Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP ŠVARM, ODGOVORNI UREDNIK NEDJELJNIKA VREME: Globalizacija mafije

Objavljeno prije

na

Nedavna hapšenja u Španiji i privođenje pravdi njenih bjegunaca trebalo bi da pomognu da bolje razumijemo realnost u kojoj smo živjeli i u kojoj živimo. Kakva je ona, razgovarali smo sa jednim od najboljih poznavalaca teme organizovanog kriminala u zemljama ex-yu, novinarom i odgovornim urednikom beogradskog Vremena, Filipom Švarmom. MONITOR: Šta je u srpskom podzemlju predstavljao nedavno u Španiji uhapšeni Luka Bojović?
ŠVARM: Luka Bojović je „veliko ime” u svijetu organiziranog kriminala. On nije ono što je bio Dušan Spasojević i ono što su bile vođe klanova 90-ih. Okolnosti su se promijenile, Srbija iz 2012. nije isto što i Srbija 2002. ili Srbija iz 1997. Bojović je pokušao da ovlada srpskim i regionalnim podzemljem, ali mu to nije uspjelo. I on je, zapravo, neka vrsta visokorangiranog kriminalnog najamnika koji radi za zaista velike bosove kao što je Darko Šarić i neki drugi regionalni bosovi ali i neki iz šireg svijeta organiziranog kriminala. Da rezimiram: Luka Bojović jeste veliko ime u podzemlju, ali nije najveće.

MONITOR: Darko Šarić je „viša instanca”?
ŠVARM: Darko Šarić je ta viša instanca. Iznad njega postoji još „viših instanci”. Ne bih sada da im pominjem imena pošto može biti utuživo. Darko Šarić, opet, radi za velike igrače na evropskom i globalnom nivou. Tako to ide, tako govorimo o jednoj piramidi, o povezanosti.

MONITOR: Kako komentarišete Dačićevu izjavu da je baš on uništio Zemunski klan?
ŠVARM: Dačić je sijao od sreće kada je uništen Zemunski klan. On kao ministar policije u predizbornom periodu pokušava da se pohvali kako je on efikasan, sposoban, kako je policija pod njegovim rukovodstvom postigla uspjehe. Tako da on pokušava da uspjeh policije koji jeste nesumnjiv na neki način prebaci na SPS. To je naša tipična politička priča pred izbore.

MONITOR: Monitor je prije nekoliko godina pisao da se Darko Šarić nalazi u Južnoafričkoj republici. Sada nakon hapšenja Arkanovog ubice Gavrića, pominje se da se u Južnoafričkoj republici nadzire neko za koga se sumnja da je Darko Šarić…
ŠVARM: Ne vjerujem da je to o čemu se sada piše ozbiljno jer ako pratite nekog ko je kao Darko Šarić, to sigurno ne objavljujete u novinama. Ne vjerujem da neko ko zaista želi da uhapsi Šarića, objavljivao to u novinama, da se na toj i toj adresi, u tom i tom mjestu, nalazi neko za koga se osnovano sumnja da je Šarić, a možda i nije. Redosljed je upravo drugačiji: prvo se taj prati, pa ako se ispostavi da je sumnja tačna, tek nakon hapšenja se objavljuje njegov identitet.

Naravno da se spekuliše gdje bi mogao biti Šarić. Pominje se Južna Amerika, Južna Afrika, pominju se neke evropske zemlje, pominje se Crna Gora.

MONITOR: Jedan od uhapšenih je i Siniša Petrić. Posebno interesantan ovdje zbog zločina u zatvoru Dubrava na Kosovu, tokom bombardovanja, i zbog izdržavanja kazne od 15 godina zatvora zbog ubistva jedne porodice u Subotici. Je li to početak razrješenja slučaja Dubrava?
ŠVARM: On je bio član Magdine grupe. Magda je u Mađarskoj osuđen na 25 godina. Petrić je učestvovao u tim ubistvima u vrijeme dok je još bio maloljetan. Osuđen je na smrt ali mu je zbog godina kazna smanjena na 15 godina. Robijao je i u Istoku na Kosovu, u zatvoru Dubrava. U vrijeme bombardovanja tamo je pobijeno više od sto ljudi. Oko zatvora je bila srpska policija, vojska i neke paravojne skupine. Mislim da je u tom slučaju već optuženo nekoliko ljudi. Tamo su bile i Crvene beretke. Dakle, tužilaštvo za ratne zločine vodi istragu. Petrić je tamo bio u to vrijeme.

MONITOR: Spekuliše se da je u stvaranju optužnog predloga za Bojovića i njegovu grupu važnu ulogu igrala izjava Sretka Kalinića?
ŠVARM: Jeste. Kalinića je u junu 2010. ranio Miloš Simović. On je hrvatskom tužilaštvu tada ispričao o nekim zločinima, povezujući sa njima i Luku Bojovića. Tvrdio je da je Miloš Simović trebalo da po nalogu Bojovića ubije i njega. Ali, ga je samo ranio. Kalinić je tako pokušavao da ne bude izručen Srbiji već da se nagodi sa hrvatskim pravosuđem. Tamo je počeo to svoje vrlo precizno svjedočenje: kako je sa Bojovićem učestvovao u pokušaju ubistva Andrije Draškovića, kako su zajedno sa njim učestvovali u napadu na Nenada Šoka kada je ponovo tjelohranitelj bio ranjen. Kako je ubio Jorgu po Bojovićevom nalogu. Ti iskazi su, kada je proces počeo u Beogradu, pročitani na sudu. U to vrijeme se Bojoviću izgubio svaki trag jer je očekivao da će Kalinić da progovori. Te ključne podatke o Luki Bojoviću je istražnim organima dao Sretko Kalinić.

MONITOR: Kalinić i Milovanović, koji je osuđen za ubistvo Pukanića i Franića, pokušali su nedavno da pobjegnu. Još se vodi istraga, ali su nadležni organi ipak saopštili da je očigledno da su bjegunci imali podršku „i spolja i iznutra”?
ŠVARM: Pa ne vjerujem da su se dvojica tako opasnih i iskusnih usudili na nekakvo adrenalinsko bjekstvo, gdje ne bi daleko stigli. Vjerovatno su imali pomoć gdje ih je neko čekao van zatvorskih zidina, a koliko su čuvari involvirani u njihovo bjekstvo, trebalo bi istraga pokazati. To je prilično teška i komplikovana istraga koja traje. Ali u svakom slučaju ne izgleda moguće da su bez neke pomoći, bez neke suradnje sa zatvorskim čuvarima ili već nekim drugim, Milovanović i Kalinić uspjeli da se oslobode iz ćelija i da dođu u to zatvorsko dvorište.

MONITOR:Vladimir Milisavljević „Budala” već je osuđen na dvije dugačke zatvorske kazne, za ubistvo premijera Đinđića i još neka ubistva. Po zakonu, i on će imati pravo kao i Simović i Kalinić da se odluče na ponovno suđenje jer su osuđeni u odsustvu?
ŠVARM: On je osuđen za nekoliko ubistava. Teretili su ga Suvajdžić i mislim Krsmanović iz Zemunskog klana. Dakle, da je učestvovao i pucao u ubistvima Batočanina i Škrbe i za još jedno ubistvo. Kao i za učestvovanje u ubistvu premijera Đindjića. Tereti se da je učestvovao u otmicama Miroslava Miškovića i Milije Babovića,Vuka Bajruševića. Protiv njega postoji debeo dosije .Zbog toga je osuđen na 40 godina. Naravno, kao i drugi prije njega, ima pravo da zatraži ponovno suđenje.

On može da razjasni neke detalje tamo gdje je neposredno učestvovao, ali mislim da ne može da promijeni generalnu sliku šta se u stvari desilo i šta su oni radili. I braća Simović i Kalinić i Vladimir Milisavljević su izvršavali naređenja Dušana Spasojevića, a Spasojević je zajedno sa Legijom donosio krupne odluke. Čovjek koji sve zna, Milorad Luković Legija, leži u zatvoru. I ćuti.

Oduzimanje imovine

MONITOR: Šta mislite o primjeni zakona o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom, posebno u slučaju Šarić?
ŠVARM: Tu stvari treba razgraničiti: to je jedan od zakona koji je najefikasniji u borbi protiv organiziranog kriminala jer tako sprečavate kriminalce da legalizuju imovinu koju su stekli krivičnim djelom. To se pokazalo kao vrlo efikasno.Vlast se odlučila da proda pokretnu imovinu Darka Šarića koja bi mogla da u međuvremenu propadne. Tako država prodajom nešto stekne, a to bi se u slučaju oslobađajuće presude Šariću vratilo.

Nepokretna imovina se iznajmljuje a ne prodaje. Tako ih je država izuzela iz mogućnosti da ih okrivljeni prodaju, a ona ima neku korist. Ako se potvrdi osuđujuća presuda, vlasništvo nad tom imovinom se prenosi na državu. Tu već imamo Legijin slučaj, gdje je utvrđeno da je njegova imovina stečena krivičnim djelom. To se odnosi na njegovu kuću.

Država je stvorila organizovani kriminal

MONITOR: Zanimljiva je obnovljivost organizovanog kriminala. Luka Bojović je više puta osuđivan samo na uslovne kazne, Milan Milutinović ga je 2000. pomilovao, da bi na kraju, pobjegao. Kolika je odgovornost države?
ŠVARM: Koliko ih je država tolerirala? Devedesetih godina država je stvorila organizirani kriminal. Bazični organizirani kriminal na našim područjima počinje od šverca deficitarnih sirovina, nafte, cigareta i drugog čega ovdje nije bilo. Te kriminalne organizacije su na neki način finansirale Miloševićev režim. Bilo im je omogućeno da rade to što su radili, a zauzvrat su plaćali neku vrstu reketa. Sve to skupa je proizvelo kriminilaziranost i korumpiranost kako policije tako i pravosuđa i korupcija je i danas rak rana našeg društva.

Sad, koliko je država tolerirala Luku Bojovića? Niko nije rekao: Nemojte da dirate Bojovića. Ministar ili neko sličan. Sama država nije tolerirala Luku Bojovića, ali korupcija koja postoji u državi je omogućila da se Luka Bojović tako promeće, da ne ode na odsluženje kazne, da bude ovdje, da bude, ondje, da se domogne pasoša…

Luka Bojović i ta ekipa, oni nisu bili neko ko je organizirao kriminalan posao. Naprotiv. Oni su bili oni koji su izvršavali zadatke za nekoga drugoga ko je to organizirao. Kao što je to, na primjer, Darko Šarić.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Selektivni i u osudi nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao društvo podijeljeni smo i veoma selektivni po pitanju nasilja. Zavisno od toga  „čija” je žrtva ili nasilnik. A svi bi trebalo da budemo  jedinstveni i osudimo svaku vrstu nasilja.  Ne samo kod nas. Ovo što se dešava u Gazi je strašno. Niko ko ima “zrnce” ljudskosti u sebi, bez obzira na bilo kakve interese, ne smije da ćuti i ne osudi brutalna iživljavanja i ubijanja nevinih od strane izraelskog režima. Mnogi  u Crnoj Gori, naročito na početku žestokih napada, su ćutali na događaje u Gazi

 

MONITOR: Popis je krenuo, nakon ispunjenih preduslova iz Sporazuma vlasti, opozicije i predstavnika vijeća nacionalnih manjina. Ipak, kampanja o nacionalnom izjašnjavanju se nastavlja.  Kako to komentarišete?

PEPIĆ: Najsmješnija pamet je naknadna pamet. Dobro je što je popis konačno krenuo. Ali ne smijemo zaboraviti da taj popis kasni već više od dvije godine. Zašto se jedno, po pravilu  statističko- tehničko pitanje problematizuje?

Moram reći i to da je, bez obzira na prolongiranje , dobro što je premijer . Spajić odložio početak popisa za 30 dana. I što se koliko- toliko došlo do kompromisa. No,primjećujem da će popis,  bez obzira na rezultate, poslužiti više za identitetska pitanja i prepucavanja i ” dokazivanja ” kojih je više , ili manje. Nažalost, nacija i vjera, postali su zanimanje.  Da je sreće, identitetska pitanja ne bi trebalo da nam budu  toliko od značaja. Dobro bi bilo kada bi popis iskoristili u svrhe razvitka našeg društva. Da vidimo , koliko nas uopšte ima  i  čime raspolažemo.

Pritom,  jasno je da popisno ” izjašnjavanje ” građana ne može da nam ukaže sa kakvom imovinom se raspolaže. Nema načina da se  popisom  utvrdi kako su nekI  bliski vlastima  stekli više imovine. Da je i volje i sreće, time bi se bavile druge službe.

Bilo bi mi drago da se rezultati popisa iskoriste na pravi način. A ne da nam on posluži, što me  plaši,  za  prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.

MONITOR: Nakon prepiski između Vesne Medenice sa sutkinjama, tužiteljkama i predsjednicom Agencije za sprečavanje korupcije, ovonedjeljne Skaj prepiske svjeoče o razgovorima između bivših službenika policije i vrha kriminalnih grupa o rezultatu izbora 2020, pa i planiranju da se neki od poslanika ukloni. Govori se o Nebojši Medojeviću, jednom od lidera bivšeg DF. Šta to kazuje?

PEPIĆ: Ne bi trebalo da nas, koji smo na razne načine pratili pomnije javnu CG društveno – političku scenu, ili bolje rečeno, koji smo osjećali i uvidjeli da nešto nije u redu u višedecenijskoj vlasti DPS- a i Mila Đukanovića mogu iznenaditi  ove i ovakve prepiske putem Skaj aplikacije.

Dobro je poznato da je ta i takva vlast stvorila i izuzetno dobro koristila taj i takav ” sistem vrijednosti”. Dobro je bilo poznato da je Vesna Medenica ” treću granu vlasti”  stavila u zaštitu  Đukanovića i njemu bliskih. I da ništa  što je zadiralo u organizovani kriminal na visokom nivou, nije moglo da se pred sudskim instancama , ne samo pravosudno  dokaže , nego ni pokrene. Ako hoćemo da budemo iole iskreni , moglo se znati, da i neki od policijskih službenika, nijesu bili u službi očuvanja javnog reda i mira , već više u lancu  očuvanja Đukanovićeve i moći  bogatstva.

Svako  ko i je ukazivao na to  nalazio se na udaru i djelova policije i djelova sudstva. Počesto i na meti nekih ” žestokih momaka” . Tako da me ove i ovakve prepiske – ne čude.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude  približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija – i ne samo njih

 

MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako  ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?

KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.

MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je  pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na  izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?

KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILAN PAPPE,  JEDAN OD NAJPOZNATIJIH  EKSPERATA ZA BLISKI ISTOK: Palestinci i Izraelci moraju živjeti zajedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u  priči koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okončana u decenijama  nakon 1948

 

U  Torinu je nedavno boravio poznati istoričar, esejist i publicista  Ilan Pappe jedan od najpoznatijih  eksperata za Bliski istok, što je bio razlog za  susret i  kraći razgovor o aktuelnoj situaciji. Trenutno je  jedan od rijetkih istraživača, istoričara, autora, izraelskog porijekla, koji na precizan, jasan  i analitičan način barata istorijskim činjenicama i pokušava čitaocima sa  naučnog aspekta približiti kompleksnu situaciju u Gazi i na Zapadnoj obali.

Pappé od 1990.  godine predaje istoriju na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji.  Zbog opozicionih stavova  morao je napustiti svoju zemlju Izrael, jer je bio odveć kritičan prema cionizmu. Jedan je od predstavnika takozvane nove izraelske istoriografije, struje “nepodobnih” istoričara za   one vlade Evrope i Zapada  koje nastavljaju zagovarati, može se reći,  lažnu verziju  rata protiv Palestine.

Pappé je poznat po tome što je dokumentirao “etničko čišćenje” iz 1948. nad Palestincima, Nakbu/Katastrofu kako je nazivaju  preživjeli,  mračnu povijesnu stranicu s kojom se izraelska država nikada nije htjela suočiti.

Razlozi za susret sa Ilanom Pappeom su brojni. Izmedju ostalog i publikovanje nove knjige Ten Myths About IsraelDeset mitova o Izraelu.

Knjiga govori prevashodno o deset falš ideja na koje se oslanja okupacija Palestine i  koje je istoričar pobio sa sjajnom preciznošću i  hrabrošcu. Pappe demonstrira  iz kog ugla  treba gledati na realnost, ukazujući da je permanentno uznemiravanje vlasti urgentno i neophodno. I moguće.

Pappe je boravio  u Torinu  na poziv torinskog udruženja BDS koje je pokrenulo  ekonomsku  kampanju, boycott, disinvestment and sanctions (bojkot, dezinvestiranje i sankcije prema Izraelu)  te  univerzitetskog i studentskog pokreta Projekt Palestina. Govorio je pred brojnom publikom. Bilo je više  od 500 slušaoca, a toliko je ostalo pred vratima prepune sale.

Izdvajamo par redova iz  samog početka knjige Deset mitova o Izraelu.

“Palestina je uvijek bila zemlja izmedju rijeke i mora. I još je uvijek. Na njenu promenjljivu sudbinu nije uticala geografija vec demografija. Kolonizatorski pokret  koji se ustoličio krajem 19 vijeka, sada  predstavlja pola populacije i kontroliše drugu polovinu uz pomoć ideološke  matrice rasizma i politike aparthejda. Mir nije pitanje demografskih promjena, niti ponovnog crtanja mapa: Mir je eliminacija postojeće ideologije i politike”

LIFEGATEU: Profesore Pappé, govorili ste o Nakbi-Katastrofi kao događaju “etničkog čišćenja” i dokumentirali ste postojanje PLANA D-  Dalet plana (Akcioni plan izraelske vojske –  Plan B  iz septembra 1945, Plan iz maja 1946 i  Plan Yehoshua iz 1948)  ili kako su protjerivanja i masakri Palestinaca tih godina bili projektovani za stolom od grupe cionistički orjentiranih Izraelaca. Kako  ostvariti taj “plan” danas, dok je u toku  rat u Pojasu Gaze? Postoji li nešto od tog plana što je i danas aktuelno ?

PAPPE: Godinu 1948.  palestinski Arapi su definirali kao “katastrofu”, tacnije Nakbu. Godinama kasnije uvijek su tvrdili da Nakba nikada nije završena. Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u toj priči, koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okoncana u decenijama  nakon 1948. Temeljna ideja uvijek je ista: Izrael želi osvojiti nove teritorije,  ali bez Palestinaca koji zive na njima. Ne mogu biti siguran da postoji plan poput Plana D iz tog vremena, ali koraci za konsolidaciju tog plana su isti. Prvo se stanovnici pojasa Gaze protjeruju sa sjevera na jug, zatim se predlaže prognati ih  u Egipat, na Sinaj ili nagovoriti da odu u druge zemlje. Drugim riječima, zločini protiv čovječnosti dokumentirani 1948, nastavljaju se i danas.

Maurizio BONGIOANNI –LifeGateu
Prevod:  Vesna ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo