Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR OLENIK, ADVOKAT I NARODNI POSLANIK U SKUPŠTINI SRBIJE: Pobjeda nad žrtvama

Objavljeno prije

3 godine

na

Ako izuzmemo politička ubistva, zloupotreba bola roditelja je nešto najgore od obnavljanja parlamentarizma u Srbiji

 

 

MONITOR: Vi zastupate i roditelje djeteta povrijeđenog u školi Ribnikar, za koje kažete da se ne protive radu Odbora. Pored Vas, za sada su se kao advokati roditelja javno eksponirali još i Zora Dobričanin Nikodinović i Božo Prelević. Uz svo uvažavanje, zar advokati nisu mogli da im objasne zašto ne bi trebalo da vrše pritisak na zakonodavnu instituciju?

OLENIK: Negde do petka kasno uveče sam zastupao jednu porodicu iz škole Ribnikar -više ne zastupam, tako da ne mogu da se izjašnjavam u tom smislu. Ono što mogu da kažem je da mi kao poslanici u Skupštini Srbije nismo dobili nijednu molbu roditelja, tako da nismo mogli videti ko je od njih potpisao taj dopis Skupštini koji se pojavio, ne znamo šta tu, u stvari, piše. To je sve kod predsednika Skupštine, gospodina Orlića. Znamo samo ono što se pojavilo u medijima. A što se tiče porodice koju sam zastupao, u petak-tokom dana, imao sam informaciju da ta porodica i još dve porodice roditelja iz Ribnikara nisu imale nikakve primedbe na rad Anketnog odbora.

Nesumnjivo je da bi svi advokati trebalo da znaju da, ni u teoriji ni u praksi, ne postoji nikakav način da dođe do preklapanja rada Anketnog odbora i istražnih organa-tužilaštva i suda. Kako su oni savetovali klijente-to niko ne zna, to je između njih. A meni kao i drugim advokatima Kodeks zabranjuje da komentarišem rad drugih advokata , pa to neću učiniti. Jedino što mogu da kažem da je negde 2004. godine osnovana Komisija (nije se tada zvala odbor već komisija), za ispitivanje ubistva dvojice gardista u Topčideru. I tada niko nije govorio o mogućem preklapanju, jer smo znali da je to faktički i pravno nemoguće. A bilo bi zanimljivo i videti ko su bili članovi te Komisije.

MONITOR: Rad Odbora je suspendovan a da se nije nastavilo sa ispitivanjem okolnosti masovnog ubistva u okolini Mladenovca i Smedereva, iako oštećeni u tom slučaju nisu tražili da Odbor prestane sa radom?

OLENIK: I nama kao članovima Odbora je taj slučaj bio izazovniji, pa je trebalo i naš rad i lista osoba koje bismo pozvali da bude više usmerena na taj slučaj nego na slučaj ubistava u Ribnikaru. Jasno je da je režim Aleksandra Vučića imao nameru da upravo to spreči, da spreči informacije o tome koliki je stepen neznanja, nepotizma, kriminala i korupcije  u Srbiji, kroz primer okolnosti koje su dovele do masovnih ubistava u Malom Orašju i Duboni. A za to su zloupotrebili opravdani strah i želju roditelja iz „Ribnikara“, u centru Beograda. Ovi drugi su tako skrajnuti. I to je nešto što me pogađa i što me boli, nevezano za politiku, pravo i trenutna društvena kretanja. Ljudski osećam koliko su oni skrajnuti. A to ne bi moglo biti bez SNS. Čemu su oni kumovali u najvećoj meri.

MONITOR: Formiranje ovog Anketnog odbora se vidi i kao, do sada, jedini uspjeh pritiska koji na vlast pokušava da se izvrši kroz Proteste protiv nasilja. Zašto su na suspenziju njegovog rada, olako pristali predsjednica Odbora Marinika Tepić i Miroslav Aleksić-jedan od danas najaktivnijih protivnika vlasti u Srbiji?

OLENIK: Mi iz Odbora -a i iz opozicije, smatramo da izjava kolege Aleksića nije bila najsrećnije sročena. Niko od nas-ni gospođa Tepić, nije pristao na opstrukciju rada Anketnog odbora. To što smo rekli da uvažavamo zahteve roditelja je jedna stvar, ali smo bili spremni-ja sam bio spreman i još neki, da nastavimo rad Odbora samo po pitanju zločina u Duboni i Malom Orašju. Jasno je da je 193 glasa za uspostavljanje Anketnog odbora direktan rezultat protesta sa ulice i njegovog uticaja. Takođe je jasno da kako je brojnost protesta počela da opada da se SNS ohrabrila i počela da deluje protiv volje građana, ali ne politički hrabro nego su se sakrili iza roditelja. To je nešto što ni politička scena u Srbiji nije videla. To je nešto najniže što smo imali prilike da vidimo u zadnjih 30-tak godina, od početka višestranačja. Konkurencija po niskosti je u tom periodu bila velika, ali je ovo najniže od svega. Ako izuzmemo politička ubistva (koja imamo i sad), ova zloupotreba bola roditelja je nešto najgore od obnavljanja parlamentarizma.

MONITOR: U slučaju „Oluja-Petrovačka cesta“ bili ste angažovani kao branilac po službenoj dužnosti, prvooptuženog Vladimira Mikca. Sudski proces se očigledno „zaglibio“. Reklo bi se da za žrtve niko ne mari -jer je i Srbija ovaj slučaj pokrenula tek 28 godina kasnije?

OLENIK: Ove godine će se glavno sećanje na žrtve Oluje organizovati u BiH-što je provokacija. A postupak Petrovačka cesta-sada to mogu da kažem, je primer političke zloupotrebe žrtava. Srbija je, do krajnjih granica, instrumentalizovala Tužilaštvo za ratne zločine i Sud za ratne zločine. Nesumnjivo je da se dogodio ratni zločin na Petrovačkoj cesti, kada su hrvatski migovi bombardovali kolonu izbeglica. To, apsolutno, jeste ratni zločin. Problem je što ne postoje nikakvi dokazi koji se mogu povezati sa nekom osobom lično. Ne postoji ništa što mog klijenta povezuje sa ovim ratnim zločinom. To znaju svi koji su se bavili ovim predmetom: od NVO, tužilaštva u Bosni, u Hrvatskoj, u Hagu, u Srbiji… Pošle godine je veštački napravljena tenzija između Srbije i Hrvatske i ta tenzija je kulminirala u poslednja tri meseca 2022. Tada su i održana neka ročišta pred beogradskim sudom. Razgovarao sam sa kolegama iz Hrvatske i Bosne, koji su smatrali da je tada odnos između Hrvatske i Srbije bio gori nego dok je trajao rat. I drugo-da ne postoji nijedan razlog za taj loš odnos, da to SNS i Vučić po nekoj svojoj proceni, kvare i poboljšavaju te odnose. U prvoj polovini ove godine, ministar Ivica Dačić je otišao u posetu Hrvatskoj i počeo da „otopljava“ odnose. Od tada slučaj Petrovačka cesta, stoji negde u fioci i niko ne sme da ga pipne.

MONITOR: Smatrate da je Kosovo, faktički, nezavisno i da jedino što Srbija može da izdejstvuje jesu prava Srba koji tamo žive. Kako vidite „dinamiku“ između Aljbina Kurtija, Aleksandra Vučića i međunarodne zajednice?

OLENIK: Situacija je ista kao posljednjih 30 godina, samo su varijacije na temu drugačije. Mi-evropska opozicija u Srbiji, podržavamo francusko-nemački predlog koji je usmeno prihvaćen od Aleksandra Vučića i Aljbina Kurtija i od međunarodne zajednice. To je najbolji put za rešavanje problema Kosova. Siguran sam da će to biti jedan od osnova za formiranje koalicija za naredne izbore. Bilo bi najbolje da opozicija ima dve kolone: jednu proevropsku- a to su oni koji prihvataju Francusko-nemački sporazum i Ohridsku mapu puta, i svi ostali bi bili više personalna opozicija Vučiću, a ne proevropska. Što se tiče Kosova: dvojica ekstremista (Vučić sa svojim razlozima i Kurti sa svojim), pomažu jedan drugom. Nikakvog nije bilo razloga za povlačenje Srba. Nikakvog razloga nije bilo da se organizuju izbori bez Srba. Nije bilo ni razloga za policijsko zauzimanje praznih zgrada, a još je manje bilo razloga da Srbi napadaju KFOR koji ih je jedini obezbeđivao nakon povlačenja iz institucija. Suštinski je problem  osnivanje ZSO jer je ta obaveza glavni izgovor Vučića za odlaganje početka primene Sporazuma. I time što  Kurti izgleda da nikada neće formirati ZSO,  ostavlja manevarski prostor Vučiću koji kaže: „Ne, ne, ja sam se dogovrio i sve se slažem, ali ću to moći da implementiram tek kad se formira ZSO.“ Ta Kurtijeva tvrdoglavost   šteti svima. Sa druge strane, Vučić je povukao Srbe iz institucija i naredio bojkot izbora , da bi sprečio formiranje ZSO. Vučić nije mogao da bude siguran u istrajnost premijera Kurtija u odbijanju da se formira ZSO, pa je uradio ono što je do njega. Da sada Kurti donese odluku da formira ZSO, ne bi imao ko da je sprovede. Vučić se duplo osigurao: prvo, štetnom tvrdoglavošću premijera Kurtija, a drugo povlačenjem Srba na Severu iz institucija. On zna da onog trenutka kada se formira ZSO, mora da isporuči ono što je dogovoreno. Jedini način da se iz ovog galimatijasa izađe je da Kosovo formira ZSO. Nisam siguran da će do toga doći sve dok je Kurti premijer. Verujem u snagu američke administracije kada nešto odluče da urade. To se i u Crnoj Gori videlo. I ta administracija je jasno rekla: Ako Kurti neće da formira ZSO, ima ko hoće. Siguran sam da oni to mogu da urade i na terenu i da su prve korake već uradili. Ali, uvek se setim Čerčilove izjave da će Amerikanci uvek naći pravo rešenje, ali da će pre toga probati sva pogrešna rešenja. Trenutna situacija na Kosovu može se sažeti u ovoj Čerčilovoj rečenici.

 

Rad Anketnog odbora zaustavljen pravnim nasiljem

MONITOR: Šta se događa sa Anketnim odborom Skupštine Srbije u vezi sa ispitivanjem okolnosti pod kojima su se desila dva masovna ubistva u maju? Vi ste, kao član tog odbora, izjavili da će se rad odbora nastaviti?

OLENIK:  Rad Anketnog odbora je zaustavljen jednim pravnim nasiljem tako što poslanici SNS, SPS i dva-tri poslanika desnice ne dolaze, ne daju kvorum. Ne postoji odluka o ukidanju, postoje samo dve rečenice na sajtu Skupštine da se rad obustavlja. Mi ništa nismo prihvatili ,odnosno gospođa Marinika Tepić kao predsednica odbora  nije prihvatila odluku Predsednika skupštine, ali sednicu nismo mogli držati bez kvoruma. Razlog nedolaska ovih članova Odbora je rejting. I, naravno, zloupotrebili su opravdan strah i sumnje roditelja. Sa samo pola ljudi koje je Odbor nameravao da sasluša bili bi očigledni propusti u sistemu, propusti vlasti u raznim oblastima, od obrazovanja do bezbednosnih struktura. Naročito u slučaju drugog masovnog ubistva, u Malom Orašju i Duboni ,gde su propusti suda i tužilaštva veliki. Odbor je, inače, oročen na 30 dana. Tako da će posle tok roka on biti i formalno ugašen. Na ovaj način je SNS pokazala da društvo ne treba da sazna uzroke ovih događaja, da ne treba da prepoznamo možda nešto slično u budućnosti, već je sve „gurnula pod tepih“, zbog izbora koji će biti negde na proleće iduće godine…

 

Možda i kasnimo, sa političkim uobličavanjem i usmerenjem protesta

MONITOR: Obećavaju se novi modeli protestovanja na jesen. Može li ovaj istrajni napor  dovesti do  bitnog institucionalnog pomaka koji se zahtijeva?

OLENIK: Ovo je trenutno najvažnije pitanje i najbitnija stvar u politici u Srbiji. Postoje određeni rezultati, protest traje i sigurno će biti intenziviran u septembru i oktobru. Počinje školska godina, ljudi imaju strahove u vezi sa tim, pa i ja kao roditelj. A ništa nije urađeno. Takođe, vreme je, a možda već i kasnimo, sa političkim uobličavanjem i usmerenjem protesta. U zadnja dva dana imali smo dva istraživanja javnog mnjenja. Ona pokazuju pad SNS od oko 10 posto u odnosu na procenat od pre godinu. Opozicija je rascepkana ali je negde na istom, a postoji i značajan broj ispitanika koji su za opoziciju, ali još ne mogu da se odluče za koga. To je negde oko 20 posto ako uporedimo ova dva istraživanja. Jasno je da opozicija mora da se grupiše, a to se već dogodilo tokom ovih protesta, grupisanjem građanske opozicije. Moralo bi da se dogodi na jesen i tu svi mi moramo da uložimo napor (a već se o tome razgovara i sa NVO sektorom), da protestima vratimo masovnost i da oni budu mnogo više politički profilisani.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

RADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti

Objavljeno prije

5 dana

na

8 Maja, 2026

Objavio:

Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura… Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum

 

 

MONITOR: Zvanično je počela realizacija megaprojekta Velje brdo. Koje su Vaše glavne kritike na ovaj projekat? 

PEJOVIĆ: Nije teško kritikovati ovaj projekat, jer je on plasiran javnosti na osnovu jednog tendera koji je trebao uz to da impresionira laičku javnost, kako to najavi premijer Spajić da je to ,,crnogorski san”. Ovo je stvarno san, jer ovako nešto može se samo u snovima zamisliti. Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura. Pravo je čudo da niko iz struke koja je morala biti uključena u ovaj projekat nije njegove protagoniste upozorio na osnovne stvari koje je trebalo ispoštovati.

Kolike su to improvizacije govori ova tek sad, nakon skoro dvije godine od najave ovog projekta, urađena Preliminarna hidrološka studija, koja ozbiljno upozorava i navodi povezanost Veljeg brda i izvorišta Mareza, te da bi dio planiran za naselje bio u zaštićenim zonama. Nevjerovatno je da je neko zamislio da se u ovoj zoni prvi blok zgrada realizuje na septičkim jamama. Teško da ovo zdrav razum može progutati.

O  neizvodljivosti ovog projekta sam prethodno govorio, ali nije na odmet neke stvari ponoviti. Ponavljam: prvo je trebalo uraditi Urbanističko-arhitektonski projekat i Studiju izvodljivosti. Da je ovo urađeno zaključak bi bi da se ovaj projekat onako kako je zamišljen ne može realizovati.  Na Veljem brdu nema prostora da se izgradi grad veći 1.5 do 2 puta od Nikšića, radi se o zaštićenoj zoni, upitno je snadbijevanje vodom, kako riješiti kanalizaciju, kako ostvariti saobraćajnu povezanost tako velikog naselja sa gradom itd. Poseban je problem kako isfinansirati izgradnju  ovako jeftinih stanova i prateću infrastrukturu.

Radi se o izuzetno skupom projektu u koji država, odnosno građani,  treba da ulože ogromna sredstva. Ima puno pametnijih i sprešnijih projekata od ovog. Ako bi se on realizovao to bi direkno pospješilo iseljavanje sjevera. Ovo je politikantska stvar koja je plasirana pred lokalne izbore u Podgorici pa nakon što se skoro ništa nije radilo dvije godine ponovo se aktulizuje pred parlamentarne i lokalne naredne izbore u cilju pribavljanja podrške građana. Takođe se plasira da se ovi stanovi rade za podstanare i mlade bračne parove, što je bila jedina svijetla tačka ovog projekta, a da li će i kad i hoće li biti što od  ovoga pod velikim je znakom pitanja. Ovo je najskuplji način rješavanja ovih stambenih pitanja. Ona se mogu jeftinije i efikasnije rješavati na  druge načine. Jednom prilikom je premijer na televiziji izjavio da će i drugi građani  moći kupovati ove jeftine stanove. On tada reče: ,,Prodate stan u gradu i kupite dva na Veljem brdu”. Ova izjava govori o premijerovoj ozbiljnosti. Njegovih bisera smo se naslušali.

MONITOR:Nakon što ste iznijeli stručne primjedbe oko Veljeg brda, ministar Slaven Radulović ih je ocjenio kao ,,politički govor”. Kako to komentarišete? 

PEJOVIĆ:Mislim da se na osnovu mojih istupanja javnost mogla uvjeriti da se radi o ozbiljnoj sručnoj analizi ovog projekta i njegove izvodljivosti sa aspekta  tehničkih i ekonomskih parametara. Ja se ne bavim politikom i moja istupanja su dobronamjerna, imala su cilj da upozore protagoniste ovog projekta da dobro razmisle da li ima smisla ići u njegovu realizaciju. Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum. Ja nijesam čuo nekoga iz struke da komentariše ovaj projekat, osim predsjednika vlade i resorne ministre. Tekođe ni u javnosti nijesam čuo da neko u ovo vjeruje.

Pošto ministar Radunović nije imao argumenata da ospori moje navode i nije imao odgovore na moje stavove i postavljena pitanja jedino mu je ostalo da moj nastup etiketira kao  ,,politički govor”.

MONITOR: Velje brdo je jedna od ključnih stavki prošle godine usvojenog PUP Podgorica. Kako ocjenujete dugoročni razvoj Glavnog grada prezentovan u PUP-u?

PEJOVIĆ: Nijesam upoznat sa sadržajem  prošle godine usvojenog PUP Podgorica tako da ne mogu dati ocjenu dugoročnog razvoja Podgorice koja su planirana u PUP-u. Ubacivanje Veljeg brda u ovaj PUP je plod političkog pritiska i to se nije smjelo uraditi bez posebne studije, kako to zakon propisuje. Ovo što se dešava sa ovim projektom potvrđuje prethodnu konstataciju. Očigledno je da se sa pozicije vlasti može sveprovesti što ona zamisli.

MONITOR: U toku je legalizacija ogromnih hotelskih kompleksa na primorju koji mijenjaju izgled obale, posebno u UNESCO zaštićenom području Boke kotorske. Vaš stav povodom ovakvog načina gradnje na primorju?

PEJOVIĆ:Očekivao sam da će se promjenom vlasti makar malo zaustaviti nelegalna  gradnja. Nažalost, ona je i dalje nastavljena. Jedan od slučaja je  hotelski kompleks Popovića (Carine) u Baošićima koji se bespravno gradio i uzurpira dio zaštićene obale. Vrlo je čudno da je neko na onom mjestu ucrtao onoliki hotelski kompleks, koji djeluje neprirodno među onim niskim zgradama, bez odgovarajuće plaže. Očigledno je da je Popović unaprijed računao na uzurpaciju obale. Ako se ovo legalizuje pada u vodu sva priča oko zabrane bespravne gradnje. On je jedan od najvećih graditelja na divlje bez građevinske dozvole i uzurpatora državne imovine. I u prethodnom režimu a i u ovome njemu ide sve od ruke.

Svjedok sam da ja jedan od prethodnih hotela gradio bez građevinske dozvole, jer mi je njegov inženjer nudio da paralelno sa izvođenjem radim projekat konstrukcije, što sam odbio i prijavio ga inspekciji koja nije reagovala. Drugi primjer se odnosi na kupovinu preduzeća Bajo Pivljanin iz Plužina koje je kupio, kome je na korišćenje bila data opštinska zemlja površine 16 miliona kvadrata, koja nije bila predmet prodaje, a koju je on uz mišljenje tadašnjeg premijera Igora Lukšića upisao  na svoju firmu. I ne samo to, on je uspio je da ovu zemlju upiše kao lično vlasništvo kako nebi plaćao porez.

MONITOR: Ima li neke promjene u odnosu prema prostoru i investitorima između sadašnjih i prošlih vlasti? 

PEJOVIĆ: Nažalost nema razlike, ako ste mislili na prethodnu DPS vlast i sadašnju vlast. Ovi sadašnji su opravdano kritikovali DPS vlast, ali je nastavljeno po starom. I u svemu tome se ovo opravdava da su prethodnici radili gore stvari. Bespravna gradnja je nastavljena na primorju a proširila se po sjeveru na Žabljaku,a posebno u Kolašinu.

Ako ovo uporedimo sa socijalističkim periodom to je neuporedivo. U socijalizmu smo imali državnu instituciju  Republički zavod za urbanizam i projektovanje i Opštinske  zavode koji su se bavili planiranjem i projektovanjem, tako da smo imali urađen prostor. Posebna pažnja je posvećena planiranju prostora i izgradnji objekata nakon  katastrofalnog zemljotresa. Bila je ograničena spratnost objekata i definisane su zone koje su pogodne a koje nijesu pogodne za gradnju. Nažalost, to se ne poštuje i gradi se bez ikakvih ograničenja. Dominantnu ulogu u planiranju i izgradnji imali su budući investitori kroz izmjene DUP-ova. U to vrijeme su ove izmjene uglavnom radile firme iz Srbije. Praksa je bila na tenderu se ponudi simbolična cijena izrade projekta i po sistemu najniže cijene se dobije posao a realna cijena se nadomiri od budućeg zainteresovanog investitora tako što mu se ucrta ono što on traži.

Koliko su planeri u socjalizmu bili ozbiljni, i da na njih nije uticala tadašnja politika, govori današnji  Bulevar Svetog Petra Cetinjskog  koga je sredinom prošlog vijeka (prije skoro 70 godina) ucrtao poznati arhitekta Popović, uključujući i Blažov most koji je i danas najširi bulevar I most u Podgorici. Ostalo je zabilježeno, kada je ovo rađeno, da je tadašnji predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović pozvao Popovića i projektanta mosta inženjera Žeželja, da ih upozori da nije potreban tako širok bulevar i most. I stvarno u tom vremenu to nije bilo potrebno, ali se to radi za budući očekivani razvoj grada. Oni su mu odgovorili ako ne prihvata njihovo rješenja- onda će morati da potraži druge projektante. I on je nakon toga prihvatio njihovo rješenje. Ovo je primjer vizionarskog planiranja i sagledavanja budućeg razvoja grada. Novi planeri su produžetak ovog bulevara suzili i na istoku i na zapadu, nek se zna koliko su kompetentni za planiranje.

MONITOR: Koliko je struka očuvana i koliko se pita? 

PEJOVIĆ:Nažalost struka se ne pita. O stručnim projektima se pitaju političari I oni odlučuju o njihovoj sudbini. Referenca za ministarske pozicije nije stručnost već stranačka pripadnost. Vrlo rijetko je bilo da je neko od nekoliko hiljada crnogorskih ahitektonskih i građevinskih inženjera bio ministar građevinarstva i javnih radova. No i to bi bio manji problem da političari konsultuju struku. Ja sam razočaran i u struku, jer se ne oglašava povodom onoga što se dešava u prostoru pri planiranju i izgradnji objekata. Ne oglašava se ni Inženjerska komora niti strukovna udruženja. Svi se boje posljedica, koje im se mogu desiti od vlasti nakon istupa.

Moramo biti objektivni, za sve ono što političari zamisle, struka verifikuje, odnosno ovjeri. Sve dok  se takvim nazovi stručnjacima ne budu oduzimale licence. Ali ni ovo nije moguće jer ministarstvo izdaje licence.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR, BANJA LUKA: Milorad Dodik je najjača i najslabija karika SNSD

Objavljeno prije

5 dana

na

8 Maja, 2026

Objavio:

Ponekad mi se čini da su Đukanović, Vučić, Dodik i ostali balkanski „lideri“, najavili ono što će se dešavati u svijetu-pa onda mi dođemo kao neka alternativa u svijetu, proroci ili apostoli novog svjetskog poretka

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je nedavno primio priznanje za liderstvo, posvećenost nacionalnom suverenitetu i demokratskim principima, na baptističkom Univerzitetu Džadson u Ilinoisu. Ovim kao da se nižu njegovi uspjesi u SAD, otkako je oslobođen sankcija. Da li je to samo uspješno lobiranje-koje ima cijenu -ili je neko od uticajnih Republikanaca, procjenio da Dodik može biti koristan Trampovoj administraciji?

PUHALO: I jedno i drugo. Što se tiče lobiranja njemu su skinute sankcije-kao i njegovim saradnicima, medijima i firmama bliskim njemu. Možemo reći da je prvi i najlakši zadatak ostvaren, mada je uloženo mnogo novca i truda za to. Sada se svaki njegov odlazak u SAD, a učestao je, kao i posjeta njegovih lobista Republici Srpskoj, smatra njegovim uspjehom, što realno treba uzeti s rezervom. Realno, on je iz minusa sada na nuli i pokušava da izgradi imidž koji bi se svidio Trampovoj administraciji. Trenutno je u fazi preobraćenog hrišćanina, koji se bori protiv islanskog fundamentalizma u Evropi koja „propada“ i gubi svoj identitet. Trenutna administracija traži u Evropi saveznike-ali pošto su ostali bez Orbana, nema ih baš mnogo. Čak se i Melonijeva povukla i zauzela gard. Tu Dodik-ma koliko god bio nevažan, dobija na važnosti. Naravno, Tramp u ovom trenutku ima velikih problema širom svijeta, da bi se bavio Dodikom i Bosnom i Hercegovinom. Ali, Dodiku to i nije toliko važno, jer svaka njegova posjeta SAD na unutrašnjem planu pokazuje koliko je jak i da još nije za „staro gvožđe“, iako više nije predsjednik Republike Srpske.

MONITOR: Na dodjeli nagrade , u okviru univerzitetskog Foruma svjetskih lidera, Dodik je rekao da se odriče svakog Srbina koji je činio zločine. Ako se sjetimo kako je svečano dočekivao neke od osuđenih za zločine, ali i da je rekao pa porekao, da je u Srebrenici bio genocid, koliko je njegovim podržavaocima u RS, uopšte važno to pitanje?

PUHALO: Dodik je poznat po tome da „prijanja na svaku podlogu“ i njegov politički put pokazuje da ne bira sredstva-a pogotovo idelogiju i retoriku, da bi ostao na vlasti. U Bosni i Hercegovini to nikad ne bi rekao i možemo reći, da imamo Dodika za američko tržište i Dodika za domaće. Čovjeku koji je od kraja rata u zemlji do danas, bio socijaldemokrata, nacionalista, hrišćanin, ne možete vjerovati. Na kraju krajeva nije važno šta političar priča-bez obzira jel Dodik ili nije, već šta radi, a Milorad Dodik sve radi da ostane na vlasti. Ono što je rečeno u Americi ostaje u Americi, on se vratio kući i sad opet može da bude onaj stari, dok god ne prelazi granice koje mogu da destabilizuju državu.

MONITOR: Pred opšte izbore u BiH ovog oktobra, uveliko se spekuliše da bi Dodikov sinIgor Dodik (koji je organizacioni sekretar SNSD), mogao i dalje napredovati, do stranačkog kandidata za predsjednika RS. Da li bi to moglo dovesti do rascjepa u sada vladajućoj partiji?

PUHALO: U ovom trenutku to su samo spekulacije, ali to pokazuje nešto drugo,mnogo važnije, da Dodik nema baš mnogo povjerenja u kadrove SNSD-a i da je procijenio da će njegove interese najbolje da zaštiti sin. S druge strane, SNSD je Milorad Dodik i ko god da bude kandidat moraće da sluša „šefa“, bezpogovorno. To smo vidjeli na zadnjim predsjedničkim izborima i kako se ponaša novoizabrani predsjednik Karan. Igor neće nikada biti Milorad i ako pokuša da ga imitira, biće to neuspješno i karikaturalno. Dodik je najjača i najslabija karika SNSD-a i to je najveći problem ove partije- da li će preživjeti, kada njega više ne bude.

MONITOR: Može li se očekivati da će izbori u oktobru, donijeti novu podjelu karata, usled promjene izbornog zakonodavstva koje je 2024. uveo VP Kristijan Šmit? Kakve su šanse da se na vlast vrati SDA-koja je i na prošlim izborima, imala najveći broj glasova?

PUHALO: Teško je to sada procjenjivati, jer postoje previranja u SDA i oni tek treba da pokažu jedinstvo i snagu, mada oni imaju svoje biračko tijelo koje je formirano još prije rata i koje zbog Alije Izetbegovića uvijek glasa za SDA. Ali, ti ljudi polako izumiru. Takođe će biti zanimljivo koga će i kako podržati Islamska zajednica BiH-a, do sada je to bila uvećoj ili manjoj mjeri SDA-a, ali i ona gleda svoje interese. Na kraju, teško je reći kako javno mnjenje opaža sadašnju vlast i koliko su nezadovoljni ili zadovoljni trenutnim stanjem. Što je više nezadovoljnih, to su veće šanse SDA da dođe na vlast.

MONITOR: Malo je zemalja koje –kao BiH, imaju toliko neujednačenu spoljnu politiku. Spoljnu politiku vodi Predsjedništvo BiH-čiji se članovi/ce, uglavnom ne slažu, čak ni u vezi sa onim odlukama koje su temelj zvanične BiH politike-kao što su evroatlantske inegracije. Naša stranka je predlagala ustavne promjene u vezi sa tim…Da li je, uopšte, moguća spoljna politika koju zastupaju etnonacionalni lideri?

PUHALO: Naravno da je moguća, kada bi bilo dobre volje. Ovako sve liči na šizofreniju i ne zna se ko pije i ko plaća. Da postoji pameti i političke volje, ova etnonacionalna politika ne bi trebala biti problem, jer bi mogli imati dobre veze i sa Rusijom, i sa muslimanskim državama i sa Zapadom. Na žalost, mi smo sami sebi najveći neprijatelji. S druge strane, mi smo toliko nebitni kao država, da od nas niko ništa i ne očekuje u ovoj trenutnoj „borbi slonova“. Nema mnogo racionalnog u našoj spoljnoj politici, ako uopšte postoji ta naša spoljna politika?

MONITOR: Iz Zagreba je nedavno stigla vijest da je na jednoj NVO konferenciji prikazana mapa poželjne etnonacionalne podele BiH. Vlast-kada govori o RS, uvijek tu dodaje i Srbiju i vice versa. Da li, po Vama, postoji politički prihvatljivo rešenje za ovu stalnu političku klackalicu koju tutorišu Srbija i Hrvatska, koje su- sa BiH, potpisnice Opšteg okvirnog mirovnog sporazuma za BiH ?

PUHALO: Realno, od 90-ih godina do danas, ova priča postoji i nekad je intenzivnija, a nekad ne. Takođe, realno je nezadovoljtsvo svojim položajem Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali je teško reći koliko je ono opravdano, a koliko je to sredstvo HDZ-a da drži Hravte u pokornosti, zarad ostvarivanja obećanog cilja tj. entiteta. Realno je da na to ne pristaju Bošnjaci, ali ne bi pristali ni Srbi, ako bi to dovelo do promjene dejtonske Bosne i Hercegovine. Previše je nepoznanica oko svega toga. Ono što je neralno, jeste da Srbija i Hrvatska prestanu da se miješaju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. Što se tiče samog skupa, to je ekipa marginalaca i desničara iz Evrope i SAD, koji nastoje da se okoriste od prodaje ove priče. Koliko sam upratio sve to, zvanična politika Hrvatske je ignorisala ovaj skup, ali to ne znači da im nije bilo drago što se održava.

MONITOR: EU želi novu politiku. Manje zavisnu od starih saveznika.. Može li-i ekonomski oslabljena EU, brže realizovati svoju politiku proširenja, sem kada je u pitanju Crna Gora?

PUHALO: Ne vjerujem jer EU sada ima problema koji su mnogo važniji od Bosne i Hercegovine. Naravno, ako procijeni da joj je šteta koju pravi naša zemlja prevelika, oni nas mogu primiti preko noći u EU. Bez obzira na standarde, ciljeve i vrijednosti koje zastupa, ako ih još zastupa. Ovo je vrijeme pragmatizma, a izgleda da je EU natjerana da postane pragmatična, a tada je sve moguće. Trenutno u Bosni i Hercegovini niko mnogo niti razmišlja niti želi u EU-ni političari, ni administracija, a građani i da hoće nemaju snage da bilo šta urade-jer su razjedinjeni, posvađani i EU više nije onako poželjna udavača, kao prije.

MONITOR: Svijetom vladaju izuzetno uspješni populisti koji manipulišu opštim ideološkim matricama, tvrdeći da su velike demokrate. Kako vi razumijete političke igre Trampa, Putina-pa i Sija-uz naše balkanske, i da li je izuzetno manipulativni i neokonzervativni populizam trajnije djelotvoran i koliko je opasan za budućnost svijeta?

PUHALO: Mnogo me pitate-ali kao što rekoh ranije, „kada se slonovi bore“, miševima je najbolje da gledaju sebe i svoje interese. A to znači da stoje sa strane i paze da ih ne izgaze. Mada mi se ponekad čini da su Đukanović, Vučić, Dodik i ostali balkanski „lideri“, najavili ono što će se dešavati u svijetu-pa onda mi dođemo kao neka alternativa u svijetu, proroci ili apostoli novog svjetskog poretka.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Nećemo dozvoliti da nas gaze i marginalizuju

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Maja, 2026

Objavio:

Uglavnom imamo proteste koji su politički, zbog vjerskih i nacionalnih tema, i tu se negdje najviše trošimo kao društvo. Manje nas ima da se borimo za egzistenciju i nasušni hljeb. No, i tome će doći kraj. Dužni smo da pozivamo i da se borimo za bolji standard

 

 

,,Ova Vlada, kao treća vlada diskontinuiteta, je svoj imidž i politiku gradila na poboljšanju ekonomsko-socijalnog položaja zapošljenih, penzionera i građana. Kroz program Evropa 1, Evropa sad 2, povećanjem najniže penzije i nekih drugih socijalnih davanja i to je bilo pozitivno”, kaže na početku razgovora za Monitor, dan prije ovonedjeljnog protesta Unije slobodnih sindikata Crne Gore, njen generalni sekretar Srđa Keković. Protest je organizovan zbog upornog odbijanja Vlade na dijalog o Opštem kolektivnom ugovoru (OKU) koji je istekao 30. aprila.

,,Vlada koja Crnu Goru želi da uvede u EU zna da na tom putu moramo da se približimo standardom i zaradama razvijenim zemljama. A mi se trenutno nalazimo negdje na 52 odsto u odnosu na prosjek država EU, a sa ova predhodna dva programa smo bili došli na 54 odsto. Znači ponovo gubimo trku. EU počiva na socijalnom dijalogu. Sve razvijene države Evrope baštine  socijalni dijalog. Kroz dijalog se traže i nalaze najbolja rješenja za tu zajednicu“, kaže Keković.

„Vlade Crna i Gore koja ne želi ni da odgovori na dopis sindikata samo pokazuje da je lažna priča kojom se oni kite i u zemji i van zemlje – da su oni Vlada koja njeguje socijalni dijelog. To je sada razotkriveno, ali od toga nama kao sindikatu nije ništo bolje”, konstatuje generalni sekretar USSCG.

MONITOR: Nakon proslave Prvog maja, koliko radnika će nevaženjem OKU biti nezaštićeno?

KEKOVIĆ: Najmanje stotinu hiljada naših koleginica i kolega ostaće bez nekih značajnih benefita. Od regulisanja broja dana odmora, uvećanja zarada za prekovremeni rad, za minuli rad, praznični rad, rad nedeljom…

Imamo tu i otpemninu za odlazak u penziju, koju ljudi  ne bi dobili bez OKU, kao i određene jednokratne novčane pomoći koje su obavezne u datim slučajevima. OKU je veoma važan jer mi imamo jako nisku kulturu socijalnog dialoga u realnom sektoru, pogotovo na nivou preduzeća, odnosno kod poslodavca. Imamo i zabrinjavajući status u nekim djelatnostima, kao što je trgovina, koja je najveća djelatnost po broju zapošljenih, zatim bankarski sektor, sektor medija, gdje nemamo granski kolektivni ugovor i skoro zanimarljiv broj kolektivnih ugovora kod poslodavca.

Svi ti koje sam nabrojao, i brojni drugi u djelatnostima gdje nema granskog kolektvnog ugovora, bi bili dovedeni u situaciju da bi uslovi njihovog rada bili značajno uniženi.

MONITOR: Tražili ste povećanje plate od 10 odsto.

KEKOVIĆ: OKU se utvrđuje za svaku godinu na osnovu sporazuma između potpisnika tog kolektivnog ugovora. Potpisnici su reprezentativna organizacija poslodavaca, dvije reprezentativne  sindikalne centrale i vlada.

Plate je trebalo povećavati kroz obračunsku vrednoću koeficijenta. Međutim, vladama već 13 godina je više odgovaralo da trguju oko   povećanja zarada. Prvo su pregovarali sa jednom djelatnosti, primjera radi prosvetom. Pa prosveti ne povećaju kroz obračunsku vrednoću koeficijenta, jer bi onda bilo povećano svima, nego kroz koeficijente.Onda, kad povećaju jednoj djelatnosti, pobune se službenici, pa  onda povećaju njima, pa se onda pobuni vojska, pa se povećaju koeficijenti vojsci. Plate su se povećavale na jedan paušalni način. Kroz povećavanje koeficijenata složenosti poslova.

Kada smo počeli da reagujemo i da tražimo da se takva politika zaustavi, došlo je vrijeme kovida. Donijelo i budžetsku katastrofu , jer se desio fijasko u turizmu. I tada smo kao odgovorna organizacija dali saglasnost i za 2020. i za 2021.

Posljednje tri godine tražimo povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 100 eura. Pričali smo da li ima para u budžetu za to povećanje. Mi odgovorno tvrdimo da ima, i na prihodnoj i na rashodnoj strani, a to smo prezentovali više puta.

MONITOR: U toku pregovara pominjalo se i predizbormo obećanje o sedmočasovnom radnom vremenu.

KEKOVIĆ: Mi smo u našoj rezoluciji ugradili zahtjev da se smanji dužina trajanja radnog vremena, da ona bude sedmično 35 sati, kako bi se našla  ravnoteža između privatnog i poslovnog života i više prostora izvojilo za porodicu. To nije ništa novo, to je trend koji je prisutan svuda u svim razvijenim zemljama svijeta. Onda se desila ona politička kampanja, gdje je PES koji je čini okosnicu ove Vlade, iznio taj svoj predizborni program u kome je naveo da oni žele da radna sedmica bude 35 sati. Podržali smo to,  jer je to dio naše rezolucije.

O tome  se trenutno ništa ne priča. Na nivou Socijalnog savjeta je napravljeno nekoliko radnih grupa u kojima su  poslodavci izrazili  nevjericu da ne dođe do većih poremećaja u prihodima i u zapošljavanju.

Moram da priznam i sledeće, da smo upali u ubrzanu fazu pristupanja EU i da nam je cijela prošla godina prošla u razmatranju brojnih zakonskih propisa iz oblasti radnog i socijalnog zakonodavstva koje smo morali da pregovaramo. To je zaista bilo zahtjevno i  , da ne pravdam sad Vladu, ali možda nas je upravo taj proces malo odaljio od ove priče. A priča oko sedmočasovnog radnog vremena jesta ozbiljna. Ako pristupite jednomu problemu i želite da nađete rješenje, onda sam ubjeđen da ga možemo naći na zadovoljstvo i zapošljenih, poslodavaca, ali i Vlade.

MONITOR: Nedavno je ponovo vraćena odredba o mogućnosti odlaska u penziju sa 67 godina.

KEKOVIĆ:To je priča koju je Unija zagovarala pet godina i borila se nakon što je 2021. došlo do jedne regresije prava zapošljenih. Ta odluka je bila politička, trebalo je smijeniti pojedine kadrove. Hiljade naših koleginica i kolega je moralo godinu dana ranije da napusti tržište rada i da godinu dana maltene gladuje da bi vraćali kredite.

Ima još dosta pitanja koje dobijamo od naših članova. Postavlja se pitanje da li ova odredba o 67 godina važi i za službenike i namještenike, jer  je u Zakonu o državnim službenicima ostala odredba koja je bila ranije usklađena na 66 godina. Ovo je vrlo važno da naglasim –  da važi. Jer je  u Zakon o radu unijeta nova odredba koja kaže da specijalni zakon ne može da daje manja prava od zakona koji propisuje opšti zakon, u ovom slučaju, Zakon o radu.

Dobijamo informacije da čak i poslodavci pokušavaju da manipulišu sa tim i da u penziju šalju naše koleginice i kolege koji žele i imaju pravo da rade do 67 godina.

MONITOR: Unija je imala kampanju o izgradnji socijalnih stanova po modelu grada Beča, međutim Vlada se opredjelila za Velje brdo.

KEKOVIĆ: Unija je napravila projekciju gradnje socijalnih stanova od po 60 kvadrata na teritoriji cijele Crne Gore, po modelu socijalnog stanovanja grada Beča. I ta projekcija govori koje su prednosti, i koji su nedostaci projekta Velje Brdo u odnosu na bečki model stanovanja. Ovaj model inače zagovara EU, koja je izdvojila značajna sredstva da države članice reformišu svoje stambene politike i preko tog modela omoguće priuštivo stanovanje.

Umjesto toga dobili smo model Veljeg brda u kome se u Podgoricu dovode ljudi iz cijele Crne Gore uz, nedavno najavljene troškove koji su porasli na preko milijardu eura.

Primjena bečkog modela u Crnoj Gori koštala bi 600 miliona za 10.000 stanova veličine 60 kvadrata. S tim što bi, za razliku od Veljeg brda, ti stanovi mogli da počnu da se grade vrlo brzo, jer bi opštine davale plac, na kojem već postoje priključci za struju, vodu, postoje putevi. Sve ono što na Veljen brdu tek treba da se izgradi.

Kada su naši predstavnici bili u studijskoj posjeti Beču, informisani su da 60-70 odsto građana i građanki živi u državnim stanovima, cijena zakupa stana od 60 kvadrata kreće se od 10-12 odsto prosječne plate. Ako bi to preveli na naš model, zakup bi bio 100-120 eura.

Kod njih sa 16-17 godina može građanin ili građanka da aplicira za taj stan. Vrijeme čekanja na stan je od godinu i po do dvije godine. Stan se može doživotno koristiti, a imaju pravo da ga koriste i nasljednici. Taj stan održava država. Nema ulaganja za održavanje, plaćanja poreza. Obaveza je jedino da se plaća zakupnina.

Kada smo uporedili bečki model i Velje brdo, došli smo do računice da bi za stan od 60 kvadrata po bečkom modelu za 30 godina bilo plaćeno nešto preko 30 hiljada eura, a za stan na Veljem brdu preko 110 hiljada.

MONITOR: Šta očekujete nakon protesta?

KEKOVIĆ: Izuzetno je bitno da se OKU dogovori i da se povećaju zarade. Važno je i da da nećemo dozvoliti nikom da nas gazi, da nas marginalizuje.

Uglavnom imamo proteste koji su politički, zbog vjerskih i nacionalnih tema, i tu se negdje najviše trošimo kao društvo. Manje nas ima da se borimo za egzistenciju i nasušni hljeb. No, i tome će doći kraj. Dužni smo da pozivamo i da se borimo za bolji standard.

Ko ima najbolji standard u Evropi? Imaju upravo one države, čija stopa sindikalizma je najveća. Ona se kreće do 70 odsto u zemljama poput Finske, Švedske, Islanda…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo