Povežite se sa nama

OKO NAS

GRANIČNI PRIJELAZ SUKOBIN: PROLAZE LJUDI I VOZILA, ALI NE I ROBA: Snalaženje kao formula preživljavanja

Objavljeno prije

na

Sve životne namirnice u Skadru bar su upola jeftinije nego u Crnoj Gori, pa veliki broj Ulcinjana u kupovinu, najčešće vikendom, odlazi preko granice. Najviše to čine mještani prigraničnih sela koji u centru sjeverne Albanije kupuju uglavnom životne namirnice, kozmetiku i tekstilnu robu. Kilogram grožđa, na primjer, staje jedan euro, kilogram paradajza 35 centi, a litar ulja oko jednog eura.

Kad se prtljažnik automobila napuni, računica je jasna. Dolazak po porodične potrebe jednom u deset dana sasvim se isplati.

Zato negoduju trgovci u Ulcinju, posebno poljoprivredni proizvođači. Jer, i na ulcinjsku pijacu stiže povrće i voće iz Albanije. Tačnije, švercuje se preko Sukobina, a zbog niskih cijena po kojima se prodaje ugrožen je naš opstanak, kažu poljoprivrednici.

Oni tvrde da je u posljednje vrijeme ova pojava uzela velikog maha, a da tu robu kupuju i lokalni trgovci-nakupci. Policijski i carinski organi saopštili su da su ovdje zaplijenjene znatne količine krijumčarenog duvana, meda, maslinovog ulja…

Savjetnik za poljoprivredu u Opštini Ulcinj Gani Redža rekao je da robe iz Albanije svakako ima na ovom tržištu. ,,No, treba ispitati kako i na koji način dolazi. Legalno svakako ne”, kazao je Redža i pozvao nadležne inspekcije da reaguju.

Snalaženje, kao formula preživljavanja, ali i brzog bogaćenja u ovom pograničnom kraju, odlično funkcioniše već dvije decenije. Nekada su se tuda, u vrijeme ,,nepravednih i ničim zasluženih sankcija”, prebacivali tankeri nafte i raznih drugih profitabilnih roba.

Ali, ni nakon što je 2002. godine, donacijom Evropske unije, otvoren granični prijelaz Sukobin-Murićan, kao prvi zajednički granični prijelaz na jugoistoku Evrope, još nema robnog prometa. Za apele koji dolaze od Opštine Ulcinj, privrednika i albanskih političkih stranaka, koji su koalicioni partneri vladajućih partija, niko previše ne mari.

Predsjednik Demokratske partije Fatmir Đeka kaže da je urgentna potreba ljudi i privrednika da se taj prijelaz proširi i osposobi i za robni promet. ,,Ovaj prijelaz je prije 14 godina bio projektovan za prelazak pola miliona ljudi, a njime sada prolazi gotovo dva miliona ljudi i pola miliona vozila”, kaže on.

Navodeći da je posebno tokom ljetnjih mjeseci zaposlenima na Sukobinu-Murićanu fizički veoma teško da se suoče sa tolikom navalom, jer tada prođe prosječno 15 hiljada ljudi dnevno, Đeka poziva da se već krene s postupkom proširenja prijelaza za narednu turističku sezonu.

No, čini se da to nije realno očekivati. Iz crnogorske Vlade saopšteno je da će robni promet na graničnom prijelazu Sukobin-Murićan biti moguć tek nakon potpune rekonstrukcije puta od Ulcinja do Sukobina.

No, zbog proceduralnog ratovanja konkurentskih firmi iz Podgorice već gotovo dvije godine odlaže se početak radova na trećoj dionici tog puta, od Ulcinja do Vladimirskih Kruta.

Prema posljednjim najavama, taj posao vrijedan oko devet miliona eura mogao bi početi u oktobru, a kako je predviđeno da radovi traju godinu dana, jasno je da će se na rekonstrukciju puta dužine 13,5 kilometara čekati do sezone 2018! Prije će, izvjesno je, biti rekonstruisan put koji od Vladimirskih Kruta preko Gorane i Mrkojevića vodi prema Baru. Tim prije što će trasa jadransko-jonskog auto-puta iz Crne Gore u Albaniju ići preko Sukobina na crnogorskoj, odnosno preko Murićana na albanskoj strani granice.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović kao primjer za region ukazao je na funkcionisanje graničnog prijelaza Sukobin-Murićan. ,,Mi godinama iz Crne Gore iskazujemo dobar primjer zajedničke i samo jedne kontrole na državnoj granici na graničnom prijelazu Ulcinj-Skadar. Dakle, kroz zajedničku carinsku i inspekcijsku kontrolu obavlja se kontrola robe i putnika na lakši, brži, jednostavniji i što je mnogo važno, vrlo efikasan način s aspekta borbe protiv prekograničnog kriminala”, pohvalio se Vujanović na nedavno održanom regionalnom Sajmu privrede u Mostaru.

Inače, ovuda prolazi i mnogo narkotika. Monitor je još 2014. godine pisao da u Crnoj Gori najveći tranzit marihuane i skanka ide preko Ulcinja. Na udaru švercera najviše su granični prijelazi Sukobin i Božaj. Rjeđe luka Bar. Šverceri odatle idu na Debeli brijeg i Karasoviće, odnosno granični prijelaz Klak u Bosni. To je jedna važna ruta za prenos narkotika k sjevernom dijelu Italije, Sloveniji, Švajcarskoj i Njemačkoj. Takođe, između Crne Gore i Albanije postoji još nekoliko ilegalnih prijelaza, koji su običnim građanima skoro nepoznati, ali su zato vrlo dobro poznati švercerima i raznim krijumčarima.

Odnos zapljene narkotika u Hrvatskoj i Crnoj Gori govori da tranzit droge između Albanije i Crne Gore nije zaustavljen. Zbog toga je EU izrazila zabrinutost, pa će u procesu pregovora tražiti veće rezultate i efikasniju borbu protiv švercera. Biće potrebna i mnogo bolja tehnička, kadrovska i svaka druga opremljenost kako bi se zaustavili putevi droge i ostalih švercerskih roba, odnosno snažnije otvorio prostor za legalan biznis i uklonile barijere za poslovanje.

A oni koji poznaju istoriju mogu posvjedočiti da je prije osam decenija, u Kraljevini Jugoslaviji, na potezu od Ade do Skadarskog jezera, u pitomoj dolini Bojane, postojalo čak pet mjesta gdje se jednostavno mogla preći granica.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo