Povežite se sa nama

Izdvojeno

ČIČA DRAŽA, SPC I POLITIKA: Upotreba parastosa, opet

Objavljeno prije

na

U Eparhiji budimljansko – nikšićkoj parastos je služen u sabornoj crkvi Sv. Vasilija u Nikšiću , opet od strane episkopa Metodija.Službi je prisustvovao i ruski ambasador Vladislav Maslenikov, gradonačelnik Marko Kovačević i Nemanja Vuković (čelnik nikšićkog parlamenta i funkcioner Demokrata CG). Na prozivke Demokratske partije socijalista (DPS) na pristustvo Demokrata parastosu lokalni odborte partije je  odgovorio da se neće „pravdati političkim predstavnicima mafije“  Nije se prvadao ni građanima

 

 Pomeni đeneralu Draži Mihailoviću svakog 16. jula, kada je, po nekim informacijama, strijeljan, je nešto što se uveliko odomaćilo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), Republici Srbiji i Republici Srpskoj. U Srbiji je vođa četničkog pokreta (ili Jugoslovenske vojske u otadžbini – JVuO) i sudski rehabilitiran maja 2015. godine, uz vraćanje građanskih prava i izjednačavanje njegove baštine sa antifašističkom borbom Titovih partizana. Nakon rehabilitacije je tadašnji patrijarh SPC Irinej Gavrilović rekao da restauracija četništva znači i „pomirenje srpskog naroda“ kao i da crkva podržava rehabilitaciju jer „SPC podržava samo istinu“. Ove godine je Apelacioni sud u Beogradu rehabilitirao i Nikolu Kalabića, vođu Dražine garde, javno deklarisanog koljača i osobu koja je otkucala Čiča Dražu komunističkim vlastima poslije Drugog svjetskog rata. Mnoge hramove SPC krase freske sa Čiča Dražom na obje strane Drine. Centralni trg u Bijeljini nosi njegovo ime uz spomenik podignut na istom trgu. Draža ima i ulicu u Istočnom Sarajevu, kao i spomenik u Bileći i murale u drugim gradovima. Istovremeno u djelovima BiH sa hrvatskom većinom postoje ulice i biste ustaških ratnih zločinaca. Centralne vlasti u Sarajevu su nemoćne da stanu na put istorijskoj reviziji i veličanju apostola mržnje zbog slabih institucija sistema i nemogućnosti postizanja konsenzusa između predstavnika tri naroda.

U Crnoj Gori nema ikonografije i rehabilitacije kao u Srbiji – osim ranijeg pokušaja dizanja spomenika jednom od Dražinih komandanata, Pavlu Đurišiću, u selu Gornje Zaostro na privatnom imanju. Međutim, vidljiva su nastojanja mitropolita crnogorsko – primorskog Joanikija Mićovića i episkopa nikšičko – budimljanskog Metodija Ostojića da se Čiča Draža i njegovi komandanti popularizuju u Crnoj Gori, prevashodno kroz parastose (crkvene službe u kojima se mole za pokoj duša usnulih četnika kako bi dobili mjesto u raju) uz propratne besjede u kojima se veličaju četničke glavešine i njihova ideologija krvi i tla. Interesantno je,  i paradoksalno, crnogorski episkopi uporedo sa veličanjem antikomunističkog Draže veličaju i sadašnji ruski totalirarni neokomunistički sistem i Putina kao svijetli primjer utapanja pravoslavlja u FSB/KGB mafiokratiju. U tome imaju i podršku dijela prosrpskih stranaka, najviše oličenih u ostrašćenom gradonačelniku Nikšića Marku Kovačeviću. Kovačevićev prezir, i dijela njegovih partijskih kolega, prema nezavisnoj crnogorskoj državi (čiji i kum i sponzor je bio Vladimir Putin) i državnim obilježjima je odavno poznat.

Crnogorsku himnu je navodno pisao, po riječima Kovačevića, „ratni zločinac, fašista i podržavaoc NDH Sekula Drljevića“ što je dovoljno Kovačeviću i sličnima da je odbace. Vrlo je upitno da li je Drljevic uopšte i jednu riječ himne napisao. Moguće je da je sakupio odavno postojeće stihove i strofe i kao takve objavio. Drljeviću nikada nije suđeno za ratne zločine (ubijen je u Judenburgu, Austrija, vjerovatno od strane četnika, nakon završetka rata). Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je 14. marta 1946. godine navela njegovo ime u kontekstu optužbi za ratne zločine ali bez detalja. Ne postoje podaci da je Drljevic ikada procesuiran.

Suđenje generalu Draži Mihailoviću i još 23-torici njegovih saradnika je bilo javno u tzv. Beogradskom procesu pred jugoslovenskim Vrhovnim sudom od 10. juna do 15. jula u prisustvu preko 50 stranih novinara. Beogradski proces je organizovan po ugledu na Nirnberški proces u Njemačkoj 1945-46 uz ogromni publicitet u zemlji i vani. Glavni dokazni materijali protiv Mihailovića bili su originalni dokumenti iz zaplijenjene četničke arhive, kao i dokumenta iz njemačkih, italijanskih, ustaških, bugarskih i drugih arhiva. Dokumentacija sadrži originalne depeše i pismene izvještaje četničkih komandanata koji su izvršavali Mihailovićeva naređenja za ubijanje zarobljenih partizana, paljenje, pljačku, uništavanje civilnog stanovništva koje pomaže partizane, a posebno naređenja i planovi za istrebljenje muslimanskog i hrvatskog stanovništva bez obzira na pol i uzrast na teritorijama pod kontrolom četnika u cilju stvaranja etnički čiste Velike Srbije. Tokom suđenja Mihailović većinom nije negirao počinjene zločine već je izjavljivao da su njegovi komandanti radili na svoju ruku ili da on „nije očekivao da će se Pavle Đurišić (sa njegovim jedinicama) baš tako osvetiti muslimanima“. Mihailovića se još 1944. godine odrekao i kralj Petar II Karađorđević i jugoslovenska vlada u izbjeglištvu koja je smijenila Mihailovića sa mjesta ministra odbrane i pozvala četnike da se zajedno sa partizanima bore protiv okupatora a ne sa njim.

Sa obimnom dokumentacijom i izjavama svjedoka se do sada vrh Srpske crkve nikada nije želio baviti iako „podržava samo istinu“ kako reče pokojni patrijarh. Na parastosu u selu Gornje Zaostro kod Berana (nekada štab koljača i sadiste Pavla Đurišića) prošlog ljeta episkop Metodije je u besjedi pohvalio četničke komandante da su „služili Bogu znajući da će dobiti nagradu“ i na kraju liturgije je pričestio 50-tak prisutnih od kojih su mnogi nosili majice sa Putinovim likom i četničku kostimografiju sa mrtvačkim glavama i ukrštenim kostima.

Ove godine u susret komemoraciji Čiča Draži je dio državnog rukovodstva, kako Monitor nezvanično saznaje, molio crkvene poglavare u zemlji „da spuste loptu“ i „ne talasaju sa Dražom“. Ipak, u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj parastos je služen u selu Žlijebima kod Herceg Novog, istina bez prisustva mitropolita Joanikija. Svetogora, sajt Mitropolije, je objavio da je parastos služio protojerej Nikola Todorović koji je poručio da je „Dragoljub svoj krst ponio, na krstu razapet, i čekamo vaskrsenje”.

U Eparhiji budimljansko – nikšićkoj parastos je služen u sabornoj crkvi Sv. Vasilija u Nikšiću 17. jula, opet od strane episkopa Metodija, s tim što je kao povod uzet praznik Svetih carskih novomučenika Romanovih. „Nakon liturgije odslužen je parastos ktitorima, sveštenoslužiteljima i dobrotvorima Sabornog hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, kao i generalu Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubu Mihailoviću koji je postradao na današnji dan 1946. godine” – stoji na eparhijskom sajtu. Službi je pristustvovao i ruski ambasador Vladislav Maslenikov, gradonačelnik Marko Kovačević i Nemanja Vuković (čelnik nikšićkog parlamenta i funkcioner Demokrata CG). Na prozivke Demokratske partije socijalista (DPS) na pristustvo Demokrata parastosu lokalni odbor stranke Alekse Bečića je odgovorio da se neće „pravdati političkim predstavnicima mafije“ a da je Nemanja Vuković pozvan od crkve na „ktitorsku slavu Saborne Crkve Svetog Vasilija Ostroškog i u svojstvu vjernika prisustvovao arhijerejskoj liturgiji“ kao i da „u pozivu, koji je dostupan javnosti, nije bilo pominjanja pomena nikome osim ktitorima i sveštenoslužiteljima Saborne Crkve“.

Njegovo preosveštenstvo Metodije, ove godine  nije veličao četnički pokret ali jeste Putinovu  totalitarnu Rusija. Kako je ktitor nikšićkog hrama bio car Romanov, episkop Metodije je citirao Svetog Petra Cetinjskog da je „proklet svaki Crnogorac koji se odrekao majke Rusije“. Metodije Ostojić se zapitao da li imamo „ikoga drugog ko nas je više osvijetlio i prosvijetlio, ko nas je toliko volio“ i da nemamo „većeg, i boljeg, svetog da nas uči i usmjerava i onda i sada“.  Za Metodija je „kako danas, tako i u vječnosti Rusija nada za čitav slobodoljubivi svijet, u Rusiji je nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta“. Privatna Putinova mafijaška država je „Sveta Rusija – jedino uporište pravoslavlja“. Ruski patrijarh i basnoslovno bogati agent KGB-a Kiril Gunđajev je javno raskinuo jedinstvo sa Majkom Crkvom pravoslavnih hrišćana –Vaseljenskom patrijaršijom u Carigradu i nekoliko drugih pravoslavnih crkava, i krenuo u osnivanje paralelne raskolničke pravoslavne zajednice pod pokroviteljstvom ruske državne bezbijednosti. Do sada je vrh SPC-a, uključujući i crnogorske episkope nekoliko puta javno, i donekle indirektno, podržao agresiju Rusije na Ukrajinu. Mitropolit Joanikije je čak išao u Moskvu prošlog oktobra i sasluživao na liturgiji sa sveštenstvom koje je formalno zadržalo ime Ruske pravoslavne crkve (RPC) pod upravom FSB-a (raniji KGB). Joanikije je tada izrazio simpatije za „iskušenja kojima je danas zahvaćena RPC i ruski narod i ruska država“. Mitropolit nikada nije izrazio isto saosjećanje za ukrajinski narod i državu koji proživljava Golgotu ruske invazije.

Prije dva dana se glasnuo i Marko Kovačević, koji je na Facebook profilu napisao da to što je u medijima navedeno da je u Nikšiću održan parastos ratnom zločincu, predstavlja „napad na vjerska prava i slobode građana Crne Gore“, među kojima je i on. Kovačević je rekao da je njegovo pravo da se „moli za duše onih za koje misli da treba“. Ako su Kovačević i neki crkveni poglavari stvarno vjernici, kako tvrde, trebali bi znati da, po hrišćanskoj i pravoslavnoj teologiji, molitve za one koje su počinili masovne zločine i otišli sa ovog svijeta bez javnog priznanja i pokajanja, nema oprosta ni na ovom ni u budućem svijetu u kome čekaju „vaskrsenje Draže“ i ostalih njemu sličnih „služitelja Bogu“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo