poeme velikog Blažeta Koneskog…

Dok napuštam vječni Ohrid i krećem Beogradu na radijskim valovima nenadmašni Eros Ramazoti…Odlazim kao i uvijek pun utisaka MOJE MAKEDONIJE… BAŠ JE SAKAAM!!!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo