PERISKOP
Velikani

O nezaboravnnim rediteljskim iskustvima sa velikanima jugoslovenskog glumišta Nedom Arnerić i Enverom Petrovcijem
Dugo sam, osobito u svojoj redateljskoj i dramaturškoj mladosti, zavidio Miroslavu Beloviću, Dejanu Mijaču, Egonu Savinu, Dini Radojeviću, Georgiju Paru što su u svom umjetničkom vijeku radili sa okosnicama jugoslavenskog teatra, glumicama i glumcima čija je tvoračka moć bila gigantska i koji su bukvalno na pozornici pravili čuda…
Vezan dugo vremena za pozorničke prostore Bosne i Hercegovine nisam u redateljskoj karijeri mogao računati da ću surađivati sa Milkom Podrug, Radetom Šerbedžijom, Milenom Zupančič….
U poznijim redateljskim godinama situacija se u tom pogledu poboljšala, zato pišem u ovom Periskopu o dva iskustva koja su pozorničko strastvovanje učinila i u procesu rada, ali i u krajnjim pozorničkim postignućima, itekako plodonosnim i pričinila mi nemalu radost.
Najprije mi je tadašnji direktor zeničkog teatarskog hrama omogućio da za predstavu Braća Karamazovi, za ulogu Grušenjke dovedem u glumački personaž Nedu Arnerić.
To je bilo neočekivano, ali iznimno pozitivno iskustvo. Jer, iako sam veliki dio radnog procesa procjenjivao da li sam pogriješio, obzirom da je Neda Arnerić svojim glumačkim habitom bila više prisutna u sineastičkim nego teatarskim ostvarenjima, moje strepnje raspršio je završni dio priprema projekta Dostojevskog u Zenici.
Arnerićeva je ulozi Grušenjke prišla iznimno studiozno, najprije iščitavajući tomove Dostojevskog, ali i kritičke literature o djelima grandioznog romanopisca, pa onda kritičke prikaze ranijih izvedbi dramatizacije veličanstvene proze. Obavila je i obimne konsultacije sa nekoliko psihologa, autoriteta u toj oblasti. Zato je moj rad na mizansceniranju i krajnjem oblikovanju ove fatalne žene romaneskne proze bio itekako olakšan. Dapače, bio sam osupnut serioznošću pristupa glumice dramaturškoj partituri čehoslovačkog redatelja i dramaturga Evalda Shorma.
Svaku probu počinjali smo analizom prizora koje treba oživjeti pozornički, pri čemu je Arnerićeva pokazala zavidan tragalački nerv, što je sve donijelo, u krajnjem ishodu, nagrade na teatarskom festivalu Pozorišne igre BiH u Jajcu i Nedi i mojoj malenkosti.
Decenijama kasnije doživio sam drugo prijatno redateljsko iskustvo. Ovoga puta opet sa velikanom glumišta, Enverom Petrovcijem pri realizaciji teksta iznimno talentiranog crnogorskog dramatičara Željka Vušurovića Deportacija u kulturnom centru u Novom Pazaru. Iako sam poznavao Petrovcija iz vremena njegovog igranja u ansamblu sarajevskog Kamernog teatra 55, bio sam ipak fasciniran pristupom ovog istinskog velikana glume radu na predstavi.
Rad i proces gradnje uloge sa Enverom Petrovcijem bio je toliko prožet obostranim razumijevanjem da bih sa tim velikanom glumišta volio praviti nove predstave, jer njegov vrhunski profesionalizam i kreativnost nisu uobičajeni na južnoslavenskom teatarskom prostoru…
Ta dva iskustva sa velikanima jugoslavenskog teatra Nedom Arnerić i Enverom Petrovcijem nezaboravni su.
Često sam razmišljao šta sam sve kao redatelj propustio što nisam ranije sa njima surađivao na nekim predstavama…
Čudesna je glumačka umjetnost velikana!
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Tikveša admiral

Halil Tikveša, profesor nekoliko univerziteta, za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice, istinski umjetnik odisejskog zova, stvorio je cijelu flotilu tih malih, ali likovno atraktivnih plovila
Halil Tikveša svojevrsni je mornar među likovnim umjetnicima: njegovi boravci u Blacama ,gdje se Neretva ulijeva u vode adriatika, čudesna su oaza njegove odisejske predanosti vodama neretvljanskim. Čudima te hirovite rijeke ljepotice ,ali i ljepotama i tajnama mora kojem ona svakodnevno hita
Tikveša, profesor nekoliko univerziteta za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice, istinski umjetnik odisejskog zova Halil je Tikveša stvorio cijelu flotilu tih malih ali likovno atraktivnih plovila…U toj likovno ukotvljenoj flotili admiral Tikveša suvereno iznalazi doticaje sa najznačajnijim likovnim tendencijama, europskim i svjetskim. Osupnut djelom neretvljanskog Odiseja evo i mog malog dara. Pjesma Halilu Tikveši u čast.
U stečak ubilježeno
Gunj i koporan,/vunene čarape,preslicu i puru,/vareniku i kiselinu/ocat i vino,/rakiju,sir torotan,/i planinski lišaj;/i drvo smokve,/i sve trupice sa Neretve,/tetoviram u kam,u/prisnost trena koji/vječnost zaziva,odmahujući/onima s druge strane/našega u životu trajanja/…/odmahujemo toj nestvarnosti/življenja sanjajući da,ipak,/poći aherontu valja/u val zaroniti i nadu/sačuvati za tren suočenja. Sav se u kam pretvaram,traje/moje žiće sa trenom vječnog sna,/spojeno.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Drugovanja s genijem

S radošću, nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi, sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog
Kad sam pročitao prvu prozu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog postao sam “zarobljenikom“ ovoga veličanstvenog prozaika. I kao da sam već tada sanjao teatarske prizore što naprosto izviru sa listina te preguste proze, osjećao sam da se moram zaputiti dramskim suštinama, koje su već u redateljskim čitanjima imala itekakvog pozorničkog uspjeha.
Prvi ozbiljniji redateljsko-dramaturški rad imao sam prilagođavajući dramatizaciju Braće Karamazovih. Dramaturški “rez” napravio je Evald Šorm i ta me dramatizacija privukla poglavito radi koncentriranosti na trokut Aljoša – Ivan – Grušenjka. Nastojao sam uz druge bitne teme (religija, obiteljski odnosi Karamazovih i fatalizam Grušenjke) učiniti prilagodbu mome konceptu naglašavanjem odnosa Ivan – Aljoša, te orkestriranjem mizanscenskih rješenja tako da u prvi plan iziđu kapitalne scene temeljne karamazovštine i suptilije odnosa Grušenjke i Aljoše.
Postavkom dvije dramaturške vizije romana Zločin i kazna i Idiot, koje je iskusnom dramaturško- redateljskom optikom stvorio Egon Savin, nastavio sam rad na inscenacijama neponovljivog opusa. U Kamernom teatru 55 tijekom agresije na BiH i opsade Sarajeva postavio sam Nastasju Filipovnu, dramaturški “ekstrakt” romana Idiot. Savin je koncentrirao pozornost defakto na likove Rogožina i Nastasje Filipovne. Tu nisam bitnije mijenjao niti tekstualni dio dramatizuacije, niti sam se upuštao u promjenu ideosfere ove u biti “redateljske” adaptacije Dostojevskog.
Treći puta sam radio režiju i prilagodbu, najzahtjevniju do tada, romana Zločin i kazna u prijedorskom teatru.
U toj predstavi akcenat sam stavio na interpretativne, velike mogućnosti glumca Darka Cvijetića koji je donio slojevitu dramatiku lika Raskoljnikova.
U Savinovu scenski iznimno relevantnu dramatizaciju autorski sam “intervenirao” uvodeći lik Sjene, koji je tumačila glumica Mirela Predojević sa primjernim uspjehom i nekom začudnošću u svim fazama provedbe “nepostojećeg” lika. Ova predstava kontekstualno, obzirom na povijesne i političke pozadine, bila je iznimnim ispitom koji smo i ansambl i ja s uspjehom položili, što je potvrdila i publika i kritika na festivalu Pozorišne igre BiH u Jajcu.
U sve tri postavke Dostojevskog posebno sam se seriozno bavio ženskim likovima, što nije bilo nezapaženo i u kontekstu čitavog mog redateljskog opusa.
Zamaman kao temeljni materijal svaki od ovih naslova zahtijevao je poseban studij literarnog karaktera, ali i stanovitih elemenata historijske kontekstualizaciije.
S radošću, nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi, sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Ibrino čovjekoljublje

Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana… Ulcinjaninom odanom Bosni
Vratio sam se sa zasijedanja Godišnje skupštine Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban” (BANUK) iz Sarajeva. Prepun utisaka i sretan što sam u društvu vrhunskih autoriteta u svojim strukama i ljudi nikada okaljanog obraza. Posebno sam bio obradovan što su pojedini akademijski resori obogaćeni osobama koje garantiraju nove prodore u oblasti znanosti i umjetnosti. U isto doba žao mi je što na ovu sjednicu BANUK nisu stigli Brka i Nikolaidis, književnici iznimnih opusa…. Brka je moj golemi drugar, a želio sam upoznati i gospodina Nikolaidisa.
Prebirajući po utiscima otvara se golemina od radosti. Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim, ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana…
Ovaj stasiti Ulcinjanin odan svojoj Bosni, koji poslije imena a prije prezimena redovito stavlja Bosna, otkrio mi je nove nijanse empatije i sjajne čovjekoljubne žudnje, koja rezultira pomaganjem značajnih projekata (između ostalih i projekta BANUK)!! Ali, Ibrahimova širina, tolerancija i kozmopolitizam rezultirao je i pomaganjem u gradnji sakralnih objekata, potporom bosanskohercegovačkim izbjeglicama iz ratnog bosanskog inferna…
Taj plemeniti gospodin osvaja galskim manirima, a bosanskom dobrodušnošću, stišanim glasom kojim otvara sve nove i nove predjele svoga poslovnog globtroterstva, u više nego ugodnom druženju u Sarajevu i na Bjelašnici pri prvom susretu pokazao je želju da druženjem dosegnemo ne lako utemeljene zasade prijateljstva…
U društvu sa njegovom suprugom i Nenadom Čankom bogatio sam svoja znanja iz oblasti povijesti i tehničkih znanosti…
Nevjerojatna je snaga toga čovjeka koji unatoč zlaćanom dobu svojih godišta inzistira na novim projektima čineći BANUK mjestom privlačnim za svaku personu koja ima i hoće nešto novo kazati u ovom našem današnjem „ovještalošću i okaminama” prebogatom svijetu…
To Žuđelovićevo čovjekoljublje, taj empatijski refleks i želja da se znanstveno i umjetnički mijenja surova zbilja ide do fascinantnog nastojanja koje graniči sa nemogućim ali, uz golemi napor, ostvarljivim.
Ibrahim Žuđelović pokazao mi je i lice vrsnog gospodarstvenika, ono humanistički duboko osvješteno, kompatibilno vrhuncima etičnosti i čovjekoljublja, sasvim oponentno gospodarstvenicima kao svojevrsnim “zarobljenicima” inženjersko-tehnicističke logike. Žuđelović poslije mnogih gospodarstvenih brazda ore sasvim novu brazdu da preko BANUK osnaži sve elemente državotvornog bića toliko mu drage Bosne i Hercegovine.
Parižanin sa srcem u Bosni, građanin svijeta je Ibrahim Žuđelović!
Gradimir GOJER
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO1 sedmica
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde