INTERVJU
ALEKSANDAR OLENIK, ADVOKAT I NARODNI POSLANIK U SKUPŠTINI SRBIJE: Pobjeda nad žrtvama

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Ako izuzmemo politička ubistva, zloupotreba bola roditelja je nešto najgore od obnavljanja parlamentarizma u Srbiji
MONITOR: Vi zastupate i roditelje djeteta povrijeđenog u školi Ribnikar, za koje kažete da se ne protive radu Odbora. Pored Vas, za sada su se kao advokati roditelja javno eksponirali još i Zora Dobričanin Nikodinović i Božo Prelević. Uz svo uvažavanje, zar advokati nisu mogli da im objasne zašto ne bi trebalo da vrše pritisak na zakonodavnu instituciju?
OLENIK: Negde do petka kasno uveče sam zastupao jednu porodicu iz škole Ribnikar -više ne zastupam, tako da ne mogu da se izjašnjavam u tom smislu. Ono što mogu da kažem je da mi kao poslanici u Skupštini Srbije nismo dobili nijednu molbu roditelja, tako da nismo mogli videti ko je od njih potpisao taj dopis Skupštini koji se pojavio, ne znamo šta tu, u stvari, piše. To je sve kod predsednika Skupštine, gospodina Orlića. Znamo samo ono što se pojavilo u medijima. A što se tiče porodice koju sam zastupao, u petak-tokom dana, imao sam informaciju da ta porodica i još dve porodice roditelja iz Ribnikara nisu imale nikakve primedbe na rad Anketnog odbora.
Nesumnjivo je da bi svi advokati trebalo da znaju da, ni u teoriji ni u praksi, ne postoji nikakav način da dođe do preklapanja rada Anketnog odbora i istražnih organa-tužilaštva i suda. Kako su oni savetovali klijente-to niko ne zna, to je između njih. A meni kao i drugim advokatima Kodeks zabranjuje da komentarišem rad drugih advokata , pa to neću učiniti. Jedino što mogu da kažem da je negde 2004. godine osnovana Komisija (nije se tada zvala odbor već komisija), za ispitivanje ubistva dvojice gardista u Topčideru. I tada niko nije govorio o mogućem preklapanju, jer smo znali da je to faktički i pravno nemoguće. A bilo bi zanimljivo i videti ko su bili članovi te Komisije.
MONITOR: Rad Odbora je suspendovan a da se nije nastavilo sa ispitivanjem okolnosti masovnog ubistva u okolini Mladenovca i Smedereva, iako oštećeni u tom slučaju nisu tražili da Odbor prestane sa radom?
OLENIK: I nama kao članovima Odbora je taj slučaj bio izazovniji, pa je trebalo i naš rad i lista osoba koje bismo pozvali da bude više usmerena na taj slučaj nego na slučaj ubistava u Ribnikaru. Jasno je da je režim Aleksandra Vučića imao nameru da upravo to spreči, da spreči informacije o tome koliki je stepen neznanja, nepotizma, kriminala i korupcije u Srbiji, kroz primer okolnosti koje su dovele do masovnih ubistava u Malom Orašju i Duboni. A za to su zloupotrebili opravdani strah i želju roditelja iz „Ribnikara“, u centru Beograda. Ovi drugi su tako skrajnuti. I to je nešto što me pogađa i što me boli, nevezano za politiku, pravo i trenutna društvena kretanja. Ljudski osećam koliko su oni skrajnuti. A to ne bi moglo biti bez SNS. Čemu su oni kumovali u najvećoj meri.
MONITOR: Formiranje ovog Anketnog odbora se vidi i kao, do sada, jedini uspjeh pritiska koji na vlast pokušava da se izvrši kroz Proteste protiv nasilja. Zašto su na suspenziju njegovog rada, olako pristali predsjednica Odbora Marinika Tepić i Miroslav Aleksić-jedan od danas najaktivnijih protivnika vlasti u Srbiji?
OLENIK: Mi iz Odbora -a i iz opozicije, smatramo da izjava kolege Aleksića nije bila najsrećnije sročena. Niko od nas-ni gospođa Tepić, nije pristao na opstrukciju rada Anketnog odbora. To što smo rekli da uvažavamo zahteve roditelja je jedna stvar, ali smo bili spremni-ja sam bio spreman i još neki, da nastavimo rad Odbora samo po pitanju zločina u Duboni i Malom Orašju. Jasno je da je 193 glasa za uspostavljanje Anketnog odbora direktan rezultat protesta sa ulice i njegovog uticaja. Takođe je jasno da kako je brojnost protesta počela da opada da se SNS ohrabrila i počela da deluje protiv volje građana, ali ne politički hrabro nego su se sakrili iza roditelja. To je nešto što ni politička scena u Srbiji nije videla. To je nešto najniže što smo imali prilike da vidimo u zadnjih 30-tak godina, od početka višestranačja. Konkurencija po niskosti je u tom periodu bila velika, ali je ovo najniže od svega. Ako izuzmemo politička ubistva (koja imamo i sad), ova zloupotreba bola roditelja je nešto najgore od obnavljanja parlamentarizma.
MONITOR: U slučaju „Oluja-Petrovačka cesta“ bili ste angažovani kao branilac po službenoj dužnosti, prvooptuženog Vladimira Mikca. Sudski proces se očigledno „zaglibio“. Reklo bi se da za žrtve niko ne mari -jer je i Srbija ovaj slučaj pokrenula tek 28 godina kasnije?
OLENIK: Ove godine će se glavno sećanje na žrtve Oluje organizovati u BiH-što je provokacija. A postupak Petrovačka cesta-sada to mogu da kažem, je primer političke zloupotrebe žrtava. Srbija je, do krajnjih granica, instrumentalizovala Tužilaštvo za ratne zločine i Sud za ratne zločine. Nesumnjivo je da se dogodio ratni zločin na Petrovačkoj cesti, kada su hrvatski migovi bombardovali kolonu izbeglica. To, apsolutno, jeste ratni zločin. Problem je što ne postoje nikakvi dokazi koji se mogu povezati sa nekom osobom lično. Ne postoji ništa što mog klijenta povezuje sa ovim ratnim zločinom. To znaju svi koji su se bavili ovim predmetom: od NVO, tužilaštva u Bosni, u Hrvatskoj, u Hagu, u Srbiji… Pošle godine je veštački napravljena tenzija između Srbije i Hrvatske i ta tenzija je kulminirala u poslednja tri meseca 2022. Tada su i održana neka ročišta pred beogradskim sudom. Razgovarao sam sa kolegama iz Hrvatske i Bosne, koji su smatrali da je tada odnos između Hrvatske i Srbije bio gori nego dok je trajao rat. I drugo-da ne postoji nijedan razlog za taj loš odnos, da to SNS i Vučić po nekoj svojoj proceni, kvare i poboljšavaju te odnose. U prvoj polovini ove godine, ministar Ivica Dačić je otišao u posetu Hrvatskoj i počeo da „otopljava“ odnose. Od tada slučaj Petrovačka cesta, stoji negde u fioci i niko ne sme da ga pipne.
MONITOR: Smatrate da je Kosovo, faktički, nezavisno i da jedino što Srbija može da izdejstvuje jesu prava Srba koji tamo žive. Kako vidite „dinamiku“ između Aljbina Kurtija, Aleksandra Vučića i međunarodne zajednice?
OLENIK: Situacija je ista kao posljednjih 30 godina, samo su varijacije na temu drugačije. Mi-evropska opozicija u Srbiji, podržavamo francusko-nemački predlog koji je usmeno prihvaćen od Aleksandra Vučića i Aljbina Kurtija i od međunarodne zajednice. To je najbolji put za rešavanje problema Kosova. Siguran sam da će to biti jedan od osnova za formiranje koalicija za naredne izbore. Bilo bi najbolje da opozicija ima dve kolone: jednu proevropsku- a to su oni koji prihvataju Francusko-nemački sporazum i Ohridsku mapu puta, i svi ostali bi bili više personalna opozicija Vučiću, a ne proevropska. Što se tiče Kosova: dvojica ekstremista (Vučić sa svojim razlozima i Kurti sa svojim), pomažu jedan drugom. Nikakvog nije bilo razloga za povlačenje Srba. Nikakvog razloga nije bilo da se organizuju izbori bez Srba. Nije bilo ni razloga za policijsko zauzimanje praznih zgrada, a još je manje bilo razloga da Srbi napadaju KFOR koji ih je jedini obezbeđivao nakon povlačenja iz institucija. Suštinski je problem osnivanje ZSO jer je ta obaveza glavni izgovor Vučića za odlaganje početka primene Sporazuma. I time što Kurti izgleda da nikada neće formirati ZSO, ostavlja manevarski prostor Vučiću koji kaže: „Ne, ne, ja sam se dogovrio i sve se slažem, ali ću to moći da implementiram tek kad se formira ZSO.“ Ta Kurtijeva tvrdoglavost šteti svima. Sa druge strane, Vučić je povukao Srbe iz institucija i naredio bojkot izbora , da bi sprečio formiranje ZSO. Vučić nije mogao da bude siguran u istrajnost premijera Kurtija u odbijanju da se formira ZSO, pa je uradio ono što je do njega. Da sada Kurti donese odluku da formira ZSO, ne bi imao ko da je sprovede. Vučić se duplo osigurao: prvo, štetnom tvrdoglavošću premijera Kurtija, a drugo povlačenjem Srba na Severu iz institucija. On zna da onog trenutka kada se formira ZSO, mora da isporuči ono što je dogovoreno. Jedini način da se iz ovog galimatijasa izađe je da Kosovo formira ZSO. Nisam siguran da će do toga doći sve dok je Kurti premijer. Verujem u snagu američke administracije kada nešto odluče da urade. To se i u Crnoj Gori videlo. I ta administracija je jasno rekla: Ako Kurti neće da formira ZSO, ima ko hoće. Siguran sam da oni to mogu da urade i na terenu i da su prve korake već uradili. Ali, uvek se setim Čerčilove izjave da će Amerikanci uvek naći pravo rešenje, ali da će pre toga probati sva pogrešna rešenja. Trenutna situacija na Kosovu može se sažeti u ovoj Čerčilovoj rečenici.
Rad Anketnog odbora zaustavljen pravnim nasiljem
MONITOR: Šta se događa sa Anketnim odborom Skupštine Srbije u vezi sa ispitivanjem okolnosti pod kojima su se desila dva masovna ubistva u maju? Vi ste, kao član tog odbora, izjavili da će se rad odbora nastaviti?
OLENIK: Rad Anketnog odbora je zaustavljen jednim pravnim nasiljem tako što poslanici SNS, SPS i dva-tri poslanika desnice ne dolaze, ne daju kvorum. Ne postoji odluka o ukidanju, postoje samo dve rečenice na sajtu Skupštine da se rad obustavlja. Mi ništa nismo prihvatili ,odnosno gospođa Marinika Tepić kao predsednica odbora nije prihvatila odluku Predsednika skupštine, ali sednicu nismo mogli držati bez kvoruma. Razlog nedolaska ovih članova Odbora je rejting. I, naravno, zloupotrebili su opravdan strah i sumnje roditelja. Sa samo pola ljudi koje je Odbor nameravao da sasluša bili bi očigledni propusti u sistemu, propusti vlasti u raznim oblastima, od obrazovanja do bezbednosnih struktura. Naročito u slučaju drugog masovnog ubistva, u Malom Orašju i Duboni ,gde su propusti suda i tužilaštva veliki. Odbor je, inače, oročen na 30 dana. Tako da će posle tok roka on biti i formalno ugašen. Na ovaj način je SNS pokazala da društvo ne treba da sazna uzroke ovih događaja, da ne treba da prepoznamo možda nešto slično u budućnosti, već je sve „gurnula pod tepih“, zbog izbora koji će biti negde na proleće iduće godine…
Možda i kasnimo, sa političkim uobličavanjem i usmerenjem protesta
MONITOR: Obećavaju se novi modeli protestovanja na jesen. Može li ovaj istrajni napor dovesti do bitnog institucionalnog pomaka koji se zahtijeva?
OLENIK: Ovo je trenutno najvažnije pitanje i najbitnija stvar u politici u Srbiji. Postoje određeni rezultati, protest traje i sigurno će biti intenziviran u septembru i oktobru. Počinje školska godina, ljudi imaju strahove u vezi sa tim, pa i ja kao roditelj. A ništa nije urađeno. Takođe, vreme je, a možda već i kasnimo, sa političkim uobličavanjem i usmerenjem protesta. U zadnja dva dana imali smo dva istraživanja javnog mnjenja. Ona pokazuju pad SNS od oko 10 posto u odnosu na procenat od pre godinu. Opozicija je rascepkana ali je negde na istom, a postoji i značajan broj ispitanika koji su za opoziciju, ali još ne mogu da se odluče za koga. To je negde oko 20 posto ako uporedimo ova dva istraživanja. Jasno je da opozicija mora da se grupiše, a to se već dogodilo tokom ovih protesta, grupisanjem građanske opozicije. Moralo bi da se dogodi na jesen i tu svi mi moramo da uložimo napor (a već se o tome razgovara i sa NVO sektorom), da protestima vratimo masovnost i da oni budu mnogo više politički profilisani.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije
4 danana
7 Februara, 2025
Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje
MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?
ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.
A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.
MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li je ovo rješenje ili početak još dublje krize?
ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.
Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije
4 danana
7 Februara, 2025
Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam
MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?
JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.
MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?
JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto. Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije
2 sedmicena
31 Januara, 2025
Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…
MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo śutra?
MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.
Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.
Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.
MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.
MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…
MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.
MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to, bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.
A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.
Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.
MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.
MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.
MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo śutra.
MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.
Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.
MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?
MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.
Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.
MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?
MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.
Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je – ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.
Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.
Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.
I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.
MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?
MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 dana
Povratak onoga koji nije ni otišao
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Paralelni univerzumi
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Ovi i oni
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Cilj anti-estetske hirurgije jezika
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 sedmice
Voz
Milena Perović

Novi broj


TEOFIL PANČIĆ: Život kao legat borbe za ličnu i opšteljudsku slobodu

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

SUMRAK CRNOGORSKIH INTERESA U AMERICI: Šetnja na Molitveni, umjesto ozbiljne diplomatije
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata
-
Izdvojeno3 sedmice
DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje
-
DRUŠTVO4 sedmice
SUSPENZIJE I ZAPOŠLJAVANJA U POLICIJI: Netransparentno kadrovanje
-
FOKUS3 sedmice
BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?
-
Izdvojeno3 sedmice
BEZ POMIRENJA POLITIČKIH RIVALA U BUDVI: Je li na pomolu prinudna uprava
-
Izdvojeno4 sedmice
PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti
-
DRUŠTVO3 sedmice
IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOJ IMOVINI: Čiji su naši mrtvi