Povežite se sa nama

Izdvojeno

GUVERNER CBCG RADOJE ŽUGIĆ KAO POSLJEDNJI POSPREMAČ TRAGOVA DPS REŽIM: Dokumenti nestaju ili se gube

Objavljeno prije

na

Nevoljnost i/ili nemogućnost vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića da se riješe Žugića kao sive eminencije DPS-a i Prve familije dala je obilje vremena Žugiću da se riješi svega čega se još treba i može riješiti dok ne dođe novi guverner

 

Iako je Demokratska partija socijalista (DPS) predala izvršnu i zakonodavnu vlast još krajem 2020. godine, monetarna vlast je i dalje u njenim rukama preko guvernera Centralne banke Crne Gore (CBCG) Radoja Žugića. Nevoljnost i/ili nemogućnost vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića da se riješe Žugića kao sive eminencije DPS-a i Prve familije dala je obilje vremena guverneru da se riješi svega čega se još treba i može riješiti dok ne dođe novi guverner.

Nedavno je Akcija za socijalnu pravdu (ASP) u saopštenju za javnost obznanila odgovor CBCG u iz kojeg se vidi da je centralna monetarna institucija uništila , kao bezvrijedne, finansijske izvještaje firmi za period do 2011. godine. Odluka o uništavanju je donijeta nedugo nakon formiranja prve post DPS-ovske vlade u decembru 2020. Naime, ASP je od CBCG krajem juna ove godine tražila finansijske izvještaje za tivatsku kompaniju Adriatic Marinas za period od 2007. do  2013. godine. Radi se o kompaniji koja upravlja Porto Montenegrom i čiji podaci su zatraženi kako bi se iz finansijskih izvještaja utvrdili novčani tokovi za investiciona ulaganja, koja, kao i svaka investicija u vremenu vladavine DPS-a, nisu mogla proći bez kontroverzi i optužbi za netransparentnost i korupciju. Povlastice koje je dobio tadašnji glavni investitor kanadski milijarder Piter Munk za razvoj visokoplatežnog elitnog turizma, na mjestu bivše vojne pomorske baze i Remontnog zavoda u Tivtu, su navele mnoge kritičare da posumnjaju da se državni vrh „omastio“ sa skrivenim računima na egzotičnim destinacijama. CBCG je odgovorila ASP-a da im samo djelomično može izaći u susret sa izvještajima za 2012. i 2013. godinu dok su raniji izvještaji planski uništeni. CBCG je objasnila da je „listom kategorija registraturske građe CBCG od 20. maja 2021. godine utvrđen rok od 10 godina za čuvanje finansijskih iskaza privrednih društava“. Prema tome, „finansijski iskazi iz perioda od 2007. do 2011. godine nijesu u posjedu CBCG, budući da su izručeni, jer je prestala potreba za njihovim čuvanjem“. Kao takvi, oni su „uništeni kao bezvrijedni registraturni materijal, uz prethodnu saglasnost Državnog arhiva Crne Gore“ objasnila je Centralna banka.

Ovakav odgovor i postupanje Centralne banke pod komandom Radoja Žugića je veoma indikativno i u datom kontekstu zabrinjavajuće. Akcija za socijalnu pravdu je javno pozvala da se „postavi pitanje zloupotrebe prava pod plaštom zakonskih propisa“ jer je „prosto nevjerovatno da CBCG finansijske izvještaje kompanija posmatra kao bezvrijedne i umjesto da ih izruči u Državni arhiv, što je takođe zakonska mogućnost, i gdje bi bili pohranjeni i kao takvi sačuvani, ona donosi odluku da ih uništi“. Situaciju dodatno , kako ASP kaže, čini „pravno mračnijom“, to što je Žugić za takvu odluku dobio i saglasnost Državnog arhiva. Pohranjivanje u Državnom arhivu u doba digitalne ere ne zaprema nikakav skladišni prostor tako da takvo postupanje se može opravdano dovesti u vezu sa dosadašnjom masovnom asanacijom kompromitujućeg materijala za DPS i vladajuću familiju prije predaje institucija novim vlastima.

Sa ovakvim odgovorom Žugića slijedi logički upit šta je još sve uništeno kao „bezvrijedni registraturni materijal“ imajući u vidu „bogato radno iskustvo“ i  „rezultate“ za koje ga je pohvalio bivši predsjednik Milo Đukanović kada ga je ponovo predložio Skupštini za guvernera CBCG u septembru prošle godine.

Biografija Žugića ga potpuno preporučuje kod Gospodara kod koga ima dugi rok službe i zbog koga je bio akter velikog broja afera. Postavljen je u februaru 2004. god. za v.d. direktora Fonda PIO (penziono – invalidsko osiguranje). U avgustu 2004. godine je iznenada, i bez najave, iznio na berzu većinski paket akcija do tada državne kompanije Pomorski saobraćaj (koja održava trajektnu liniju Lepetani – Kamenari). Samo nekoliko mjeseci ranije Pomorski saobraćaj je dobio vladin monopol na 15 godina. Akcije je ekspresno kupila kompanija Prohouse braće Duška i Dejana Ban i Prohouse Montenegro Željka Mihailovića za svega 1,2 miliona eura. Cijena je plaćena obveznicama stare devizne štednje, koje su ranije kupljene bagatelno tako da je profitabilna državna kompanija sa zajamčenim monopolom predata prijateljima Mila Đukanovića (i partnerima u poslovima sa cigaretama) u bescijenje. Nakon toga je u januaru 2005. Upravni odbor PIO Fonda izabrao Žugića za direktora prvi put i januara 2009. drugi put. Žugić je tokom 2008. godine bio i predsjednik Odbora direktora Prve banke u većinskom vlasništvu vladarske porodice Đukanović. Od kada su Đukanovići preuzeli bivšu Nikšičku banku i preimenovali je u Prvu 2006. god. poslovi državnih preduzeća i depoziti su se morali preusmjeravati na istu, u  čemu je Žugić imao veliku zaslugu.

Tri državna fonda – Žugićev PIO, Investiciono razvojni fond (IRF) i Fond za zdravstveno osiguranje imali su važnu ulogu u spašavanju Prve banke u kritičnim 2007., 2008. i 2009. godini. Oni su za gotovo 30 puta uvećali svoje depozite u toj banci u odnosu na vrijeme kada je ona bila u državnom vlasništvu. Žugić je 2006.god. deponirao 6,1 miliona eura Fonda PIO dok je naredne godine, kada su počeli problemi banke, duplirao depozite u njoj na 11,6 miliona i zajedno, sa druga dva fonda, imali su blizu 20 miliona eura u banci brata crnogorskog vladara. Naredne godine depoziti su povećani za još 6 miliona.

Interesantno je da je tada Žugić u ime Prve banke potpisao Ugovor o kreditnoj podršci sa Vladom CG od 44 miliona eura iste te 2008. godine (u decembru). Kredit je i dalje sporan i upitno je da li ga je banka braće Đukanović ikada i vratila. Priča oko kredita od 44 miliona nije dobila na značaju ni sa sadašnjom vladom Abazovića, čiji je ministar finansija Saša Damjanović  otćutao tu epizodu. Damjanović je zato pokušao implicirati krivičnu odgovornost svog prethodnika i vjerovatno budućeg premijera Milojka Spajića zbog emisije euro obveznica od 750 miliona kojim se vlada Krivokapića zadužila na londonskom finansijskom tržištu u prvim danima svog mandata ,da bi se nosila sa opustošenim trezorom i nadolazećim obavezama. Damjanović je proljetos proslijedio sve informacije Specijalnom tužilaštvu (SDT) ali nigdje nije pomenuo da su pripremu emisije euro obveznica pomogli guverner Žugić i Darko Radunović, raniji DPS-ov ministar finansija.

Monitor je već pisao o spornom zaduženju i, na osnovu dokumentacije u koju je dobio uvid, potpuno neutemeljenim navodima ministra Damjanovića vjerovatno politički motiviranim. Interesantno je da je Damjanović kao predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju finansije i budžet bio dio skupštinske delegacije koja je sredinom 2010. godine posjetila Prvu banku kako bi se utvrdilo da li je pomoć koju je dobila iz budžeta zakonito trošena. Delegacija koju su osim Damjanovića tada činili Radoje Žugić i poslanik DPS-a Zarija Franović, nije registrovala bilo kakvo kršenje zakona.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) u saradnji sa američkim Projektom za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP) je par godina kasnije došla do podataka i dokumentacije da su u momentu posjete skupštinske delegacije postojali vrlo konkretni dokazi o nezakonitim radnjama te banke. Radilo se kršenju bankarskih procedura, nenamjenskim upravljanjem depozitima klijenata, davanju kredita bez pokrića povezanim licima i pranju novca od šverca narkotika za balkanske narko kartele povezane sa vrhom crnogorske vlasti. Damjanović je, po otkrivanju dokumentacije Prve banke od strane OCCRP-a i MANS-a, rekao u emisiji Načisto na TV Vijesti da „ukoliko su ti podaci tačni, time je trebala da se bavi CBCG“. Damjanović je potvrdio da je sa članovima vladarske porodice Đukanović imao „građanske neformalne susrete“.

Žugić je bio i poslanik DPS-a i ministar finansija od 2012. do 2016. godine a od oktobra iste godine opet guverner CBCG. Iako mu je mandat odavno istekao, on je i dalje na čelu ove institucije zbog ingerencija predsjednika države koji predlaže guvernera. Nova skupštinska većina je pokušala zaobići ovu zakonsku prepreku u aprilu ove godine sa izmjenama Zakona o CBCG kojom bi bilo oduzeto pravo predsjedniku države. Međutim, odlazeći predsjednik nije potpisao taj zakon jer je u međuvremenu raspustio Skupštinu ukazom.

Žugić je na zahtjeve MANS-a 2019. godine. da mu se dostave izvještaji o kontroli Prve banke iz 2008. i 2009. godine stavio oznaku tajnosti, jer bi podaci „mogli uticati na ekonomski sistem države i uticati na rast sajber kriminala“, i to deceniju poslije. Veliko je pitanje da li više ti izvještaji i postoje s obzirom na opasnosti po Đukanovićevu „državu“ i zaostavštinu. Đukanović je u septembru 2022., kada je predložio Žugića opet za guvernera, naglasio da predstoje „izazovi“ koji „obavezuju na poseban oprez, budnost, hrabro i blagovremeno djelovanje CBCG, kakvo je bilo i do sada njenim rukovođenjem od strane sadašnjeg guvernera dr Radoja Žugića“. Time vjerovatno dolazi do izažaja da se sve „izluči“ mimo Državnog arhiva što može biti „izazov“ u krivično pravnom smislu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo