Povežite se sa nama

INTERVJU

DR JELISAVETA SANJA ROLOVIĆ, PSIHOTERAPEUT: Prekinimo tišinu o seksulanom nasilju nad djecom

Objavljeno prije

na

jelisaveta-sanja-rolovic

Dr Jelisaveta Sanja Rolović je 30 godina klinički psiholog, bračni i porodični psihoterapeut sa privatnom praksom u Njujorku. Vanredni je profesor Kolumbija univerziteta u Njujorku, gdje obučava doktorante psihologije iz porodične psihoterapije, i asistent njujorškog Medicinskog fakulteta, na programu za žrtve nasilja.

U Crnoj Gori sarađuje na projektu Seksualno nasilje nad djecom-prekinimo tišinu, koji realizuju SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica i Asocijacija za preventivnu pedijatriju Crne Gore u partnerstvu sa Ministarstvom zdravlja i kancelarijom UNICEF-a u Crnoj Gori, uz finansijsku podršku EU.

MONITOR: Kako prekinuti tišinu u Crnoj Gori u kojoj je ovo tabu tema?
ROLOVIĆ: Ključno je da se o tom problemu počne pričati i da se priča sve više, da se demistifikuje predstava da je to retko, da to postoji samo negde drugde. Jedan od načina da sprečimo seksualno zlostavljanje je da o tome pričamo. Da krenemo da radimo studije i da konačno otvorimo u medijima tu temu, da se ona ne tretira senzacionalistički. Senzacionalizam sprečava da se ova tema otvori. Seksualno nasilje se, više nego što iko misli, događa u običnim porodicama. Zato je bitno da se otvore vrata majkama, braći, sestrama da progovore.

MONITOR: Na ovonedjeljnoj radionici su pedijatri. Kolika je zainteresovanost za ovu temu?
ROLOVIĆ: Ovo je jedna od prvih radionica za pedijatre. Do nje se došlo zahvaljujući podršci UNICEF-a i pre svega organizaciji SOS Podgorica koja je ovu priču pokrenula. To je veliki odaziv, jer u Crnoj Gori ima oko 170 pedijatara, a ovde ih je došlo oko 30 iz skoro svih crnogorskih opština. Morate imati na umu da su pedijatri preopterećeni, viđaju po 50 dece dnevno, roditelja a ipak su došli..

Uradili smo prvo istraživanje, anketu Šta pedijatri znaju i misle o seksualnom zlostavljanju. To smo radili u Srbiji i sada ponovili u Crnoj Gori. Od 170 pedijatara, anketu je popunilo oko 60. Čak 85 odsto je odgovorilo da nikada u praksi nije imalo slučaj deteta koje je seksualno zlostavljano. Ako se uzme u obzir statistika po kojoj je procenat te dece između 12 i 15 onda stvari stoje drugačije. Studija koja je urađena u Incest trauma centru u Beogradu, na oko 4.000 ispitanika – dece školskog uzrasta, govori o tome da svaka četvrta devojčica zna za nekoga u komšiluku ili odeljenju kome se nešto strašno događalo. Nekoliko pedijatrica na radionici je reklo da nisu prijavili sumnjive slučajeve. Premišljali su se, pomislili da nisu kompetentni, a tu je i ono – nije moje da se mešam, ako se umešam samo ću napraviti goru situaciju. Par pedijatara je kazalo da je nakon ovakvih predavanja počelo da razmišlja drugačije, da su u praksi do sada imali par slučajeva gde su sumnjali da je bilo zlostavljanja. Ništa nisu uradili jer ne postoji sistem.

MONITOR: Pomenuli ste statistiku, šta ona govori o ovom problemu?
ROLOVIĆ: Za Crnu Goru podataka nema. Još nije urađena studija koja bi se ticala samo Crne Gore. BECAN studija je rađena od 2010. do 2012. U nju su uključene Srbija, Hrvatska, Makedonija, iz nekog razloga Crna Gora nije bila. Statisika u svijetu je manje-više slična – između 12 do 15 odsto devojčica doživelo je neki vid seksualnog zlostavljanja, i između osam i 12 odsto dečaka. To je generalna priča. Seksualno zlostavljanje se prevashodno događa u porodičnom ili širem porodičnom okruženju. Kada kažemo porodica mislimo i na one koji imaju funkciju da brinu o detetu i koji imaju blizak kontakt sa detetom, koji su staratelji. To može da bude otac, komšija, ujak, stariji brat, očuh, deda… Iako je fokus ove radionice usmeren na seksualno zlostavljanje devojčica i žena, ni na koji način ne isključuje muškarce, iako su žene žrtve u većini slučajeva. Ključna dinamika seksualnog zlostavljanja je u tome da moć nad detetom zloupotrebljava staratelj ili neko u koga dete ima poverenja. To je osoba kojoj dete veruje, osoba od koje dete zavisi, osoba koju dete viđa često i radi ono što ta osoba zahteva od nje.

MONITOR: U SAD-u radite sa porodicama i žrtvama seksusalnog zlostavljanja. Kako tamo funkcioniše sistem pomoći?
ROLOVIĆ: To je sistem koji funkcioniše. Zaživeo je ranih 70 godina kada su žene koje su bile seksualno zlostavljane progovorile. Značajno je kada osoba može da progovori javno a da ne bude osuđena, proglašena kurvom, lažljivicom. Amerika je prošla tu fazu. Tim ženama je dato pravo i prostor u medijima da se čuju njihove priče o seksualnom zlostavljanju. O tome su govorile poznate ličnosti Opra Vinfi, Džejn Fonda… Toga kod nas još nema.

MONITOR: Nema ni sistemskog rješavanja ovog problema?
ROLOVIČ: To je potrebno uraditi. Najveća je verovatnoća da će seksualno zlostavljanje otkriti pedijatri ili nastavnici. U većini situacija ne možemo očekivati da će se dete poveriti, išta ispričati, retko kada će neko od roditelja doći i reći, neće se umešati ni komšije. A još kada i ne znaju kome da se obrate. U Crnoj Gori postoje multidisciplinarni timovi za nasilje, sastavljeni od članova policije, pravosuđa, centara za socijalni rad, međutim, ne postoje timovi koji su usko specijalizovani za seksualno zlostavljanje dece. Zanimljivo je da je 85 odsto pedijatara reklo da se nikada u praksi nije suočilo sa tim, a ovih 15 odsto koji su rekli da su imali takvih slučajeva u svojoj praksi, na pitanje koliko često, oni su rekli jednom u godini, dve. Pri tom niko nije prijavio. Tu ima još mnogo posla. Ne treba potcenjivati što je do sada urađeno, najviše uz podršku UNICEF-a i SOS telefona za žene i projekata koji oni rade. Treba da postoje psihijatri, psiholozi. Treba razviti senzibilitet i znanje za specifičnosti problematike seksualnog zlostavljanja. Raditi sa policijom. U Srbiji imaju timove koji su edukovani da rade zaštitu porodice. Jedan od najizazovnijih je rad sa sudstvom. Sve to treba još da se razvija.

MONITOR: Pripremate knjigu o savremenim pristupima rada sa porodicama u kojima je otkriveno seksualno i fizičko zlostavljanje.
ROLOVIĆ: Moja doktorska disertacija u Americi je rad sa porodicama u kojima je došlo do seksualnog zlostavljanja, posebno odnos, uloga žena, majki. Majke su u najdelikatnijoj ulozi. Prva osuda je osuda majke. To je globalno. Prvo pitanje i pomisao – što je majka radila, gde je bila da to vidi, da prepozna, da zaštiti dete. Sindrom okrivljavanja žena je svuda, a posebno kod nas prilično jak. Mi smo nemilosrdni prema ženama, žene su nemilosrdne prema ženama. Poenta je kako prići toj majci, da joj pomogneš a ne da je osudiš. Osudom ništa nisi uradio, na kraju će to dete ostati samo. Šokantno je da smo često kritičniji prema majkama nego prema onima koji su uradili zlostavljanje. Pripremam knjigu koja će se baviti problemom seksualnog zlostavljanja u porodici, a poseban akcenat će biti na ulozi majki i žena u toj priči. Veliki broj žena koje su bile žrtve seksualnog zlostavljanja kao devojčice se nađu ponovo u situaciji da im i deca budu seksualno zlostavljana. Veliki procenat počinilaca su oni koji su u detinjstvu ili nekom trenutku u svom životu bili žrtve. Ovde ne govorim o pedofilima, već o ljudima koji koriste svoju moć i poverenje unutar porodičnog okruženja.

Fokus knjige će biti i prikaz te problematike u Srbiji, Crnoj Gori, nadam se Bosni i Makedoniji i nuđenje primenjivih rješenja u skladu sa podacima koje ćemo imati. To će biti vrsta priručnika kako razgovarati, kako pristupiti, kako ide taj ceo krug – policija, sudstvo, socijalni rad… I kako pre svega napraviti sistem da se dete zaštiti. Kada se otkrije seksualno zlostavljanje postoji opasnost od retraumatizacije. Dete stavljaš u sistem gde ono sedi i priča, priča, što može biti nova trauma za njega.

MONITOR: Šta govori praksa, kolike su šanse za oporavak od te traume?
ROLOVIĆ: To je ogromna trauma, ali isto tako je moguće i događa se da, uz adekvatnu i blagovremenu pomoć, oni koji su je doživeli nastave da žive normalno. Nemojmo da potcenjujemo koliko smo kao ljudi otporni, jaki i šta sve možemo da preživimo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo