Povežite se sa nama

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, POSLANIK POKRETA ZA PROMJENE: Igor nije Jadranka

Objavljeno prije

na

Moguće aktiviranje garancija za Kombinat aluminijuma Podgorica je, navodno, uzdrmalo vladajuću koaliciju DPS – SDP. Koliko je javno pokazano neslaganje između dvije članice koalicije stvarno, a koliko je tek plod već viđenog manevrisanja u kriznim situacijama i dogovorena predstava za javnost – pitali smo poslanika PZP –a Zariju Pejovića. PEJOVIĆ: Cijela priča je epizoda dinamike ništavila. Skreće se pažnja s ćorsokaka u kom se nalazimo. Kad sam na kontrolnom saslušanju oko dodijele državne pomoći upitao potpredsjednika Vlade Lazovića, te ministre Kavarića i Katnića da li su u saznanju ili sumnjaju da je u privatizaciji KAP-a bilo korupcije, odmahnuli su glavom, kao da ne znaju što ih pitam. Kad sam ih upitao o zahtjevima ruskog ministra Šojgu u odnosu na KAP, takođe su bili nemušti. Kad sam pokušao da saznam postoji li drugačiji odnos Lukšićeve Vlade prema KAP-u u odnosu na pređašnju vladu Đukanovića, ministri su odlučno negirali bilo kakvu razliku. Toliko o diskontinuitetu Lukšićeve vlade. Šteta iznosi 135 miliona eura državnih garancija koje bi se mogle u potpunosti aktivirati. Zatim otpisano je 91 miliona eura obaveza KAP-a prema državi. Za subvencije troška električne energije 60 miliona eura je raspodijeljeno od 2009. do 2012. godine. Tu su i pet miliona eura za socijalni program. Država je u slučaju KAP-a oštećena s gotovo 300 miliona eura. Propuštenu dobit, koja bi se ostvarila da je kompanija razvijana, umjesto što je postala korupcionaška tezga, ovdje ne uzimam u obzir kao oportunenti trošak.

MONITOR: Nedavno ste rekli da je zahtjev da se aktivira garancija loš i da dolazi u lošem trenutku, kao i da se uslovi pod kojima su date garancije moraju istražiti te da zbog toga mora da se snosi politička i krivična odgovornost. Kolika je, u čitavoj priči, personalna krivica aktuelnog premijera Igora Lukšića?
PEJOVIĆ: Igor Lukšić je bio i nažalost ostao ,,udarna pesnica” domaće oligarhije. Lukšić je bio ministar finansija kad su se odobravale subvencije i garancije. Stavljao je omču oko vrata javnih finansija Crne Gore. Bio je svjedok očiglednog korupcionaškog dila Đukanovića i Deripaske. Gdje su 300 miliona eura, za koje Šojgu tvrdi da su investirane u KAP? Principe ne treba podređivati karijeri.

MONITOR: Da li Vi, uopšte, vidite razliku između načina rada i rezultata premijera Lukšića, u odnosu na njegovog prethodnika?
PEJOVIĆ: Lukšić koristi računar, pronaći ćete ga, za razliku od Đukanovića, u socijalnim mrežama. Takođe, Lukšić se služi stranim jezicima, pa mu prevodilac nije potreban. Ne vrijeđa i ne prijeti ljudima, za razliku od Đukanovića. Otprilike to bi bile razlike. Uostalom oni sami tvrde da razlike u ekonomskoj politici nema. Lukšićev problem je što njemu stižu na naplatu Đukanovićevi računi.

MONITOR: Insistiraćete na izglasavanju nepovjerenju Vladi?
PEJOVIĆ: Od dolaska Lukšića na mjesto premijera, Pokret za promjene je u principu uvažavao preporuke evropskih partnera da mu se pruži prilika. Ali Igor nije Jadranka. Ne uočavamo naznaku da će to postati. Paradoksalno je da Lukšić upravo onima koji su mu davali šansu uzvraća licemjernim osmjesima. Od onih čije interese štiti dobija afere. Listingom mu je skrenuta pažnja da je dio ,,ekipe” i da se suviše ne uživljava u ulogu ,,premijera reformatora”. Iz opozicije, pak, niko nije ni pitao o čemu je razgovarao sa Šarićem, već su kritike bile fokusirane na one koji ga kompromituju. U zemljama političke kulture, vlade koje postižu loše rezultate podnose ostavku kao izraz društvene odgovornosti. U Crnoj Gori nije tako, pa će Pokret za promjene s ostatkom opozicije insistirati na nepovjerenju Vladi.

MONITOR: A kako promijeniti vlast u Crnoj Gori?
PEJOVIĆ: Naš politički sistem ne funkcioniše. Da bismo imali promjenu vlasti, moramo imati demokratske izbore. Dok izbore režiraju Đukanovićeve (para)državne službe, takve izbore ne možemo očekivati. Protesti su neminovnost. Zahtjev treba da bude pad postojeće Vlade i formiranje prelazne vlade, čiji bi mandat bio ograničen na organizovanje prvih demokratskih izbora, ali i na stabilizaciju društvenih prilika. Prelazna vlada bi predložila parlamentu novog državnog tužioca, koji bi radio svoj posao.

Mislim da su društveni procesi pokrenuti i gotovo ih je nemoguće zaustaviti. Sve antirežimske snage treba da se uključe u organizovanje protesta. Nemamo što da izgubimo, sem svoju i budućnost naše djece ako budemo pasivni.

Do formiranja prelazne vlade, iz redova opozicije ali i nestranačkih ličnosti trebalo bi pristupiti implementaciji ideje Vlade u sjenci. Ljudi kao što su Nebojša Medojević, Milenko Popović i Miodrag Lekić, mogu biti nosioci ključnih poluga, bezbjednosne, ekonomsko-razvojne i međunarodno integracione politike.

MONITOR: Šta mislite – kako će se na rejting PZP-a odraziti partnerstvo s Novom?
PEJOVIĆ: Nova srpska demokratija poštuje državu ali i uvažava identitetske razlike. Razumijevajući strah od velikosrpskog nacionalizma, ne treba robovati fobiji od prefiksa srpski. Srpski identitet je dio identiteta Crne Gore. Polazna premisa Pokreta za promjene kao državotvorne partije koja je izglasala Ustav jeste neupitnost državno pravnog statusa, ali i spremnost na kompromis oko identitetskih pitanja. U krajnjem – Narodna sloga se uzima kao pozitivan primjer u preovlađivanju razlika, kojima režim nažalost i dalje manipuliše.

MONITOR: Vratimo se ekonomiji. Crna Gora je u vrlo lošoj situaciji kada je ekonomija u pitanju. Gdje vi, konkretno, vidite izlaz nakon svih sumnjivih privatizacija, neuspjelih investicija, odbjeglih partnera, opustošenih preduzeća?
PEJOVIĆ: S ovakvim fiskalnim kapacitetom i privrednom stagnacijom, teško da ćemo zadržati sadašnji nivo javne potrošnje, a kamoli otplaćivati dugove koji se gomilaju. Nova vlast će naslijediti visoki dug i neodrživi nivo javne potrošnje. Demokratskoj Vladi biće potrebna podrška evropskih partnera, kako bi država izvršila obaveze, ali još bitnije otpočela investicioni ciklus. Efikasnijom naplatom javnih prihoda ali i racionalizacijom potrošnje potrebno je u kratkom roku postići ravnotežu. Zamajac državnih politika mora biti usmjeren u četiri pravca i to: rast u energetici, privlačenje greenfild investicija, mala i srednja preduzeća kroz veću konkurentnost, te jačanje i podsticaj poljoprivrede. Nema lakih i brzih rješenja, nažalost.

Potrebna nam je vlast koja će slijediti opštedruštvene a ne oligarhijske interese, i elementarna politička odgovornost. Ukoliko ne dođe do promjene u javnim politikama, čeka nas scenario drastičnog smanjivanja javne i lične potrošnje.

MONITOR: KAP je jedan od najvećih problema. Šta vi vidite kao najbolje rješenje za ovu fabriku i radnike? S tim što je sad to pitanje i svakog građanina ponaosob jer će teret plaćanja dugova pasti na nas.
PEJOVIĆ: Ako se KAP zatvori, aktiviraju se garancije i morate obezbijediti socijalni program za 1.300 radnika. Ukoliko KAP nastavi s poslovanjem, potrebne su mu nove subvencije, vjerovatno i preuzimanje dijela kredita na teret poreskih obveznika. Šteta je već napravljena. Koja će biti manja, iziskuje detaljnu i obuhvatnu analizu, koju sam, na gore pomenutom kontrolnom saslušanju, tražio od ministara.

Poznavaoci aluminijske industrije tvrde da se s višim fazama prerade ostvaruje dodatna vrijednost, kojom se pokriva cijena električne energije i ostvaruje profit. Razvijanje ove industrije u Crnoj Gori iziskuje takođe značajna ulaganja. KAP koji sada proizvodi ,,upakovanu električnu energiju” kako se još naziva primarni aluminijum, proizvodi samo gubitke. Takođe emituje zagađenje, za koje gospodin Goran Đukanović, analitičar aluminijske industrije, tvrdi da je veća od štetnih emisija cjelokupne zapadnoevropske aluminijske industrije.

Bez analize koja će uzeti u obzir tržišne, finansijske i ekološke parametre ne usuđujem se prejudicirati ,,najbolje rješenje”. Izrada studije posao je izvršne vlasti.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo