Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP ŠVARM, ODGOVORNI UREDNIK NEDJELJNIKA VREME: Globalizacija mafije

Objavljeno prije

na

Nedavna hapšenja u Španiji i privođenje pravdi njenih bjegunaca trebalo bi da pomognu da bolje razumijemo realnost u kojoj smo živjeli i u kojoj živimo. Kakva je ona, razgovarali smo sa jednim od najboljih poznavalaca teme organizovanog kriminala u zemljama ex-yu, novinarom i odgovornim urednikom beogradskog Vremena, Filipom Švarmom. MONITOR: Šta je u srpskom podzemlju predstavljao nedavno u Španiji uhapšeni Luka Bojović?
ŠVARM: Luka Bojović je „veliko ime” u svijetu organiziranog kriminala. On nije ono što je bio Dušan Spasojević i ono što su bile vođe klanova 90-ih. Okolnosti su se promijenile, Srbija iz 2012. nije isto što i Srbija 2002. ili Srbija iz 1997. Bojović je pokušao da ovlada srpskim i regionalnim podzemljem, ali mu to nije uspjelo. I on je, zapravo, neka vrsta visokorangiranog kriminalnog najamnika koji radi za zaista velike bosove kao što je Darko Šarić i neki drugi regionalni bosovi ali i neki iz šireg svijeta organiziranog kriminala. Da rezimiram: Luka Bojović jeste veliko ime u podzemlju, ali nije najveće.

MONITOR: Darko Šarić je „viša instanca”?
ŠVARM: Darko Šarić je ta viša instanca. Iznad njega postoji još „viših instanci”. Ne bih sada da im pominjem imena pošto može biti utuživo. Darko Šarić, opet, radi za velike igrače na evropskom i globalnom nivou. Tako to ide, tako govorimo o jednoj piramidi, o povezanosti.

MONITOR: Kako komentarišete Dačićevu izjavu da je baš on uništio Zemunski klan?
ŠVARM: Dačić je sijao od sreće kada je uništen Zemunski klan. On kao ministar policije u predizbornom periodu pokušava da se pohvali kako je on efikasan, sposoban, kako je policija pod njegovim rukovodstvom postigla uspjehe. Tako da on pokušava da uspjeh policije koji jeste nesumnjiv na neki način prebaci na SPS. To je naša tipična politička priča pred izbore.

MONITOR: Monitor je prije nekoliko godina pisao da se Darko Šarić nalazi u Južnoafričkoj republici. Sada nakon hapšenja Arkanovog ubice Gavrića, pominje se da se u Južnoafričkoj republici nadzire neko za koga se sumnja da je Darko Šarić…
ŠVARM: Ne vjerujem da je to o čemu se sada piše ozbiljno jer ako pratite nekog ko je kao Darko Šarić, to sigurno ne objavljujete u novinama. Ne vjerujem da neko ko zaista želi da uhapsi Šarića, objavljivao to u novinama, da se na toj i toj adresi, u tom i tom mjestu, nalazi neko za koga se osnovano sumnja da je Šarić, a možda i nije. Redosljed je upravo drugačiji: prvo se taj prati, pa ako se ispostavi da je sumnja tačna, tek nakon hapšenja se objavljuje njegov identitet.

Naravno da se spekuliše gdje bi mogao biti Šarić. Pominje se Južna Amerika, Južna Afrika, pominju se neke evropske zemlje, pominje se Crna Gora.

MONITOR: Jedan od uhapšenih je i Siniša Petrić. Posebno interesantan ovdje zbog zločina u zatvoru Dubrava na Kosovu, tokom bombardovanja, i zbog izdržavanja kazne od 15 godina zatvora zbog ubistva jedne porodice u Subotici. Je li to početak razrješenja slučaja Dubrava?
ŠVARM: On je bio član Magdine grupe. Magda je u Mađarskoj osuđen na 25 godina. Petrić je učestvovao u tim ubistvima u vrijeme dok je još bio maloljetan. Osuđen je na smrt ali mu je zbog godina kazna smanjena na 15 godina. Robijao je i u Istoku na Kosovu, u zatvoru Dubrava. U vrijeme bombardovanja tamo je pobijeno više od sto ljudi. Oko zatvora je bila srpska policija, vojska i neke paravojne skupine. Mislim da je u tom slučaju već optuženo nekoliko ljudi. Tamo su bile i Crvene beretke. Dakle, tužilaštvo za ratne zločine vodi istragu. Petrić je tamo bio u to vrijeme.

MONITOR: Spekuliše se da je u stvaranju optužnog predloga za Bojovića i njegovu grupu važnu ulogu igrala izjava Sretka Kalinića?
ŠVARM: Jeste. Kalinića je u junu 2010. ranio Miloš Simović. On je hrvatskom tužilaštvu tada ispričao o nekim zločinima, povezujući sa njima i Luku Bojovića. Tvrdio je da je Miloš Simović trebalo da po nalogu Bojovića ubije i njega. Ali, ga je samo ranio. Kalinić je tako pokušavao da ne bude izručen Srbiji već da se nagodi sa hrvatskim pravosuđem. Tamo je počeo to svoje vrlo precizno svjedočenje: kako je sa Bojovićem učestvovao u pokušaju ubistva Andrije Draškovića, kako su zajedno sa njim učestvovali u napadu na Nenada Šoka kada je ponovo tjelohranitelj bio ranjen. Kako je ubio Jorgu po Bojovićevom nalogu. Ti iskazi su, kada je proces počeo u Beogradu, pročitani na sudu. U to vrijeme se Bojoviću izgubio svaki trag jer je očekivao da će Kalinić da progovori. Te ključne podatke o Luki Bojoviću je istražnim organima dao Sretko Kalinić.

MONITOR: Kalinić i Milovanović, koji je osuđen za ubistvo Pukanića i Franića, pokušali su nedavno da pobjegnu. Još se vodi istraga, ali su nadležni organi ipak saopštili da je očigledno da su bjegunci imali podršku „i spolja i iznutra”?
ŠVARM: Pa ne vjerujem da su se dvojica tako opasnih i iskusnih usudili na nekakvo adrenalinsko bjekstvo, gdje ne bi daleko stigli. Vjerovatno su imali pomoć gdje ih je neko čekao van zatvorskih zidina, a koliko su čuvari involvirani u njihovo bjekstvo, trebalo bi istraga pokazati. To je prilično teška i komplikovana istraga koja traje. Ali u svakom slučaju ne izgleda moguće da su bez neke pomoći, bez neke suradnje sa zatvorskim čuvarima ili već nekim drugim, Milovanović i Kalinić uspjeli da se oslobode iz ćelija i da dođu u to zatvorsko dvorište.

MONITOR:Vladimir Milisavljević „Budala” već je osuđen na dvije dugačke zatvorske kazne, za ubistvo premijera Đinđića i još neka ubistva. Po zakonu, i on će imati pravo kao i Simović i Kalinić da se odluče na ponovno suđenje jer su osuđeni u odsustvu?
ŠVARM: On je osuđen za nekoliko ubistava. Teretili su ga Suvajdžić i mislim Krsmanović iz Zemunskog klana. Dakle, da je učestvovao i pucao u ubistvima Batočanina i Škrbe i za još jedno ubistvo. Kao i za učestvovanje u ubistvu premijera Đindjića. Tereti se da je učestvovao u otmicama Miroslava Miškovića i Milije Babovića,Vuka Bajruševića. Protiv njega postoji debeo dosije .Zbog toga je osuđen na 40 godina. Naravno, kao i drugi prije njega, ima pravo da zatraži ponovno suđenje.

On može da razjasni neke detalje tamo gdje je neposredno učestvovao, ali mislim da ne može da promijeni generalnu sliku šta se u stvari desilo i šta su oni radili. I braća Simović i Kalinić i Vladimir Milisavljević su izvršavali naređenja Dušana Spasojevića, a Spasojević je zajedno sa Legijom donosio krupne odluke. Čovjek koji sve zna, Milorad Luković Legija, leži u zatvoru. I ćuti.

Oduzimanje imovine

MONITOR: Šta mislite o primjeni zakona o oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom, posebno u slučaju Šarić?
ŠVARM: Tu stvari treba razgraničiti: to je jedan od zakona koji je najefikasniji u borbi protiv organiziranog kriminala jer tako sprečavate kriminalce da legalizuju imovinu koju su stekli krivičnim djelom. To se pokazalo kao vrlo efikasno.Vlast se odlučila da proda pokretnu imovinu Darka Šarića koja bi mogla da u međuvremenu propadne. Tako država prodajom nešto stekne, a to bi se u slučaju oslobađajuće presude Šariću vratilo.

Nepokretna imovina se iznajmljuje a ne prodaje. Tako ih je država izuzela iz mogućnosti da ih okrivljeni prodaju, a ona ima neku korist. Ako se potvrdi osuđujuća presuda, vlasništvo nad tom imovinom se prenosi na državu. Tu već imamo Legijin slučaj, gdje je utvrđeno da je njegova imovina stečena krivičnim djelom. To se odnosi na njegovu kuću.

Država je stvorila organizovani kriminal

MONITOR: Zanimljiva je obnovljivost organizovanog kriminala. Luka Bojović je više puta osuđivan samo na uslovne kazne, Milan Milutinović ga je 2000. pomilovao, da bi na kraju, pobjegao. Kolika je odgovornost države?
ŠVARM: Koliko ih je država tolerirala? Devedesetih godina država je stvorila organizirani kriminal. Bazični organizirani kriminal na našim područjima počinje od šverca deficitarnih sirovina, nafte, cigareta i drugog čega ovdje nije bilo. Te kriminalne organizacije su na neki način finansirale Miloševićev režim. Bilo im je omogućeno da rade to što su radili, a zauzvrat su plaćali neku vrstu reketa. Sve to skupa je proizvelo kriminilaziranost i korumpiranost kako policije tako i pravosuđa i korupcija je i danas rak rana našeg društva.

Sad, koliko je država tolerirala Luku Bojovića? Niko nije rekao: Nemojte da dirate Bojovića. Ministar ili neko sličan. Sama država nije tolerirala Luku Bojovića, ali korupcija koja postoji u državi je omogućila da se Luka Bojović tako promeće, da ne ode na odsluženje kazne, da bude ovdje, da bude, ondje, da se domogne pasoša…

Luka Bojović i ta ekipa, oni nisu bili neko ko je organizirao kriminalan posao. Naprotiv. Oni su bili oni koji su izvršavali zadatke za nekoga drugoga ko je to organizirao. Kao što je to, na primjer, Darko Šarić.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo