Povežite se sa nama

OKO NAS

GLAVNI GRAD PROTIV OSTVARENJA SVETLANE KANE RADEVIĆ: Satiranje tragova

Objavljeno prije

na

Poslovni centar Kruševac izgrađen je 1992. godine, a svjedoci tog vremena kažu da je tada predstavljao najmoderniju podgoričku građevinu. Četvrt vijeka kasnije, poslovni centar je zapušten i nerijetko ima funkciju javnog toaleta. S obzirom na to da se nalazi u sjenci modernih staklenih giganata koji ga okružuju, a nadležni ga ne održavaju i ne obraćaju pažnju, moglo bi se pretpostaviti da će dijeliti sudbinu mnogih građevina iz prošlog vijeka – gubljenje identiteta.

Već pola godine traje borba protiv gradnje solitera pored Hotela Podgorica. Ovaj hotel je 2004. godine rekonstruisala firma Normal company, a stručnjaci su nezadovoljni, zbog izmjene enterijera i pojedinih djelova eksterijera. Uprkos konstantnim pokušajima NVO KANA (Ko ako ne arhitekt) da ovaj hotel zaštite od dalje devastacije Normal company-a, soliter niče, a nadležni – ignorišu. Za ovaj soliter je interesantno da je trebao da bude sedmospratan, sada je trinaestospratan, sjutra – ko zna koliki.

Važno je podsjetiti i na tragičnu sudbinu podgoričke autobuske stanice, koja je u novom ruhu neprepoznatljiva. Crnogorski Luvr (staklene piramide u kojima su toaleti) – neka jeftina verzija.

PC Kruševac, Hotel Podgorica i autobusku stanicu povezuje jedno ime, prva crnogorska i svjetski priznata arhitektica – Svetlana Kana Radević (1937-2000). Kana je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, a magistrirala na Univerzitetu u Pensilvaniji. Bila je inostrani član Ruske akademije za arhitekturu i građevinske nauke, redovni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, prva potpredsjednica Matice crnogorske, članica Crnogorskog PEN centra, članica UNESCO-a (AIA), članica uprava strukovnih udruženja. Za njena arhitektonska ostvarenja je karakterističan specifičan izbor materijala i aktivno učešće u kreiranju ambijenta. Njena najznačajnija arhitektonska ostvarenja u Podgorici upravo su Hotel Podgorica, autobuska stanica i poslovni centar Kruševac. Dobitnica je više priznanja, među kojima Republičke i Savezne nagrade Borba, Nagrade oslobođenja Podgorice i Trinaestojulska nagrada.

Međutim, kulturno-istorijsko nasljeđe i identitet grada nadležne ne zanimaju – izgleda su se opasno okomili da trag koji je Kana za sobom ostavila izbrišu.

Iz NVO KANA kažu da je Kanine objekte moguće zaštititi, ali da nadležni već mjesecima ignorišu zahtjeve vezane za hotel. „Za eventualnu dodjelu statusa zaštićenog kulturnog dobra Hotelu Podgorica, realizovanom 1967. godine, kao i svim ostalim njenim objektima na teritoriji Crne Gore – nadležna je Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koja djeluje pod okriljem Ministarstva kulture. Međutim, iz našeg, i iskustva koje su ostali podnosioci inicijativa imali sa pomenutom institucijom, teško bismo mogli biti optimisti kad je riječ o sprovođenju obećanja u djelo – da će Hotel Podgorica, konkretno, biti uzet u proceduru koja bi podrazumijevala dodjelu statusa zaštićenog kulturnog dobra”.

Iz ove organizacije kažu da je pored ovog objekta, incijativa još prije pet godina, od strane kolega, podnešena i za druge značajne objekte moderne arhitekture, ali ni ona do danas nije uzeta u razmatranje od strane ove nadležne institucije.

Ostvarenja Kane Radević, kažu iz NVO KANA za Monitor, svjedoče o stanju duha na crnogorskoj arhitektonskoj sceni, u različitim razdobljima kada su ti objekti realizovani. „Pokretačka ideja koja je porodila projekat Hotela Podgorica, bez sumnje najznačajnijeg Kaninog djela, vrlo je složena i sastojala bi se, u najkraćem, u namjeri da se u isto vrijeme ukaže na podgoričku tradicuju građenja i na moguće pravce razvoja i operacionalizacije arhitektonske misli, u trenutku kada dio grada na desnoj obali Morače polako počinje da poprima oblik. Negdje u tom tonu je i objekat autobuske stanice, koji je projektovan i građen u istom stilskom ključu. Ali, izazov koji je lokacija Hotela Podgorica nametala arhitektici ne bi se mogao mjeriti, po intenzitetu, sa izazovom koji je nametala lokacija autobuske stanice. PC Kruševac je opet druga priča, realizovana početkom devedesetih – ukazuje na drugačije preokupacije arhitektice, koje bi se mogle svesti na pokušaj da se udahne dublji smisao urbanističkom rješenju koje je prethodilo arhitektonskom rješenju”, kažu iz NVO Kana.

Oni ističu i da ostvarenja Kane Radević, u kontekstu grada Podgorice, moramo posmatrati kao vrlo specifične i sofisticirane arhitektonske momente koji definitivno doprinose identitetu našeg grada.

Za zaštitu arhitektonskih spomenika u Podgorici, kao i Crnoj Gori, iz NVO KANA kažu da budućnost nije svijetla. „Koliko je nama poznato, u ovom trenutku je samo jedan objekat iz perioda socijalizma na teritoriji Crne Gore uzet pod takozvanu ‘prethodnu zaštitu’, koja je prvi korak u procesu dodjele statusa zaštićenog kulturnog dobra – zgrada Jugooceanije u Kotoru (srpskih arhitekata Đorđa Petrovića i Mateje Nenadovića, realizovana 1967. godine)”.

Oni zaključuju da u Crnoj Gori i te kako postoji interes za evaluaciju i valorizaciju arhitektonskih ostvarenja novijeg datuma realizacije, postoji svijest, postoje inicijative. Međutim, ne postoji volja nadležne institucije – Uprave za zaštitu kulturnih dobara – da otvori procese, što je, kažu iz NVO KANA, neshvatljivo.

Predrag Nikolić, inženjer građevine, kaže da su vlasnici lokala u PC Kruševac po zakonu odgovorni za njegovo održavanje. Dakle, Lutrija Crne Gore, Sava osiguranje, Narodna banka Srbije i ostala fizička lica zaslužna su za katastrofalno stanje ovog zdanja. Soliter koji se gradi pored Hotela Podgorica, kaže Nikolić, narušava to arhitektonsko remek-djelo, koje se kao primjer stapanja arhitekture i prirode izučavalo na fakultetima.

„Hotel Podgorica, autobuska stanica i PC Kruševac su djela koja podliježu autorskim pravima, i svaka intervencija koja mijenja njihov izgled bez dozvole autora je zakonski kažnjiva. Čak i svaka promjena izgleda objekta, čak i zastakljivanje terase, je rekonstrukcija koja traži dozvolu, a u Podgorici postoji bezbroj ‘običnih primjera’ gdje je urbanizam sahranjen. Nekada je arhitektura bila koncept, a danas je u službi investitora”, kaže Nikolić.

Izgleda da će kulturno-istorijska zdanja u Podgorici morati ustupiti mjesto novim (ne)ukusnim ostvarenjima, ukoliko se nalaze na atraktivnim lokacijama naravno, jer izgled našeg grada kroji finansijska korist individualaca. Identitet grada ne može da se unovči, pa nadležni očigledno nemaju interes za njegovo očuvanje.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo