Povežite se sa nama

OKO NAS

BICIKLOM KROZ PODGORICU: Staze nijesu dovoljne

Objavljeno prije

na

Projekat izgradnje biciklističkih staza u Podgorici sve više nailazi na kritike biciklista i javnosti. Lista zamjerki raste: od toga da staze nijesu baš najbolje projektovane do toga da nema neophodne biciklističke kulture.

Na ovonedjeljnoj tribini održanoj u KIC-u pod nazivom Održiva mobilnost i biciklizam, podgorički biciklisti su iznijeli brojne kritike na račun staza: neadekvatno uređeni prelazi sa trotoara na asfalt, zastarjela infrastruktura za parking, neuređeno zelenilo, nedovoljan prostor za pješake na nekim lokacijama.

Iako biciklisti po zakonu imaju obavezu da se kreću desnom stranom kolovozne trake to kod nas nije slučaj, prvenstveno iz straha sto ih vozači ne smatraju prirodnim učesnikom u saobraćaju, ukazuju. U poređenju sa drugim evropskim gradovima koji su prepoznatljivi po biciklizmu, izgradnja staza je pokazala nestručnost izvođača kao i lošu organizovanost izrade na velikom broju lokacija – ističu nezadovoljni biciklisti. Parking za bicikliste je takođe problem sa kojim se suočavaju. Kao problem navode i to što su staze na nekim ulicama označene samo piktogramima.

Slučaj izgradnje biciklističke staze na dijelu trotora isped zgrade Metalke je čist primjer loše osmišljene organizacije, ukazuje jedan od biciklista. Staza je izgrađena po sredini trotoara dok je dio kolovoza gdje je bilo logičnije postaviti biciklističku stazu iskorišćen za naplatni parking.

Drugi primjer je Most braće Zlatičanina, gdje se odvija mješoviti, pješački i biciklistički saobraćaj jer, kako navode u nevladinim organizacijama, drugačije nije izvodljivo. Trotoar mosta braće Zlatičanin zbog suženog prostora koriste istovremeno biciklisti i pješaci, što je s aspekta bezbjednosti dosta problematično.

Biciklista Dejan Tomčević navodi kao loš primjer i stazu pored Ekonomske škole koja je izgrađena tako da je od trotoara oduzela prostor, pa je pješacima ostavljeno manje prostora nego biciklistima.

Jedan od biciklista kaže da su na kolovozu šahte često udubljene, vozači se ponašaju bahato, nema prostora na kojem se može ostaviti biciklo dok ste na poslu, kao ni prostora u stambenim zgradama za odlaganje bicikala. Suočavamo se sa situacijom da imamo mjesta za vožnju trotoarom kao put Zete, ali nemamo napravljen spust sa trotoara – kažu bickiklisti.

Semra Mahmutović, jedna od članova udruženja Biciklo.me, ukazuje da je i saobraćajna kultura građana nedovoljno razvijena što biciklistima takođe ometa kretanje. Vozači, kaže, nemaju tolerancije za brzinu bicikliste kome treba par sekundi više da se prestroji ili skrene na raskrsnici.

Biciklisti smatraju da bi izgradnja biciklističkih staza dala bolje rezultate da su nadležni uključili javnost i bicikliste u ovaj projekat.

I iz civilnog sektora ističu da su zadovoljni sto su dobili staze, ali da tu ima mnogo propusta. Navode između ostalog prelaze sa trotoara na ulicu koji su u najvećem broju slučajeva loše napravljeni. Nadaju se da će izvođači radova u narednom periodu obratiti pažnju na ove propuste koji i te kako utiču na kvalitet vožnje i na to da li će ljudi koristiti stazu ili ne.

Sonja Dragović, koordinatorka NVO Biciklo.me, u razgovoru za Monitor ističe da je glavni problem biciklista u Podgorici nedostatak prostora na gradskim ulicama, i biciklistička kultura koja nije zaživjela kod nas.

„Cilj nam je da ljudima koji već voze bicikl u Podgorici omogućimo što bolje uslove, kao i da što više ljudi u Podgorici prepozna biciklo kao sredstvo transporta u saobraćaju. Podgorica je grad koji ima sve predispozicije za biciklizam, ali su nam neophodni bolji uslovi na putu”, kaže ona.

Dragovićeva ističe da je biciklistima neophodna podrška sistema. „Biciklizam kao održiv metod prevoza u gradskom saobraćaju pogodan je i za životnu sredinu pa Glavni grad i država treba da obezbijede bolju infrastrukturu, dobre staze kao i parkinge za bicikliste”, kaže ona.

Iz NVO Biciklo.me smatraju da treba na nivou grada i države donijeti strategiju sa mjerama koje će riješiti postojeće probleme. Očekuju izradu semafora za bicikliste koji ne podrazumjevaju samo ikonicu pored pješaka na semaforu već da semafor bude podešen tako da pješaci mogu sigurno i nesmetano da prelaze ulicu.

I nadležni su, ispostavilo se na tribini, kao i biciklisti svjesni činjenice da novoizgrađene staze nijesu dobro konstruisane i da su nastale kao posljedica ,,iznuđenih rješenja” odnosno uklapanja u postojeću saobraćajnu infastrukturu.

Radmila Maljević, savjetnica za saobraćaj u Sekretarijatu za planiranje, uređenje prostora i zaštitu životne sredine najavila je da će se u narednom periodu raditi na izgradnji parkirališta sa video nadzorom za bicikliste i tako riješiti neki od njihovih zahtjeva.

Takođe, najavila je početak izgradnje biciklističke staze u Zeti od kružnog toka ka skretanju za aerodrom Golubovci do kružnog toka na obilaznici oko Golubovaca. Na toj relaciji je projektovana jednosmjerna biciklistička staza. U planu je i povezivanje biciklističkim stazama dionice od kružnog toka prema aerodromu, do Osnovne škole Vuk Karadžić.

,,Izvjesno je će Glavni grad do 2017. godine dobiti preko 10 km izgrađenih zasebnih biciklistickih traka”, kaže ona.

Prema Prostorno-urbanističkom planu za 2014. godinu predviđeno je da izgradnjom novih saobraćajnica budu obuhvaćene biciklističke staze. Jedan od planova je zatvaranje centra grada za motorni saobraćaj, kako bi pješaci i biciklisti mogli nesmetano da se kreću.

Neki od planova zvuče kao biciklistički san. Ipak, možda se opet pretvori u noćnu moru ukoliko nadležni opet ne saslušaju sugestije samih biciklista.

Bojana DRAGAŠ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo