Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE: Vrijeme je za slobodu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Mediji su ocijenili da je u nedjelju, 18. marta ove godine, održan najveći protest poslije referenduma nakon dugo vremena. Da li se to nešto novo dešava na crnogorskoj političkoj i društvenoj sceni? KOVAČEVIĆ: Da, 18. mart je istorijski datum za demokratske procese u Crnoj Gori. To je bio najveći građanski, nepartijski skup u crnogorskoj istoriji. Mislim da počinje da se piše nova stranica demokratizacije Crne Gore. Međutim, proces demokratizacije je dugačak kao Tolstojevi romani, tako da treba napisati još podosta stranica, još nas sve čeka mnogo napora i iskušenja da bi konačno došlo do smjene crnogorskog režima jer je taj režim u sebi sublimirao decenijsku korupciju i veze sa jakim kriminalnim podzemljem.

Želio bih da pohvalim sve organizatore protesta, sve govornike i učesnike jer su zbilja toga dana postavili Podgoricu u centar globalne borbe za istinu, pravo i pravdu, a protiv arogancije moći i nezakonito stečenih privilegija. Protest je bio udarna vijest na dnevnicima širom regiona i pokazao da je Crna Gora spremna da raskrsti sa autoritarnim, nasilnim tendencijama iz prošlosti. Međunarodno javno mnjenje je imalo priliku da vidi jedno novo, dosada nepoznato i neslućeno lice Crne Gore.

MONITOR: Koliko su strah ili apatija uticali da pojedini nezadovoljni građani ostanu kod kuće?
KOVAČEVIĆ: Mislim da je većina crnogorskog stanovništa nezadovoljna sa stanjem u državi i da će taj broj u narednom periodu rasti. Uporedo sa tim, režim će sve više i više upotrebljavati razne vrste pritisaka, ucjena, prijetnji i zastrašivanja da obezbijedi većinu pokornih birača na naštelovanim izborima. ,,Nevidljiva” režimska represija prema običnim građanima danas je gora nego prije nekoliko godina i zbog toga veliki broj građana nije spreman da javno artikuliše svoje protivljenje vlastima. U isto vrijeme, što je ekonomska situacija gora, to će režimska propaganda odgovornost više prebacivati na političke neistomišljenike i opoziciju, pa se u narednom periodu može očekivati jačanje režimskih falangi čiji će primarni zadatak biti napadi na reputaciju, imovinu i ličnosti antirežimskih snaga, a ti napadi će biti građanima servirani kao nužna odbrana tekovina države. Očigledno je da se počinju nazirati konture antievropskog projekta Mila Đukanovića pod nazivom Bjelorusija na Balkanu.

MONITOR: Šta bi trebalo da bude sljedeći korak kako bi protesti imali efekta ?
KOVAČEVIĆ: Mislim da organizatori protesta – Unija slobodnih sindikata, MANS i Studentska unija – dobro znaju što rade i zbog toga sam siguran da se energija za suštinske demokratske promjene neće rasuti. Sa konkretnim akcijama svih vrsta treba nastaviti – performansi, štrajkovi, protesti, okupacije, blokade, šatorski gradovi – treba da postanu dio crnogorske svakodnevice. I treba raditi sve suprotno od onoga što bi željele DPSDP strukture i njihovi dvorski analitičari. Ako oni na primjer kažu ,,formirajte partiju”, baš to ne treba raditi. Treba biti originalan jer se oni mogu pobijediti samo na terenu koji ih zbunjuje, o kome ne znaju ništa, gdje njihove rigidne kontrole ne uspijevaju. A vladajuće strukture znaju samo za podjele i za nasilje. Zbog toga se mora insistirati na građanskoj, univerzalnoj prirodi bunta. Crnogorski režim je jedna vrsta elementarne pošasti, jedna vrsta moralno-političke variole vere. A zar variola vera u svom djelovanju razlikuje nacionalnu, vjersku ili geopolitičku pripadnost? Ne, nego napada sve odreda. E, pa takav joj je i lijek. Zahtjeva objedinjenje svih nezaraženih snaga.

MONITOR: Govorili ste da je model za smjenu crnogorskog režima formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta. Zašto se po vama ova vlast ne može smijeniti na izborima koje sama organizuje?
KOVAČEVIĆ: Sovjetski disidentski kantautor Bulat Okudžava u jednoj pjesmi kaže ,,uzmimo se za ruke jer ćemo propasti pojedinačno”. Po meni, to je formula za smjenu vladajuće koalicije u Crnoj Gori. Nadstranačka unija u koju ulaze sve antirežimske slobodne snage, uključujući ne samo parlamentarne opozicione partije, nego i NVO sektor, sindikat, studente, penzionere i sve ostale slobodne građane i građanke. Novinar Marko Milačić i ja smo u januaru pokrenuli inicijativu za formiranje Savjeta za demokratizaciju u okviru kojeg bi se napravila koordinacija svih koju su za smjenu postojeće vlasti kao i za uspostavljanje principa smjenjivosti vlasti. Da su svi oni koje smo pozvali odgovorili na naš poziv, već bismo imali funkcionalnu i objedinjenu političku alternativu. Međutim, ni sada nije kasno.

Izlazak opozicije iz farse zvane ,,Rankova Skupština” dao bi ovom Savjetu veliku političku težinu. To je posebno važno zbog toga što režim već mjesecima priprema izbore. A ti izbori pod postojećim uslovima totalne zloupotrebe državnih resursa i novca poreskih obveznika za potrebe režima se moraju bojkotovati. Ko god iz parlamentarne opozicije prihvati poziv režima na izbore, već je unaprijed prihvatio svoj projektovani poraz i treba da snosi odgovornost za zamajavanje svojih birača. Isto važi i za nove partije. Izbori su zacementirano neslobodni i obesmišljeni režimskim predizbornim mehanizmima, pa je na njima nemoguće očekivati demokratske promjene.

U isto vrijeme, Evropska komisija bi mogla da pomogne snage koje se bore za demokratizaciju Crne Gore tako što bi u svom izvještaju jasno uprla prst u mafiokratski režim i stavila do znanja crnogorskim građanima da režimski čelnici ne žele da ispune suštinske uslove za integracije, da čak tajno rade protiv integracija (pa zar predsjednik neke vladajuće partije na Balkanu traži saveznike po Emiratima, Azerbejdžanu, Tajlandu, itd.?), i onda uslovila otpočinjanje pregovara formiranjem nadstranačke, tehničke vlade sa jednogodišnjim mandatom da “očisti” institucije od korupcije i kriminala i pripremi uslove za demokratske izbore. Ako je Brisel mogao da diktira smjenu Berluskonija i Papandreua, sigurno je da može, i to mnogo lakše, da pošalje u političku penziju premijera Igora Lukšića, a njegovog partijskog šefa iza rešetaka.

MONITOR: Vanja Ćalović je pozvala premijera Igora Lukšića: da stane na stranu građana ili da nastavi da služi organizovanom kriminalu. Mislite li da Lukšić može stati na stranu građana i javnog interesa?
KOVAČEVIĆ: Naravno da ne može. Javno sam o tome govorio i prije nego je Lukšić stupio na mjesto premijera. Lukšićev mandat je od početka predstavljao gubljenje dragocjenog vremena za demokratizaciju zemlje i kupovanje vremena za Đukanovića i njegovu tajkunsku družinu. Ovaj režim se ne može mijenjati iznutra jer je pretvorio u blato sve čega se dohvatio, lomio je ljude, uništavao prirodu, razorio privredu. Njegov odlazak mora biti totalan, uz zatvorske kazne i lustraciju za čelnike. U ovom kontekstu, smatram da je obraćanje Vanje Ćalović Lukšiću samo pro forme, u smislu da Lukšić ne može poslije da kaže da nije imao šansu. Jasno je i njoj i svim ostalim organizatorima protesta da je on za sve ono što ima i za sve ono što jeste dužan Đukanoviću i da mora da dijeli sa njim istu sudbinu.

MONITOR: Kako ocjenjujete sve učestalije napade i nasilje, od fizičkog do verbalnog, nad novinarima, ali i svim ostalim nezgodnim svjedocima nepočinstava ovog režima ?
KOVAČEVIĆ: Upravo bi česti napadi na slobodu riječi i izražavanja u Crnoj Gori trebalo da daju do znanja svim dobronamjernim zvaničnicima koji u Crnu Goru dolaze iz zemalja razvijene demokratije koliko je u stvari crnogorski režim u svojoj suštini otuđen od evropskih standarda. Ovaj režim opstaje na permanentnom i svakodnevnom ponižavanju crnogorskih građana i brutalnom ispiranju mozga. Gluposti koje slušamo od vladajućih političara i podvale koje oni plasiraju zagađuju etar i papir, pa bi najbolje bilo da ih nezavisni mediji bojkotuju, barem na jedan dan, i time pokažu svoju snagu. A i građani bi konačno shvatili kako bi im izgledao život u Crnoj Gori da nema nezavisnih medija. Bilo bi gore nego kod Orvela.

MONITOR: Režim u obračunima sa kritičarima ne koristi samo državne mehanizme, poput medija čiji je vlasnik, već i paradržavne medije, paradržavna civilna udruženja, neke intelektualce, a sve pod izgovorom odbrane nacionalnog identiteta i države. O čemu se tu radi?
KOVAČEVIĆ: To je u skladu sa Đukanovićevim projektom Bjelorusija na Balkanu. Istorija autoritarnih režima pokazuje da ponašanje čelnika postaje sve iracionalnije i nasilnije kako se bliži kraj njihove vladavine. Nažalost tek predstoje mnoge šikane, rizici i opasnosti, a kroz formiranje nacionalističko-falangističkih partija, kao što je nedavno najavljena ,,Pravedna Crna Gora”, režim se opredjeljuje i za iniciranje međunacionalnih sukoba ozbiljnog intenziteta. Toliko je snažna koruptivna mreža režima da je uspjela da pomiri i nekadašnje najljuće neprijatelje. Tako se i Marko Vešović i Novak Kilibarda sada nalaze u zajedničkom frontu odbrane lika i nedjela Mila Đukanovića. Apanaže čine čuda.

MONITOR: Vjerujete li da će crnogorsko proljeće donijeti promjene?
KOVAČEVIĆ: Uzimajući u obzir mogući ekonomski kolaps države, smatram da je status quo neodrživ. Promjena će, dakle, svakako biti. Ukoliko se formira nadstranačka unija i dobije podršku međunarodnih faktora, promjene će biti pozitivne. Međutim, moguć je i negativni scenario koji bi uključivao opozicioni izlazak na izbore, unaprijed naštelovanu pobjedu DPSDP koalicije (i njihovih satelita), zaštitu nedodirljivosti tajkuna i mafijaša, prekid evropskih integracija, sa kulminacijom u nasilju na ulicama. Da li će se zbiti dobro ili zlo, zavisi od nas. Ukoliko uspijemo da se ,,uzmemo za ruke” na vrijeme (a vrijeme je), dočekaćemo narednu 2013. godinu u slobodi, prvi put.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo