Povežite se sa nama

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, POSLANIK POKRETA ZA PROMJENE: Igor nije Jadranka

Objavljeno prije

na

Moguće aktiviranje garancija za Kombinat aluminijuma Podgorica je, navodno, uzdrmalo vladajuću koaliciju DPS – SDP. Koliko je javno pokazano neslaganje između dvije članice koalicije stvarno, a koliko je tek plod već viđenog manevrisanja u kriznim situacijama i dogovorena predstava za javnost – pitali smo poslanika PZP –a Zariju Pejovića. PEJOVIĆ: Cijela priča je epizoda dinamike ništavila. Skreće se pažnja s ćorsokaka u kom se nalazimo. Kad sam na kontrolnom saslušanju oko dodijele državne pomoći upitao potpredsjednika Vlade Lazovića, te ministre Kavarića i Katnića da li su u saznanju ili sumnjaju da je u privatizaciji KAP-a bilo korupcije, odmahnuli su glavom, kao da ne znaju što ih pitam. Kad sam ih upitao o zahtjevima ruskog ministra Šojgu u odnosu na KAP, takođe su bili nemušti. Kad sam pokušao da saznam postoji li drugačiji odnos Lukšićeve Vlade prema KAP-u u odnosu na pređašnju vladu Đukanovića, ministri su odlučno negirali bilo kakvu razliku. Toliko o diskontinuitetu Lukšićeve vlade. Šteta iznosi 135 miliona eura državnih garancija koje bi se mogle u potpunosti aktivirati. Zatim otpisano je 91 miliona eura obaveza KAP-a prema državi. Za subvencije troška električne energije 60 miliona eura je raspodijeljeno od 2009. do 2012. godine. Tu su i pet miliona eura za socijalni program. Država je u slučaju KAP-a oštećena s gotovo 300 miliona eura. Propuštenu dobit, koja bi se ostvarila da je kompanija razvijana, umjesto što je postala korupcionaška tezga, ovdje ne uzimam u obzir kao oportunenti trošak.

MONITOR: Nedavno ste rekli da je zahtjev da se aktivira garancija loš i da dolazi u lošem trenutku, kao i da se uslovi pod kojima su date garancije moraju istražiti te da zbog toga mora da se snosi politička i krivična odgovornost. Kolika je, u čitavoj priči, personalna krivica aktuelnog premijera Igora Lukšića?
PEJOVIĆ: Igor Lukšić je bio i nažalost ostao ,,udarna pesnica” domaće oligarhije. Lukšić je bio ministar finansija kad su se odobravale subvencije i garancije. Stavljao je omču oko vrata javnih finansija Crne Gore. Bio je svjedok očiglednog korupcionaškog dila Đukanovića i Deripaske. Gdje su 300 miliona eura, za koje Šojgu tvrdi da su investirane u KAP? Principe ne treba podređivati karijeri.

MONITOR: Da li Vi, uopšte, vidite razliku između načina rada i rezultata premijera Lukšića, u odnosu na njegovog prethodnika?
PEJOVIĆ: Lukšić koristi računar, pronaći ćete ga, za razliku od Đukanovića, u socijalnim mrežama. Takođe, Lukšić se služi stranim jezicima, pa mu prevodilac nije potreban. Ne vrijeđa i ne prijeti ljudima, za razliku od Đukanovića. Otprilike to bi bile razlike. Uostalom oni sami tvrde da razlike u ekonomskoj politici nema. Lukšićev problem je što njemu stižu na naplatu Đukanovićevi računi.

MONITOR: Insistiraćete na izglasavanju nepovjerenju Vladi?
PEJOVIĆ: Od dolaska Lukšića na mjesto premijera, Pokret za promjene je u principu uvažavao preporuke evropskih partnera da mu se pruži prilika. Ali Igor nije Jadranka. Ne uočavamo naznaku da će to postati. Paradoksalno je da Lukšić upravo onima koji su mu davali šansu uzvraća licemjernim osmjesima. Od onih čije interese štiti dobija afere. Listingom mu je skrenuta pažnja da je dio ,,ekipe” i da se suviše ne uživljava u ulogu ,,premijera reformatora”. Iz opozicije, pak, niko nije ni pitao o čemu je razgovarao sa Šarićem, već su kritike bile fokusirane na one koji ga kompromituju. U zemljama političke kulture, vlade koje postižu loše rezultate podnose ostavku kao izraz društvene odgovornosti. U Crnoj Gori nije tako, pa će Pokret za promjene s ostatkom opozicije insistirati na nepovjerenju Vladi.

MONITOR: A kako promijeniti vlast u Crnoj Gori?
PEJOVIĆ: Naš politički sistem ne funkcioniše. Da bismo imali promjenu vlasti, moramo imati demokratske izbore. Dok izbore režiraju Đukanovićeve (para)državne službe, takve izbore ne možemo očekivati. Protesti su neminovnost. Zahtjev treba da bude pad postojeće Vlade i formiranje prelazne vlade, čiji bi mandat bio ograničen na organizovanje prvih demokratskih izbora, ali i na stabilizaciju društvenih prilika. Prelazna vlada bi predložila parlamentu novog državnog tužioca, koji bi radio svoj posao.

Mislim da su društveni procesi pokrenuti i gotovo ih je nemoguće zaustaviti. Sve antirežimske snage treba da se uključe u organizovanje protesta. Nemamo što da izgubimo, sem svoju i budućnost naše djece ako budemo pasivni.

Do formiranja prelazne vlade, iz redova opozicije ali i nestranačkih ličnosti trebalo bi pristupiti implementaciji ideje Vlade u sjenci. Ljudi kao što su Nebojša Medojević, Milenko Popović i Miodrag Lekić, mogu biti nosioci ključnih poluga, bezbjednosne, ekonomsko-razvojne i međunarodno integracione politike.

MONITOR: Šta mislite – kako će se na rejting PZP-a odraziti partnerstvo s Novom?
PEJOVIĆ: Nova srpska demokratija poštuje državu ali i uvažava identitetske razlike. Razumijevajući strah od velikosrpskog nacionalizma, ne treba robovati fobiji od prefiksa srpski. Srpski identitet je dio identiteta Crne Gore. Polazna premisa Pokreta za promjene kao državotvorne partije koja je izglasala Ustav jeste neupitnost državno pravnog statusa, ali i spremnost na kompromis oko identitetskih pitanja. U krajnjem – Narodna sloga se uzima kao pozitivan primjer u preovlađivanju razlika, kojima režim nažalost i dalje manipuliše.

MONITOR: Vratimo se ekonomiji. Crna Gora je u vrlo lošoj situaciji kada je ekonomija u pitanju. Gdje vi, konkretno, vidite izlaz nakon svih sumnjivih privatizacija, neuspjelih investicija, odbjeglih partnera, opustošenih preduzeća?
PEJOVIĆ: S ovakvim fiskalnim kapacitetom i privrednom stagnacijom, teško da ćemo zadržati sadašnji nivo javne potrošnje, a kamoli otplaćivati dugove koji se gomilaju. Nova vlast će naslijediti visoki dug i neodrživi nivo javne potrošnje. Demokratskoj Vladi biće potrebna podrška evropskih partnera, kako bi država izvršila obaveze, ali još bitnije otpočela investicioni ciklus. Efikasnijom naplatom javnih prihoda ali i racionalizacijom potrošnje potrebno je u kratkom roku postići ravnotežu. Zamajac državnih politika mora biti usmjeren u četiri pravca i to: rast u energetici, privlačenje greenfild investicija, mala i srednja preduzeća kroz veću konkurentnost, te jačanje i podsticaj poljoprivrede. Nema lakih i brzih rješenja, nažalost.

Potrebna nam je vlast koja će slijediti opštedruštvene a ne oligarhijske interese, i elementarna politička odgovornost. Ukoliko ne dođe do promjene u javnim politikama, čeka nas scenario drastičnog smanjivanja javne i lične potrošnje.

MONITOR: KAP je jedan od najvećih problema. Šta vi vidite kao najbolje rješenje za ovu fabriku i radnike? S tim što je sad to pitanje i svakog građanina ponaosob jer će teret plaćanja dugova pasti na nas.
PEJOVIĆ: Ako se KAP zatvori, aktiviraju se garancije i morate obezbijediti socijalni program za 1.300 radnika. Ukoliko KAP nastavi s poslovanjem, potrebne su mu nove subvencije, vjerovatno i preuzimanje dijela kredita na teret poreskih obveznika. Šteta je već napravljena. Koja će biti manja, iziskuje detaljnu i obuhvatnu analizu, koju sam, na gore pomenutom kontrolnom saslušanju, tražio od ministara.

Poznavaoci aluminijske industrije tvrde da se s višim fazama prerade ostvaruje dodatna vrijednost, kojom se pokriva cijena električne energije i ostvaruje profit. Razvijanje ove industrije u Crnoj Gori iziskuje takođe značajna ulaganja. KAP koji sada proizvodi ,,upakovanu električnu energiju” kako se još naziva primarni aluminijum, proizvodi samo gubitke. Takođe emituje zagađenje, za koje gospodin Goran Đukanović, analitičar aluminijske industrije, tvrdi da je veća od štetnih emisija cjelokupne zapadnoevropske aluminijske industrije.

Bez analize koja će uzeti u obzir tržišne, finansijske i ekološke parametre ne usuđujem se prejudicirati ,,najbolje rješenje”. Izrada studije posao je izvršne vlasti.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo