Nakon pljačkaške privatizacije HTP Berane 2003. godine, nestale su sve vrijedne umjetnine koje su krasile mnogobrojne objekte ovog ugostiteljskog preduzeća, a taj „lopovski talas“ preživjela je samo slika Milića od Mačve, rađena za hotel Komovi u Andrijevici. Prije nego je i onapreseljena za Beograd
Slika Milića od Mačve koja je rađena specijalno za hotel Komovi u Andrijevici u vrijeme njegove izgradnje, završila je kod jednog biznismena proijeklom iz ovog grada u njegovoj privatnoj umjetničkoj kolekciji u Beogradu.
Monitoru je to potvrdio stanovnik Andrijevice koji veoma dobro poznaje prilike u ovoj sredini i dešavanja u vezi sa tom umjetničkom slikom. „Slika se preselila iz hotela Komovi u stan biznismena Baća Bojovića u Beogradu. To je sasvim sigurno i pouzdano. Ne znam da li bi se moglo reći da je otuđena, jer je tom biznismenu data na poklon“, kazao je naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, vlasnik hotela, Slobo Guberinić, dobijao je godinama unazad od braće Bojović, koji su u svom rodnom gradu imali fabriku za preradu drveta, otpadno drvo koje je koristio za centralno grijanje u hotelu, a onda je odlučio da im za uzvrat pokloni sliku Milića od Mačve. On je dodao da ne može da shvati da niko iz ovog grada nije reagovao na iznošenje te slike iz Andrijevice, iako to, kako je rekao, „zna čitava varoš“.
„Ne mogu da vjeruje da nije bilo onih koji su znali koliko ta umjetnička slika vrijedi. To je najvrjednije umjetničko djelo koje je bilo u Andrijevici. Prosto je nevjerovatno da niko nije reagovao nakon što je slika tako lako i jednostavno otišla iz ovog grada. Ni jedan intelektualac, svi su ćutali. I dalje ćute“, kaže sagovornik Monitora.
Da sliku treba vratiti on nema dilemu, ali nije siguran da li je i na koji način to moguće sada izvesti. „Slika je bila vlasništvo hotela Komovi, i ne znam da li ima osnova da se potražuje i vrati nazad u Crnu Goru, kao umjetiničko blago naše države.“ Monitor je pisao o nestalim umjetninama iz nekadašnjeg hotelsko turističkog preduzeća Berane, kojem je pripadao i hotel u Andrijevici, a ta tema je aktuelizovana početkom maja kada je poslije više od dvije decenije pronađena skulptura Kupačica, koja je restaurirana i ponovo krasi terasu hotela Berane, nad Limom.
Skulptura je na čudan način odjednom „isplivala“ iz tame, a novi vlasnik, kada mu je navodno dojavljeno da je Kupačica ostavljena na nekoj livadi pored rijek, odmah je otišao i preuzeo je. Prije će istini odgovarati verzija da su nepoznata lica pokušala da reketiraju vlasnika Nebojšu Đekovića, ali da im to nije pošlo za rukom, pa su uplašeni da mogu biti otkriveni, skulpturu jednostavno ostavili.
Đeković je potom angažovao akademskog umjetnika, profesora Miška Babovića, koji je radio na restauraciji, i iznalaženju novog rješenja za njeno postolje, budući da više nema fontane u kojoj je nekada stajala. Tako „okupana“ i blistava, kupačica ponovo plijeni svojom ljepotom i oplemenjuje prostor ovog hotela.
Nakon pljačkaške privatizacije HTP Berane 2003. godine, nestale su sve vrijedne umjetnine koje su krasile mnogobrojne objekte ovog ugostiteljskog preduzeća, a taj „lopovski talas“ preživjela je samo slika Milića od Mačve, rađena za hotel Komovi u Andrijevici. Sa motivima ove varoši i znamenitog spomen parka Knjaževac, karakterističnim lebdećim balvanima, po kojim se već na prvi pogled prepoznavalo svako djelo ovog velikana, krasila je restoran, na zidu iznad kamina. Prije nego je preseljena za Beograd.
Iz HTP Berane, odnosno istoimenog hotela, ranije je nestao triptih Uroša Toškovića. Ta slika kupljena je svojevremeno u Beogradu, kada je veliki crtač tamo živio i bio član umjetničke grupe Mediala. Sasvim je sigurno da je samo taj triptih vrijedio mnogo više nego što su berzanski mešetari platili većinski paket akcija hotela.
Ulje na platnu Aleksandara Aca Prijića veličine četiri puta tri metra pod nazivom“Morske dubine“ rađeno je specijalno za ovaj hotel, i stajalo je na čeonom zidu u restoranskom dijelu. To djelo je katalogizirano, ali je od svega ostala samo fotografija male rezolucije. I njegova vrijednost je neprocjenjiva.
Nestala je i specijalno za ovaj hotel rađena tapiserija u dužini od šesnaest metara sa motivima crnogorskog narodnog kola, kao i veliki broj bakroreza beogradskog umjetnika Lazara Vozarevića.
Prema nekim informacijama sa crnog tržišta umjetnina, cijena jednog od tih bakroreza, kojih je u hotelu bilo više i činili su jedinstvenu umjetničku cjelinu sa tapiserijom, danas se kreće od 15 do 25 hiljada eura.
Teško je procijeniti koliko vrijedi umjetnička slika Milića od Mačve koja je odnesena iz Andrijevice za Beograd.
Prema saznanjima našeg nedjeljnika u potragu za umjetninama iz HTP „Berane“ ranije se uključilo specijelno policijsko odjeljenje iz Podgorice, koje se bavi nestalim ili ukradenim umjetničkim djelima koja su odnesena iz Crne Gore.
Nije poznato kakav tretman ima umjetnička slika Milića od Mačve i da li može biti predmet potrage i zahtjeva da bude vraćena u Andrijevicu, gdje joj je i jedino mjesto još od vremena kada je sa karakterističnim motivima ovog grada veliki umjetnik izrađivao specijalno za hotel „Komovi“.
Postavlja se, međutim, pitanje kako je slika iznesena iz Crne Gore? Kako je prenesena preko granice? Zar se ne radi o umjetničkom blagu države? Koliko god da je slika pripadala hotelu „Komovi“, ona je prije svega bila prestavljala umjetničko blago države, i pitanje je da li je vlasnik hotela imao pravo da bude baš toliki laf da nekom pokloni vrijedan rad Milića od Mačve.
Tufik SOFTIĆ