Povežite se sa nama

OKO NAS

RAZLIČITE PROCJENE VRIJEDNOSTI ZEMLJIŠTA: Muke sa vještacima

Objavljeno prije

na

Umjesto pravične nadoknade, lokalne i državne vlasti, preko vještaka, obaraju cijenu eksproprijisanog zemljišta, tvrdi arhitekta Vladimir Ivanović.  Ukoliko se to vlasnicima ne sviđa mogu na sud, ali to košta novca, vremena i živaca

 

Arhitekta Vladimir Ivanović se godinama sudi sa Opštinom Podgorica oko cijene za eksproprijaciju njegove zemlje na Zlatici, u Bulevaru Vilija Branta.

U brojnim podnescima sudu Ivanović  tvrdi da Glavni grad ima samo jedan princip – ako prodaje to radi dva do tri puta skuplje, a kada kupuje nekretninu procjenjuje na znatno nižu vrijednost – dva do tri puta jeftinije. ,,Zato se i pokreće pitanje pravične nadoknade kod suda”, kaže Ivanović.

On tvrdi da u tom obaranju cijena zdušno pomažu vještaci. Vrijednost Ivanovićeve zemlje vještak Marko Radunović je 2019. godine prvo procijenio na 100 eura po kvadratu, pa onda revidirao svoj stav i cijenu podigao na 200 eura. Drugi vještak Dušan Milošević 2021. zemlju procjenjuje na 125,32 eura po kvadratu. Po Ivanoviću to je namještanje projektovanih rezultata, jer je sudski vještak do cifre od 125 eura došao sabirajući pet uporednih primjera sa vrijednošću od 130 eura.

,,Na istom ovom bulevaru po procijenjenoj vrijednosti koje radi opštinska Direkcija za nekretnine, Opština Podgorica ponudila je vlasnicima zemlje nadoknadu u iznosu od 200 eura za eksproprijaciju 1m2 zemlje. Bar pola vlasnika zemljišta (recimo 30 njih – najmanje) je prihvatilo procjenu Opštine Podgorica o vrijednosti zemlje i sačinilo ugovore na navedeni iznos”, navodi Ivanović u jednoj od brojnih predstavki Osnovnom sudu u Podgorici.

Objašnjava da su vlasnici zemlje prihvatali ovu ponudu iz različitih razloga – praksa je pokazala da se na pravičnu nadoknadu često čeka i po 10-12 godina, pa i duže. ,,Valjda” opština vjeruje da će iscrpiti tužioca sa nemjerljivim posljedicama na njegovo psihofizičko stanje, navodi Ivanović.

,,Kada se pokrene postupak tek za 1,5-2 godine ulazi se u onaj dio procesa u kojem su uključeni vještaci. Na primjer, vještak ima 30 realizovanih ugovora na osnovu saglasnosti bivšeg vlasnika nekretnine za parcele koje okružuju njihovu parcelu u vrijeme kada je pokrenut proces pravične nadoknade na sudu, Od trideset ovako sačinjenih ugovora ,sa istim iznosom vrijednosti kvadrata zemljišta, ne može se doći do neke druge vrijednosti metodom neposredne pogodbe. Ovo nema smisla u elementarnoj logici.”, navodi Ivanović.

On sudu navodi nalaze vještaka koji zemljište na istoj trasi procjenjuju po znatnim razlikama u cijeni. Cijene se kreću od 200 eura po metru kvadratnom, 260, 280, do 311.

Citira Ivanović i mišljenje Specijalnog državnog tužilaštva u kome se ,,za nalaz i mišljenje vještaka i procjenitelja u vezi spora oko prodaje zemlje Opštine Podgorica kompaniji Carine kaže da je vještakinja Sanja Radović ‘svjesno obmanula sud, preuzimajući u rad predmet za koji nije kvalifikovana’ jer je građevinski inženjer”.

Pomenuti spor vodi se protiv bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše zbog sumnje da je prodajom gradskog zemljišta kompaniji Carine, oštetio budžet Glavnog grada od 6,7 miliona eura. Glavni grad je Carinama zemlju prodao po cijeni od 165 eura.

Viši sud je oslobodio Mugošu, ali je Apelacioni ukinuo tu presudu pa suđenje još uvijek traje.

Advokat bivšeg gradonačelnika Mitar Mugoša na jednom od mnogobrojnih ročišta je naglasio da vještaci ni u osnovnom ni u dopunskom nalazu nijesu odgovorili koja je to tržišna cijena metra kvadratnog zemljišta na Starom aerodromu.

,,U osnovnom i dopunskom nalazu su naveli četiri cijene, koja se kretala kao prva cijena 927,79 eura po metru kvadratnom, zatim 1.186,42 eura, potom 384, 88 eura i 857,02 eura. Vještaci nijesu primijenili metodologiju koja je zakonski priznata u Crnoj Gori. Tako vještak Đuričković konstatuje da sve što se radi u Crnoj Gori u pogledu utvrđivanja tržišne cijene, je nezakonito, a samo njihov nalaz je zakonit. Prosto nevjerovatno.  Pitamo se šta su vještaci vještačili. Vještačili su maglu u ovom predmetu”, kazao je advokat Mugoša.

Kada je tekao postupak restitucije – povratka zemljišta vještaci su drugačije utvrđivali cijenu, istakao je advokat. Tada je cijena tog zemljišta procijenjena na 56 eura.

Sa procjenama vještaka imaju problem i u Budvi. CIN CG je krajem prošle godine pisao da predstavnici Sekretarijata za zaštitu imovine u Opštini Budva nijesu uspjeli da prodaju gotovo ništa od imovine kriminalne grupe Svetozara Marovića koja je stavljena pod hipoteku.

Livade, pašnjaci, kamenjari i zarasle parcele na kojima nije bila dozvoljena gradnja, od kojih je većina u zabačenim brdima iznad Budve i Kotora, procijenjeni su, u dva predmeta protiv kriminalne grupe Svetozara Marovića, na 2.637.228 eura. Procjene je, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), radio vještak Aleksandar Rakočević.

Vještak, predstavnici pravosuđa, ali i Opština Budva skidaju odgovornost sa sebe za propuste u tim slučajevima. U slučaju Kopirajt, kamenjar i močvarno zemljište procijenjeni su na gotovo 900.000 eura, iako Rakočević u procjeni navodi da je ,,zbog neatraktivnosti, nedostatka detaljnog urbanističkih planova, infrastrukture i ostalog, veoma teško naći zainteresovanog kupca, jer za takva područja skoro i da nema nikakve potražnje”

,,Posebno imovina založena za ‘Kopirajt’, ne vrijedi ni 15 centi po kvadratu, kazao je za CIN CG izvor iz nekadašnjeg vrha opštinske vlasti u Budvi. On je ocjenio da je ,,trećina Crne Gore nestala u procjenama”.

Sekretar za zaštitu imovine u budvanskoj Opštini Đorđe Zenović izjavio je tada da imovina založena u predmetu ‘Kopirajt’ ni za sto godina neće imati nikakvu vrijednost.

,,Državne institucije i lokalne samouprave favorizuju građevinske inženjere kao vještake za pitanja koja su vezana za plansku dokumentaciju jer znaju da mogu da ‘utiču’ na njih, jer oni nemaju osnovna znanja i zvanja koja bi im dala integritet da profesionalno, objektivno i nepristrasno rade u odnosu na naručioce vještačenja”, piše Ivanović u Zahtjevu za usaglašavanje djelatnosti vještačenja sa zakonskom regulativom koji je uputio Inženjerskoj komori Crne Gore.

U Zahtjevu tvrdi da građevinski inženjeri nezakonito pojavljuju kao vještaci u sudskim predmetima koji se tiču vještačenja zemljišta. ,,Građevinski inženjeri ocjenjuju usaglašenost tehničke dokumentacije sa planskim dokumentima; daju nalaze i procjene za određene pravične nadoknade za eksproprijisanu zemlju i sve druge slične stručne radnje za koje po važećim zakonima nijesu ovlašteni niti bi mogli da ih obavljaju”, tvrdi Ivanović.

,,Nažalost ,izvještaji-nalazi i mišljenja građevinskih inženjera se svode na skupljanje podataka od agencija za nekretnike i njihovog proslijeđivanja instituciji koja je naručilac (ministarstva, opštine, sudovi, javno tužilaštvo…), a te informacije se poslože tako da odgovaraju naručiocu, i nerijetko se podaci traže direktno od naručioca kad su u pitanju državne institucije ili lokalna samoprava koje se i po zakonu mogu smatrati produžetkom državnih službi”, navodi Ivanović u Zahtjevu Inženjerskoj komori.

Ivanović je spreman za nova ročišta u sporu oko zemlje sa Glavnim gradom. Očekuje i da će neko obratiti pažnju na njegovu inicijativu, te da će početi da se primjenjuje Zakon o prostornom planiranju, kako bi se građevinski inženjeri isključili iz vještačenja koja se odnose na prostorno planiranje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORT: GASI LI SE ŽRK BUDUĆNOST: Da ne bude kao Đekna

Objavljeno prije

na

Objavio:

ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

 

 

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ JOŠ NEĆE DOBITI VELIKU SOLARNU ELEKTRANU: Daleko su paneli na Briskoj gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta

 

 

Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo