Povežite se sa nama

INTERVJU

HRVOJE KLASIĆ, ISTORIČAR I PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Hrvatima su najveći problem Hrvati, a Srbima Srbi

Objavljeno prije

na

Hrvatska je u žiži javnosti zbog nekoliko događaja. Preimenovan je zagrebački Trg maršala Tita u Trg Republike Hrvatske. Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković najavljuje uklanjanje ploče u Jasenovcu sa ustaškim pozdravom, a u njegovoj stranci se tome protive. Članovi Autohtone hrvatske stranke prava su ispred prostorija Srpskog narodnog vijeća u centru Zagreba zapalili primjerak nedjeljnika srpske nacionalne manjine Novosti, a protest najavili pod nazivom Za dom spremni…

To je bio povod za razgovor sa poznatim istoričarem i profesorom Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvojem Klasićem.

– Hrvatska danas trpi nedosljednosti i licemjerja iz devedesetih kada su se teorija i praksa bitno razlikovali. Eskalacija nacionalizma i anti-antifašizma počela je devedesetih i u još ekstremnijem obliku ovisila je o tome ko je na čelu HDZ-a. Kada je HDZ kao desna vodeća stranka imao na čelu jake ličnosti, poput Franje Tuđmana ili Ive Sanadera, oni su je mogli donekle obuzdati ali ne i uništiti, a kada su bile slabije ličnosti, poput Tomislava Karamarka ili sada Andreja Plenkovića, ekstremna desnica je počinjala divljati. U Hrvatskoj su se devedesetih godina dogodile i neke stvari specifične za Hrvatsku u kontekstu raspada Jugoslavije i povezane su sa onim što se danas događa u Hrvatskoj, objašnjava Klasić.

MONITOR: Koje su to specifičnosti?
KLASIĆ: Počinju dolaziti pripadnici političke emigracije koji su aktivno sudjelovali u funkcioniranju NDH-a i ustaškog pokreta ili njihovi potomci. Ti ljudi su odrastali uz narativ koji je bio romantičarsko-slavljenički prema NDH-a i izrazito kritičan prema jugoslavenskom socijalitičkom periodu i njegovim ličnostima uključujući i Josipa Broza Tita. Zauzeli su ključne pozicije u hrvatskoj državi. Za to najviše krivim Franju Tuđmana, jer smo u teoriji dobili predsjednka koji je bio antifašist i partizan, general JNA i bivši komunist, dobili smo antifašizam u Ustavu, ali su spomenici posvećeni Narodnooslobodilačkoj borbi i stradanju od fašista masovno uništavani, ulice dobile imena doglavnika NDH-a Mile Budaka, osnivane su vojne jedinice koje se nazivaju po ustaškim zapovjednicima, sve se više koristi ustaški pozdrav Za dom spremni…

Dakle, od devedesetih do danas imate – u teoriji jedno, u praksi bitno drugačije. Sada imamo obračun sa Titom. To nije demokratski način suočavanja sa prošlošću niti mu je cilj proučavanje i analiza naše prošlosti, dakle revizija poželjna u svakom društvu. U Hrvatskoj je to počelo isključivo na ekstremno desnim i neoustaškim pozicijama. Oni koji traže micanje Tita, ne traže da ulice koje nose ime Mile Budaka promijene ime, iako su neki od njih povjesničari. Tu prije svega mislim na Zlatka Hasanbegovića i njegovu koleginicu Esih. Oni nisu bili tako glasni prije godinu-dvije kada se u hrvatsko društvo uvukla lažna dilema da je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav što je potpuna izmišljotina.

MONITOR: Desnica jača i u Evropi…
KLASIĆ: Zajedničko Hrvatskoj i Evropi, pa sada možemo govoriti i svijetu, je opće jačanje desnice koje je povezano sa brojnim razlozima kao što su gospodarska kriza, nemaština, emigrantski val, ksenofobija, pa i rasizam. Kada pogledate situaciju u Poljskoj, Mađarskoj, Francuskoj, pa i u Njemačkoj, a posebno u Americi nakon dolaska Donalda Trampa, onda vidite da je to što se događa u Hrvatskoj dio zabrinjavajućeg vala, koji ne bih doživio katastrofično, jer mislim da će unatoč tome, čemu se duboko protivim, taj ekstremno desni konzervativni, pa i religizono-fundamentalistički pogled na svijet, imati kontraefekt. On ga negdje i ima, jer je možda pobjeda Trampa pomogla da se neke demokratske snage u Evropi, prije svega u Francuskoj i Njemačkoj, pa čak i u Velikoj Britaniji, učvrste. Evropu i Balkan treba gledati kao poligon spojenih posuda i ne možete biti jedini u nečemu najekstremniji, a da toga nema i kod drugih, što ne znači da treba nalaziti opravdanje u tome. Hoću reći da je ova situacija u Evropi i svijetu ekstremno desnim snagama dodatni vjetar u leđa.

MONITOR: Kako vidite odnose između Hrvatske i Srbije i BiH?
KLASIĆ: Ne mislim da su odnosi između građana Hrvatske i Srbije i Bosne i Hercegovine toliko loši. Mislim da su mnogo bolji od onog što elite često prikazuju i što često nastoje stvoriti. Ali nismo otišli dovoljno daleko i to je naša velika sramota. Često nas uspoređujem sa 1945. godinom kojom se završio period tri velika rata, koje su potaknuli Francuzi i Njemci, u kojima je poginulo šezdeset miliona ljudi. I pet godina nakon 1945. Njemci i Francuzi osnivaju EU, prostor ekonomskog prosperiteta, mira, suživota, dakle nešto nevjerojatno. Prošle su dvadeset dvije godine od završetka ratnih operacija kod nas, a još imamo ratnu retoriku. To nije bez vraga. Nije bez vraga što su Francuzi Francuzi, Njemci Njemci, a mi što smo Hrvati, Srbi, Crnogorci, Makedonci, Bošnjaci… Sve to pokazuje da smo mi demokratski, kulturološki, intelektualno po pitanju elita još nezreli. Imamo elite koje ne znaju da vide budućnost, a kad ne vide budućnost onda se vraćaju u prošlost. Svojevremeno smo imali elite kojima možemo svašta prigovoriti nakon 1945. godine. Međutim, te su elite od porušene i zaostale zemlje uspjele stvoriti faktor stabilnosti i postići veliki napredak – socijalni, obrazovni, zdravstveni… Jugoslavija je bila i subjekt u vanjskoj politici. Zato se države nastale raspadom Jugoslavije ne moraju ugledati na Francusku ili Njemačku, jer to očito ne mogu, ali bi mogle na dio naše prošlosti. Mislim da je jedan od glavnih problema u usporedbi sa Francuzima i Njemcima taj što Francuzima jesu bili problem Njemci, i Njemcima su bili problem Francuzi, ali Hrvatima nisu problem Srbi, niti su Srbima problem Hrvati. Hrvatima su najveći problem Hrvati, a Srbima su najveći problem Srbi. Najveći problem narodima na ovim prostorima su oni sami sebi!

MONITOR: Odnosi između BiH i Hrvatske sve su manje dobrosusjedski. Miroslav Tuđman u knjizi „Druga strana Rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića”, koja će ovih dana biti promovisana u Zagrebu, tvrdi da je islamski terorizam začet još devedesetih u BiH s mudžahedinima Alije Izetbegovića. Šta Vi kažete na to?
KLASIĆ: Terorizam koji je povezan sa vjerskim i rasnim nije počeo u Bosni, pa čak nije vezan uz islam. Ali ne treba zanemariti činjencu da je terorizam, koji u svojoj suštini ima islam kao pokretača, danas jedan od velikih problema u svijetu. Da li dovoditi u vezu ono što se događalo u BiH devedesetih sa ovim što se događa danas u svijetu nisam baš siguran. Činjenica je da danas žarišta niti jesu niti moraju biti bliskoistočne zemlje, zemlje sa muslimanskom većinom, jer odgovornost za posljednje velike terorističke napade uglavnom potpisuje generacija mladića rođenih u zapadnim evropskim demokracijama – Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj ili negdje drugdje, tako da bih bio oprezan u toj dijagnozi da je počelo u BiH. Vjerovatno se mogu naći određene poveznice, ali treba biti vrlo pažljiv kada se govori o ulozi bosanskih vlasti u tom vremenu. U svakom ratu na početku ima najviše anarhije, ali ne bih abolirao nikoga niti ijedan rat od situacije u kojoj imate plaćenike. Uvijek ističem da treba prije svega čistiti u vlastitom dvorištu. Nije u redu istraživati tuđe zločine, a ne i ono što se događalo u hrvatskim gradovima tokom devedesetih i nakon Oluje.

MONITOR: Da li postoji opasnost za nove ratne sukobe u regionu ili će nadvladati razum?
KLASIĆ: Razum sigurno neće nadvladati, jer ovdje ima vrlo malo razuma. Mogli bi nadvladati interesi, prije svega interesi zemalja većih od nas – Evropske unije, Amerike, Rusije. Mislim da nikome više Balkan ne treba kao mjesto razdora i ratova, posebno u situaciji kada konstantno imate izbjegličku krizu i potencijalna žarišta sukoba kao što su Bliski istok, Sjeverna Koreja, Ukrajina… Nikome nije u interesu da na Balkanu kao srcu Evrope bude sukoba. To je jedan od razloga zbog kojeg mislim da neće biti rata, a s druge strane mislim da su sve države u ovim krajevima presiromašne da bi uopće više mogle voditi ratove.

HDZ i Domovinski rat

MONITOR: U prošlonedjeljnom zagrebačkom Globusu iz Inicijative mladih za ljudska prava tvrde da generacije rođene devedesetih tokom školovanja praktično ništa nisu saznale o ratu u Hrvatskoj osim da je Hrvatska bila pobjednik i da to treba slaviti.
KLASIĆ: U hrvatskoj povijesti još prevladava stari faktografski pristup kada se govori o Domovinskom ratu. A volio bih da prevladava multiperspektivan, interdisciplinaran pristup u kojem će se mladi suočiti sa različitim izvorima, sa različitim interpretacijama i iskustvima. Dakle, da ne bude da je žrtva uvijek samo naša, a da zločinac nije uvijek samo tuđin. Sudbine malih ljudi često su vrlo slične i teško je na povijest gledati crno-bijelo. HDZ i desnica danas uporno pokušavaju od Domovinskog rata stvoriti niti događaja iz devedesetih i pretvoriti ih u nulte godine kao da Hrvatska i Hrvati nisu postojali prije i da nije bilo ličnosti kojima se treba ponositi. Takav pristup ima za cilj da se sve od prije, mislim na socijalistički period, demonizira i prikaže kao zločinački. U Hrvatskoj se u stvari dogodila inverzija u proučavanju prošlosti. Umjesto da proučavamo XX stoljeće kako bismo shvatili šta nam se dogodilo devedesetih mi kroz događanja iz devedesetih procjenjujemo i ocjenjujemo cijelo XX stoljeće i idemo retroaktivno i retrogradno.

Dakle, s obzirom na to da je Hrvatska devedesetih bila u ratu sa JNA onda ta armija, pa onda i partizani, nikad nisu mogli biti dobri. S obzirom na to da Hrvatska ratom izlazi iz Jugoslavije onda ta Jugoslavija nikad nije mogla biti dobra. S obzirom na to da su Srbi bili glavni neprijatelj onda Srbi nikad nisu mogli biti dobri. Tako se stvara antagonistički pristup gdje imate crno-bijelo, mi-oni, pobjednici-poraženi, zločin i žrtva. To nije dobar pristup.

Prepisano, ali nije veliki skandal

MONITOR: Kako Vi kao profesor gledate na skandal da su crnogorske prosvjetne vlasti plagirale dio predloga hrvatske školske reforme?
KLASĆ: Mislim da to pokazuje našu komplementarnost. Hrvate, Srbe, Crnogorce i Bošnjake puno više toga spaja nego razdvaja i to omogućuje da lakše možemo preuzeti neke incijative jedni od drugih nego iz Bugarske, Mađarske, Finske ili Estonije. Naravno, ova druga strana priče da je to preuzeto bez dozvole, jednostavno prepisano, pokazuje da se ipak radi o društvima koja još nisu usvojila temelje pravne države i funkcioniranja demokratskog društva. Ispalo je nezgrapno, ali ne bih od toga pravio veliki skandal, jer ne možete očekivati od malih ljudi da se drže vladavine prava i zakona ako se oni koji pišu zakone toga ne pridržavaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo