Povežite se sa nama

Izdvojeno

ČIČA DRAŽA, SPC I POLITIKA: Upotreba parastosa, opet

Objavljeno prije

na

U Eparhiji budimljansko – nikšićkoj parastos je služen u sabornoj crkvi Sv. Vasilija u Nikšiću , opet od strane episkopa Metodija.Službi je prisustvovao i ruski ambasador Vladislav Maslenikov, gradonačelnik Marko Kovačević i Nemanja Vuković (čelnik nikšićkog parlamenta i funkcioner Demokrata CG). Na prozivke Demokratske partije socijalista (DPS) na pristustvo Demokrata parastosu lokalni odborte partije je  odgovorio da se neće „pravdati političkim predstavnicima mafije“  Nije se prvadao ni građanima

 

 Pomeni đeneralu Draži Mihailoviću svakog 16. jula, kada je, po nekim informacijama, strijeljan, je nešto što se uveliko odomaćilo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), Republici Srbiji i Republici Srpskoj. U Srbiji je vođa četničkog pokreta (ili Jugoslovenske vojske u otadžbini – JVuO) i sudski rehabilitiran maja 2015. godine, uz vraćanje građanskih prava i izjednačavanje njegove baštine sa antifašističkom borbom Titovih partizana. Nakon rehabilitacije je tadašnji patrijarh SPC Irinej Gavrilović rekao da restauracija četništva znači i „pomirenje srpskog naroda“ kao i da crkva podržava rehabilitaciju jer „SPC podržava samo istinu“. Ove godine je Apelacioni sud u Beogradu rehabilitirao i Nikolu Kalabića, vođu Dražine garde, javno deklarisanog koljača i osobu koja je otkucala Čiča Dražu komunističkim vlastima poslije Drugog svjetskog rata. Mnoge hramove SPC krase freske sa Čiča Dražom na obje strane Drine. Centralni trg u Bijeljini nosi njegovo ime uz spomenik podignut na istom trgu. Draža ima i ulicu u Istočnom Sarajevu, kao i spomenik u Bileći i murale u drugim gradovima. Istovremeno u djelovima BiH sa hrvatskom većinom postoje ulice i biste ustaških ratnih zločinaca. Centralne vlasti u Sarajevu su nemoćne da stanu na put istorijskoj reviziji i veličanju apostola mržnje zbog slabih institucija sistema i nemogućnosti postizanja konsenzusa između predstavnika tri naroda.

U Crnoj Gori nema ikonografije i rehabilitacije kao u Srbiji – osim ranijeg pokušaja dizanja spomenika jednom od Dražinih komandanata, Pavlu Đurišiću, u selu Gornje Zaostro na privatnom imanju. Međutim, vidljiva su nastojanja mitropolita crnogorsko – primorskog Joanikija Mićovića i episkopa nikšičko – budimljanskog Metodija Ostojića da se Čiča Draža i njegovi komandanti popularizuju u Crnoj Gori, prevashodno kroz parastose (crkvene službe u kojima se mole za pokoj duša usnulih četnika kako bi dobili mjesto u raju) uz propratne besjede u kojima se veličaju četničke glavešine i njihova ideologija krvi i tla. Interesantno je,  i paradoksalno, crnogorski episkopi uporedo sa veličanjem antikomunističkog Draže veličaju i sadašnji ruski totalirarni neokomunistički sistem i Putina kao svijetli primjer utapanja pravoslavlja u FSB/KGB mafiokratiju. U tome imaju i podršku dijela prosrpskih stranaka, najviše oličenih u ostrašćenom gradonačelniku Nikšića Marku Kovačeviću. Kovačevićev prezir, i dijela njegovih partijskih kolega, prema nezavisnoj crnogorskoj državi (čiji i kum i sponzor je bio Vladimir Putin) i državnim obilježjima je odavno poznat.

Crnogorsku himnu je navodno pisao, po riječima Kovačevića, „ratni zločinac, fašista i podržavaoc NDH Sekula Drljevića“ što je dovoljno Kovačeviću i sličnima da je odbace. Vrlo je upitno da li je Drljevic uopšte i jednu riječ himne napisao. Moguće je da je sakupio odavno postojeće stihove i strofe i kao takve objavio. Drljeviću nikada nije suđeno za ratne zločine (ubijen je u Judenburgu, Austrija, vjerovatno od strane četnika, nakon završetka rata). Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je 14. marta 1946. godine navela njegovo ime u kontekstu optužbi za ratne zločine ali bez detalja. Ne postoje podaci da je Drljevic ikada procesuiran.

Suđenje generalu Draži Mihailoviću i još 23-torici njegovih saradnika je bilo javno u tzv. Beogradskom procesu pred jugoslovenskim Vrhovnim sudom od 10. juna do 15. jula u prisustvu preko 50 stranih novinara. Beogradski proces je organizovan po ugledu na Nirnberški proces u Njemačkoj 1945-46 uz ogromni publicitet u zemlji i vani. Glavni dokazni materijali protiv Mihailovića bili su originalni dokumenti iz zaplijenjene četničke arhive, kao i dokumenta iz njemačkih, italijanskih, ustaških, bugarskih i drugih arhiva. Dokumentacija sadrži originalne depeše i pismene izvještaje četničkih komandanata koji su izvršavali Mihailovićeva naređenja za ubijanje zarobljenih partizana, paljenje, pljačku, uništavanje civilnog stanovništva koje pomaže partizane, a posebno naređenja i planovi za istrebljenje muslimanskog i hrvatskog stanovništva bez obzira na pol i uzrast na teritorijama pod kontrolom četnika u cilju stvaranja etnički čiste Velike Srbije. Tokom suđenja Mihailović većinom nije negirao počinjene zločine već je izjavljivao da su njegovi komandanti radili na svoju ruku ili da on „nije očekivao da će se Pavle Đurišić (sa njegovim jedinicama) baš tako osvetiti muslimanima“. Mihailovića se još 1944. godine odrekao i kralj Petar II Karađorđević i jugoslovenska vlada u izbjeglištvu koja je smijenila Mihailovića sa mjesta ministra odbrane i pozvala četnike da se zajedno sa partizanima bore protiv okupatora a ne sa njim.

Sa obimnom dokumentacijom i izjavama svjedoka se do sada vrh Srpske crkve nikada nije želio baviti iako „podržava samo istinu“ kako reče pokojni patrijarh. Na parastosu u selu Gornje Zaostro kod Berana (nekada štab koljača i sadiste Pavla Đurišića) prošlog ljeta episkop Metodije je u besjedi pohvalio četničke komandante da su „služili Bogu znajući da će dobiti nagradu“ i na kraju liturgije je pričestio 50-tak prisutnih od kojih su mnogi nosili majice sa Putinovim likom i četničku kostimografiju sa mrtvačkim glavama i ukrštenim kostima.

Ove godine u susret komemoraciji Čiča Draži je dio državnog rukovodstva, kako Monitor nezvanično saznaje, molio crkvene poglavare u zemlji „da spuste loptu“ i „ne talasaju sa Dražom“. Ipak, u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj parastos je služen u selu Žlijebima kod Herceg Novog, istina bez prisustva mitropolita Joanikija. Svetogora, sajt Mitropolije, je objavio da je parastos služio protojerej Nikola Todorović koji je poručio da je „Dragoljub svoj krst ponio, na krstu razapet, i čekamo vaskrsenje”.

U Eparhiji budimljansko – nikšićkoj parastos je služen u sabornoj crkvi Sv. Vasilija u Nikšiću 17. jula, opet od strane episkopa Metodija, s tim što je kao povod uzet praznik Svetih carskih novomučenika Romanovih. „Nakon liturgije odslužen je parastos ktitorima, sveštenoslužiteljima i dobrotvorima Sabornog hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, kao i generalu Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubu Mihailoviću koji je postradao na današnji dan 1946. godine” – stoji na eparhijskom sajtu. Službi je pristustvovao i ruski ambasador Vladislav Maslenikov, gradonačelnik Marko Kovačević i Nemanja Vuković (čelnik nikšićkog parlamenta i funkcioner Demokrata CG). Na prozivke Demokratske partije socijalista (DPS) na pristustvo Demokrata parastosu lokalni odbor stranke Alekse Bečića je odgovorio da se neće „pravdati političkim predstavnicima mafije“ a da je Nemanja Vuković pozvan od crkve na „ktitorsku slavu Saborne Crkve Svetog Vasilija Ostroškog i u svojstvu vjernika prisustvovao arhijerejskoj liturgiji“ kao i da „u pozivu, koji je dostupan javnosti, nije bilo pominjanja pomena nikome osim ktitorima i sveštenoslužiteljima Saborne Crkve“.

Njegovo preosveštenstvo Metodije, ove godine  nije veličao četnički pokret ali jeste Putinovu  totalitarnu Rusija. Kako je ktitor nikšićkog hrama bio car Romanov, episkop Metodije je citirao Svetog Petra Cetinjskog da je „proklet svaki Crnogorac koji se odrekao majke Rusije“. Metodije Ostojić se zapitao da li imamo „ikoga drugog ko nas je više osvijetlio i prosvijetlio, ko nas je toliko volio“ i da nemamo „većeg, i boljeg, svetog da nas uči i usmjerava i onda i sada“.  Za Metodija je „kako danas, tako i u vječnosti Rusija nada za čitav slobodoljubivi svijet, u Rusiji je nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta“. Privatna Putinova mafijaška država je „Sveta Rusija – jedino uporište pravoslavlja“. Ruski patrijarh i basnoslovno bogati agent KGB-a Kiril Gunđajev je javno raskinuo jedinstvo sa Majkom Crkvom pravoslavnih hrišćana –Vaseljenskom patrijaršijom u Carigradu i nekoliko drugih pravoslavnih crkava, i krenuo u osnivanje paralelne raskolničke pravoslavne zajednice pod pokroviteljstvom ruske državne bezbijednosti. Do sada je vrh SPC-a, uključujući i crnogorske episkope nekoliko puta javno, i donekle indirektno, podržao agresiju Rusije na Ukrajinu. Mitropolit Joanikije je čak išao u Moskvu prošlog oktobra i sasluživao na liturgiji sa sveštenstvom koje je formalno zadržalo ime Ruske pravoslavne crkve (RPC) pod upravom FSB-a (raniji KGB). Joanikije je tada izrazio simpatije za „iskušenja kojima je danas zahvaćena RPC i ruski narod i ruska država“. Mitropolit nikada nije izrazio isto saosjećanje za ukrajinski narod i državu koji proživljava Golgotu ruske invazije.

Prije dva dana se glasnuo i Marko Kovačević, koji je na Facebook profilu napisao da to što je u medijima navedeno da je u Nikšiću održan parastos ratnom zločincu, predstavlja „napad na vjerska prava i slobode građana Crne Gore“, među kojima je i on. Kovačević je rekao da je njegovo pravo da se „moli za duše onih za koje misli da treba“. Ako su Kovačević i neki crkveni poglavari stvarno vjernici, kako tvrde, trebali bi znati da, po hrišćanskoj i pravoslavnoj teologiji, molitve za one koje su počinili masovne zločine i otišli sa ovog svijeta bez javnog priznanja i pokajanja, nema oprosta ni na ovom ni u budućem svijetu u kome čekaju „vaskrsenje Draže“ i ostalih njemu sličnih „služitelja Bogu“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

ANDRIJA MANDIĆ, OSVAJANJE VLASTI: Za srpski svet u Orbanovoj Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadolazeća desna Evropa, računaju Vučić, Dodik i Mandić, mogla bi imati razumijevanja za njihove aspiracije: političke, nacionalne, državne. Umjesto da im se suprotstavi, postojeća većina u crnogorskom parlamentu pravi se da bira između nekadašnjih DPS-a i DF-a. A to je siguran način da svi budemo na gubitku

 

 

Bio je to trijumfalan petak (12. jul) za predsjednika parlamenta. U Podgorici je, u odsustvu, nepravosnažno oslobođen optužbi za učešće u aferi poznatoj kao državni udar. Na Cetinju je, pod njegovim pokroviteljstvom, obavljena dodjela Trinaestojulskih nagrada. Andrija Mandić se potrudio da sve to ostane u sjenci njegove najnovije inicijative – obnova kapele na Lovćenu.

“Smatram da smo danas zreli kao društvo i zajednica da realizujemo tu ideju koja će dovesti do pomirenja i okupljanja ljudi u Crnoj Gori. I želim da iskoristim priliku da je kao predsjednik Skupštine Crne Gore javno iniciram. Poštujući Njegoševu želju, uspostavili bi novu moralnu vertikalu koja će učiniti da Crna Gora ozdravi i da u bolju budućnost zakorači svjesna sebe i svoje slavne istorije zatvarajući poglavlje podjela i netolerancija”, poručio je Mandić iz Vladinog doma u Prijestonici.

Pomirenje, ozdravljenje, uspostavljanje nove moralne vertikale… To je dio  nove retorike kojom  Mandić daruje  javnost od, otprilike, prošlogodišnjih predsjedničkih izbora. Na kojima je, kao trećeplasirani, pretrpio ozbiljan neuspjeh. Takav i toliko da bi ga malo ko, izuzev njega, politički preživio na ovdašnjoj javnoj sceni.

To je i najveće skeptike uvjerilo u upotrebnu vrijednost decenijskog političkog iskustva i neograničene logističke, finansijske i medijske podrške zvaničnog Beograda. Aleksandra Vućića, preciznije. I SPC. Pod uslovom da ta dva centra moći posmatramo kao zasebne entitete.

To, naravno, ima  cijenu. Mandić je plaća, veselo,  lično i preko političkog bloka koji predvodi. Intenzivno radeći na tome da destabilizuje Crnu Goru, naruši njene odnose sa susjedima i zapadnim partnerima. I, možda najvažnije, pojača zavisnost koalicionih partnera iz vladajuće većine od njega i njegovih domaćih i stranih saveznika sa transverzale Banjaluka – Beograd – Budimpešta – Moskva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo