Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: MIGRACIJE I NEGATIVNI NATALITET: Tri nijanse sive

Objavljeno prije

na

U selu Cecuni kod Andrijevice područno odjeljenje osnovne škole pretvoreno je u seoski dom, koji se koristi uglavnom za potrebe sahrana. Bivša škola tako je postala kapela. To mještanima ovog živopisnog sela tjera zebnju u kosti i tugu u oči. Nekada je ovdje sve vrvilo od dječje graje, dok danas prostorom ispod Komova caruje tišina.

„Zbog sve manjeg broja stanovnika i sahrane postaju rijetkost u mjestima koja su nekad živjela punim životom”, kaže mještanin David Lalić.

Sve više zatvorenih područnih odjeljenja osnovnih škola na teritoriji siromašne Andrijevice, svjedoči o nezaustavljivom talasu migracija i takozvanoj bijeloj kugi koja ostavlja pusta sela. Prema nekim za sada nezvaničnim podacima, sljedeće godine na području ove opštine biće upisano najmanje prvačića, mada je sličan trend negativnog prirodnog priraštaja i pomanjkanja broja novih učenika zabilježen i u većini drugih sjevernih gradova.

Američki demografski institut ranije je prenio procjenu da će Crna Gora 2050. godine imati oko deset odsto manje stanovnika. Ova nevesela statistika ostvaruje se već nekoliko godina unazad, posebno kada je u pitanju sjeverni dio države. Ljudi sve više napuštaju ovaj siromašni region, a u potrazi za boljim životom odlaze ka Podgorici, primorju ili prema inostranstvu.

U sjevernom dijelu Crne Gore smješteno je jedanaest opština. Nekada su opštine u ovom dijelu Crne Gore činile žilu kucavicu kada je u pitanju ekonomski i privredni razvoj države, dok je danas situacija sasvim drugačija.

Mnoge fabrike su zatvorene, pa je na djelu vlada velika nezaposlenost. Trenutno ništa ne znači činjenica da je upravo sjeverni dio Crne Gore izuzetno bogat prirodnim resursima i da se u ovom dijelu države nalaze tri nacionalna parka – Durmitor, Biogradska gora i Prokletije.

Predsjednik Opštine Andrijevica Srđan Mašović (DPS) smatra da su migracije generalno problem čitavog sjevera, ali i ne krije zabrinutost za situaciju u opštini na čijem je čelu.

„Bojim se da se zbog sve manjeg broja đaka koji pristižu može dovesti u pitanje i opstanak srednje škole u Andrijevici”, izjavio je Mašović.

O problemu migracija i sve manjeg broja djece u osnovnim školama vrlo slikovito govori primjer nekada velikog andrijevičkog mjesnog centra Konjusi. Iako škola u Konjusima i dalje radi s manjim brojem učenika, u međuvremenu je došlo do zatvaranja njenih područnih odjeljenja u Jošanici, Kutima i Cecunima, selima ispod Komova, gdje su školski objekti prepušteni konstantnom propadanju.

U ovim selima migracije su učinile da u njima ima više zatvorenih kuća nego onih u kojima neko živi. Mještani Kuti pričaju da je školska zgrada u njihovom mjestu potpuno oronula i da se s gorčinom sjećaju kad je u njoj nastavu pohađalo tridesetak đaka.

„Kako su godine prolazile narod je sve više odlazio sa svojih vjekovnih ognjišta u potrazi za boljim životom. Tako je došlo i do opadanja broja učenika, pa je zatvaranje škole bilo neminovno. Poslije svega ostala je prazna školska zgrada, koja se urušava, nijemo svjedočeći o minulim vremenima”, pričaju mještani.

Neslavan kraj doživjela je i škola u Jošanici iako su u njoj svojevremeno radila dva učitelja. Mještani navode da su izgubili svaku nadu da će ikada više doći do obnavljanja škole u ovom selu, smještenom u samom podnožju Komova.

„Uporedo sa zatvaranjem fabrika u Beranama i Andrijevici ljudi su sve više, pritisnuti nepovoljnim ekonomskim prilikama, počeli da se iseljavaju. Tako su naša sela ostala praktično pusta. Naročito je broj stanovnika desetkovan u udaljenim mjestima kao što je Jošanica. Zato se ne treba čuditi što škola u ovom selu godinama stoji zaključana, bez ikakvih izgleda da ponovo bude u funkciji”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Konjuhe Raško Babović.

Prema podacima Monstata u prvih sedam mjeseci prošle godine najviše stanovnika otišlo je iz Nikšića, Bijelog Polja i Pljevalja, a najviše ih se doselilo u Podgoricu, Budvu i Bar. Gradovi iz kojih se više stanovnika odselilo nego doselilo su Rožaje, Andrijevica, Berane, Kolašin, Mojkovac, Plav, Plužine, Šavnik i Žabljak. Novoformiranu opštinu Gusinje prema procjenama građana mjesečno napusti nekoliko desetina stanovnika.

Statistika govori i da je pozitivan prirodni priraštaj na sjeveru posljednji put

zabilježen 2010. godine. Iz Berana se između 1991. i 2011. godine odselilo blizu 16.000 stanovnika. U Pljevljima, samo u toku prošle godine, umrlo je više od 250 ljudi nego što se rodilo djece.

Kada se radi o natalitetu, Rožaje i Berane popravljaju sliku sjevera i unose malo vedrije boje kroz sive nijanse. Zvanični podaci govore da je Rožaje opština sa najvećom stopom priraštaja u Crnoj Gori (2,43), dok je, prema istim podacima, Berane na četvrtom mjestu (1,32), nakon Budve (1,80) i Podgorice (1,69). Zvanični podaci Monstata pokazuju da je u čak 15 opština, od 23 koliko ih ima u Crnoj Gori, prirodni priraštaj negativan.

Statistika Monstata za prošlu godinu bilježi i velike migracije stanovništva, kako unutrašnje, tako i prema zemljama Evropske unije. Očekivano, najniži saldo u pogledu odnosa doseljenih i odseljenih imaju opštine sa sjevera Crne Gore, pa je od pet najugroženijih, njih četiri s područja tog regiona.

Najslabije je Bijelo Polje -381, zatim Nikšić -212, a potom slijede još tri opštine sa sjevera države, Berane -203, Pljevlja -142 i Rožaje -119.

Proces iseljavanja i napuštanja sjevera posebno je vidljiv u osnovnim školama u sjevernim gradovima. Osim u Andrijevici, godinama unazad učenika je sve manje na Žabljaku, u Gusinju, Šavniku, Petnjici.

Osnovna škola Mahmut Adrović u Petnjici prije velikog talasa migracija devedesetih godina i početka ratova na prostoru bivše Jugoslavije imala je i do hiljadu učenika. Danas jedva da ima dvjesta. S područnim odjeljenjima.

Andrijevčani se prisjećaju kako se za nekadašnji veliki mjesni centar pjevalo – Oj Konjuhe u doline, puno li si omladine.

„Danas, nažalost, u selima ispod Komova skoro da je potpuno utihnula momačka i djevojačka pjesma, dok su poznate konjuške igranke odavno prošlost. Omladina iz godine u godinu odlazi, a zavičaju su vjerna još jedino staračka domaćinstva. Zato se sada uglavnom pjeva – Pala magla, pala gusta, ostaše nam sela pusta”, kaže predsjednik MZ Konjuhe.

Osnovna škola Milić Keljanović u ovoj mjesnoj zajednici prije samo nekoliko decenija imala je četiri stotine učenika, da bi se kako je vrijeme odmicalo, zbog sve veće migracije stanovništa i pada nataliteta, taj broj drastično smanjivao, i da bi sada područna odjeljenja bila potpuno zatvorena.

Predsjednik Opštine Andrijevica objašnjava da je zapošljavanje jedini način da se mladi ljudi zadrže na selima i u Andrijevici.

„U proteklih nekoliko godina zaposlili smo osamdeset mladih ljudi. To je jedina mjera koju možemo da preduzmemo. Nažalost, više nemamo prostora za nova zapošljavanja”, kaže Mašović.

Statistika neumoljivo govori u prilog nezaustavljivim migracijama i negativnom trendu prirodnog priraštaja u ovom malenom gradu, koji je i po mnogim drugim pokazateljima, među najsiromašnijim u Crnoj Gori. Uzaludne su sve strategije ravnomjernog regionalnog razvoja. Sjever je odavno obojan u tri nijanse sive.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo