Povežite se sa nama

OKO NAS

TRAGOM NESTALIH UMJETNINA IZ HTP BERANE: Za Beograd, na poklon

Objavljeno prije

na

Nakon pljačkaške privatizacije HTP Berane 2003. godine, nestale su sve vrijedne umjetnine koje su krasile mnogobrojne objekte ovog ugostiteljskog preduzeća, a  taj „lopovski talas“ preživjela je samo slika Milića od Mačve, rađena za hotel Komovi u Andrijevici. Prije nego je i onapreseljena za Beograd

 

Slika Milića od Mačve koja je rađena specijalno za hotel Komovi u Andrijevici u vrijeme njegove izgradnje, završila je kod jednog biznismena proijeklom iz ovog grada u njegovoj privatnoj umjetničkoj kolekciji u Beogradu.

Monitoru je to potvrdio stanovnik Andrijevice koji veoma dobro poznaje prilike u ovoj sredini i dešavanja u vezi sa tom umjetničkom slikom. „Slika se preselila iz hotela Komovi u stan biznismena Baća Bojovića u Beogradu. To je sasvim sigurno i pouzdano. Ne znam da li bi se moglo reći da je otuđena, jer je tom biznismenu data na poklon“, kazao je naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, vlasnik hotela, Slobo Guberinić, dobijao je godinama unazad od braće Bojović, koji su u svom rodnom gradu imali fabriku za preradu drveta, otpadno drvo koje je koristio za centralno grijanje u hotelu, a onda je odlučio da im za uzvrat pokloni sliku Milića od Mačve. On je dodao da ne može da shvati da niko iz ovog grada nije reagovao na iznošenje te slike iz Andrijevice, iako to, kako je rekao, „zna čitava varoš“.

„Ne mogu da vjeruje da nije bilo onih koji su znali koliko ta umjetnička slika vrijedi. To je najvrjednije umjetničko djelo koje je bilo u Andrijevici. Prosto je nevjerovatno da niko nije reagovao nakon što je slika tako lako i jednostavno otišla iz ovog grada. Ni jedan intelektualac, svi su ćutali. I dalje ćute“, kaže sagovornik Monitora.

Da sliku treba vratiti on nema dilemu, ali nije siguran da li je i na koji način to moguće sada izvesti. „Slika je bila vlasništvo hotela Komovi, i ne znam da li ima osnova da se potražuje i vrati nazad u Crnu Goru, kao umjetiničko blago naše države.“ Monitor je pisao o nestalim umjetninama iz nekadašnjeg hotelsko turističkog preduzeća Berane, kojem je pripadao i hotel u Andrijevici, a ta tema je aktuelizovana početkom maja kada je poslije više od dvije decenije pronađena skulptura Kupačica, koja je restaurirana i ponovo krasi terasu hotela Berane, nad Limom.

Skulptura je na čudan način odjednom „isplivala“ iz tame, a novi vlasnik, kada mu je navodno dojavljeno da je Kupačica ostavljena na nekoj livadi pored rijek, odmah je otišao i preuzeo je. Prije će istini odgovarati verzija da su nepoznata lica pokušala da reketiraju vlasnika Nebojšu Đekovića, ali da im to nije pošlo za rukom, pa su uplašeni da mogu biti otkriveni, skulpturu jednostavno ostavili.

Đeković je potom angažovao akademskog umjetnika, profesora Miška Babovića, koji je radio na restauraciji, i iznalaženju novog rješenja za njeno postolje, budući da više nema fontane u kojoj je nekada stajala. Tako „okupana“ i blistava, kupačica ponovo plijeni svojom ljepotom i oplemenjuje prostor ovog hotela.

Nakon pljačkaške privatizacije HTP Berane 2003. godine, nestale su sve vrijedne umjetnine koje su krasile mnogobrojne objekte ovog ugostiteljskog preduzeća, a  taj „lopovski talas“ preživjela je samo slika Milića od Mačve, rađena za hotel Komovi u Andrijevici. Sa motivima ove varoši i znamenitog spomen parka Knjaževac, karakterističnim lebdećim balvanima, po kojim se već na prvi pogled prepoznavalo svako djelo ovog velikana, krasila je restoran, na zidu iznad kamina. Prije nego je preseljena za Beograd.

Iz HTP Berane, odnosno istoimenog hotela, ranije je nestao triptih Uroša Toškovića. Ta slika kupljena je svojevremeno u Beogradu, kada je veliki crtač tamo živio i bio član umjetničke grupe Mediala. Sasvim je sigurno da  je samo taj triptih vrijedio mnogo više nego što su berzanski mešetari platili većinski paket akcija hotela.

Ulje na platnu Aleksandara Aca Prijića veličine četiri puta tri metra pod nazivom“Morske dubine“  rađeno je specijalno za ovaj hotel, i stajalo je na čeonom zidu u restoranskom dijelu. To djelo je katalogizirano, ali je od svega ostala samo fotografija male rezolucije. I njegova vrijednost je neprocjenjiva.

Nestala je i specijalno za ovaj hotel rađena tapiserija u dužini od šesnaest metara sa motivima crnogorskog narodnog kola, kao i veliki broj bakroreza beogradskog umjetnika Lazara Vozarevića.

Prema nekim informacijama sa crnog tržišta umjetnina, cijena jednog od tih bakroreza, kojih je u hotelu bilo više i činili su jedinstvenu umjetničku cjelinu sa tapiserijom, danas se kreće od 15 do 25 hiljada eura.

Teško je procijeniti koliko vrijedi umjetnička slika Milića od Mačve koja je odnesena iz Andrijevice za Beograd.

Prema saznanjima našeg nedjeljnika u potragu za umjetninama iz HTP „Berane“ ranije se uključilo specijelno policijsko odjeljenje iz Podgorice, koje se bavi nestalim ili ukradenim umjetničkim djelima koja su odnesena iz Crne Gore.

Nije poznato kakav tretman ima umjetnička slika Milića od Mačve i da li može biti predmet potrage i zahtjeva da bude vraćena u Andrijevicu, gdje joj je i jedino mjesto još od vremena kada je sa karakterističnim motivima ovog grada veliki umjetnik izrađivao specijalno za hotel „Komovi“.

Postavlja se, međutim, pitanje kako je slika iznesena iz Crne Gore? Kako je prenesena preko granice? Zar se ne radi o umjetničkom blagu države? Koliko god da je slika pripadala hotelu „Komovi“, ona je prije svega bila prestavljala umjetničko blago države, i pitanje je da li je vlasnik hotela imao pravo da bude baš toliki laf da nekom pokloni vrijedan rad Milića od Mačve.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo