Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE: Vrijeme je za slobodu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Mediji su ocijenili da je u nedjelju, 18. marta ove godine, održan najveći protest poslije referenduma nakon dugo vremena. Da li se to nešto novo dešava na crnogorskoj političkoj i društvenoj sceni? KOVAČEVIĆ: Da, 18. mart je istorijski datum za demokratske procese u Crnoj Gori. To je bio najveći građanski, nepartijski skup u crnogorskoj istoriji. Mislim da počinje da se piše nova stranica demokratizacije Crne Gore. Međutim, proces demokratizacije je dugačak kao Tolstojevi romani, tako da treba napisati još podosta stranica, još nas sve čeka mnogo napora i iskušenja da bi konačno došlo do smjene crnogorskog režima jer je taj režim u sebi sublimirao decenijsku korupciju i veze sa jakim kriminalnim podzemljem.

Želio bih da pohvalim sve organizatore protesta, sve govornike i učesnike jer su zbilja toga dana postavili Podgoricu u centar globalne borbe za istinu, pravo i pravdu, a protiv arogancije moći i nezakonito stečenih privilegija. Protest je bio udarna vijest na dnevnicima širom regiona i pokazao da je Crna Gora spremna da raskrsti sa autoritarnim, nasilnim tendencijama iz prošlosti. Međunarodno javno mnjenje je imalo priliku da vidi jedno novo, dosada nepoznato i neslućeno lice Crne Gore.

MONITOR: Koliko su strah ili apatija uticali da pojedini nezadovoljni građani ostanu kod kuće?
KOVAČEVIĆ: Mislim da je većina crnogorskog stanovništa nezadovoljna sa stanjem u državi i da će taj broj u narednom periodu rasti. Uporedo sa tim, režim će sve više i više upotrebljavati razne vrste pritisaka, ucjena, prijetnji i zastrašivanja da obezbijedi većinu pokornih birača na naštelovanim izborima. ,,Nevidljiva” režimska represija prema običnim građanima danas je gora nego prije nekoliko godina i zbog toga veliki broj građana nije spreman da javno artikuliše svoje protivljenje vlastima. U isto vrijeme, što je ekonomska situacija gora, to će režimska propaganda odgovornost više prebacivati na političke neistomišljenike i opoziciju, pa se u narednom periodu može očekivati jačanje režimskih falangi čiji će primarni zadatak biti napadi na reputaciju, imovinu i ličnosti antirežimskih snaga, a ti napadi će biti građanima servirani kao nužna odbrana tekovina države. Očigledno je da se počinju nazirati konture antievropskog projekta Mila Đukanovića pod nazivom Bjelorusija na Balkanu.

MONITOR: Šta bi trebalo da bude sljedeći korak kako bi protesti imali efekta ?
KOVAČEVIĆ: Mislim da organizatori protesta – Unija slobodnih sindikata, MANS i Studentska unija – dobro znaju što rade i zbog toga sam siguran da se energija za suštinske demokratske promjene neće rasuti. Sa konkretnim akcijama svih vrsta treba nastaviti – performansi, štrajkovi, protesti, okupacije, blokade, šatorski gradovi – treba da postanu dio crnogorske svakodnevice. I treba raditi sve suprotno od onoga što bi željele DPSDP strukture i njihovi dvorski analitičari. Ako oni na primjer kažu ,,formirajte partiju”, baš to ne treba raditi. Treba biti originalan jer se oni mogu pobijediti samo na terenu koji ih zbunjuje, o kome ne znaju ništa, gdje njihove rigidne kontrole ne uspijevaju. A vladajuće strukture znaju samo za podjele i za nasilje. Zbog toga se mora insistirati na građanskoj, univerzalnoj prirodi bunta. Crnogorski režim je jedna vrsta elementarne pošasti, jedna vrsta moralno-političke variole vere. A zar variola vera u svom djelovanju razlikuje nacionalnu, vjersku ili geopolitičku pripadnost? Ne, nego napada sve odreda. E, pa takav joj je i lijek. Zahtjeva objedinjenje svih nezaraženih snaga.

MONITOR: Govorili ste da je model za smjenu crnogorskog režima formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta. Zašto se po vama ova vlast ne može smijeniti na izborima koje sama organizuje?
KOVAČEVIĆ: Sovjetski disidentski kantautor Bulat Okudžava u jednoj pjesmi kaže ,,uzmimo se za ruke jer ćemo propasti pojedinačno”. Po meni, to je formula za smjenu vladajuće koalicije u Crnoj Gori. Nadstranačka unija u koju ulaze sve antirežimske slobodne snage, uključujući ne samo parlamentarne opozicione partije, nego i NVO sektor, sindikat, studente, penzionere i sve ostale slobodne građane i građanke. Novinar Marko Milačić i ja smo u januaru pokrenuli inicijativu za formiranje Savjeta za demokratizaciju u okviru kojeg bi se napravila koordinacija svih koju su za smjenu postojeće vlasti kao i za uspostavljanje principa smjenjivosti vlasti. Da su svi oni koje smo pozvali odgovorili na naš poziv, već bismo imali funkcionalnu i objedinjenu političku alternativu. Međutim, ni sada nije kasno.

Izlazak opozicije iz farse zvane ,,Rankova Skupština” dao bi ovom Savjetu veliku političku težinu. To je posebno važno zbog toga što režim već mjesecima priprema izbore. A ti izbori pod postojećim uslovima totalne zloupotrebe državnih resursa i novca poreskih obveznika za potrebe režima se moraju bojkotovati. Ko god iz parlamentarne opozicije prihvati poziv režima na izbore, već je unaprijed prihvatio svoj projektovani poraz i treba da snosi odgovornost za zamajavanje svojih birača. Isto važi i za nove partije. Izbori su zacementirano neslobodni i obesmišljeni režimskim predizbornim mehanizmima, pa je na njima nemoguće očekivati demokratske promjene.

U isto vrijeme, Evropska komisija bi mogla da pomogne snage koje se bore za demokratizaciju Crne Gore tako što bi u svom izvještaju jasno uprla prst u mafiokratski režim i stavila do znanja crnogorskim građanima da režimski čelnici ne žele da ispune suštinske uslove za integracije, da čak tajno rade protiv integracija (pa zar predsjednik neke vladajuće partije na Balkanu traži saveznike po Emiratima, Azerbejdžanu, Tajlandu, itd.?), i onda uslovila otpočinjanje pregovara formiranjem nadstranačke, tehničke vlade sa jednogodišnjim mandatom da “očisti” institucije od korupcije i kriminala i pripremi uslove za demokratske izbore. Ako je Brisel mogao da diktira smjenu Berluskonija i Papandreua, sigurno je da može, i to mnogo lakše, da pošalje u političku penziju premijera Igora Lukšića, a njegovog partijskog šefa iza rešetaka.

MONITOR: Vanja Ćalović je pozvala premijera Igora Lukšića: da stane na stranu građana ili da nastavi da služi organizovanom kriminalu. Mislite li da Lukšić može stati na stranu građana i javnog interesa?
KOVAČEVIĆ: Naravno da ne može. Javno sam o tome govorio i prije nego je Lukšić stupio na mjesto premijera. Lukšićev mandat je od početka predstavljao gubljenje dragocjenog vremena za demokratizaciju zemlje i kupovanje vremena za Đukanovića i njegovu tajkunsku družinu. Ovaj režim se ne može mijenjati iznutra jer je pretvorio u blato sve čega se dohvatio, lomio je ljude, uništavao prirodu, razorio privredu. Njegov odlazak mora biti totalan, uz zatvorske kazne i lustraciju za čelnike. U ovom kontekstu, smatram da je obraćanje Vanje Ćalović Lukšiću samo pro forme, u smislu da Lukšić ne može poslije da kaže da nije imao šansu. Jasno je i njoj i svim ostalim organizatorima protesta da je on za sve ono što ima i za sve ono što jeste dužan Đukanoviću i da mora da dijeli sa njim istu sudbinu.

MONITOR: Kako ocjenjujete sve učestalije napade i nasilje, od fizičkog do verbalnog, nad novinarima, ali i svim ostalim nezgodnim svjedocima nepočinstava ovog režima ?
KOVAČEVIĆ: Upravo bi česti napadi na slobodu riječi i izražavanja u Crnoj Gori trebalo da daju do znanja svim dobronamjernim zvaničnicima koji u Crnu Goru dolaze iz zemalja razvijene demokratije koliko je u stvari crnogorski režim u svojoj suštini otuđen od evropskih standarda. Ovaj režim opstaje na permanentnom i svakodnevnom ponižavanju crnogorskih građana i brutalnom ispiranju mozga. Gluposti koje slušamo od vladajućih političara i podvale koje oni plasiraju zagađuju etar i papir, pa bi najbolje bilo da ih nezavisni mediji bojkotuju, barem na jedan dan, i time pokažu svoju snagu. A i građani bi konačno shvatili kako bi im izgledao život u Crnoj Gori da nema nezavisnih medija. Bilo bi gore nego kod Orvela.

MONITOR: Režim u obračunima sa kritičarima ne koristi samo državne mehanizme, poput medija čiji je vlasnik, već i paradržavne medije, paradržavna civilna udruženja, neke intelektualce, a sve pod izgovorom odbrane nacionalnog identiteta i države. O čemu se tu radi?
KOVAČEVIĆ: To je u skladu sa Đukanovićevim projektom Bjelorusija na Balkanu. Istorija autoritarnih režima pokazuje da ponašanje čelnika postaje sve iracionalnije i nasilnije kako se bliži kraj njihove vladavine. Nažalost tek predstoje mnoge šikane, rizici i opasnosti, a kroz formiranje nacionalističko-falangističkih partija, kao što je nedavno najavljena ,,Pravedna Crna Gora”, režim se opredjeljuje i za iniciranje međunacionalnih sukoba ozbiljnog intenziteta. Toliko je snažna koruptivna mreža režima da je uspjela da pomiri i nekadašnje najljuće neprijatelje. Tako se i Marko Vešović i Novak Kilibarda sada nalaze u zajedničkom frontu odbrane lika i nedjela Mila Đukanovića. Apanaže čine čuda.

MONITOR: Vjerujete li da će crnogorsko proljeće donijeti promjene?
KOVAČEVIĆ: Uzimajući u obzir mogući ekonomski kolaps države, smatram da je status quo neodrživ. Promjena će, dakle, svakako biti. Ukoliko se formira nadstranačka unija i dobije podršku međunarodnih faktora, promjene će biti pozitivne. Međutim, moguć je i negativni scenario koji bi uključivao opozicioni izlazak na izbore, unaprijed naštelovanu pobjedu DPSDP koalicije (i njihovih satelita), zaštitu nedodirljivosti tajkuna i mafijaša, prekid evropskih integracija, sa kulminacijom u nasilju na ulicama. Da li će se zbiti dobro ili zlo, zavisi od nas. Ukoliko uspijemo da se ,,uzmemo za ruke” na vrijeme (a vrijeme je), dočekaćemo narednu 2013. godinu u slobodi, prvi put.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo