Povežite se sa nama

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, POSLANIK POKRETA ZA PROMJENE: Igor nije Jadranka

Objavljeno prije

na

Moguće aktiviranje garancija za Kombinat aluminijuma Podgorica je, navodno, uzdrmalo vladajuću koaliciju DPS – SDP. Koliko je javno pokazano neslaganje između dvije članice koalicije stvarno, a koliko je tek plod već viđenog manevrisanja u kriznim situacijama i dogovorena predstava za javnost – pitali smo poslanika PZP –a Zariju Pejovića. PEJOVIĆ: Cijela priča je epizoda dinamike ništavila. Skreće se pažnja s ćorsokaka u kom se nalazimo. Kad sam na kontrolnom saslušanju oko dodijele državne pomoći upitao potpredsjednika Vlade Lazovića, te ministre Kavarića i Katnića da li su u saznanju ili sumnjaju da je u privatizaciji KAP-a bilo korupcije, odmahnuli su glavom, kao da ne znaju što ih pitam. Kad sam ih upitao o zahtjevima ruskog ministra Šojgu u odnosu na KAP, takođe su bili nemušti. Kad sam pokušao da saznam postoji li drugačiji odnos Lukšićeve Vlade prema KAP-u u odnosu na pređašnju vladu Đukanovića, ministri su odlučno negirali bilo kakvu razliku. Toliko o diskontinuitetu Lukšićeve vlade. Šteta iznosi 135 miliona eura državnih garancija koje bi se mogle u potpunosti aktivirati. Zatim otpisano je 91 miliona eura obaveza KAP-a prema državi. Za subvencije troška električne energije 60 miliona eura je raspodijeljeno od 2009. do 2012. godine. Tu su i pet miliona eura za socijalni program. Država je u slučaju KAP-a oštećena s gotovo 300 miliona eura. Propuštenu dobit, koja bi se ostvarila da je kompanija razvijana, umjesto što je postala korupcionaška tezga, ovdje ne uzimam u obzir kao oportunenti trošak.

MONITOR: Nedavno ste rekli da je zahtjev da se aktivira garancija loš i da dolazi u lošem trenutku, kao i da se uslovi pod kojima su date garancije moraju istražiti te da zbog toga mora da se snosi politička i krivična odgovornost. Kolika je, u čitavoj priči, personalna krivica aktuelnog premijera Igora Lukšića?
PEJOVIĆ: Igor Lukšić je bio i nažalost ostao ,,udarna pesnica” domaće oligarhije. Lukšić je bio ministar finansija kad su se odobravale subvencije i garancije. Stavljao je omču oko vrata javnih finansija Crne Gore. Bio je svjedok očiglednog korupcionaškog dila Đukanovića i Deripaske. Gdje su 300 miliona eura, za koje Šojgu tvrdi da su investirane u KAP? Principe ne treba podređivati karijeri.

MONITOR: Da li Vi, uopšte, vidite razliku između načina rada i rezultata premijera Lukšića, u odnosu na njegovog prethodnika?
PEJOVIĆ: Lukšić koristi računar, pronaći ćete ga, za razliku od Đukanovića, u socijalnim mrežama. Takođe, Lukšić se služi stranim jezicima, pa mu prevodilac nije potreban. Ne vrijeđa i ne prijeti ljudima, za razliku od Đukanovića. Otprilike to bi bile razlike. Uostalom oni sami tvrde da razlike u ekonomskoj politici nema. Lukšićev problem je što njemu stižu na naplatu Đukanovićevi računi.

MONITOR: Insistiraćete na izglasavanju nepovjerenju Vladi?
PEJOVIĆ: Od dolaska Lukšića na mjesto premijera, Pokret za promjene je u principu uvažavao preporuke evropskih partnera da mu se pruži prilika. Ali Igor nije Jadranka. Ne uočavamo naznaku da će to postati. Paradoksalno je da Lukšić upravo onima koji su mu davali šansu uzvraća licemjernim osmjesima. Od onih čije interese štiti dobija afere. Listingom mu je skrenuta pažnja da je dio ,,ekipe” i da se suviše ne uživljava u ulogu ,,premijera reformatora”. Iz opozicije, pak, niko nije ni pitao o čemu je razgovarao sa Šarićem, već su kritike bile fokusirane na one koji ga kompromituju. U zemljama političke kulture, vlade koje postižu loše rezultate podnose ostavku kao izraz društvene odgovornosti. U Crnoj Gori nije tako, pa će Pokret za promjene s ostatkom opozicije insistirati na nepovjerenju Vladi.

MONITOR: A kako promijeniti vlast u Crnoj Gori?
PEJOVIĆ: Naš politički sistem ne funkcioniše. Da bismo imali promjenu vlasti, moramo imati demokratske izbore. Dok izbore režiraju Đukanovićeve (para)državne službe, takve izbore ne možemo očekivati. Protesti su neminovnost. Zahtjev treba da bude pad postojeće Vlade i formiranje prelazne vlade, čiji bi mandat bio ograničen na organizovanje prvih demokratskih izbora, ali i na stabilizaciju društvenih prilika. Prelazna vlada bi predložila parlamentu novog državnog tužioca, koji bi radio svoj posao.

Mislim da su društveni procesi pokrenuti i gotovo ih je nemoguće zaustaviti. Sve antirežimske snage treba da se uključe u organizovanje protesta. Nemamo što da izgubimo, sem svoju i budućnost naše djece ako budemo pasivni.

Do formiranja prelazne vlade, iz redova opozicije ali i nestranačkih ličnosti trebalo bi pristupiti implementaciji ideje Vlade u sjenci. Ljudi kao što su Nebojša Medojević, Milenko Popović i Miodrag Lekić, mogu biti nosioci ključnih poluga, bezbjednosne, ekonomsko-razvojne i međunarodno integracione politike.

MONITOR: Šta mislite – kako će se na rejting PZP-a odraziti partnerstvo s Novom?
PEJOVIĆ: Nova srpska demokratija poštuje državu ali i uvažava identitetske razlike. Razumijevajući strah od velikosrpskog nacionalizma, ne treba robovati fobiji od prefiksa srpski. Srpski identitet je dio identiteta Crne Gore. Polazna premisa Pokreta za promjene kao državotvorne partije koja je izglasala Ustav jeste neupitnost državno pravnog statusa, ali i spremnost na kompromis oko identitetskih pitanja. U krajnjem – Narodna sloga se uzima kao pozitivan primjer u preovlađivanju razlika, kojima režim nažalost i dalje manipuliše.

MONITOR: Vratimo se ekonomiji. Crna Gora je u vrlo lošoj situaciji kada je ekonomija u pitanju. Gdje vi, konkretno, vidite izlaz nakon svih sumnjivih privatizacija, neuspjelih investicija, odbjeglih partnera, opustošenih preduzeća?
PEJOVIĆ: S ovakvim fiskalnim kapacitetom i privrednom stagnacijom, teško da ćemo zadržati sadašnji nivo javne potrošnje, a kamoli otplaćivati dugove koji se gomilaju. Nova vlast će naslijediti visoki dug i neodrživi nivo javne potrošnje. Demokratskoj Vladi biće potrebna podrška evropskih partnera, kako bi država izvršila obaveze, ali još bitnije otpočela investicioni ciklus. Efikasnijom naplatom javnih prihoda ali i racionalizacijom potrošnje potrebno je u kratkom roku postići ravnotežu. Zamajac državnih politika mora biti usmjeren u četiri pravca i to: rast u energetici, privlačenje greenfild investicija, mala i srednja preduzeća kroz veću konkurentnost, te jačanje i podsticaj poljoprivrede. Nema lakih i brzih rješenja, nažalost.

Potrebna nam je vlast koja će slijediti opštedruštvene a ne oligarhijske interese, i elementarna politička odgovornost. Ukoliko ne dođe do promjene u javnim politikama, čeka nas scenario drastičnog smanjivanja javne i lične potrošnje.

MONITOR: KAP je jedan od najvećih problema. Šta vi vidite kao najbolje rješenje za ovu fabriku i radnike? S tim što je sad to pitanje i svakog građanina ponaosob jer će teret plaćanja dugova pasti na nas.
PEJOVIĆ: Ako se KAP zatvori, aktiviraju se garancije i morate obezbijediti socijalni program za 1.300 radnika. Ukoliko KAP nastavi s poslovanjem, potrebne su mu nove subvencije, vjerovatno i preuzimanje dijela kredita na teret poreskih obveznika. Šteta je već napravljena. Koja će biti manja, iziskuje detaljnu i obuhvatnu analizu, koju sam, na gore pomenutom kontrolnom saslušanju, tražio od ministara.

Poznavaoci aluminijske industrije tvrde da se s višim fazama prerade ostvaruje dodatna vrijednost, kojom se pokriva cijena električne energije i ostvaruje profit. Razvijanje ove industrije u Crnoj Gori iziskuje takođe značajna ulaganja. KAP koji sada proizvodi ,,upakovanu električnu energiju” kako se još naziva primarni aluminijum, proizvodi samo gubitke. Takođe emituje zagađenje, za koje gospodin Goran Đukanović, analitičar aluminijske industrije, tvrdi da je veća od štetnih emisija cjelokupne zapadnoevropske aluminijske industrije.

Bez analize koja će uzeti u obzir tržišne, finansijske i ekološke parametre ne usuđujem se prejudicirati ,,najbolje rješenje”. Izrada studije posao je izvršne vlasti.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo