Povežite se sa nama

PERISKOP

Duh nad Šipovicama

Objavljeno prije

na

Kad sam prvi put pročitao njegov roman Bihorci susreo sam čudesan, pa gotovo i nestvaran svijet nadzemnosti bajkovite, a tek priče koje su rijetki literarni autentikum i nestvarni unikum, Ćamil Sijarić me je posebno oduševljavao pravim govornim kazalištem

 

Sjećajući se književnog monumenta i ljudske uspravnosti Ćamila Sijarića, koga sam obožavao sresti na sarajevskim prometnicama, ustvari oživljavam legendu koja stanuje u mojim sjećanjima i u mome srcu… Traje li, traje…

Kad sam prvi put pročitao njegov roman Bihorci susreo sam čudesan, pa gotovo i nestvaran svijet nadzemnosti bajkovite, a tek priče koje su rijetki literarni autentikum i nestvarni unikum, taj me pisac posebno oduševljavao pravim govornim kazalištem. Jer, romanopisca, pripovjedača, pjesnika, dugogodišnjeg urednika Radio Sarajeva ,karakterizirao je živopisan način teatarskog oživljavanja literarnih prizora na način virtuoznog govorništva. Davno sam u jednom tekstu zapisao da je Sijarić ovovremeni aed! Njegovi govorni “izljevi” perfektnog oratorstva ostavljali su nas slušatelje i na ulici, a kamoli na književnim soarejama i matinejama potpuno bez daha!

Tek kad me Juka Pušina zamolio da promoviram Sijarićevu knjigu poezije shvatio sam da su čitavi  pjesnički svjetovi “zapreteni” u njegovom Makondu, u Ćamilovim Šipovicama…

Kako i ne bih imao čitateljski hedonizam kad se susretnem sa ovakvim versima:

„Vidiš da si ostario,

Da si sâm,

Da te zbog toga hvata tuga

Ledna.

Mogu ti ovo reći:

Ima šuma jedna,

Ima u toj šumi ledinak,

Zelen.

Nalik na hram,

Na oltar.

Otiđi tamo i stani pod javor,

Stani pod jasen

I nećeš biti

Ni sam

Ni star.“

Moje oduševljenje Sijarićevim djelom prije čitanja njegove zbirke poezije, koju kao da je klasik bh književnosti dugo krio od javnosti, dolazilo je, poglavito, iz teatarskih postavki njegovih tekstova. Jarko se sjećam moje teatarske mladosti i u njoj ubjedljivih kazališnih ostvarenja u Narodnom pozorištu Sarajevo /legendarna predstava Bihorci, kao  i teatarskog nezaborava, zeničke postavke Raška zemlja Rascija…

I u sarajevskoj i u zeničkoj predstavi dominirala je Sijarićeva majstorska mjera za nijansu, koja je inače rijetkost kod bh pisaca. A Sijarić je bio majstor nijanse, posebno u jezičkom pogledu…

Taj njegov fascinantni jezik osvaja specifikom dužina i čudesnošću jezičkih sklopova.

Ćamilu Sijariću pripada iznimno mjesto u bosanskohercegovačkoj književnosti, a tradicija čudesnog Avda Međedovića “prasnula” je kod ovoga autora sa autentikom i originalnošću koja se ispoljava kroz gradnju likova, koji psihologijama korespondiraju sa najbolje građenim europskim profilima psihologije…

Pripovjedni i romaneskni svijet Ćamila Sijarića ostaje golemom vrijednošću, ali i izazovom za književne ali i teatarske tragaoce!

Uvijek kad imam potrebu zamisliti ovozemnu arkadiju sjetim se ovih versa Čamilovih iz “Šetnji po Šipovicama”…

I nećete vjerovati ja vidim, ja sasvim dobro razaznajem da sâm Ćamil lebdi nad Šipovicama…

Živ je pjesnik dok čitatelja njegovih ima…

A, eto, ne da ih ima nego i ja u svoj Periskop s punom samosvješću o razlozima za taj akt unosim svoju skromnu refleksiju na lik i ostvarenja autora Raške zemlje, Rascije, Ram bulje…

Taj magnetizam priče Sijarićeve mnogi su pokušali slijediti…

Ali nikada uspješno…

Jer, osjećajući kako Ćamilov duh lebdi nad Šipovicama ja shvatam neponovljivost “ćamilovštine”…

Pjesnik koji nas je ostavio trajno iznenađenim i uzbuđenim.

Jedinstven i neponovljiv!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Tikveša admiral

Objavljeno prije

na

Objavio:

Halil Tikveša, profesor nekoliko univerziteta,  za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama  i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice,  istinski umjetnik odisejskog zova,  stvorio je  cijelu flotilu tih malih, ali likovno atraktivnih plovila

 

Halil Tikveša svojevrsni je mornar među likovnim umjetnicima: njegovi boravci u  Blacama ,gdje se Neretva ulijeva u vode adriatika, čudesna su oaza njegove odisejske predanosti vodama neretvljanskim. Čudima te hirovite rijeke ljepotice ,ali i ljepotama i tajnama mora kojem ona svakodnevno hita

Tikveša, profesor nekoliko univerziteta za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama  i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice,  istinski umjetnik odisejskog zova Halil je Tikveša stvorio cijelu flotilu tih malih ali likovno atraktivnih plovila…U toj likovno ukotvljenoj flotili admiral Tikveša suvereno iznalazi doticaje sa najznačajnijim likovnim tendencijama, europskim i svjetskim. Osupnut djelom neretvljanskog Odiseja evo i mog malog dara. Pjesma Halilu  Tikveši u čast.

U stečak ubilježeno

Gunj i koporan,/vunene čarape,preslicu i puru,/vareniku i kiselinu/ocat i vino,/rakiju,sir torotan,/i planinski lišaj;/i drvo smokve,/i sve trupice sa Neretve,/tetoviram u kam,u/prisnost trena koji/vječnost zaziva,odmahujući/onima s druge strane/našega u životu trajanja/…/odmahujemo toj nestvarnosti/življenja sanjajući da,ipak,/poći aherontu valja/u val zaroniti i nadu/sačuvati za tren suočenja. Sav se u kam pretvaram,traje/moje žiće sa trenom vječnog sna,/spojeno.

 Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Drugovanja s genijem

Objavljeno prije

na

Objavio:

S radošću,  nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi,  sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog

 

Kad sam pročitao prvu prozu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog postao sam “zarobljenikom“ ovoga veličanstvenog prozaika. I kao da sam već tada sanjao teatarske prizore što naprosto izviru sa listina te preguste proze, osjećao sam da se moram zaputiti dramskim suštinama, koje su već u redateljskim čitanjima imala itekakvog pozorničkog uspjeha.

Prvi ozbiljniji redateljsko-dramaturški rad imao sam prilagođavajući dramatizaciju Braće Karamazovih. Dramaturški “rez” napravio je Evald Šorm i ta me dramatizacija privukla poglavito radi koncentriranosti na trokut Aljoša – Ivan – Grušenjka. Nastojao sam uz druge bitne teme (religija, obiteljski odnosi Karamazovih i fatalizam Grušenjke) učiniti prilagodbu mome konceptu naglašavanjem odnosa Ivan – Aljoša, te orkestriranjem mizanscenskih rješenja tako da u prvi plan iziđu kapitalne scene temeljne karamazovštine i suptilije odnosa Grušenjke i Aljoše.

Postavkom dvije dramaturške vizije romana Zločin i kazna i Idiot, koje je iskusnom dramaturško- redateljskom optikom stvorio Egon Savin, nastavio sam rad na inscenacijama neponovljivog opusa. U Kamernom teatru 55 tijekom agresije na BiH i opsade Sarajeva postavio sam Nastasju Filipovnu, dramaturški “ekstrakt” romana Idiot. Savin je koncentrirao pozornost defakto na likove Rogožina i Nastasje Filipovne. Tu nisam bitnije mijenjao niti tekstualni dio dramatizuacije, niti sam se upuštao u promjenu ideosfere ove u biti “redateljske” adaptacije Dostojevskog.

Treći puta sam radio režiju i prilagodbu, najzahtjevniju do tada, romana Zločin i kazna u prijedorskom teatru.

U toj predstavi akcenat sam stavio na interpretativne, velike mogućnosti glumca Darka Cvijetića koji je donio slojevitu dramatiku lika Raskoljnikova.

U Savinovu scenski iznimno relevantnu dramatizaciju autorski sam “intervenirao” uvodeći lik Sjene, koji je tumačila glumica Mirela Predojević sa primjernim uspjehom i nekom začudnošću u svim fazama provedbe “nepostojećeg” lika. Ova predstava kontekstualno, obzirom na povijesne i političke pozadine, bila je iznimnim ispitom koji smo i ansambl i ja s uspjehom položili, što je potvrdila i publika i kritika na festivalu Pozorišne igre BiH u Jajcu.

U sve tri postavke Dostojevskog posebno sam se seriozno bavio ženskim likovima, što nije bilo nezapaženo i u kontekstu čitavog mog redateljskog opusa.

Zamaman kao temeljni materijal svaki od ovih naslova zahtijevao je poseban studij literarnog karaktera, ali i stanovitih elemenata historijske kontekstualizaciije.

S radošću,  nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi,  sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Ibrino čovjekoljublje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana… Ulcinjaninom  odanom  Bosni

 

Vratio sam se sa zasijedanja Godišnje skupštine Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban”  (BANUK) iz Sarajeva.  Prepun utisaka i sretan što sam u društvu vrhunskih autoriteta u svojim strukama i ljudi nikada okaljanog obraza. Posebno sam bio obradovan što su pojedini akademijski resori obogaćeni osobama koje garantiraju nove prodore u oblasti znanosti i umjetnosti. U isto doba žao mi je što na ovu sjednicu BANUK nisu stigli  Brka i Nikolaidis, književnici iznimnih opusa…. Brka je moj golemi drugar, a želio sam upoznati i gospodina Nikolaidisa.

Prebirajući po utiscima otvara se golemina od radosti. Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim, ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana…

Ovaj stasiti Ulcinjanin odan svojoj Bosni, koji poslije imena a prije prezimena redovito stavlja Bosna, otkrio mi je nove nijanse empatije i sjajne čovjekoljubne žudnje, koja rezultira pomaganjem značajnih projekata (između ostalih i projekta BANUK)!! Ali, Ibrahimova širina, tolerancija i kozmopolitizam rezultirao je i pomaganjem u gradnji sakralnih objekata, potporom bosanskohercegovačkim izbjeglicama iz ratnog bosanskog inferna…

Taj plemeniti gospodin osvaja galskim manirima, a bosanskom dobrodušnošću, stišanim glasom kojim otvara sve nove i nove predjele svoga poslovnog globtroterstva, u više nego ugodnom druženju u Sarajevu i na Bjelašnici pri prvom susretu pokazao je želju da druženjem dosegnemo ne lako utemeljene zasade prijateljstva…

U društvu sa njegovom suprugom i Nenadom Čankom bogatio sam svoja znanja iz oblasti povijesti i tehničkih znanosti…

Nevjerojatna je snaga toga čovjeka koji unatoč zlaćanom dobu svojih godišta inzistira na novim projektima čineći BANUK mjestom privlačnim za svaku personu koja ima i hoće nešto novo kazati u ovom našem današnjem „ovještalošću i okaminama” prebogatom svijetu…

To Žuđelovićevo čovjekoljublje, taj empatijski refleks i želja da se znanstveno i umjetnički mijenja surova zbilja ide do fascinantnog nastojanja koje graniči sa nemogućim ali, uz golemi napor, ostvarljivim.

Ibrahim Žuđelović pokazao mi je i lice vrsnog gospodarstvenika, ono humanistički duboko osvješteno, kompatibilno vrhuncima etičnosti i čovjekoljublja, sasvim oponentno gospodarstvenicima kao svojevrsnim “zarobljenicima” inženjersko-tehnicističke logike. Žuđelović poslije mnogih gospodarstvenih brazda ore sasvim novu brazdu da preko BANUK osnaži sve elemente državotvornog bića toliko mu drage Bosne i Hercegovine.

Parižanin sa srcem u Bosni, građanin svijeta je Ibrahim Žuđelović!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo