Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLAVNI GRAD RASPRODAJE VRIJEDNE NEKRETNINE: Predizborno popunjavanje budžeta

Objavljeno prije

na

Krajem prošlog mjeseca propao je tender za prodaju državne zgra-de na uglu Njegoševe i Bokeške ulice u samom centru Podgorice. U ovoj zgradi, koja se naslanja na hotel Hemeru, je smješteno Gradsko pozorište, Dječji savez i sala za vjenčanje.

Ni na prvom tenderu koji je raspisan 2015. nije bilo zainteresovanih investitora. Cijena za zgradu koja ima prizemlje, dva sprata i potkrovlje, ukupno 677 kvadrata, povećana je za oko 80.000 eura i iznosila je milion i po eura. Pri tom je u paketu sa prodajom zgrade Glavni grad budućem investitoru omogućio da je preuređuje ili ruši po svom nahođenju. Naime, novi vlasnik nije u obavezi da očuva spoljašnji izgled objekta, niti da vodi brigu o duhu istorije arhitekture i kulture.

Kako je Podgorica grad koji u svom centru skoro da više nema starih zdanja, opozicioni odbornici u Skupštini Podgorice su bili protiv davanja ovakvih povoljnosti investitoru, a glasali su i protiv prodaje ovog objekta. Uzalud.

,,Ovo je samo nastavak pravljenja rugla od stare Mirkove varoši. Ne postoji obaveza već sve zavisi od želje investitora pa može da promijeni što god hoće. Opozicija je u Skupštini Podgorice bila protiv prodaje i zalagali smo se da se sačuva vizuelni identitet, ali su nas preglasali odbornici DPS-a. Oni ništa ne komentarišu, samo glasaju. Tako da nijedna naša inicijativa nema prolaz”, govori za Monitor Zdenka Popović, odbornica Demokrata.

U budžetu Glavnog grada za ovu godinu naznačeno je da je od prodaje ove zgrade planiran prihod od 1.500.000 eura, a da će se taj novac uložiti za izgradnju Gradskog pozorišta.

Podsjetimo da je Gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović, uoči posljednjih parlamentarnih izbora položio kamen temeljac za Gradsko po-zorište. Sada se bliže i lokalni, a na gradilištu i u budžetu zjapi rupa.

Prvi predizborni kamen temeljac za pozorište, postavljen je prije više od 16 godina. Na prostoru iza stare Vlade tadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša je u decembru 2000. otpočeo sa gradnjom pozorišta. U međuvremenu se lokacija promijenila, pa je 2011. stradala Kino kultura zarad budućeg pozorišta. Umjesto pozorišne scene, pet godina je na tom mjestu bio parking, a u sada je ograđena rupa.

Da Mugoši nije svejedno zbog pozorišta, a posebno srušenog bioskopa, pokazao je prije odlaska sa mjesta gradonačelnika. Jedno od posljednjih gradonačelnikovih obećanja 2014. bilo je da će gradnja početi odmah!

Ipak, i pored obećanja, Glavni grad sve ovo vrijeme nikako da nađe novac za gradnju pozorišta. Ne pomaže ni rasprodaja imovine.

,,Opredijeljena sredstva od 1,5 miliona od prodaje zgrade, nijesu dovoljna za gradnju pozorišta. Ukupni troškovi su procijenjeni na šest miliona. Glavni grad koji je nekad imao budžet od blizu 100 miliona, sada nema ni 1,5 milion nego, nakon zemljišta, mora da prodaje i zgrade, nekretnine svih nas”, ističe Popovićeva.

Prodaja zgrade za million i po bila bi dovoljna da se do sljedećih izbora građanima zamažu oči da se nešto gradi. A kako će se nabaviti ostalih preko četiri miliona, to su već poslijeizborne muke.

Branka Bošnjak, odbornica Demokratskog fronta, za Monitor o ovom slučaju kaže: ,,Prodati tu zgradu i srušiti kultni bioskop Kultura, da bi se pravilo pozorište je nešto što smatram kulturnim genocidom nad kulturnim nasljeđem Podgorice. Vlast u Glavnom gradu je pokazala potpunu nesposobnost, tako da za sve za šta im treba novac krenu u prodaju, bolje reći rasprodaju imovine grada ili je olako ustupaju nekim vrlo sumnjivim investitorima”. Ona dodaje da Podgorica sa ovakvim vlastodršcima polako gubi imovinu, ali i svoj kulturno-istorijski identitet. „Tajkuni bliski vlasti su uvijek na prvom mjestu, nažalost”.

Popović podsjeća da je izvođač radova Gradskog pozorišta kompanija Cijevan komerc: ,,Ta firma je Gradski parlament počela da gradi 2007., a trebalo je da se završi nakon dvije godine – 2009. Radovi su okončani tek 2016. Ako se bude radilo po toj praksi, pozorište će koštati puno više”.

Nedavno su odbornici SDP-a tražli od svog nekadašnjeg stranačkog kolege Đorđa Suhiha, predsjednika Skupštine Glavnog grada, kopiju ugovora o izgradnji gradskog pozorišta koji su zaključili Agencija za iz-gradnju i razvoj Podgorice i konzorcijum Cijevna komerc, Grijanje i Geo-nana. Žele da vide ugovorenu dinamiku radova i da li se ugovor poštuje.

Međutim, od postavljanja kamena temeljca, šest dana prije parlamentarnih izbora, 10. oktobra 2016, ,,izvođač radova nije mrdnuo prstom”, konstatuju u SDP-u.

,,Na proljeće naredne godine, pred nove lokalne izbore, sa ovako ‘odgovornim’ pristupom u investicionom planiranju, postojeće lokalne vlasti opet će razbiti šampanjac o temelje budućeg objekta Gradskog pozorišta”, izjavila je Jadranka Vojinović, odbornica SDP-a.

Možda se u međuvremenu i nađe neki investitor da uloži taj milion i po u Stijepovićeve i DPS izborno-građevinske poduhvate. Ili će ipak čekati da propadne i treći tender pa da neposrednom pogodbom i za bagatelu kupi i uljepša zdanje u centru Podgorice. Mnogo je milion i po.

Nema status kulturnog dobra

Zgrada na uglu Njegoševe i Bokeške jedno je od rijetkih starih zdanja, koje je preteklo ,,modernizaciju” centra Podgorice. Izgrađena je tridesetih godina prošlog vijeka, u sklopu stambeno-poslovnog bloka, na osnovu prvog urbanističkog plana Podgorice čiji je autor bio ruski arhitekta Vladimir Vorman. U njoj se nalazila Zetska štedionica, a kasnije Podgorička banka. Zgrada je srušena tokom čestih savezničkih bombardovanja Podgorice u Drugom svjetskom ratu. Obnovljena je u posljeratnom periodu. Danas nema status kulturnog dobra. ,,To je jedna od rijetkih zgrada u Podgorici koja je sačuvala duh nekadašnje Podgorice i bilo je potpuno besmisleno takvu zgradu prodavati i ne obavezati budućeg vlasnika da je dužen da zadrži postojeći spoljni izgled zgrade. Nažalost ona nije proglašena spomenikom kulture, kako bi dobila zaštitu ali Glavni grad je trebao da se pobrine o tome”, ističe Branka Bošnjak.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

U velikoj su nevolji tužioci koji ne mogu da odrede zadržavanje i izvedu osumnjičenog pred sudiju za istragu, ukoliko mu ne obezbijede advokata. Portparol Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Vukas Radonjić za Monitor kaže da se u njihovom poslu posljedice obustave advokatskog rada osjećaju svakodnevno. Manifestuju se, tvrdi, tako što se sva saslušanja osumnjičenih i svjedoka, u krivičnim predmetima u kojima je odbrana (advokat) obavezna, odnosno gdje su osumnjičeni u pritvoru, odlažu na neodređeno vrijeme.

„Obavljaju se samo ona saslušanja osumnjičenih i svjedoka u krivičnim predmetima u kojima odbrana nije obavezna ili osumnjičeni nemaju branioca ili, u slučaju obavezne odbrane, prihvate da lično prisustvuju saslušanju svjedoka, umjesto svog branioca“, pojašnjava Radonjić.

Poseban problem, kako kaže, postoji u predmetima u kojima državni tužioci, nakon saslušanja osobe lišene slobode kao osumnjičene, ocijene da postoje zakonski razlozi za njegovo zadržavanje. U takvim predmetima državni tužioci pozivaju advokate po redosljedu sa spiska Advokatske komore Crne Gore, kako bi ih postavili osumnjičenima koje treba zadržati, ali bilo je slučajeva da 30 do 40 pozvanih advokata odbiju da dođu u tužilaštvo, zbog čega su državni tužioci osumnjičenog morali da puste na slobodu. Zakonikom o krivičnom postupku određeno je da će zadržanoj osobi i braniocu državni tužilac odmah, a najkasnije u roku od dva časa (koji se računa od trenutka završetka saslušanja), donijeti i uručiti rješenje o zadržavanju, a taj rok je istekao za vrijeme pozivanja advokata i ne može da donese pravno valjano rješenje.

„Kako bi državni tužioci makar malo ublažili posljedice obustave rada advokata, u pojedinim predmetima, u slučaju kad iz navedenih razloga ocijene da ne mogu zadržati osumnjičeno lice i postaviti mu branioca, sudu su predlagane neke od mjera nadzora – obično zabrana pristupa ili sastajanja sa određenim licima, a sud je takve predloge usvajao i osumnjičenima izricao mjere“, navodi Radonjić.

Poseban problem štrajka je, kako kaže Radonjić, u postupcima koji se vode prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela. Ne samo da su ti postupci hitni, već maloljetnici na prvom saslušanju i tokom čitavog postupka, po Zakonu o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, moraju imati branioca iz reda advokata, pa se u tim postupcima prvo saslušanje maloljetnika ne može obaviti, već se sva odlažu na neodređeno vrijeme.

„I konačno osumnjičeni, odnosno okrivljeni moraju imati branioca tokom pregovaranja o uslovima priznanja krivice za krivično djelo, pa se posljedice obustave rada advokata osjećaju i u ovoj fazi postupka, jer se nijedno ročište o pregovaranju po predlogu za zaključenje takvog sporazuma pred državnim tužiocem ne može održati, već se i ona odlažu na neodređeno vrijeme“, kazao je Radonjić.

Radonjić kaže da je u jednom krivičnom predmetu advokat prihvatio da pruži stručnu odbranu osumnjičenom kojeg je državni tužilac zadržao, po njegovom pozivu. „Međutim disciplinski tužilac Advokatske komore, od Tužilaštva je tražio podatke o identitetu tog advokata i radnjama koje je preduzeo, radi pokretanja disciplinskog postupka“.

Iz podgoričkog Osnovnog suda kažu da obustava pružanja pravne pomoći advokata dovodi do odugovlačenja postupka i do odlaganja  velikog broja suđenja. Evidentan je i priliv novih predmeta u svim referatima u nadležnosti ovog suda, što usljed odlaganja suđenja dovodi do povećanja broja neriješenih predmeta. Prema podacima Monitora u tom sudu je do sada  odloženo 1.225 suđenja – najviše u Crnoj Gori. Potom slijede Bar i Nikšić sa po oko 300 odloženi suđenja. Od 24. maja, kada je krenuo štrajk, pa do zaključenja ovog broja ukupno u svim sudovima odloženo je preko 3.000 ročišta.

Udruženje pravnika Crne Gore, Evropska asocijacija za pravo i finansije (EALF), Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za ženska prava, Centar za građansko obrazovanje (CGO), Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Komitet mladih pravnika Crne Gore, Prima, Udruženje Roditelji, ADAMAS i Alijansa omladinskih radnika apelovali su na Vladu da hitno obnovi pregovore sa Advokatskom komorom u cilju zaštite prava svih ugroženih korisnika i korisnica pravosudnog sistema.

Do daljnjeg, građani se mole Bogu da im ne zatreba advokat, a kriminalci da ovakva situacija potraje.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo