Povežite se sa nama

INTERVJU

HANKA PALDUM, KRALJICA BOSANSKE SEVDALINKE: Dobra pjesma nema granica

Objavljeno prije

na

Bosanskohercegovačka javnost je sa zaprepaštenjem i nevjericom dočekala vijest iz beogradskog Kurira da je kraljica bosanske sevdalinke Hanka Paldum početkom rata maltretirala srpske zatvorenike u logoru Silos.

– To je jedna u nizu priča koje su krenule protiv mene. Proteklih godina, u nekoliko navrata dešavalo se da, ni kriva ni dužna, neke stvari moram da objasnim ljudima, da se oglasim. Ako čovjek prišuti, onda prihvata krivicu. Ako se oglasi i ako reaguje, onda će se protumačiti da se brani ili pravda. Moja namjera nije bila ni da se pravdam niti da se branim, nego jednostavno da nešto o svemu tome kažem.

MONITOR: Šta ste tom prilikom rekli?
PALDUM: Svako ko me tim povodom pozvao telefonom, rekla sam: To je čista laž! Izmišljotina. Ljudi već znaju da je to sve izmišljeno, da je to konstrukcija pojedinih medija…

MONITOR: Srbijanska pjevačica Jelena Karleuša bila je među prvima koja Vam se obratila…
PALDUM: Ona je jedna od osoba koja se oglasila i koje su javno stale na moju stranu. Međutim, bilo je tu dosta dragih prijatelja, čak i nepoznatih ljudi iz Srbije, koji su na neki način došli u kontakt sa mnom i pružili mi podršku, hrabrili me, pokušavali utješiti me svojom toplom ljudskom riječju. Na neki način reći da nema potrebe ni za kakvu brigu, da je to zapravo rat koji, nažalost, još nije završen.

MONITOR: Kako mislite nije završen?
PALDUM: Rat koji je krenuo 1992. godine, a možda i prije, još nije stao. Brine me cijela ova situacija oko Bosne. Ljudi se ne trude da neke stvari stave na zdrave osnove, da već jednom krenemo normalnim putem. U Bosni i Hercegovini ne možemo drugačije nego što je bilo vjekovima. Dakle, svi ljudi u Bosni i Hercegovini s pravom mogu da kažu da je to njihova zemlja, ali na pogrešan način pokušavaju da je pridobiju, da je posvoje, da je otmu. Namjerno potenciram Bosna i Hercegovina, a ne samo Bosna. To je svjesni pokušaj da se sve ono što je vrijedno u ovoj državi uništi.

MONITOR: Početak rata u Sarajevu dočekali ste u svojoj kući u sarajevskom naselju Bistrik. Kako je nastao poznati snimak: „Nedime dragi, šta nam ovo rade?”
PALDUM: To se dogodilo drugog dana granatiranja Sarajeva i kad je krenulo strašno bombardovanje, koje je tog dana trajalo pet sati. Kad se malo utišalo, istračala sam iz podruma svoje kuće, kad ispred kuće kamera, kao da je baš namješteno. To je bila ekipa YUTEL-a koja je snimala šta se dešava u Sarajevu – novinar YUTEL-a Nedim Lončarević i kamerman Čenga. Kad su krenuli prema meni u tom momentu kažem: Nedime dragi, šta nam ovo rade? To je baš iskreno iz mene izašlo. Nije uopće bilo namješteno. Ta je rečenica otišla u svijet…

MONITOR: Ostali ste u Sarajevu tokom cijelog rata…
PALDUM: Cijeli rat sam provela u Sarajevu. Zapravo, nakon nekih mjesec dana razgovarala sam sa sada preminulim dr Nijazom Durakovićem i on mi kaže: „Šta čekaš, bježi negdje iz Sarajeva. Vodi tu djecu.” On mi je sa nekim ljudima iz JNA organizirao da idem za Beograd i iz Beograda u Njemačku, kod svoje sestre. Kad sam došla na aerodrom, bili smo tu nekoliko sati, na kraju su me vratili. Nisu me htjeli pustiti u avion. Vjerovatno im je smetala ona rečenica: „Nedime dragi, šta nam ovo rade”. Još ne mogu da vjerujem da je naša armija, Jugoslavenska narodna armija, pucala na nas. Vratila sam se kući i shvatila da ne treba nigdje da idem. Rekla sam sebi – nigdje iz Sarajeva, pa šta bude i sa ostalim narodom bit će i sa mnom.

MONITOR: Rijetka ste javna ličnost koja često brani bošnjački nacionalni identitet u Bosni i Hercegovini…
PALDUM: Nemam razloga da se stidim. Kako ću se stiditi nečega takvog. Neko je želio da te ubije i ti treba da se stidiš zato što se braniš. Trudiš se iskoristiti sva moguća sredstva i sve moguće načine koje Bog propisuje i koje nam Bog nalaže kako da se vladamo i ponašamo prema svim situacijama u kojima se nalazimo. Nisam imala razloga da ikoga mrzim, ali sam tokom rata bila uplašena i pitala se: Šta ja to nekome radim? Šta to nekom smetam? Zašto? Zašto smo općenito nekome smetali? Međutim, zašto ja ne bih trebala da volim ljude koji nisu moje vjere ili zašto neko druge vjere treba mrziti druge narode? Mislim da je samo jedna vjera i da su je samo ljude iskarikirali i izmiješali.

MONITOR: Idete li u Srbiju?
PALDUM: Idem u Srbiju, kako da ne idem.

MONITOR: Prije nekog vremena ste izjavili: „Kad god odlučim da održim koncert u Beogradu, Srbija me razočara”. Zašto?
PALDUM: Jeste. To je istina. Tako i dalje razmišljam. Uvijek sam išla u Beograd i pored svih silnih izjava protiv mene. Nikada u tom gradu nisam doživjela ništa što bih nazvala neprijatnošću. Ja volim Beograd. Volim Srbiju. Volim ljude. Ne volim zločince. Ne volim loše ljude koji sebi ne misle dobro, a još manje drugom narodu. Razmišljam univerzalno, ljudski, želim napraviti nešto za historiju, za pamćenje. Kad god pomislim u tom momentu da je došlo vrijeme da to učinim, najednom se desi nešto što iz Srbije dođe na račun Bosne i Hercegovine i protiv moga naroda. Morate razumjeti da je moj narod i Srbin, i Hrvat, i Bošnjak. Sve je to moj narod. Kad god iz Srbije upute neku otrovnu žaoku prema Bosni, prema narodima koji vole Bosnu, i koji vole ljude, ja se razočaram i onda sebi kažem: Ma, šta ću ja tamo. Kome ću da pjevam? Bez obzira na to što znam da tamo ima divnog naroda, hoću da im dam do znanja da nešto urade, da pokušaju mijenjati politiku da bismo bili sretni i zadovoljni kad dođemo u Srbiju. Generalno, želim jednu drugačiju politiku u Srbiji. Želim drugačije razmišljanje.

MONITOR: Beograd ste nakon rata prvi put posjetili 2001. godine…
PALDUM: Nikada u Beogradu nisam imala koncert, ali ni u Srbiji. Godine 2001. sam se pojavila u Beogradu na dodjeli Oskara popularnosti. U to vrijeme je to organizirao Zoran Bošanović. On je htio da dođem u Beograd i da mi predaju Oskara kao umjetnici iz inostranstva. Tad sam došla i nikad više.

MONITOR: Nikad više?!
PALDUM: Nažalost, nikad više.

MONITOR: Jeste li imali poziva da dođete?
PALDUM: Jesam, kako da ne, ali nisam išla.

MONITOR: U Sarajevu ne koristite obezbjeđenje. Svako Vam na ulici može prići, često Vas zaustavljaju na ulicama glavnog grada…
PALDUM: Nemam razloga da se nekog bojim, i da me neko treba čuvati. Čuj da me neko čuva! Šta će mene neko čuvati od mog naroda? Gdje god da hodam, to je narod koji mene voli. Ma, i ko me ne voli, ja ću stati s njim. Malo ćemo i popričati. Možda ću ga i razuvjeriti.

MONITOR: …ali Vi ste kraljica sevdaha.
PALDUM: Taj epitet kraljica sevdaha dao mi je Miljenko Jergović 1996. godine. Tad sam imala koncert u Lisinskom u Zagrebu, pa je on napisao u novinama sa velikim naslovom: „Kraljica sevdaha ponovo u hrvatskom Hramu kulture”. Tako sam i postala kraljica sevdaha. Tako me danas i zovu. Imali smo mi kraljeva i kraljica u sevdahu mnogo. Ostalo je nešto jako malo. Sve se to probralo i izabralo. Ono što je ostalo je vrlo sumnjivog kvaliteta.

MONITOR: Koje Vam je vrijeme bilo bolje. Danas ili SFRJ?
PALDUM: Meni je uvijek bilo bolje u Jugoslaviji. Onaj ko kaže da nije, on laže. Svima nam je bilo ljepše. Oni koji su željeli napraviti granice, njima Jugoslavija nije valjala.

MONITOR: Je li se to očitovalo i u sevdahu?
PALDUM: Da, ali nije to samo slučaj sa sevdahom. Sevdah je otišao u jednom drugom pravcu. U početku sam se radovala što se omladina počela baviti time. Međutim, imam osjećaj da to ide u drugom smjeru. Izlaze iz one muzičke forme, koja je zapravo utemeljila sevdalinku. Dakle, sevdalinka ima svoju formu, ima svoje uporište i ona se ne smije dokidati. Ona se može pokušati odjenuti u novo ruho, ali interpretacija mora ostati originalna. Pojedini to danas malo i mijenjaju. Međutim, dobra pjesma nema granica. Ona preleti sve granice. Ona se voli i ona se sluša.

Kao jedna duša

MONITOR: Uoči rata nastupali ste pred Parlamentom BiH. Jeste li vjerovali da će izbiti rat u Bosni?
PALDUM: Uopće nisam vjerovala. Mislila sam da svugdje može rat izbiti, ali u Jugoslaviji neće nikada. Znam moju sarajevsku raju i prijatelje i Srbe i Hrvate, koji ni po čemu nisu bili drugačiji. Kao da smo jedan narod. Svako je svoje slavio, radovali smo se jedni drugima, išli na Božić, Uskrse, Bajrame….Sve je bilo kao jedna duša… Nikad nisam mogla vjerovati da će se to desiti.

Razgovarao: Edvin Kanka ĆUDIĆ
Fotografije: Jusuf HAFIZOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo