Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE: Vrijeme je za slobodu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Mediji su ocijenili da je u nedjelju, 18. marta ove godine, održan najveći protest poslije referenduma nakon dugo vremena. Da li se to nešto novo dešava na crnogorskoj političkoj i društvenoj sceni? KOVAČEVIĆ: Da, 18. mart je istorijski datum za demokratske procese u Crnoj Gori. To je bio najveći građanski, nepartijski skup u crnogorskoj istoriji. Mislim da počinje da se piše nova stranica demokratizacije Crne Gore. Međutim, proces demokratizacije je dugačak kao Tolstojevi romani, tako da treba napisati još podosta stranica, još nas sve čeka mnogo napora i iskušenja da bi konačno došlo do smjene crnogorskog režima jer je taj režim u sebi sublimirao decenijsku korupciju i veze sa jakim kriminalnim podzemljem.

Želio bih da pohvalim sve organizatore protesta, sve govornike i učesnike jer su zbilja toga dana postavili Podgoricu u centar globalne borbe za istinu, pravo i pravdu, a protiv arogancije moći i nezakonito stečenih privilegija. Protest je bio udarna vijest na dnevnicima širom regiona i pokazao da je Crna Gora spremna da raskrsti sa autoritarnim, nasilnim tendencijama iz prošlosti. Međunarodno javno mnjenje je imalo priliku da vidi jedno novo, dosada nepoznato i neslućeno lice Crne Gore.

MONITOR: Koliko su strah ili apatija uticali da pojedini nezadovoljni građani ostanu kod kuće?
KOVAČEVIĆ: Mislim da je većina crnogorskog stanovništa nezadovoljna sa stanjem u državi i da će taj broj u narednom periodu rasti. Uporedo sa tim, režim će sve više i više upotrebljavati razne vrste pritisaka, ucjena, prijetnji i zastrašivanja da obezbijedi većinu pokornih birača na naštelovanim izborima. ,,Nevidljiva” režimska represija prema običnim građanima danas je gora nego prije nekoliko godina i zbog toga veliki broj građana nije spreman da javno artikuliše svoje protivljenje vlastima. U isto vrijeme, što je ekonomska situacija gora, to će režimska propaganda odgovornost više prebacivati na političke neistomišljenike i opoziciju, pa se u narednom periodu može očekivati jačanje režimskih falangi čiji će primarni zadatak biti napadi na reputaciju, imovinu i ličnosti antirežimskih snaga, a ti napadi će biti građanima servirani kao nužna odbrana tekovina države. Očigledno je da se počinju nazirati konture antievropskog projekta Mila Đukanovića pod nazivom Bjelorusija na Balkanu.

MONITOR: Šta bi trebalo da bude sljedeći korak kako bi protesti imali efekta ?
KOVAČEVIĆ: Mislim da organizatori protesta – Unija slobodnih sindikata, MANS i Studentska unija – dobro znaju što rade i zbog toga sam siguran da se energija za suštinske demokratske promjene neće rasuti. Sa konkretnim akcijama svih vrsta treba nastaviti – performansi, štrajkovi, protesti, okupacije, blokade, šatorski gradovi – treba da postanu dio crnogorske svakodnevice. I treba raditi sve suprotno od onoga što bi željele DPSDP strukture i njihovi dvorski analitičari. Ako oni na primjer kažu ,,formirajte partiju”, baš to ne treba raditi. Treba biti originalan jer se oni mogu pobijediti samo na terenu koji ih zbunjuje, o kome ne znaju ništa, gdje njihove rigidne kontrole ne uspijevaju. A vladajuće strukture znaju samo za podjele i za nasilje. Zbog toga se mora insistirati na građanskoj, univerzalnoj prirodi bunta. Crnogorski režim je jedna vrsta elementarne pošasti, jedna vrsta moralno-političke variole vere. A zar variola vera u svom djelovanju razlikuje nacionalnu, vjersku ili geopolitičku pripadnost? Ne, nego napada sve odreda. E, pa takav joj je i lijek. Zahtjeva objedinjenje svih nezaraženih snaga.

MONITOR: Govorili ste da je model za smjenu crnogorskog režima formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta. Zašto se po vama ova vlast ne može smijeniti na izborima koje sama organizuje?
KOVAČEVIĆ: Sovjetski disidentski kantautor Bulat Okudžava u jednoj pjesmi kaže ,,uzmimo se za ruke jer ćemo propasti pojedinačno”. Po meni, to je formula za smjenu vladajuće koalicije u Crnoj Gori. Nadstranačka unija u koju ulaze sve antirežimske slobodne snage, uključujući ne samo parlamentarne opozicione partije, nego i NVO sektor, sindikat, studente, penzionere i sve ostale slobodne građane i građanke. Novinar Marko Milačić i ja smo u januaru pokrenuli inicijativu za formiranje Savjeta za demokratizaciju u okviru kojeg bi se napravila koordinacija svih koju su za smjenu postojeće vlasti kao i za uspostavljanje principa smjenjivosti vlasti. Da su svi oni koje smo pozvali odgovorili na naš poziv, već bismo imali funkcionalnu i objedinjenu političku alternativu. Međutim, ni sada nije kasno.

Izlazak opozicije iz farse zvane ,,Rankova Skupština” dao bi ovom Savjetu veliku političku težinu. To je posebno važno zbog toga što režim već mjesecima priprema izbore. A ti izbori pod postojećim uslovima totalne zloupotrebe državnih resursa i novca poreskih obveznika za potrebe režima se moraju bojkotovati. Ko god iz parlamentarne opozicije prihvati poziv režima na izbore, već je unaprijed prihvatio svoj projektovani poraz i treba da snosi odgovornost za zamajavanje svojih birača. Isto važi i za nove partije. Izbori su zacementirano neslobodni i obesmišljeni režimskim predizbornim mehanizmima, pa je na njima nemoguće očekivati demokratske promjene.

U isto vrijeme, Evropska komisija bi mogla da pomogne snage koje se bore za demokratizaciju Crne Gore tako što bi u svom izvještaju jasno uprla prst u mafiokratski režim i stavila do znanja crnogorskim građanima da režimski čelnici ne žele da ispune suštinske uslove za integracije, da čak tajno rade protiv integracija (pa zar predsjednik neke vladajuće partije na Balkanu traži saveznike po Emiratima, Azerbejdžanu, Tajlandu, itd.?), i onda uslovila otpočinjanje pregovara formiranjem nadstranačke, tehničke vlade sa jednogodišnjim mandatom da “očisti” institucije od korupcije i kriminala i pripremi uslove za demokratske izbore. Ako je Brisel mogao da diktira smjenu Berluskonija i Papandreua, sigurno je da može, i to mnogo lakše, da pošalje u političku penziju premijera Igora Lukšića, a njegovog partijskog šefa iza rešetaka.

MONITOR: Vanja Ćalović je pozvala premijera Igora Lukšića: da stane na stranu građana ili da nastavi da služi organizovanom kriminalu. Mislite li da Lukšić može stati na stranu građana i javnog interesa?
KOVAČEVIĆ: Naravno da ne može. Javno sam o tome govorio i prije nego je Lukšić stupio na mjesto premijera. Lukšićev mandat je od početka predstavljao gubljenje dragocjenog vremena za demokratizaciju zemlje i kupovanje vremena za Đukanovića i njegovu tajkunsku družinu. Ovaj režim se ne može mijenjati iznutra jer je pretvorio u blato sve čega se dohvatio, lomio je ljude, uništavao prirodu, razorio privredu. Njegov odlazak mora biti totalan, uz zatvorske kazne i lustraciju za čelnike. U ovom kontekstu, smatram da je obraćanje Vanje Ćalović Lukšiću samo pro forme, u smislu da Lukšić ne može poslije da kaže da nije imao šansu. Jasno je i njoj i svim ostalim organizatorima protesta da je on za sve ono što ima i za sve ono što jeste dužan Đukanoviću i da mora da dijeli sa njim istu sudbinu.

MONITOR: Kako ocjenjujete sve učestalije napade i nasilje, od fizičkog do verbalnog, nad novinarima, ali i svim ostalim nezgodnim svjedocima nepočinstava ovog režima ?
KOVAČEVIĆ: Upravo bi česti napadi na slobodu riječi i izražavanja u Crnoj Gori trebalo da daju do znanja svim dobronamjernim zvaničnicima koji u Crnu Goru dolaze iz zemalja razvijene demokratije koliko je u stvari crnogorski režim u svojoj suštini otuđen od evropskih standarda. Ovaj režim opstaje na permanentnom i svakodnevnom ponižavanju crnogorskih građana i brutalnom ispiranju mozga. Gluposti koje slušamo od vladajućih političara i podvale koje oni plasiraju zagađuju etar i papir, pa bi najbolje bilo da ih nezavisni mediji bojkotuju, barem na jedan dan, i time pokažu svoju snagu. A i građani bi konačno shvatili kako bi im izgledao život u Crnoj Gori da nema nezavisnih medija. Bilo bi gore nego kod Orvela.

MONITOR: Režim u obračunima sa kritičarima ne koristi samo državne mehanizme, poput medija čiji je vlasnik, već i paradržavne medije, paradržavna civilna udruženja, neke intelektualce, a sve pod izgovorom odbrane nacionalnog identiteta i države. O čemu se tu radi?
KOVAČEVIĆ: To je u skladu sa Đukanovićevim projektom Bjelorusija na Balkanu. Istorija autoritarnih režima pokazuje da ponašanje čelnika postaje sve iracionalnije i nasilnije kako se bliži kraj njihove vladavine. Nažalost tek predstoje mnoge šikane, rizici i opasnosti, a kroz formiranje nacionalističko-falangističkih partija, kao što je nedavno najavljena ,,Pravedna Crna Gora”, režim se opredjeljuje i za iniciranje međunacionalnih sukoba ozbiljnog intenziteta. Toliko je snažna koruptivna mreža režima da je uspjela da pomiri i nekadašnje najljuće neprijatelje. Tako se i Marko Vešović i Novak Kilibarda sada nalaze u zajedničkom frontu odbrane lika i nedjela Mila Đukanovića. Apanaže čine čuda.

MONITOR: Vjerujete li da će crnogorsko proljeće donijeti promjene?
KOVAČEVIĆ: Uzimajući u obzir mogući ekonomski kolaps države, smatram da je status quo neodrživ. Promjena će, dakle, svakako biti. Ukoliko se formira nadstranačka unija i dobije podršku međunarodnih faktora, promjene će biti pozitivne. Međutim, moguć je i negativni scenario koji bi uključivao opozicioni izlazak na izbore, unaprijed naštelovanu pobjedu DPSDP koalicije (i njihovih satelita), zaštitu nedodirljivosti tajkuna i mafijaša, prekid evropskih integracija, sa kulminacijom u nasilju na ulicama. Da li će se zbiti dobro ili zlo, zavisi od nas. Ukoliko uspijemo da se ,,uzmemo za ruke” na vrijeme (a vrijeme je), dočekaćemo narednu 2013. godinu u slobodi, prvi put.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo