INTERVJU
SVETLANA BROZ, DIREKTORICA NVO GARIWO: Građani u strahu ne vide strah gospodara

MONITOR: Ovih dana organizovan je napad na Vašu kuću u Hadžićima i pokušaj pljačke. O čemu se radi i da li znate ko iza toga stoji?
BROZ: Prošle nedelje su prve večeri nepoznati počinioci prvo pokušali odvaliti kameru za video nadzor sa ograde mog dvorišta, a sledeće večeri su brutalno provalili u prizemlje moje kuće dok sam se nalazila na spratu, opljačkali što su želeli, a ostavili na sred stola prethodnog dana odvaljivanu video kameru i otišli kroz sneg dubok najmanje jedan metar, ostavivši za sobom tragove koje ni dežurna policijska patrola ni inspektori za kriminal, koji su kasnije došli, nisu želeli pratiti. Kada provalnici beže prteći tako dubok i težak celac na relaciji dužoj od jednog kilometra i nemaju više od dva izlaza sa brda na kojem se nalazi kuća, a policija ni samoinicijativno ni na moj zahtev ne napravi blokadu ta dva pravca i ne sačeka ih, onda je veliko pitanje ko iza toga stoji, ali ja na to pitanje u ovom trenutku nemam precizan odgovor. Mene neuporedivo manje interesuju počinioci od njihovih nalagodavaca. Zato sam u izjavi nadležnima 9. februara napisala i potpisala da „očekujem od policijskih organa da savesno izvrše svoj posao i sve što je propušteno noćas da danas i sledećih dana završe u cilju otkrivanja počinilaca i njihovih motiva.” MONITOR: Zašto ste sada meta napada?
BROZ: Četiri sata pre prvog napada na moju kuću Radio Slobodna Evropa je objavila moj komentar o političkoj situaciji u BiH kao i moju opciju mogućeg rešenja. Sigurno su se mnogi lako prepoznali među onima o kojima sam govorila, a očigledno su se neki od njih i uplašili da će moj poziv građanima da postanu svesni svoje moralne obaveze, građanske dužnosti, građanske hrabrosti i svoje snage, uroditi plodom, pa su možda požurili da me opomenu, zastraše ili, po njihovom uverenju, čak i zaustave u daljim javnim aktivnostima.
MONITOR: Tim povodom rekli ste da se ne krijete ni od koga, ne bježite ni od koga. Svaki građanin može saznati gdje živite i dobiti Vas na telefon.
BROZ: Nemam se zbog čega kriti, a još manje razloga od nekoga bežati, naročito ubuduće, jer ovi napadi i neažurnost nadležnih službi samo me utvrđuju u ubeđenju da sam na pravom putu, a oni koji organizuju moje zastrašivanje time pokazuju koliko se zapravo plaše iznošenja istine o sebi, a posebno koliko se boje građana, koji će im onog trenutka kada shvate sopstvenu snagu i moć, kada odbace sopstvene strahove i odluče iskazati građansku hrabrost koju svi imamo, zapečatiti kriminogene aktivnosti i predati ih konačno tužilaštvu i sudu.
MONITOR: I ranije ste imali mnogo problema, možete li navesti neke drastičnije?
BROZ: Imam ogromno iskustvo iz Beograda, u kojem su dvanaest godina takvim i sličnim terorom Miloševićevi plaćenici pokušavali u više od četrdeset navrata da me spreče da radim ono što sam mislila da je u tim ratnim vremenima važno i da me oteraju iz mog rodnog grada, pa nisu uspeli. Ukrali su mi, na primer, 1997. iz kuće u Beogradu, na sred Dedinja, gde je tada bilo više policije nego nas stanara, zbog Miloševića, koji je živeo samo 150 metar od mog dvorišta, i kompletan dokumentarni materijal, koji sam od januara 1993. prikupljala u Bosni i Hercegovini za knjigu Dobri ljudi u vremenu zla. Time su samo odgodili objavljivanje knjige za dve godine, koliko mi je bilo potrebno da se vratim u BiH i prikupim još stotinu dokumentarnih svedočenja da građani BiH u ratu, neretko po cenu sopstvenog života, jesu imali građanske hrabrosti da stanu u odbranu nepravedno progonjenih bez obzira na to što su pripadali različitim etno-nacionalnim grupama.
Prošle nedelje iz moje kuće provalnici su odneli lap top u kojem se nalazio filmski materijal za dokumentarne filmove koje upravo radimo, ali ako su njihovi nalagodavci mislili da je to jedino mesto na kojem čuvamo radni materijal, grdno su se prevarili.
MONITOR: Često Vas napadaju i u medijima…
BROZ: Volela bih u medijima da nađem konstruktivne napade na moj rad, koji bi mi pomogli da on bude još svrsishodniji, ali umesto toga sam do sada, nažalost, nailazila samo na jeftine i prostačke istupe, ponekad i onih koji sami sebe nazivaju čak i književnicima, a ne libe se teških laži i izmišljotina. Ali, to više govori o njima nego o meni. Zamislite koliko o sebi kaže „književnik” koji napiše i potpiše da je moju knjigu Dobri ljudi u vremenu zla, koju je dobio od mene na poklon, bacio kroz prozor voza…
MONITOR: Zar sve to nije čudno s obzirom na to da ste tokom rata u BiH pomagali ljudima, a kasnije otvarali mnoge teme i probleme bitne za budućnost ljudi na ovim prostorima?
BROZ: Podsetiću na narodnu izreku: „Nekom rat, nekom brat”. Nikome od onih kojima je rat bio brat, a nije ih malo ni u jednoj od zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, ne odgovara moj program edukacije o građanskoj hrabrosti, ni kada su gotovo nepismeni, a nekmoli kada su u vrhu lanca organizovanog kriminala na Balkanu. Svi oni makar instinktivno prepoznaju opasnost od kritične mase osvešćenih građana, koje za sada uspešno drže zastrašene, neretko i prestravljene u etno-nacionalnim, verskim ili nekim drugim omeđenim grupama, koje tako iscepkane nemaju onu snagu koju će imati kada konačno shvate da nemaju šta više da izgube. Kada stotine hiljada građana Crne Gore, ili milioni građana BiH ili Srbije shvate da ih, u stvari, u kandžama drži ipak samo šaka organizovanih bandita okružena krdima telohranitelja, koja ih sistematski iscrpljuje zastrašujući ih da bi neprestano drhtali nad onim ničim što imaju, koja im je oduzela dostojanstvo i drži ih u ponižavajućem ropskom položaju, iznenada će se obistiniti i ona narodna da ničija do zore ne gori.
MONITOR: Vrlo ste aktivni – držite predavanja na tribinama širom svijeta, Vaša NVO Gariwo posvećena je, pored ostalog, promovisanju dobrih ljudi u vremenu zla…
BROZ: Dobri ljudi u vremenu zla, kojih ima ih na sreću svuda, predstavljaju najčešće anonimne moralne heroje, koji moraju postati uzor novim generacijama, jer od njih mogu naučiti da uvek postoji mogućnost izbora hoćemo li puzati pred nesojem, ili ćemo se uspraviti i reći: „Ne!”, ma koju cenu za to platili. Mi radimo na njihovoj afirmaciji, osvetljavamo njihove živote i njihov rad, jer je to jedini način da ih sačuvamo od zaborava i da istovremeno dokažemo da usred naše Sodome i Gomore ima više od četrdeset pravednika, zbog kojih ima smisla boriti se za dostojanstven život i verovati da će ih uskoro biti još više. Zamislite kada u Crnoj Gori, u BiH ili u Srbiji građani bilo kojeg grada na čijem je čelu načelnik opštine koji krši zakone ili studenti na čijem fakultetu dekan ili neki profesori zloupotrebljavaju položaj, ili pacijenti u bolnici u kojoj doktori traže i uzimaju mito, ili učenici u školi u kojoj profesori naplaćuju ocene, ili opet građani u mestima u kojima policija podržava i štiti kriminalce umesto građana koji ih plaćaju; dakle, zamislite dan u kojem će se ti građani, studenti, učenici konačno probuditi, shvatiti koliko su manipulisani i koliko su jaki i reći „Dosta!” onima koji ih izrabljuju, zloupotrebljavaju i zastrašuju.
MONITOR: Jedna od Vaših knjiga nosi naslov „Imam petlju” i svojevrstan je priručnik o tome šta znači građanska hrabrost. Koliko su danas ljudi u BiH, Crnoj Gori i ostalim prostorima bivše Jugoslavije spremni da se suprotstave zlu, nasilju, nepravdi?
BROZ: Nisu dovoljno spremni, jer su suviše uplašeni. Radila sam sa preko 100.000 građana na ovim prostorima i kad god sam ih pitala koga se boje, nisu smeli to najčešće ni izgovoriti. Građani u svom strahu ne vide strah onih koji se njih plaše. Jer, prirodno je da se hiljade ratnih i mirnodopskih profitera, kriminalaca, onih koji zloupotrebljavaju položaj u društvu, politici ili bogomolji plaše miliona onih kojima manipulišu. Ako, na primer, u Crnoj Gori, imamo deset hiljada takvih negativaca u svim segmentima društva, još uvek imamo 600.000 čestitih, ali uplašenih građana. Knjiga „Imam petlju” namenjena je upravo tim čestitim građanima samo da ih podseti šta oni sve mogu, a sami će onda znati šta im je činiti. Gimnazijalci sa Cetinja kao i studenti Univerziteta Crne Gore već su pokazali da je ta knjiga za njih bila priručnik i ostvarili su svoje ciljeve. Ja verujem u mladost, njihovu čestitost i borbenost, a veoma poštujem roditelje koji ih tako vaspitavaju i podržavaju.
MONITOR: Da li išta od tih poruka dopire do političara, da li to oni razumiju?
BROZ: Političari savršeno razumeju te poruke. Pitanje je samo koliko ih ima kojima te poruke odgovaraju, a koliko njih se plaši uticaja tih poruka, i zato još uvek koriste fašističku retoriku i simbole iz prošlosti. Ove druge, ma koliko ih bilo, vaši bi čitaoci morali sami nepogrešivo prepoznavati i boriti se da im oduzmu uticaj u društvu. Čedo Kapor, čuveni španski borac, rodom iz Trebinja, rekao mi je pred smrt: „Fašizam nikada neće biti potpuno iskorijenjen, ali ga moramo stalno plijeviti kao najopasniji korov, jer će nas inače zagušiti.”
MONITOR: Prirodno je da novinar unuci Josipa Broza Tita, postavi i pitanje o Titu. Kako na Tita gledate iz današnje perspektive?
BROZ: Ništa se u ovih gotovo trideset dve godine od kada je umro nije promenilo u mom sećanju na mog dedu. I pored svih pokušaja prekrajanja nedavne istorije Jugoslavije, Tito ostaje pozitivna istorijska ličnost, poštovana u svim zemljama sveta, što bih volela da dožive unuci ratnih i posleratnih političara moje ubijene zemlje, ali se bojim da će ih biti jako mali broj.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava
MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?
RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.
Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.
MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?
RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.
Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana
MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?
PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.
Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.
Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.
MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?
PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)
Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast
MONITOR: Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?
VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.
Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.
Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi, možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.
Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.
MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?
VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.
Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.
MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?
VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.
Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?
MONITOR: Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha – od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?
VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.
Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.
Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.
MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?
VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima Vlade.
Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.
Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.
MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?
VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.
MONITOR: Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?
VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.
MONITOR: Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?
VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.
Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.
Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.
Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali