Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP ŠVARM, ODGOVORNI UREDNIK NEDJELJNIKA VREME: Globalizacija mafije

Objavljeno prije

na

Nedavna hapšenja u Španiji i privođenje pravdi njenih bjegunaca trebalo bi da pomognu da bolje razumijemo realnost u kojoj smo živjeli i u kojoj živimo. Kakva je ona, razgovarali smo sa jednim od najboljih poznavalaca teme organizovanog kriminala u zemljama ex-yu, novinarom i odgovornim urednikom beogradskog Vremena, Filipom Švarmom. MONITOR: Šta je u srpskom podzemlju predstavljao nedavno u Španiji uhapšeni Luka Bojović?
ŠVARM: Luka Bojović je „veliko ime” u svijetu organiziranog kriminala. On nije ono što je bio Dušan Spasojević i ono što su bile vođe klanova 90-ih. Okolnosti su se promijenile, Srbija iz 2012. nije isto što i Srbija 2002. ili Srbija iz 1997. Bojović je pokušao da ovlada srpskim i regionalnim podzemljem, ali mu to nije uspjelo. I on je, zapravo, neka vrsta visokorangiranog kriminalnog najamnika koji radi za zaista velike bosove kao što je Darko Šarić i neki drugi regionalni bosovi ali i neki iz šireg svijeta organiziranog kriminala. Da rezimiram: Luka Bojović jeste veliko ime u podzemlju, ali nije najveće.

MONITOR: Darko Šarić je „viša instanca”?
ŠVARM: Darko Šarić je ta viša instanca. Iznad njega postoji još „viših instanci”. Ne bih sada da im pominjem imena pošto može biti utuživo. Darko Šarić, opet, radi za velike igrače na evropskom i globalnom nivou. Tako to ide, tako govorimo o jednoj piramidi, o povezanosti.

MONITOR: Kako komentarišete Dačićevu izjavu da je baš on uništio Zemunski klan?
ŠVARM: Dačić je sijao od sreće kada je uništen Zemunski klan. On kao ministar policije u predizbornom periodu pokušava da se pohvali kako je on efikasan, sposoban, kako je policija pod njegovim rukovodstvom postigla uspjehe. Tako da on pokušava da uspjeh policije koji jeste nesumnjiv na neki način prebaci na SPS. To je naša tipična politička priča pred izbore.

MONITOR: Monitor je prije nekoliko godina pisao da se Darko Šarić nalazi u Južnoafričkoj republici. Sada nakon hapšenja Arkanovog ubice Gavrića, pominje se da se u Južnoafričkoj republici nadzire neko za koga se sumnja da je Darko Šarić…
ŠVARM: Ne vjerujem da je to o čemu se sada piše ozbiljno jer ako pratite nekog ko je kao Darko Šarić, to sigurno ne objavljujete u novinama. Ne vjerujem da neko ko zaista želi da uhapsi Šarića, objavljivao to u novinama, da se na toj i toj adresi, u tom i tom mjestu, nalazi neko za koga se osnovano sumnja da je Šarić, a možda i nije. Redosljed je upravo drugačiji: prvo se taj prati, pa ako se ispostavi da je sumnja tačna, tek nakon hapšenja se objavljuje njegov identitet.

Naravno da se spekuliše gdje bi mogao biti Šarić. Pominje se Južna Amerika, Južna Afrika, pominju se neke evropske zemlje, pominje se Crna Gora.

MONITOR: Jedan od uhapšenih je i Siniša Petrić. Posebno interesantan ovdje zbog zločina u zatvoru Dubrava na Kosovu, tokom bombardovanja, i zbog izdržavanja kazne od 15 godina zatvora zbog ubistva jedne porodice u Subotici. Je li to početak razrješenja slučaja Dubrava?
ŠVARM: On je bio član Magdine grupe. Magda je u Mađarskoj osuđen na 25 godina. Petrić je učestvovao u tim ubistvima u vrijeme dok je još bio maloljetan. Osuđen je na smrt ali mu je zbog godina kazna smanjena na 15 godina. Robijao je i u Istoku na Kosovu, u zatvoru Dubrava. U vrijeme bombardovanja tamo je pobijeno više od sto ljudi. Oko zatvora je bila srpska policija, vojska i neke paravojne skupine. Mislim da je u tom slučaju već optuženo nekoliko ljudi. Tamo su bile i Crvene beretke. Dakle, tužilaštvo za ratne zločine vodi istragu. Petrić je tamo bio u to vrijeme.

MONITOR: Spekuliše se da je u stvaranju optužnog predloga za Bojovića i njegovu grupu važnu ulogu igrala izjava Sretka Kalinića?
ŠVARM: Jeste. Kalinića je u junu 2010. ranio Miloš Simović. On je hrvatskom tužilaštvu tada ispričao o nekim zločinima, povezujući sa njima i Luku Bojovića. Tvrdio je da je Miloš Simović trebalo da po nalogu Bojovića ubije i njega. Ali, ga je samo ranio. Kalinić je tako pokušavao da ne bude izručen Srbiji već da se nagodi sa hrvatskim pravosuđem. Tamo je počeo to svoje vrlo precizno svjedočenje: kako je sa Bojovićem učestvovao u pokušaju ubistva Andrije Draškovića, kako su zajedno sa njim učestvovali u napadu na Nenada Šoka kada je ponovo tjelohranitelj bio ranjen. Kako je ubio Jorgu po Bojovićevom nalogu. Ti iskazi su, kada je proces počeo u Beogradu, pročitani na sudu. U to vrijeme se Bojoviću izgubio svaki trag jer je očekivao da će Kalinić da progovori. Te ključne podatke o Luki Bojoviću je istražnim organima dao Sretko Kalinić.

MONITOR: Kalinić i Milovanović, koji je osuđen za ubistvo Pukanića i Franića, pokušali su nedavno da pobjegnu. Još se vodi istraga, ali su nadležni organi ipak saopštili da je očigledno da su bjegunci imali podršku „i spolja i iznutra”?
ŠVARM: Pa ne vjerujem da su se dvojica tako opasnih i iskusnih usudili na nekakvo adrenalinsko bjekstvo, gdje ne bi daleko stigli. Vjerovatno su imali pomoć gdje ih je neko čekao van zatvorskih zidina, a koliko su čuvari involvirani u njihovo bjekstvo, trebalo bi istraga pokazati. To je prilično teška i komplikovana istraga koja traje. Ali u svakom slučaju ne izgleda moguće da su bez neke pomoći, bez neke suradnje sa zatvorskim čuvarima ili već nekim drugim, Milovanović i Kalinić uspjeli da se oslobode iz ćelija i da dođu u to zatvorsko dvorište.

MONITOR:Vladimir Milisavljević „Budala” već je osuđen na dvije dugačke zatvorske kazne, za ubistvo premijera Đinđića i još neka ubistva. Po zakonu, i on će imati pravo kao i Simović i Kalinić da se odluče na ponovno suđenje jer su osuđeni u odsustvu?
ŠVARM: On je osuđen za nekoliko ubistava. Teretili su ga Suvajdžić i mislim Krsmanović iz Zemunskog klana. Dakle, da je učestvovao i pucao u ubistvima Batočanina i Škrbe i za još jedno ubistvo. Kao i za učestvovanje u ubistvu premijera Đindjića. Tereti se da je učestvovao u otmicama Miroslava Miškovića i Milije Babovića,Vuka Bajruševića. Protiv njega postoji debeo dosije .Zbog toga je osuđen na 40 godina. Naravno, kao i drugi prije njega, ima pravo da zatraži ponovno suđenje.

On može da razjasni neke detalje tamo gdje je neposredno učestvovao, ali mislim da ne može da promijeni generalnu sliku šta se u stvari desilo i šta su oni radili. I braća Simović i Kalinić i Vladimir Milisavljević su izvršavali naređenja Dušana Spasojevića, a Spasojević je zajedno sa Legijom donosio krupne odluke. Čovjek koji sve zna, Milorad Luković Legija, leži u zatvoru. I ćuti.

Oduzimanje imovine

MONITOR: Šta mislite o primjeni zakona o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom, posebno u slučaju Šarić?
ŠVARM: Tu stvari treba razgraničiti: to je jedan od zakona koji je najefikasniji u borbi protiv organiziranog kriminala jer tako sprečavate kriminalce da legalizuju imovinu koju su stekli krivičnim djelom. To se pokazalo kao vrlo efikasno.Vlast se odlučila da proda pokretnu imovinu Darka Šarića koja bi mogla da u međuvremenu propadne. Tako država prodajom nešto stekne, a to bi se u slučaju oslobađajuće presude Šariću vratilo.

Nepokretna imovina se iznajmljuje a ne prodaje. Tako ih je država izuzela iz mogućnosti da ih okrivljeni prodaju, a ona ima neku korist. Ako se potvrdi osuđujuća presuda, vlasništvo nad tom imovinom se prenosi na državu. Tu već imamo Legijin slučaj, gdje je utvrđeno da je njegova imovina stečena krivičnim djelom. To se odnosi na njegovu kuću.

Država je stvorila organizovani kriminal

MONITOR: Zanimljiva je obnovljivost organizovanog kriminala. Luka Bojović je više puta osuđivan samo na uslovne kazne, Milan Milutinović ga je 2000. pomilovao, da bi na kraju, pobjegao. Kolika je odgovornost države?
ŠVARM: Koliko ih je država tolerirala? Devedesetih godina država je stvorila organizirani kriminal. Bazični organizirani kriminal na našim područjima počinje od šverca deficitarnih sirovina, nafte, cigareta i drugog čega ovdje nije bilo. Te kriminalne organizacije su na neki način finansirale Miloševićev režim. Bilo im je omogućeno da rade to što su radili, a zauzvrat su plaćali neku vrstu reketa. Sve to skupa je proizvelo kriminilaziranost i korumpiranost kako policije tako i pravosuđa i korupcija je i danas rak rana našeg društva.

Sad, koliko je država tolerirala Luku Bojovića? Niko nije rekao: Nemojte da dirate Bojovića. Ministar ili neko sličan. Sama država nije tolerirala Luku Bojovića, ali korupcija koja postoji u državi je omogućila da se Luka Bojović tako promeće, da ne ode na odsluženje kazne, da bude ovdje, da bude, ondje, da se domogne pasoša…

Luka Bojović i ta ekipa, oni nisu bili neko ko je organizirao kriminalan posao. Naprotiv. Oni su bili oni koji su izvršavali zadatke za nekoga drugoga ko je to organizirao. Kao što je to, na primjer, Darko Šarić.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo