Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŠVERC CIGARETA I SVJEDOČENJA: Nije imao ko da čuje

Objavljeno prije

na

Rožajski policajci i drugi insajderi koji su mnogo ranije svjedočili o švercu cigareta bili su heroji, to je i danas jasno. Hapšenje bivšeg direktora UP na to dodatno ukazuje

 

Kada je  u jesen 2011. godine bivši načelnik policije iz Rožaja, Šemso Dedeić, progovorio o načinima organizovanja kriminalnih grupa i švercu duvana, za koji je rekao da nikada nije prestao, tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović, javno ga je prekorio.

Dedeić je bio načelnik policije u Rožajama u najtežim vremenima, skoro čitavu deceniju, kada bi se sabrale sve godine u kojima je imenovan, smjenjivan, pa ponovo imenovan.

Još prije deceniju ovaj čovjek je pričao da šverc duvana nikada nije prestao i da je prisutan na čitavom graničnom pojasu Crne Gore. Kako je svjedočio, jedna od linija vodi i preko Rožaja kao pograničnog grada sa Kosovom i Srbijom, ali je objašnjavao da su ljudi sa ovih prostora koji se bave tom vrstom šverca, posljednji u lancu.

Dedeić je smatrao da borba protiv duvanskog šverca ne treba da se vodi na periferiji, već bliže centrima. Ovaj bivši policijski službenik postavio je pitanje ko omogućava da toliko robe izlazi bez akciznih markica.

Dedeić je još tada pozivao državne organe koji se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala da provjere to što on priča, i u nekoliko navrata poslije toga ponovio da u potpunosti stoji iza toga što je rekao.

Umjesto da pokrene istragu, tadašnji direktor UP Veselin Veljović ga je prekorio što, navodno, o tome nije govorio dok je bio u službi, na šta je Dedeić odgovorio da je pričao i tada, „tamo gdje je trebalo“.

U godinama koje su uslijedile slučajevi zaplenjivanja kamiona sa cigaretama i kasnijeg vraćanja vlasnicima pod nadzorom i u pratnji policije, nizali su se jedan za drugim.

Svi ti slučajevi potvrđivali su da je šverc duvana bio državni posao i da je policija pružala logistiku i pratnju kamionima do graničnih prelaza, sve do u novije vrijeme. Jedan policijski inspektor ispričao je ovih dana kako je  ne tako davno nakon svađe sa kolegom u Rožajama, dao ostavku na mjesto komandira u tom gradu i vratio se drugim poslovima u službi.

“Ne znam kako sam tada izvukao živu glavu. Najmanje koristi od toga imala je država, najviše pojedinci vezani za jednu poznatu crnogorsku kompaniju. Nakon pada Veljovića, vidjećemo da li će pasti i neki policijski službenici u gradovima kroz koje su se kretali tovari cigareta na putu prema Kosovu” – kazao je taj policijski službenik.

Svjedočenje o švercu policajce iz Rožaja  odvelo je u azil iz kojeg se jedan od njih, Enver Dacić, nikada nije vratio. Dacić je bio prinuđen da u Luksemburgu zatraži policijsku zaštitu, nakon činjenice da su se u toj državi dvije osobe, jedna iz Berana i druga iz Bara, raspitivale za njega u blizini mjesta gdje stanuje.

On je Monitoru tada ispričao da je primijetio dva muškarca da ga prate. Da to nije bila slučajnost, shvatio je kada mu je prodavac u obližnjem marketu, naš čovjek, rekao da su se te osobe raspitivale za njega, gdje živi, s kim i tome slično. Nije se dvoumio i prijavio je slučaj tamošnjoj policiji. Na osnovu dokumentacije i onog što se zna šta mu se dešavalo u Crnoj Gori, odmah je dobio zaštitu.

Njegov kolega Mithad Nurković je utočište pronašao na sjeveru Švedske. Hamdo Murić i Rešad Kalač su bili u istoj zemlji, nešto južnije. Sva trojica su dobili dozvole za rad, besplatno školovanje za djecu, pravo na zdravstvene usluge i novčanu pomoć.

U Crnoj Gori je od rožajskih policajaca koji su tada javno progovorili o švercu, ostao samo Nedžad Kuč. Otišao bi i on, ali nije mogao ostaviti bolesne  roditelje.

Rožajski policajci su vlastima u zemljama u kojima su našli utočište dali na uvid kompletnu dokumentaciju o prekograničnom švercu koju su posjedovali, sa spiskovima crnogorskih policijskih službenika i građana umiješanih u te prljave poslove. Sve to su ranije dali tadašnjim crnogorskim državnim organima, ali ništa nije pomoglo.

Međunarodna zajednica je pomogla. Izvršila je pritisak na crnogorske vlasti, i osim Dacića, svi ostali su se vratili u Crnu Goru i vraćeni na poslove u policiji.

Ostalo je zapamćeno. Granični policajci iz Rožaja, revoltirani  otpuštanjem, počeli su da iznose u javnost veliki broj podataka i malo poznatih informacija o prekograničnom švercu, posebno prema Kosovu.

Oni su „načeli“ priču o mojkovačkoj fabrici duvana, otkrili su da se šverc cigareta obavlja tri puta nedjeljno, da nema pravila kojim danima se to radi. Od njih je javnost mogla saznati za postojanje mnogobrojnih tajnih magacina švercovane robe, čak i u nekim fabrikama u Rožajama, i oko grada. Neke od tih magacina, prema njihovim riječima, obezbjeđivali su naoružani ljudi, koji nijesu iz Rožaja.

Otpušteni granični policajci su pričali o šleperima punim kafe i hiljadama paketa cigareta, o stočarskom naselju na potezu Giljevo Polje  – Crni Vrh koje koristi kao magacin.

Da je kao magacin služila i jedna vikendica odmah pored magistralnog puta Rožaje – Peć, preko Kule, na crnogorskoj teritoriji, takođe su svjedočili, kao i da im je bilo zabranjeno da patroliraju na Kuli i drugim mjestima gdje se odvijao glavni pretovar švercovane robe, odnosno kako su sklanjani od strane policijskih starješina da bi se šverc nesmetano odvijao.

Ispričali su i o mnogim prijavljenim slučajevima šverca i osobama uhvaćenim u švercu svakojake robe, kao i droge koja se donosi i preuzima kod starog spomenika na Hajli.

Rožajski policajci su ukazali i na načine prikrivanja i uništavanja podataka i upozorili da će početi da prozivaju imenima i švercere i policijske starješine koji pomažu prekogranični šverc.

Dobro obaviješteni insajderi su tvrdili da crnogorski kriminalci koji sarađuju sa kosovskim kriminalnim klanovima, u lancu opasnih veza, moraju imati debelu zaštitu crnogorskih vlasti i moćnih pojedinaca.

Samoubistvo jednog od načelnika policije u Rožajama 2011. godine,  Ernada Kalača, nikada nije do kraja rasvijetljeno. Ovaj čovjek je pronađen mrtav na grobu svoje kćerke, a pričalo se kako je bio spreman da dokumentuje mnogo činjenica o švercu. Sve to je ostavilo mučan utisak da su u opasnosti svi u tom lancu koji pokušaju da izađu iz njega i o tome progovore.

Kada je u međuvremenu progovorio i snimcima dokumentovao šverc cigareta  lovac iz Rožaja, Muharem Fejzić, takođe se našao u životnoj opasnosti. Otet je, negdje odveden, mučen, sam ne zna kako je pobjegao. Na kraju mu je suđeno u Crnoj Gori zbog toga što je navodno oklevetao pripadnike ANB za koje je tvrdio da su logistika šverca. Tada je napustio Crnu Goru, a vratio se još nije.

Rožajski policajci i drugi insajderi bili su heroji toga vremena, to je tek danas jasno.  Dešavanja ovih dana i hapšenje nekadašnjeg direktora UP govore u prilog tome .

                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo