Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP ŠVARM, ODGOVORNI UREDNIK NEDJELJNIKA VREME: Globalizacija mafije

Objavljeno prije

na

Nedavna hapšenja u Španiji i privođenje pravdi njenih bjegunaca trebalo bi da pomognu da bolje razumijemo realnost u kojoj smo živjeli i u kojoj živimo. Kakva je ona, razgovarali smo sa jednim od najboljih poznavalaca teme organizovanog kriminala u zemljama ex-yu, novinarom i odgovornim urednikom beogradskog Vremena, Filipom Švarmom. MONITOR: Šta je u srpskom podzemlju predstavljao nedavno u Španiji uhapšeni Luka Bojović?
ŠVARM: Luka Bojović je „veliko ime” u svijetu organiziranog kriminala. On nije ono što je bio Dušan Spasojević i ono što su bile vođe klanova 90-ih. Okolnosti su se promijenile, Srbija iz 2012. nije isto što i Srbija 2002. ili Srbija iz 1997. Bojović je pokušao da ovlada srpskim i regionalnim podzemljem, ali mu to nije uspjelo. I on je, zapravo, neka vrsta visokorangiranog kriminalnog najamnika koji radi za zaista velike bosove kao što je Darko Šarić i neki drugi regionalni bosovi ali i neki iz šireg svijeta organiziranog kriminala. Da rezimiram: Luka Bojović jeste veliko ime u podzemlju, ali nije najveće.

MONITOR: Darko Šarić je „viša instanca”?
ŠVARM: Darko Šarić je ta viša instanca. Iznad njega postoji još „viših instanci”. Ne bih sada da im pominjem imena pošto može biti utuživo. Darko Šarić, opet, radi za velike igrače na evropskom i globalnom nivou. Tako to ide, tako govorimo o jednoj piramidi, o povezanosti.

MONITOR: Kako komentarišete Dačićevu izjavu da je baš on uništio Zemunski klan?
ŠVARM: Dačić je sijao od sreće kada je uništen Zemunski klan. On kao ministar policije u predizbornom periodu pokušava da se pohvali kako je on efikasan, sposoban, kako je policija pod njegovim rukovodstvom postigla uspjehe. Tako da on pokušava da uspjeh policije koji jeste nesumnjiv na neki način prebaci na SPS. To je naša tipična politička priča pred izbore.

MONITOR: Monitor je prije nekoliko godina pisao da se Darko Šarić nalazi u Južnoafričkoj republici. Sada nakon hapšenja Arkanovog ubice Gavrića, pominje se da se u Južnoafričkoj republici nadzire neko za koga se sumnja da je Darko Šarić…
ŠVARM: Ne vjerujem da je to o čemu se sada piše ozbiljno jer ako pratite nekog ko je kao Darko Šarić, to sigurno ne objavljujete u novinama. Ne vjerujem da neko ko zaista želi da uhapsi Šarića, objavljivao to u novinama, da se na toj i toj adresi, u tom i tom mjestu, nalazi neko za koga se osnovano sumnja da je Šarić, a možda i nije. Redosljed je upravo drugačiji: prvo se taj prati, pa ako se ispostavi da je sumnja tačna, tek nakon hapšenja se objavljuje njegov identitet.

Naravno da se spekuliše gdje bi mogao biti Šarić. Pominje se Južna Amerika, Južna Afrika, pominju se neke evropske zemlje, pominje se Crna Gora.

MONITOR: Jedan od uhapšenih je i Siniša Petrić. Posebno interesantan ovdje zbog zločina u zatvoru Dubrava na Kosovu, tokom bombardovanja, i zbog izdržavanja kazne od 15 godina zatvora zbog ubistva jedne porodice u Subotici. Je li to početak razrješenja slučaja Dubrava?
ŠVARM: On je bio član Magdine grupe. Magda je u Mađarskoj osuđen na 25 godina. Petrić je učestvovao u tim ubistvima u vrijeme dok je još bio maloljetan. Osuđen je na smrt ali mu je zbog godina kazna smanjena na 15 godina. Robijao je i u Istoku na Kosovu, u zatvoru Dubrava. U vrijeme bombardovanja tamo je pobijeno više od sto ljudi. Oko zatvora je bila srpska policija, vojska i neke paravojne skupine. Mislim da je u tom slučaju već optuženo nekoliko ljudi. Tamo su bile i Crvene beretke. Dakle, tužilaštvo za ratne zločine vodi istragu. Petrić je tamo bio u to vrijeme.

MONITOR: Spekuliše se da je u stvaranju optužnog predloga za Bojovića i njegovu grupu važnu ulogu igrala izjava Sretka Kalinića?
ŠVARM: Jeste. Kalinića je u junu 2010. ranio Miloš Simović. On je hrvatskom tužilaštvu tada ispričao o nekim zločinima, povezujući sa njima i Luku Bojovića. Tvrdio je da je Miloš Simović trebalo da po nalogu Bojovića ubije i njega. Ali, ga je samo ranio. Kalinić je tako pokušavao da ne bude izručen Srbiji već da se nagodi sa hrvatskim pravosuđem. Tamo je počeo to svoje vrlo precizno svjedočenje: kako je sa Bojovićem učestvovao u pokušaju ubistva Andrije Draškovića, kako su zajedno sa njim učestvovali u napadu na Nenada Šoka kada je ponovo tjelohranitelj bio ranjen. Kako je ubio Jorgu po Bojovićevom nalogu. Ti iskazi su, kada je proces počeo u Beogradu, pročitani na sudu. U to vrijeme se Bojoviću izgubio svaki trag jer je očekivao da će Kalinić da progovori. Te ključne podatke o Luki Bojoviću je istražnim organima dao Sretko Kalinić.

MONITOR: Kalinić i Milovanović, koji je osuđen za ubistvo Pukanića i Franića, pokušali su nedavno da pobjegnu. Još se vodi istraga, ali su nadležni organi ipak saopštili da je očigledno da su bjegunci imali podršku „i spolja i iznutra”?
ŠVARM: Pa ne vjerujem da su se dvojica tako opasnih i iskusnih usudili na nekakvo adrenalinsko bjekstvo, gdje ne bi daleko stigli. Vjerovatno su imali pomoć gdje ih je neko čekao van zatvorskih zidina, a koliko su čuvari involvirani u njihovo bjekstvo, trebalo bi istraga pokazati. To je prilično teška i komplikovana istraga koja traje. Ali u svakom slučaju ne izgleda moguće da su bez neke pomoći, bez neke suradnje sa zatvorskim čuvarima ili već nekim drugim, Milovanović i Kalinić uspjeli da se oslobode iz ćelija i da dođu u to zatvorsko dvorište.

MONITOR:Vladimir Milisavljević „Budala” već je osuđen na dvije dugačke zatvorske kazne, za ubistvo premijera Đinđića i još neka ubistva. Po zakonu, i on će imati pravo kao i Simović i Kalinić da se odluče na ponovno suđenje jer su osuđeni u odsustvu?
ŠVARM: On je osuđen za nekoliko ubistava. Teretili su ga Suvajdžić i mislim Krsmanović iz Zemunskog klana. Dakle, da je učestvovao i pucao u ubistvima Batočanina i Škrbe i za još jedno ubistvo. Kao i za učestvovanje u ubistvu premijera Đindjića. Tereti se da je učestvovao u otmicama Miroslava Miškovića i Milije Babovića,Vuka Bajruševića. Protiv njega postoji debeo dosije .Zbog toga je osuđen na 40 godina. Naravno, kao i drugi prije njega, ima pravo da zatraži ponovno suđenje.

On može da razjasni neke detalje tamo gdje je neposredno učestvovao, ali mislim da ne može da promijeni generalnu sliku šta se u stvari desilo i šta su oni radili. I braća Simović i Kalinić i Vladimir Milisavljević su izvršavali naređenja Dušana Spasojevića, a Spasojević je zajedno sa Legijom donosio krupne odluke. Čovjek koji sve zna, Milorad Luković Legija, leži u zatvoru. I ćuti.

Oduzimanje imovine

MONITOR: Šta mislite o primjeni zakona o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom, posebno u slučaju Šarić?
ŠVARM: Tu stvari treba razgraničiti: to je jedan od zakona koji je najefikasniji u borbi protiv organiziranog kriminala jer tako sprečavate kriminalce da legalizuju imovinu koju su stekli krivičnim djelom. To se pokazalo kao vrlo efikasno.Vlast se odlučila da proda pokretnu imovinu Darka Šarića koja bi mogla da u međuvremenu propadne. Tako država prodajom nešto stekne, a to bi se u slučaju oslobađajuće presude Šariću vratilo.

Nepokretna imovina se iznajmljuje a ne prodaje. Tako ih je država izuzela iz mogućnosti da ih okrivljeni prodaju, a ona ima neku korist. Ako se potvrdi osuđujuća presuda, vlasništvo nad tom imovinom se prenosi na državu. Tu već imamo Legijin slučaj, gdje je utvrđeno da je njegova imovina stečena krivičnim djelom. To se odnosi na njegovu kuću.

Država je stvorila organizovani kriminal

MONITOR: Zanimljiva je obnovljivost organizovanog kriminala. Luka Bojović je više puta osuđivan samo na uslovne kazne, Milan Milutinović ga je 2000. pomilovao, da bi na kraju, pobjegao. Kolika je odgovornost države?
ŠVARM: Koliko ih je država tolerirala? Devedesetih godina država je stvorila organizirani kriminal. Bazični organizirani kriminal na našim područjima počinje od šverca deficitarnih sirovina, nafte, cigareta i drugog čega ovdje nije bilo. Te kriminalne organizacije su na neki način finansirale Miloševićev režim. Bilo im je omogućeno da rade to što su radili, a zauzvrat su plaćali neku vrstu reketa. Sve to skupa je proizvelo kriminilaziranost i korumpiranost kako policije tako i pravosuđa i korupcija je i danas rak rana našeg društva.

Sad, koliko je država tolerirala Luku Bojovića? Niko nije rekao: Nemojte da dirate Bojovića. Ministar ili neko sličan. Sama država nije tolerirala Luku Bojovića, ali korupcija koja postoji u državi je omogućila da se Luka Bojović tako promeće, da ne ode na odsluženje kazne, da bude ovdje, da bude, ondje, da se domogne pasoša…

Luka Bojović i ta ekipa, oni nisu bili neko ko je organizirao kriminalan posao. Naprotiv. Oni su bili oni koji su izvršavali zadatke za nekoga drugoga ko je to organizirao. Kao što je to, na primjer, Darko Šarić.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo