Povežite se sa nama

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, POSLANIK POKRETA ZA PROMJENE: Igor nije Jadranka

Objavljeno prije

na

Moguće aktiviranje garancija za Kombinat aluminijuma Podgorica je, navodno, uzdrmalo vladajuću koaliciju DPS – SDP. Koliko je javno pokazano neslaganje između dvije članice koalicije stvarno, a koliko je tek plod već viđenog manevrisanja u kriznim situacijama i dogovorena predstava za javnost – pitali smo poslanika PZP –a Zariju Pejovića. PEJOVIĆ: Cijela priča je epizoda dinamike ništavila. Skreće se pažnja s ćorsokaka u kom se nalazimo. Kad sam na kontrolnom saslušanju oko dodijele državne pomoći upitao potpredsjednika Vlade Lazovića, te ministre Kavarića i Katnića da li su u saznanju ili sumnjaju da je u privatizaciji KAP-a bilo korupcije, odmahnuli su glavom, kao da ne znaju što ih pitam. Kad sam ih upitao o zahtjevima ruskog ministra Šojgu u odnosu na KAP, takođe su bili nemušti. Kad sam pokušao da saznam postoji li drugačiji odnos Lukšićeve Vlade prema KAP-u u odnosu na pređašnju vladu Đukanovića, ministri su odlučno negirali bilo kakvu razliku. Toliko o diskontinuitetu Lukšićeve vlade. Šteta iznosi 135 miliona eura državnih garancija koje bi se mogle u potpunosti aktivirati. Zatim otpisano je 91 miliona eura obaveza KAP-a prema državi. Za subvencije troška električne energije 60 miliona eura je raspodijeljeno od 2009. do 2012. godine. Tu su i pet miliona eura za socijalni program. Država je u slučaju KAP-a oštećena s gotovo 300 miliona eura. Propuštenu dobit, koja bi se ostvarila da je kompanija razvijana, umjesto što je postala korupcionaška tezga, ovdje ne uzimam u obzir kao oportunenti trošak.

MONITOR: Nedavno ste rekli da je zahtjev da se aktivira garancija loš i da dolazi u lošem trenutku, kao i da se uslovi pod kojima su date garancije moraju istražiti te da zbog toga mora da se snosi politička i krivična odgovornost. Kolika je, u čitavoj priči, personalna krivica aktuelnog premijera Igora Lukšića?
PEJOVIĆ: Igor Lukšić je bio i nažalost ostao ,,udarna pesnica” domaće oligarhije. Lukšić je bio ministar finansija kad su se odobravale subvencije i garancije. Stavljao je omču oko vrata javnih finansija Crne Gore. Bio je svjedok očiglednog korupcionaškog dila Đukanovića i Deripaske. Gdje su 300 miliona eura, za koje Šojgu tvrdi da su investirane u KAP? Principe ne treba podređivati karijeri.

MONITOR: Da li Vi, uopšte, vidite razliku između načina rada i rezultata premijera Lukšića, u odnosu na njegovog prethodnika?
PEJOVIĆ: Lukšić koristi računar, pronaći ćete ga, za razliku od Đukanovića, u socijalnim mrežama. Takođe, Lukšić se služi stranim jezicima, pa mu prevodilac nije potreban. Ne vrijeđa i ne prijeti ljudima, za razliku od Đukanovića. Otprilike to bi bile razlike. Uostalom oni sami tvrde da razlike u ekonomskoj politici nema. Lukšićev problem je što njemu stižu na naplatu Đukanovićevi računi.

MONITOR: Insistiraćete na izglasavanju nepovjerenju Vladi?
PEJOVIĆ: Od dolaska Lukšića na mjesto premijera, Pokret za promjene je u principu uvažavao preporuke evropskih partnera da mu se pruži prilika. Ali Igor nije Jadranka. Ne uočavamo naznaku da će to postati. Paradoksalno je da Lukšić upravo onima koji su mu davali šansu uzvraća licemjernim osmjesima. Od onih čije interese štiti dobija afere. Listingom mu je skrenuta pažnja da je dio ,,ekipe” i da se suviše ne uživljava u ulogu ,,premijera reformatora”. Iz opozicije, pak, niko nije ni pitao o čemu je razgovarao sa Šarićem, već su kritike bile fokusirane na one koji ga kompromituju. U zemljama političke kulture, vlade koje postižu loše rezultate podnose ostavku kao izraz društvene odgovornosti. U Crnoj Gori nije tako, pa će Pokret za promjene s ostatkom opozicije insistirati na nepovjerenju Vladi.

MONITOR: A kako promijeniti vlast u Crnoj Gori?
PEJOVIĆ: Naš politički sistem ne funkcioniše. Da bismo imali promjenu vlasti, moramo imati demokratske izbore. Dok izbore režiraju Đukanovićeve (para)državne službe, takve izbore ne možemo očekivati. Protesti su neminovnost. Zahtjev treba da bude pad postojeće Vlade i formiranje prelazne vlade, čiji bi mandat bio ograničen na organizovanje prvih demokratskih izbora, ali i na stabilizaciju društvenih prilika. Prelazna vlada bi predložila parlamentu novog državnog tužioca, koji bi radio svoj posao.

Mislim da su društveni procesi pokrenuti i gotovo ih je nemoguće zaustaviti. Sve antirežimske snage treba da se uključe u organizovanje protesta. Nemamo što da izgubimo, sem svoju i budućnost naše djece ako budemo pasivni.

Do formiranja prelazne vlade, iz redova opozicije ali i nestranačkih ličnosti trebalo bi pristupiti implementaciji ideje Vlade u sjenci. Ljudi kao što su Nebojša Medojević, Milenko Popović i Miodrag Lekić, mogu biti nosioci ključnih poluga, bezbjednosne, ekonomsko-razvojne i međunarodno integracione politike.

MONITOR: Šta mislite – kako će se na rejting PZP-a odraziti partnerstvo s Novom?
PEJOVIĆ: Nova srpska demokratija poštuje državu ali i uvažava identitetske razlike. Razumijevajući strah od velikosrpskog nacionalizma, ne treba robovati fobiji od prefiksa srpski. Srpski identitet je dio identiteta Crne Gore. Polazna premisa Pokreta za promjene kao državotvorne partije koja je izglasala Ustav jeste neupitnost državno pravnog statusa, ali i spremnost na kompromis oko identitetskih pitanja. U krajnjem – Narodna sloga se uzima kao pozitivan primjer u preovlađivanju razlika, kojima režim nažalost i dalje manipuliše.

MONITOR: Vratimo se ekonomiji. Crna Gora je u vrlo lošoj situaciji kada je ekonomija u pitanju. Gdje vi, konkretno, vidite izlaz nakon svih sumnjivih privatizacija, neuspjelih investicija, odbjeglih partnera, opustošenih preduzeća?
PEJOVIĆ: S ovakvim fiskalnim kapacitetom i privrednom stagnacijom, teško da ćemo zadržati sadašnji nivo javne potrošnje, a kamoli otplaćivati dugove koji se gomilaju. Nova vlast će naslijediti visoki dug i neodrživi nivo javne potrošnje. Demokratskoj Vladi biće potrebna podrška evropskih partnera, kako bi država izvršila obaveze, ali još bitnije otpočela investicioni ciklus. Efikasnijom naplatom javnih prihoda ali i racionalizacijom potrošnje potrebno je u kratkom roku postići ravnotežu. Zamajac državnih politika mora biti usmjeren u četiri pravca i to: rast u energetici, privlačenje greenfild investicija, mala i srednja preduzeća kroz veću konkurentnost, te jačanje i podsticaj poljoprivrede. Nema lakih i brzih rješenja, nažalost.

Potrebna nam je vlast koja će slijediti opštedruštvene a ne oligarhijske interese, i elementarna politička odgovornost. Ukoliko ne dođe do promjene u javnim politikama, čeka nas scenario drastičnog smanjivanja javne i lične potrošnje.

MONITOR: KAP je jedan od najvećih problema. Šta vi vidite kao najbolje rješenje za ovu fabriku i radnike? S tim što je sad to pitanje i svakog građanina ponaosob jer će teret plaćanja dugova pasti na nas.
PEJOVIĆ: Ako se KAP zatvori, aktiviraju se garancije i morate obezbijediti socijalni program za 1.300 radnika. Ukoliko KAP nastavi s poslovanjem, potrebne su mu nove subvencije, vjerovatno i preuzimanje dijela kredita na teret poreskih obveznika. Šteta je već napravljena. Koja će biti manja, iziskuje detaljnu i obuhvatnu analizu, koju sam, na gore pomenutom kontrolnom saslušanju, tražio od ministara.

Poznavaoci aluminijske industrije tvrde da se s višim fazama prerade ostvaruje dodatna vrijednost, kojom se pokriva cijena električne energije i ostvaruje profit. Razvijanje ove industrije u Crnoj Gori iziskuje takođe značajna ulaganja. KAP koji sada proizvodi ,,upakovanu električnu energiju” kako se još naziva primarni aluminijum, proizvodi samo gubitke. Takođe emituje zagađenje, za koje gospodin Goran Đukanović, analitičar aluminijske industrije, tvrdi da je veća od štetnih emisija cjelokupne zapadnoevropske aluminijske industrije.

Bez analize koja će uzeti u obzir tržišne, finansijske i ekološke parametre ne usuđujem se prejudicirati ,,najbolje rješenje”. Izrada studije posao je izvršne vlasti.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo