Povežite se sa nama

REGION

Hoće li Cvetković biti srpski Sanader

Objavljeno prije

na

Donedavni premijer Srbije Mirko Cvetković (63) se ,,ne oseća bezbedno” zbog, kako kaže, hajkačke klime u društvu i zato je, za svaki slučaj, ,,obavio razgovor sa jednim advokatom”. Za to vrijeme mediji naširoko prenose pisanje tabloida Kurir da se ,,obruč sve više steže” oko Cvetkovića koji je bio premijer od 2008. do 2012. na listi Demokratske stranke (DS), sada takođe bivšeg predsjednika Srbije i lidera DS Borisa Tadića.

Prvi potpredsjednik vlade Srbije i koordinator službi bezbjednosti Aleksandar Vučić izjavio je početkom nedjelje da je u okviru istrage spornih privatizacija, na redu i Veterinarski zavod Zemun (VZZ). U tom slučaju je saslušan „ozbiljan” broj ljudi, kazao je Vučić koji je, i kao ministar odbrane i čelnik sada vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), proklamovao za svoj glavni politički cilj borbu protiv korupcije u Srbiji.

Veterinarski zavod, nekad vodeću fabriku stočne hrane i ljekova u Srbiji, kupio je konzorcijum Zekstra Bankom čiji je predsjednik srpski tajkun Dragan Đurić, predsjednik Fudbalskog kluba Partizan. Đuriću je Veterinarski zavod prodat 2003. za 9,1 milion eura, iako nije ispunjavao uslove. Agencija za privatizaciju na čijem je čelu bio budući premijer Cvetković, znatno je, u međuvremenu, promijenila uslove kupovine.

Kako Zekstra Dragana Đurića nije ispunjavala ove uslove, ,,na mišiće” je napravljen konzorcijum s firmom Bankom, koja se bavila samo trgovinom.

Milan Pešut, direktor Bankoma je naveo kako ga je tokom 2003. pozvao telefonom Zvonimir Nikezić, tada direktor konsultantske kuće CES Mekon, koja je bila pravni i finansijski savjetnik Zekstre u privatizaciji Veterinarskog zavoda i predložio da uđe u konzorcijum Zekstra-Bankom, kome bi Bankom samo dao legitimitet za učešće na tenderu. Na kasnijem sastanku u Pešutovoj kancelariji kome je uz Nikezića, prisustvovao i Dragan Đurić, dogovoreno je da će kupoprodajnu cijenu u potpunosti platiti Zekstra i da će u stvari ona postati vlasnik VZZ.

Nikezić je dugogodišnji prijatelj i saradnik Mirka Cvetkovića. Nikezić je sada u pritvoru zbog privatizacije pančevačke Azotare, još jednog među 24 sporna slučaja privatizacije u Srbije čiju je istragu tražila Evropska unija.

Mirko Cvetković bi mogao da bude srpski Ivo Sanader, zaključuje Kurir iz novih elemenata u slučaju pančevačke Azotare. Naime, Saša Dragin, ministar poljoprivrede u prethodnoj vladi Srbije, osumnjičen za zloupotrebe u aferi Azotara, izjavio je na saslušanju u Specijalnom tužilaštvu da je uredbu o prodaji regresiranog đubriva donio državni vrh sa premijerom Cvetkovićem na čelu!

Bivši ministar koji je u zatvoru od novembra 2012, prošle nedjelje je na saslušanju u Specijalnom tužilaštvu, navodno dao ,,pun iskaz kako je pokradena Azotara”. Njemu tužilaštvo na teret stavlja da je izmjenom Uredbe čelnicima Azotare omogućio nezakonitu prodaju mineralnog đubriva, kojom su oštetili državu za više od 4,5 miliona eura.

Ime Zvonimira Nikezića je počelo češće da se pominje u medijima u Srbiji sredinom prošle godine pošto je otvorena afera beogradske Agrobanke u kojoj policija i tužilaštvo sumnjaju da je od 2006. odobren veliki broj kredita mimo zakona. Zbog toga je, po isljednicima, više od 200 miliona eura kredita te banke ostalo nenaplativo. Nikezić je bio član Upravnog odbora Agrobanke, a prema Blicu umjesto da zastupa interes države prećutkivao je probleme u banci.

Mirko Cvetković je dugo godina radio u Nikezićevom CES Mekonu. Ta konsultantska kuća je, prema Centru za nezavisno novinarstvo (CINS), Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), baš u vrijeme dok je Cvetković bio na čelu Agencije za privatizaciju, zaradila najviše novca za pružanje usluga, oko 180 miliona dinara. CES Mekon je za osam godina od Agencije naplatio više od pola milijarde dinara, tvrdi dalje CINS.

Mirko Cvetković je radio u Rudarskom i Ekonomskom institutu u Beogradu, sedam godina u konsultantskoj kući CES Mekon, kao konsultant za Svjetsku banku u Indiji, Pakistanu i Turskoj, te u razvojnim projektima Ujedinjenih nacija u Somaliji.

Poslije obaranja režima Slobodana Miloševića bio je od 2001. do 2003. zamjenik ministra u Ministarstvu za privredu i privatizaciju. Potom je između 2003. i 2004. bio istovremeno direktor Agencije za privatizaciju i izvršni direktor CES Mekona. Od 2004. do 2007. je bio vlasnik Interkon konsaltinga.

Bilo je to vrijeme trećeg talasa privatizacije u Srbiji koji je pokrenula vlada premijera Zorana Đinđića 2001. Od 2001. do kraja 2009. Agencija za privatizaciju je putem tendera, aukcija ili akcijskih prodaja privatizovala 2.100 preduzeća i u budžet Srbije prihodovala oko tri milijarde eura. U srpskoj javnosti, naročito stručnoj, od početka trećeg talasa privatizacije javile su se sumnje kako u koncept, tako i u metode transformacije društvene i državne svojine u privatnu. Kritičari koncepta naglašavali su njegov visok stepen koruptivnosti, neminovan u uslovima kada jedan (u ovom slučaju država preko ovlašćenog prodavca – Agencije za privatizaciju) prodaje sve, tj. veliki broj društvenih i državnih firmi. Oni koji su osporavali konkretne načine privatizacije, upozoravali su na netransparentnost postupka i na moguću spregu konsultanata, bankara i revizora u vještačkom obaranju cijene preduzeća, što takođe otvara prostor za korupciju na tenderima, aukcijama ili akcijskim prodajama.

CINS je pisao u ljeto 2010. kako je prema podacima sa internet strane Agencije za privatizaciju, od početka privatizacije raskinuto nešto više od 550 kupoprodajnih ugovora. To su sve neuspješne privatizacije, iako ima još mnogo primjera spornih privatizacija u kojima Agencija nije raskinula kupoprodajni ugovor.

Najveći broj raskinutih ugovora, ukupno 168, zaključio je Mirko Cvetković.

Prema CINS, dok je Cvetković bio direktor Agencije za privatizaciju, u Srbiji je najveći broj preduzeća privatizovan.

Optužnice protiv poznatih ličnosti

Pored Saše Dragina, u zatvoru je još jedan bivši ministar u vladi u Beogradu. To je Jožef Kasa, jedan od osnivača i nekadašnji predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara, najveće i najuticajnije političke organizacije etničkih Mađara u Srbiji. Kasa je, po izlasku iz politike početkom 2000-ih, bio direktor filijale Agrobanke u Subotici. Osumnjičen je da je, zajedno sa još dvije osobe, zloupotrebom službenog položaja, na štetu banke, pribavio jednom lokalnom poslovnom čovjeku imovinsku korist više od 13 miliona eura.

Optužnica je već podignuta protiv ministra za životnu sredinu i prostorno planiranje u prethodnoj vladi Olivera Dulića. Mada tek u 30-im, Dulić je kao visokopozicionirani kadar DS, bio ranije i predsjednik Narodne skupštine Republike Srbije. Optužen je pošto je ministarstvo kome je bio na čelu 2009. godine omogućilo slovenačkoj kompaniji Nuba da bez tendera dobije posao polaganja optičkih kablova duž magistralnih puteva širom Srbije, vrijedan desetine miliona eura.

Nedavno su na informativnom razgovoru u policiji zbog prodaje smederevske željezare Sartida 2002. bili , u svojstvu građana, i Miroljub Labus, Aleksandar Vlahović, Božidar Đelić i Nemanja Kolesar. Labus je u vrijeme prodaje željezare bio potpredsjednik u Saveznoj vladi i ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom, Vlahović je bio ministar privrede i privatizacije, Đelić je bio ministar finansija, a Kolesar je bio šef radne grupe zadužene za privatizaciju Sartida i šef kabineta tadašnjeg premijera Zorana Đinđića.

Više javno tužilaštvo u Beogradu je krajem decembra podiglo optužnicu protiv još jedne poznate ličnosti iz vremena poslije 5. oktobra 2000, Zorana Janjuševića, svojevremenog savjetnika premijera Đinđića, prvo za poljoprivredu, a kasnije za bezbjednost. Janjušević, koji kao i Kolesar ima još neke neriješene sudske postupke iz ranih 2000-ih, ovog puta je optužen da je sa direktorom preduzeća Kargo logistički centar brodogradilišta Beograd Pavlom Miljkovićem, zbog zloupotrebe službenog položaja, navodno, oštetio to preduzeće za 800.000 eura.

Protiv bivšeg ministra odbrane Dragana Šutanovca, jednog od donedavnih potpredsjednika DS i kuma Borisa Tadića, Tužilaštvo u Beogradu treba da odluči da li će otvoriti istragu ili odbaciti predmet zbog neprijavljivanja imovine.

Agencija za borbu protiv korupcije utvrdila je da bivši ministar odbrane nije prijavio da su on i njegova supruga, ćerka poznatog pjevača Miroslava Ilića, stekli vlasništvo nad dijelom stana od 63 m2 na jednoj od najskupljih lokacija na centralnoj beogradskoj opštini Vračar.

Nikolić prijeti Šarićem

Slučajevi Azotare i Galenike bi, u nastavku postupka možda mogli da utiču na odnose SPS, na čijem je čelu premijer Ivica Dačić i sve moćnije SNS, koju predvodi prvi potpredsjednik Aleksandar Vučić. No, još više bi mogao da tim odnosima naškodi odbjegli pljevaljski biznismen Darko Šarić, za koga se po medijima piše kako je na vezi sa jednim ministrom u sadašnjoj vladi Srbije.

Nedavno je, po CINS-u uočen i konkretni trag. Primjer je sitan, ali upadljiv – beogradski noćni klub Vanilla smješten u centrali SPS. CINS je objavio saznanja da su Darko i Duško Šarić makar od 2006. do 2007. vodili ovaj klub. Zanimljivo je da tokom Balkanskog ratnika 2009. i obilaska Šarićeve imovine, u Vanilla klub inspektori nisu ušli. U to vrijeme je Dačić bio prvi potpredsjednik vlade koju je predvodio Mirko Cvetković.

Sada je interesantno raznoglasje iskazano tokom tri dana u trijumviratu koji vodi Srbiju.

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić izjavio je kako treba da snose odgovornost svi oni iz vlasti za koje se dokaže da su na bilo koji način sarađivali sa odbjeglim narko bosom Darkom Šarićem. ,,Za svakog za koga se utvrdi da je dostavljao informacije ili upozoravao, odnosno održavao bilo kakav kontakt sa Šarićem, a želi da bude čovjek koji vodi narod, neka mu, figurativno rečeno, leti glava, odnosno neka odgovara za svoje postupke”, rekao je predsjednik Srbije u intervjuu Televiziji Crne Gore

Premijer Ivica Dačić je nazvao ,,smišljenom provokacijom koja ima za cilj da kompromituje cijelu vladu,” priče da je jedan aktuelni član vlade razgovarao sa Šarićem.

,,Ja sam tražio da se izjasne naše službe. Dobio sam pismeno saopštenje od BIA (Bezbednosno informativne agencije) od VBA (Vojne bezbednosne agencije) da ne poseduju takvu informaciju,” kazao je premijer.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RATKO MLADIĆ U HAGU PRAVOSNAŽNO OSUĐEN NA DOŽIVOTNI ZATVOR: Svi zločini na čelu sa srebreničkim genocidom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tačka stavljena u Hagu proteklog utorka doživotnim zatvorom za počinjene najveće zločine poslije Drugog svjetskog rata u Evropi, neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju

 

Oko 600 svjedoka i 10.000 dokaznih predmeta potkrijepilo je u novembru 2017. odluke suda u Hagu kojim je predsjedavao Alfons Ori. Njegovo sudsko vijeće izreklo je da: „osuđuje Ratka Mladića na doživotnu kaznu zatvora“. Novo petočlano vijeće je 8. juna ove godine potvrdilo tada donijetu presudu.

Mehanizam za međunarodne krivične sudove koji je naslijedio Haški tribunal, rasformiran nedugo poslije Mladićeve prvostepene presude, izrekao je drugostepenu presudu kojom je potvrđena doživotna kazna zatvora nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske. On je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Hrvata i Bošnjaka širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992–1995, za zločine protiv čovječnosti u 15 bosanskih opština: progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje.

Presuda je potvrđena uz suprotno mišljenje predsjednice vijeća – sutkinje Priska Matimba Nijambe iz Zambije. Ova sutkinja bila je članica i sudskog vijeća koje je osudilo Zdravka Tolimira za genocid u Srebrenici. I tada je njeno mišljenje bilo izdvojeno.

Petočlano vijeće je, uz suprotno mišljenje dvoje sudija, odbilo žalbu tužilaštva da je Mladić kriv za genocid i u drugim opštinama.

Presuda proteklog utorka neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“, osuđenom za najteže zločine u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju.

Reakcije javnosti mogle bi se sumirati u dva pogleda. U jednoj od tirada izvedenih u haškoj sudnici Mladić je tu ustanovu ismijavao  kao „dijete zapadnih sila”, a sebe označio metom NATO saveza. Refren koji se ponavlja od osnivanja suda. S druge strane Serž Bramerc, bivši glavni tužilac Haškog suda za ratne zločine, koji je nadzirao zarobljavanje Mladića, smatra da bi njeovo ime „trebalo uvrstiti na listu najpokvarenijih i najvarvarskijih ličnosti u istoriji“.

Dragan LUČIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

REGION

NAKON USTOLIČENJA 46. PATRIJARHA SPC PORFIRIJA: Kojem će se privoljeti carstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez obzira na sumnje da je novi patrijarh Vučićev partner u bitkama za moć,  predviđa se da će on kao poznavalac vještina komunikacije, tehnologije, stranih jezika, te pristupačnosti običnom narodu, crkvu na jednostavniji i razumljiviji način približiti javnosti

 

Izabran je 46. patrijarh SPC. Porfirije Perić, vladika zagrebačko-ljubljanski osvojio je 31 glas, njegov duhovnik vladika Irinej bački 30, episkop Jefrem banjalučki 24. Ova tri imena su se našla u kovertama u jevanđelju. Osim njih, episkop budimljansko-nikšićki Joanikije je zaslužio 17, a vladika diseldorfski i cijele Njemačke Grigorije četiri manje.

Nakon ustoličenja, novi patrijarh se obratio besjedom u kojoj je, ne slučajno,   naglasio da za političarenje i parcijalno bavljenje politikom nema vremena. „Savremeni odnosi u društvu pa i savremena politika, shvaćena kao borba različitih partija, često u sebi nose i dosta neprijatnosti, nažalost i neprimerenih odnosa i aktivnosti”.

I  ranije je govorio da ne misli da je crkva politička organizacija koja treba da bude arbitar u događajima i zbivanjima društva. Uz ogradu da zna da postoje „kolege koje ne misle tako i koje postupaju drugačije.”

Igre oko prijestola, naravno, ni ovog puta nijesu mogle proći bez brojnih mistifikacija. Procedura je takva da, nakon što se utvrdi lista vladika koje imaju pravo da budu birani, počinje glasanje kako bi se odredila tri kandidata. Dalja sudbina je u božijim rukama. Mada, mnogi ne vjeruju da je sve prepušteno slučaju.

Vladika koji je opravdano odsutan može svoj glas da povjeri drugom vladici. Medije je najviše zaintrigirao slučaj vladike Lavrentija. On je, kao najstariji, trebao da predsjedava Saborom, a pozicije koje pokriva obezbijedile su mu dva glasa. Usljed zdravstvenih problema jedan glas prenio je na vladiku bačkog Irineja, a drugi Bulovićevom duhovnom čedu vladici zvorničko-tuzlanskom Fotiju. Po oporavku, Lavrentije je izrazio zadovoljstvo izborom patrijarha.

Danas piše kako pojedini crkveni krugovi nezvanično komentarišu da je u njegovom slučaju bila riječ o „političkoj bolesti“. Kao drugi zanimljiv slučaj pominje se izostanak episkopa zapadnoameričkog Maksima, kome zbog korone nije dozvoljeno da prisustvuje izbornom Saboru SPC-u. Navodno, ovaj vladika nije u dobrim odnosima sa kolegom Bulovićem.

Zbog dobrih kontakata sa vrhom države Srbije, naročito sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem sa kojim, kako neki tvrde, ima i porodične veze, vladika Porfirije je odavno viđen kao nasljednik patrijaršijskog trona.

„Vučić je pred izbor novog patrijarha imao samo jedan projektni zadatak, a to je da obezbedi da se u Jevanđelju nađu koverte sa tri imena njegovih favorita. Favorit broj jedan je od početka bio upravo mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije”, rekao je za Aljazeeru novinar Nenad Kulačin.

Teolog Jovan Blagojević smatra da na izbor Porfirija nije presudno uticao politički faktor, odnosno predsjednik Vučić, kao i da su oni u korektnim odnosima, a odnosi na tom nivou treba da budu korektni. Ovaj teolog smatra da bi Vučić, da je mogao, izabrao neke sebi bliže ličnosti.

A da je Vučiću veoma važno saglasje sa ckvom  ukazivao je i  Filip Švarm u nedjeljniku Vreme.

„Lako se složiti da je izbor patrijarha SPC uvek bio važan za kreatore državnog i političkog život. Ali, kako deluje, nikome onako važan kao Vučiću”, piše urednik Vremena. Po njemu jedan od najvažnijih razloga je pitanje Kosova. Kako se očekuje veliki pritisak iz EU i SAD, razumijevanje iz vrha SPC-a može biti ključno u toj igri.

Vjerski analitičar Draško Đenović smatra da je to što je Porfirije bio blizak vlasti na kraju materijalizovano. „Verujem da će u njemu predsednik Srbije i uopšte država imati desnu ruku kada su u pitanju stavovi u vezi sa Kosovom, kao i neki drugi gorući stavovi gde je državi potrebna podrška crkve“, ističe Đenović. Ovaj dobar poznavalac prilika tvrdi za VOA da za razliku od starijih vladika, za Perića kosovsko pitanje nije u tolikoj mjeri značajno. „Samim tim što je mlađi mislim da je on mnogo realniji u stavu da je Kosovo praktično izgubljeno za Srbiju. Sad je samo pitanje kako izaći iz toga, a da se izađe kao pobednik”, zaključuje Đenović.

Patrijarh Porfirije je dio besjede nakon ustoličenja posvetio Kosovu. „Kosovo je srce Srbije, pjeva današnje mlado pokolenje, a srce je, po Svetim Ocima, organ života i ljubavi, pa tako i na našem Kosovu ima mjesta za sve. U srce može i treba da stane svako”, rekao je.

Zbog pomiriteljskih tonova novi patrijarh je zavrijedio simpatije u mjestima u kojima je služio. Naročito u Hrvatskoj. Jedini je iz Srpske pravoslavne crkve koji je javno osudio paljenje hrvatske zastave 2015. godine od strane Vojislava Šešelja. Govorio je da bi bio protiv paljenja bilo koje zastave, jer je ona simbol nečijeg identiteta i dostojanstva i bio uvjeren da su to znali i „izvođači tog performansa”. I prije ovakvih reakcija, tadašnji vladika je imao problema u matičnoj državi. „Jastrebovi SPC-a”, kako naziva dio te vjerske zajednice, nijesu ga željeli u Srbiji, jer im je izgledalo da ima veliki uticaj i da kreira politike u štampanim i elektronskim medijima, pa je njihovim igrama završio u Hrvatskoj. U razgovoru za Al Jazzere kaže da je siguran da postoje i vladike i hrišćani koji dijele mišljenje koje je iznio.

Istoričar Hrvoje Klasić opisuje novog patrijarha kao graditelja mostova „bez obzira na dubinu i širinu rijeke“, i nekog ko je vlastitim primjerom dokazivao da za razgovor nikad nije prekasno, a da je za sukob uvijek prerano.

O povezivanju ljudi priča i Porfirije poručujući da će cijelim svojim bićem raditi na  na izgrađivanju mostova i uspostavljanju dijaloga sa svima. To je, tvrde mnogi,   pokazivao tokom službovanja u Hrvatskoj. Na proslavi jubileja 10 godina rada patrijaršijske gimnazije i 200 godina školstva pri pravoslavnoj crkvi koju je organizovala njegova eparhija u Zagrebu mogao se vidjeti nesvakidašnji prizor. Ceremoniji su prisustvovala tri predsjednika Hrvatske: Stipe Mesić, Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović.

Priče o mostovima predsjednik Hrvatske Zoran Milanović ipak prihvata sa rezervom. „Ne vidim kako bi on mogao biti most između Hrvatske i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Mi smo svjetovni državnici. Njegova uloga tu nije bitna” prenijeli su izjavu Milanovića mediji regiona.

Među najvećim mrljama novog patrijarha je ona koju otkriva video snimak na kojem on sa društvom pjeva četničke pjesme o Đujićevoj kokardi i njenom sjaju na Dinari na skupu u Čikagu. Zanimljivo, u hrvatskim medijima se može naći odbrana ovog sveštenika od napada, vjeruje se, instruiranih iz Srbije.

Kao episkop je bio član, pa predsjednik Savjeta Republičke radiodifuzne agencije Srbije. Iz ovog perioda ostalo je dosta problematičnih momenata vezanih za regulaciju vlasništva nad medijima u Srbiji, kao i vulgarne, nasilne i antisemitske sadržaje rijaliti i drugih programa. Porfirije je prvi arhijerej SPC kome je povjereno staranje nad organizacijom vjerskog života u Vojsci Srbije. Od 2002. godine, vladika Porfirije je predsjednik Upravnog odbora Srpskog privrednog društva Privrednik u Novom Sadu. Ima onih koji ovo društvo vide kao paravan za nelegalne finansijske radnje krugova bliskih novom patrijarhu.

Bez obzira na sumnje da je novi patrijarh Vučićev partner u bitkama za moć,  predviđa se da će on kao poznavalac vještina komunikacije, tehnologije, stranih jezika, te pristupačnosti običnom narodu, crkvu na jednostavniji i razumljiviji način približiti javnosti.

Od uspostavljanja srpske patrijaršije 1920. godine patrijarsi su birani u dobi od oko 60 godina. Danas neki pogrešno vjeruju da su godine novoizabranog patrijarha prekid jedne tradicije. Prvi srpski patrijarh Dimitrije je sa 59 godina počeo službovanje kao beogradski mitropolit, da bi uspostavljanjem patrijaršije 1920. nastavio da stoluje kao patrijarh. Patrijarh Varnava je 1930. godine na tron došao sa 50 godina, Gavrilo Dožić u 57, Vikentije sa 60, German u 59. godini. Patrijarh Pavle je tu titulu preuzeo u 76, a Irinej u 80. godini. Novi patrijarh ima 60 godina i mnogi smatraju da je vrijeme pred njim. Da li će nastaviti putem kojim je do sada išao i koji je najavio ili će se igrati političarenja sa svojim prijateljem na svjetovnom tronu, vidjećemo uskoro, jer mnoga pitanja su im već krenula u susret.

Nezahvalno je prognozirati šta se može očekivati od ovog prvosvještenika i crkve na čijem je čelu. Draško Đenović smatra da je on ipak ona struja koju je vodio i do sada Irinej Bulović. „Ne očekujem neke drastične promene u srpskoj crkvi, s obzirom da je Irinej Bulović maltene nezamenljiv deo Sinoda SPC i verujem da će se nastaviti u tom smeru”.

Urednik Vremena smatra da je primjer mitropolita Amfilohija, kojem je pošlo za rukom da objedini opoziciju u Crnoj Gori, važan razlog Vučićeve preokupiranosti crkvom. „Vučić mora voditi računa da mu se ‘ne dogodi Amfilohije’”, smatra Švarm.

Uskoro ćemo saznati i kako nova administracija SPC gleda na dešavanja u Crnoj Gori.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠKOLA UŽASA MIROSLAVA – MIKE ALEKSIĆA: Zlotvor iz srca tame

Objavljeno prije

na

Objavio:

Već danima je profesor i vlasnik škole glume Stvar srca u Srbiji Miroslav – Mika Aleksić u centru zbivanja. Priznanje mlade glumice Milene Radulović ogoljelo je mnoge abnormalnosti balkanskog društva. Jedno od njih je i pitanje sumnjičavih u istinitost iskaza žrtava. Bolno se izdvojilo – Zašto su ćutale?

 

Već danima je profesor i vlasnik škole glume Stvar srca u Srbiji Miroslav – Mika Aleksić u centru zbivanja jedne odurne i nezamislive priče. ,,Iskočio je iz svoje tmine iznenada, jer su njegove uplašene žrtve progovorile iz same utrobe svoje jeze i stida. Taj sram ne pripada njima, ali je pedagog uspeo da sopstveni slom udeli onima koje je slamao”, piše Ljubodrag Stojadinović za Peščanik. Naslov članka je sumoran u svojoj jednostavnosti – Profesor Mika.

Jer ko bi mogao i da posumnja da strahote nad djecom čini neko njegovog kalibra.

,,Neko će reći da stvar još nije gotova, nismo čuli njega i njegovu bajku o dometima posebnog oblika brutalne pedagogije u učenju glume. Mada je profesor Mika bio majstor diktatorske manipulacije, samouzdignuti bog u svom perverznom svetu, gde je sve bilo inverzija i ništa na svom mestu. Iz strogosti dolazi milost za izabrane, i oni su obavezni da se pokore, i da iznenadnu, podarenu bliskost uzvišenog prihvate kao dopušteno nasilje. Ako su suviše mladi, nisu u stanju da vide gde ih vodi takav put ka cilju; ako su deca, ona su nedužna za sve, osim za zlikovce koji ih žigošu svojim neopisivim zlom i oštećuju zauvek”, navodi Stojadinović.

Mlada glumica i nekadašnja studentkinja Fakulteta dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu Milena Radulović, prva je, ali ne i jedina žrtva profesora Mike, koja je istupila javnim priznanjem da je, sa 17 godina, preživjela zlostavljanje. Ono koje razara i duh i biće. Silovanje.

Kao da ta trauma nije već bila previše, na sudu je dočekala druga, kada je, više od pet sati, morala da svjedoči o užasima koji su je snašli u Aleksićevoj školi. Mučan je put kojim je krenula. ,,Moraće da govori o najmučnijim detaljima policiji, tužiocu i sudijama, da sebe izloži zlim očima mračne sfere Srbije, koja silovanje ne vidi kao zločin nego kao mužjačko pravo. Po njemu, alfa zveri uzimaju ono što žele, ne polažući računa nikome. Imaće pred sobom advokate odbrane, koji će želeti da je ponize i proglase odgovornom za sunovrat jednog istaknutog pedagoga i profesora glume, kome je svojim javnim istupom uništila karijeru. Još mnogo toga će imati protiv sebe; njena odluka da izloži svoje patnje posrnulom društvu jeste podvig koji nastaje kao lična i opšta epska drama, skoro ravna traumama zbog kojih se drama odigrava”, objašnjava Stojadinović.

Priznanje Milene Radulović ogoljelo je mnoge abnormalnosti balkanskog društva. Jedna od njih je i pitanje sumnjičavih u istinitost priče. Bolno se izdvojilo. Zašto je ćutala?

,,Da li je mogla da sve to kaže ranije? Možda i nije, razumevanje tuđe monstruoznosti kao svoje krivice težak je teret koji pritiska u svakoj fazi sopstvenog mučnog vrednovanja. Strah od toga da kao žrtva ostane kriva za svoju golgotu, ume da odloži svaku čvrstu odluku. Ali brisanje muke sa nasilnikom koje ostaje kao vreli beleg, nije moguće bez otklanjanja bola koji je Milena podelila sa svima nama. Naravno da u tome nije bila jedina, ali je prva probila omertu, taj kodeks ćutanja i čuvanja najstrašnije tajne, bez čijeg otkrivanja nema spasa”, odgovara Stojadinović.

Priča Milene Radulović pokrenula je lavinu. Nina Janković, Aleksandar Radojičić, Milan Marić, Aleksandra Tomić, Jelisaveta Orašanin, Radovan Vujović, Kristina Radenković, Hristina Popović, Dragan Bjelogrlić, Tihomir Stanić, Marijana Mićić, Jelisaveta – Seka Sablić, Milena Vasić, Miloš Biković, Saša Joksimović, Vanja Milačić, Vukota Brajović, Dragana Dabović, Miona Marković, rediteljka Milena Grujić, samo su neke od brojnih javnih ličnosti koje su joj pružile podršku.

Glumica Beogradskog dramskog pozorišta Iva Ilinčić, koja je zajedno sa još par djevojaka prijavila policiji Aleksića za zlostavljanje, za Blic je iznijela svoju priču. ,,Pre nekih godinu dana prvi put sam sebi rekla: ‘Ne, Iva! Mika te nije čeličio za glumu, nije te kao glumicu testirao, nego te je zlostavljao. Veoma te je zlostavljao! I zlostavljao je mnoge druge. I zlostavljaće. Neće se nikad zaustaviti’. Nisam silovana, srećom nemam takvo iskustvo, ali jesam kontinuirano seksualno uznemiravana. Šest godina sam ćutala, negirala, nikom nisam govorila, bukvalno nikome. Bilo mi je jasno da je loše. Kada se dogodilo prvi put, rekla sam sebi: ‘Mika mi je kao otac, nemoguće da se ovo dešava i ne dešava se. A ako se dešava, onda on mene čeliči, hoće da me spremi za surovi svet reditelja, producenata’. Pravdala sam to, odbijala da prihvatim. Ignorisala sam. A onda sam priznala sebi, što je bio ogroman korak”, ispričala je ona.

Glumica Hana Selimović, koja je takođe pohađala školu glume kod Aleksića, na svom Fejsbuk profilu podržala je Milenu, ističući da, iako sama nije bila seksualno zlostavljana, iz škole ,,nije izašla bez trauma”. ,,Milena Radulović je uradila jednu važnu stvar. I u ovako jezivim situacijama je praznik prisustvovati ženskoj hrabrosti i snazi. Ja sam 13 godina išla u tu dramsku grupu. Nisam doživela njen scenario. Ali, odande nisam izašla bez trauma”, napisala je Hana.

Još jedna poznata glumica Branka Katić, koja je u svojim tinejdžerskim danima dvije godine bila član Omladinskog dramskog studija koji je vodio Aleksić, i danas pamti mentalno nasilje kojem su bili izloženi svi polaznici. ,,Nije čas prošao da me nije slao na umivanje. Govorio mi je da sam glupa, a takođe smo imali i jednu epizodu gde mi je zbog igranja sa bendom Zabranjeno pušenje u Hitu meseca, a što je bio deo sticanja radnog iskustva, prakse u srednjoj školi, napravio scenu pred svima i pitao me da li je u redu da se devojčica od 15 godina probija sisama kroz svet… Često bi me i rasplakao. Jednom je zamolio sve ostale da izađu da bi mi zatim objasnio da sve to radi zato što me voli”, ispričala je Katić.

I rediteljka Maja Matković progovorila je o svom iskustvu u školi Aleksića. ,,Danas je Beograd jedno lepše i sigurnije mesto, jer je od danas jedan beskrajno opasan čovek priveden i čeka suđenje. Taj psihopata, pedofil i seksualni predator nam je svima, devojčicama, normalizovao objektivizaciju naših tela kao ‘datost’  života, i znam da ne govorim samo u svoje ime kada kažem da su bile potrebne godine da se repozicioniram u sebi po pitanju moje seksualnosti. Kada si dete u takvoj situaciji, da bi preživeo, potisneš to u sebi, jer je bol preveliki”, napisala je Matković na svom Instagram profilu.

Profesorka na FDU-u u Beogradu Biljana Srbljanović oglasila se na Fejsbuku u objavi u kojoj je objasnila zašto je pogrešno svaljivanje krivice na žrtve i njihove roditelje. Otkrila je i da je često govorila protiv Aleksićeve škole, indoktrinacije, i činjenice da ,,u dječijoj školi radi neko ko je snimao Arkana”. ,,Seksualni zločin, a posebno silovanje, ovo je veoma važno razumeti, nije seks. On je nasilje koje za sredstvo ima polni odnos, neželjeni i nedozvoljeni dodir, bludne radnje koje nisu sebi svrha: silovatelj pre svega vrši nasilje nad ličnošću žrtve, podmukli atak na njenu dušu i biće, na njenu ljudsku vrednost, poništavanje svega što ona predstavlja kao osoba. U ‘školu’ Miodraga Aleksića upisivana su deca koje je on lično, svojom rukom, birao između stotina i stotina mališana, uzrasta već od samo pet ili šest godina. On je tu decu onda uzimao pod svoje, odgajao ih, uzgajao, zalivao, pratio kako rastu, oblikovao, mesio, menjao im psihu i strukturu ličnosti, oblik ponašanja, godinama, strpljivo, iz najmračnijih pobuda, čekao da napupe, da još malo pa skoro skroz sazru, da bi ih, u trenucima njihove najveće ranjivosti i potpunog poverenja, najstrašnije izdao, najbolnije povredio, najmonstruoznije napao. On je, obljubom devojčica koje su ga godinama gledale kao očinsku figuru i osobu od najvećeg autoriteta u njihovim životima i to na način da ga poštuju i cene više od samih roditelja, decu izdao na najmonstruozniji način”.

Srbljanović navodi da je pitati djevojku koju je, sa sedamnaest godina, sa predumišljajem, više puta silovao čovjek od šezdeset godina, a što se nisi bunila, što si se u školu vraćala – bolesno. ,,Recite to sebi glasno: ona je imala sedamnaest godina, on šezdeset. On je pripremao da u ćutnji trpi zločin, od njene jedanaeste godine. Ponovite to nekoliko puta. Pa onda, ako opet isto pitate, shvatite da ste deo te bolesti”.

I dok svakog dana pristižu nove ispovijesti zlostavljanih Aleksićevih učenica, šok i užas odjeknuli su i u Bosni i Hercegovini, nakon otvorenog pisma koje je na portalu Tačno.net objavila ugledna dramska umjetnica Hasija Borić. Borićeva u pismu podsjeća na ,,one mučne i strašne dane boravka i školovanja u Dramskom studiju u Sarajevu”, koje opisuje kao ,,leglo seksualnog zlostavljanja učenica i učenika, samo na podmukliji i sofisticiraniji način”. Ona tvrdi da je nekadašnji profesor scenskog govora Miroslav Avram, poznati reditelj i direktor Kamernog teatra 55, profesor na Akademiji scenskih umjetnosti (ASU), koji je i potpisao mnoge tekstove za filmove i serije, seksualno napastvovao mlade studentkinje glume. Borićeva je i profesoricu Katicu Dorić – Lešić optužila da je znala za činjenja profesora Avrama, a da nije reagovala. ,,Šta smo mi, maloljetne, tad znale o glumi? Vjerovale smo svom profesoru. Polako smo se počele buniti, jedna drugoj povjeravati, ali smo uglavnom šutile. Vi ste to znali, naši profesori”.

Na Fejsbuk stranici pod nazivom Nisam tražila osvanulo je mnoštvo anonimnih iskaza žrtava seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja u regionu. Preteško ih je čitati.

Nakon što je više studentkinja sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu na toj stranici podijelilo svoje ispovijesti, reagovala je i rediteljka Jasmila Žbanić koja ih je posavjetovala da svoje nasilnike prijave pravnim putem. ,,Razgovarala sam sa dekanom Akademije Srđanom Vuletićem, profesoricama i profesorima ASU od kojih imate punu podršku. Već ovakvim načinom organizovanja uspjele ste pokrenuti važan proces – ne samo u našoj profesiji nego u cijelom društvu gdje se dešavaju isti obrasci uznemiravanja/zlostavljanja žena”, napisala je Žbanić.

No, da li će, i šta priča Milene Radulović još izbaciti na površinu? ,,Koliko zlostavljača dece živi uglednim, udobnim životom, sigurni da su njihove tajne zauvek nedostupne? Oni nijesu zaustavljeni, imaju moć da zataškaju postojanje svog paklenog lica. Na primer, pedofilski kružok u elitnoj politici, o čemu je govorio, pa zaćutao Igor Jurić. Ili, zašto crkva tako uporno čuva svoje ugledne pedofile, koji još propovedaju i činodejstvuju, sa verom u boga”, zaključuje Stojadinović.

Kakvo smo mi to društvo?

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo