Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: MIGRACIJE I NEGATIVNI NATALITET: Tri nijanse sive

Objavljeno prije

na

selo-kuti

U selu Cecuni kod Andrijevice područno odjeljenje osnovne škole pretvoreno je u seoski dom, koji se koristi uglavnom za potrebe sahrana. Bivša škola tako je postala kapela. To mještanima ovog živopisnog sela tjera zebnju u kosti i tugu u oči. Nekada je ovdje sve vrvilo od dječje graje, dok danas prostorom ispod Komova caruje tišina.

„Zbog sve manjeg broja stanovnika i sahrane postaju rijetkost u mjestima koja su nekad živjela punim životom”, kaže mještanin David Lalić.

Sve više zatvorenih područnih odjeljenja osnovnih škola na teritoriji siromašne Andrijevice, svjedoči o nezaustavljivom talasu migracija i takozvanoj bijeloj kugi koja ostavlja pusta sela. Prema nekim za sada nezvaničnim podacima, sljedeće godine na području ove opštine biće upisano najmanje prvačića, mada je sličan trend negativnog prirodnog priraštaja i pomanjkanja broja novih učenika zabilježen i u većini drugih sjevernih gradova.

Američki demografski institut ranije je prenio procjenu da će Crna Gora 2050. godine imati oko deset odsto manje stanovnika. Ova nevesela statistika ostvaruje se već nekoliko godina unazad, posebno kada je u pitanju sjeverni dio države. Ljudi sve više napuštaju ovaj siromašni region, a u potrazi za boljim životom odlaze ka Podgorici, primorju ili prema inostranstvu.

U sjevernom dijelu Crne Gore smješteno je jedanaest opština. Nekada su opštine u ovom dijelu Crne Gore činile žilu kucavicu kada je u pitanju ekonomski i privredni razvoj države, dok je danas situacija sasvim drugačija.

Mnoge fabrike su zatvorene, pa je na djelu vlada velika nezaposlenost. Trenutno ništa ne znači činjenica da je upravo sjeverni dio Crne Gore izuzetno bogat prirodnim resursima i da se u ovom dijelu države nalaze tri nacionalna parka – Durmitor, Biogradska gora i Prokletije.

Predsjednik Opštine Andrijevica Srđan Mašović (DPS) smatra da su migracije generalno problem čitavog sjevera, ali i ne krije zabrinutost za situaciju u opštini na čijem je čelu.

„Bojim se da se zbog sve manjeg broja đaka koji pristižu može dovesti u pitanje i opstanak srednje škole u Andrijevici”, izjavio je Mašović.

O problemu migracija i sve manjeg broja djece u osnovnim školama vrlo slikovito govori primjer nekada velikog andrijevičkog mjesnog centra Konjusi. Iako škola u Konjusima i dalje radi s manjim brojem učenika, u međuvremenu je došlo do zatvaranja njenih područnih odjeljenja u Jošanici, Kutima i Cecunima, selima ispod Komova, gdje su školski objekti prepušteni konstantnom propadanju.

U ovim selima migracije su učinile da u njima ima više zatvorenih kuća nego onih u kojima neko živi. Mještani Kuti pričaju da je školska zgrada u njihovom mjestu potpuno oronula i da se s gorčinom sjećaju kad je u njoj nastavu pohađalo tridesetak đaka.

„Kako su godine prolazile narod je sve više odlazio sa svojih vjekovnih ognjišta u potrazi za boljim životom. Tako je došlo i do opadanja broja učenika, pa je zatvaranje škole bilo neminovno. Poslije svega ostala je prazna školska zgrada, koja se urušava, nijemo svjedočeći o minulim vremenima”, pričaju mještani.

Neslavan kraj doživjela je i škola u Jošanici iako su u njoj svojevremeno radila dva učitelja. Mještani navode da su izgubili svaku nadu da će ikada više doći do obnavljanja škole u ovom selu, smještenom u samom podnožju Komova.

„Uporedo sa zatvaranjem fabrika u Beranama i Andrijevici ljudi su sve više, pritisnuti nepovoljnim ekonomskim prilikama, počeli da se iseljavaju. Tako su naša sela ostala praktično pusta. Naročito je broj stanovnika desetkovan u udaljenim mjestima kao što je Jošanica. Zato se ne treba čuditi što škola u ovom selu godinama stoji zaključana, bez ikakvih izgleda da ponovo bude u funkciji”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Konjuhe Raško Babović.

Prema podacima Monstata u prvih sedam mjeseci prošle godine najviše stanovnika otišlo je iz Nikšića, Bijelog Polja i Pljevalja, a najviše ih se doselilo u Podgoricu, Budvu i Bar. Gradovi iz kojih se više stanovnika odselilo nego doselilo su Rožaje, Andrijevica, Berane, Kolašin, Mojkovac, Plav, Plužine, Šavnik i Žabljak. Novoformiranu opštinu Gusinje prema procjenama građana mjesečno napusti nekoliko desetina stanovnika.

Statistika govori i da je pozitivan prirodni priraštaj na sjeveru posljednji put

zabilježen 2010. godine. Iz Berana se između 1991. i 2011. godine odselilo blizu 16.000 stanovnika. U Pljevljima, samo u toku prošle godine, umrlo je više od 250 ljudi nego što se rodilo djece.

Kada se radi o natalitetu, Rožaje i Berane popravljaju sliku sjevera i unose malo vedrije boje kroz sive nijanse. Zvanični podaci govore da je Rožaje opština sa najvećom stopom priraštaja u Crnoj Gori (2,43), dok je, prema istim podacima, Berane na četvrtom mjestu (1,32), nakon Budve (1,80) i Podgorice (1,69). Zvanični podaci Monstata pokazuju da je u čak 15 opština, od 23 koliko ih ima u Crnoj Gori, prirodni priraštaj negativan.

Statistika Monstata za prošlu godinu bilježi i velike migracije stanovništva, kako unutrašnje, tako i prema zemljama Evropske unije. Očekivano, najniži saldo u pogledu odnosa doseljenih i odseljenih imaju opštine sa sjevera Crne Gore, pa je od pet najugroženijih, njih četiri s područja tog regiona.

Najslabije je Bijelo Polje -381, zatim Nikšić -212, a potom slijede još tri opštine sa sjevera države, Berane -203, Pljevlja -142 i Rožaje -119.

Proces iseljavanja i napuštanja sjevera posebno je vidljiv u osnovnim školama u sjevernim gradovima. Osim u Andrijevici, godinama unazad učenika je sve manje na Žabljaku, u Gusinju, Šavniku, Petnjici.

Osnovna škola Mahmut Adrović u Petnjici prije velikog talasa migracija devedesetih godina i početka ratova na prostoru bivše Jugoslavije imala je i do hiljadu učenika. Danas jedva da ima dvjesta. S područnim odjeljenjima.

Andrijevčani se prisjećaju kako se za nekadašnji veliki mjesni centar pjevalo – Oj Konjuhe u doline, puno li si omladine.

„Danas, nažalost, u selima ispod Komova skoro da je potpuno utihnula momačka i djevojačka pjesma, dok su poznate konjuške igranke odavno prošlost. Omladina iz godine u godinu odlazi, a zavičaju su vjerna još jedino staračka domaćinstva. Zato se sada uglavnom pjeva – Pala magla, pala gusta, ostaše nam sela pusta”, kaže predsjednik MZ Konjuhe.

Osnovna škola Milić Keljanović u ovoj mjesnoj zajednici prije samo nekoliko decenija imala je četiri stotine učenika, da bi se kako je vrijeme odmicalo, zbog sve veće migracije stanovništa i pada nataliteta, taj broj drastično smanjivao, i da bi sada područna odjeljenja bila potpuno zatvorena.

Predsjednik Opštine Andrijevica objašnjava da je zapošljavanje jedini način da se mladi ljudi zadrže na selima i u Andrijevici.

„U proteklih nekoliko godina zaposlili smo osamdeset mladih ljudi. To je jedina mjera koju možemo da preduzmemo. Nažalost, više nemamo prostora za nova zapošljavanja”, kaže Mašović.

Statistika neumoljivo govori u prilog nezaustavljivim migracijama i negativnom trendu prirodnog priraštaja u ovom malenom gradu, koji je i po mnogim drugim pokazateljima, među najsiromašnijim u Crnoj Gori. Uzaludne su sve strategije ravnomjernog regionalnog razvoja. Sjever je odavno obojan u tri nijanse sive.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo