Povežite se sa nama

INTERVJU

DR JELISAVETA SANJA ROLOVIĆ, PSIHOTERAPEUT: Prekinimo tišinu o seksulanom nasilju nad djecom

Objavljeno prije

na

Dr Jelisaveta Sanja Rolović je 30 godina klinički psiholog, bračni i porodični psihoterapeut sa privatnom praksom u Njujorku. Vanredni je profesor Kolumbija univerziteta u Njujorku, gdje obučava doktorante psihologije iz porodične psihoterapije, i asistent njujorškog Medicinskog fakulteta, na programu za žrtve nasilja.

U Crnoj Gori sarađuje na projektu Seksualno nasilje nad djecom-prekinimo tišinu, koji realizuju SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica i Asocijacija za preventivnu pedijatriju Crne Gore u partnerstvu sa Ministarstvom zdravlja i kancelarijom UNICEF-a u Crnoj Gori, uz finansijsku podršku EU.

MONITOR: Kako prekinuti tišinu u Crnoj Gori u kojoj je ovo tabu tema?
ROLOVIĆ: Ključno je da se o tom problemu počne pričati i da se priča sve više, da se demistifikuje predstava da je to retko, da to postoji samo negde drugde. Jedan od načina da sprečimo seksualno zlostavljanje je da o tome pričamo. Da krenemo da radimo studije i da konačno otvorimo u medijima tu temu, da se ona ne tretira senzacionalistički. Senzacionalizam sprečava da se ova tema otvori. Seksualno nasilje se, više nego što iko misli, događa u običnim porodicama. Zato je bitno da se otvore vrata majkama, braći, sestrama da progovore.

MONITOR: Na ovonedjeljnoj radionici su pedijatri. Kolika je zainteresovanost za ovu temu?
ROLOVIĆ: Ovo je jedna od prvih radionica za pedijatre. Do nje se došlo zahvaljujući podršci UNICEF-a i pre svega organizaciji SOS Podgorica koja je ovu priču pokrenula. To je veliki odaziv, jer u Crnoj Gori ima oko 170 pedijatara, a ovde ih je došlo oko 30 iz skoro svih crnogorskih opština. Morate imati na umu da su pedijatri preopterećeni, viđaju po 50 dece dnevno, roditelja a ipak su došli..

Uradili smo prvo istraživanje, anketu Šta pedijatri znaju i misle o seksualnom zlostavljanju. To smo radili u Srbiji i sada ponovili u Crnoj Gori. Od 170 pedijatara, anketu je popunilo oko 60. Čak 85 odsto je odgovorilo da nikada u praksi nije imalo slučaj deteta koje je seksualno zlostavljano. Ako se uzme u obzir statistika po kojoj je procenat te dece između 12 i 15 onda stvari stoje drugačije. Studija koja je urađena u Incest trauma centru u Beogradu, na oko 4.000 ispitanika – dece školskog uzrasta, govori o tome da svaka četvrta devojčica zna za nekoga u komšiluku ili odeljenju kome se nešto strašno događalo. Nekoliko pedijatrica na radionici je reklo da nisu prijavili sumnjive slučajeve. Premišljali su se, pomislili da nisu kompetentni, a tu je i ono – nije moje da se mešam, ako se umešam samo ću napraviti goru situaciju. Par pedijatara je kazalo da je nakon ovakvih predavanja počelo da razmišlja drugačije, da su u praksi do sada imali par slučajeva gde su sumnjali da je bilo zlostavljanja. Ništa nisu uradili jer ne postoji sistem.

MONITOR: Pomenuli ste statistiku, šta ona govori o ovom problemu?
ROLOVIĆ: Za Crnu Goru podataka nema. Još nije urađena studija koja bi se ticala samo Crne Gore. BECAN studija je rađena od 2010. do 2012. U nju su uključene Srbija, Hrvatska, Makedonija, iz nekog razloga Crna Gora nije bila. Statisika u svijetu je manje-više slična – između 12 do 15 odsto devojčica doživelo je neki vid seksualnog zlostavljanja, i između osam i 12 odsto dečaka. To je generalna priča. Seksualno zlostavljanje se prevashodno događa u porodičnom ili širem porodičnom okruženju. Kada kažemo porodica mislimo i na one koji imaju funkciju da brinu o detetu i koji imaju blizak kontakt sa detetom, koji su staratelji. To može da bude otac, komšija, ujak, stariji brat, očuh, deda… Iako je fokus ove radionice usmeren na seksualno zlostavljanje devojčica i žena, ni na koji način ne isključuje muškarce, iako su žene žrtve u većini slučajeva. Ključna dinamika seksualnog zlostavljanja je u tome da moć nad detetom zloupotrebljava staratelj ili neko u koga dete ima poverenja. To je osoba kojoj dete veruje, osoba od koje dete zavisi, osoba koju dete viđa često i radi ono što ta osoba zahteva od nje.

MONITOR: U SAD-u radite sa porodicama i žrtvama seksusalnog zlostavljanja. Kako tamo funkcioniše sistem pomoći?
ROLOVIĆ: To je sistem koji funkcioniše. Zaživeo je ranih 70 godina kada su žene koje su bile seksualno zlostavljane progovorile. Značajno je kada osoba može da progovori javno a da ne bude osuđena, proglašena kurvom, lažljivicom. Amerika je prošla tu fazu. Tim ženama je dato pravo i prostor u medijima da se čuju njihove priče o seksualnom zlostavljanju. O tome su govorile poznate ličnosti Opra Vinfi, Džejn Fonda… Toga kod nas još nema.

MONITOR: Nema ni sistemskog rješavanja ovog problema?
ROLOVIČ: To je potrebno uraditi. Najveća je verovatnoća da će seksualno zlostavljanje otkriti pedijatri ili nastavnici. U većini situacija ne možemo očekivati da će se dete poveriti, išta ispričati, retko kada će neko od roditelja doći i reći, neće se umešati ni komšije. A još kada i ne znaju kome da se obrate. U Crnoj Gori postoje multidisciplinarni timovi za nasilje, sastavljeni od članova policije, pravosuđa, centara za socijalni rad, međutim, ne postoje timovi koji su usko specijalizovani za seksualno zlostavljanje dece. Zanimljivo je da je 85 odsto pedijatara reklo da se nikada u praksi nije suočilo sa tim, a ovih 15 odsto koji su rekli da su imali takvih slučajeva u svojoj praksi, na pitanje koliko često, oni su rekli jednom u godini, dve. Pri tom niko nije prijavio. Tu ima još mnogo posla. Ne treba potcenjivati što je do sada urađeno, najviše uz podršku UNICEF-a i SOS telefona za žene i projekata koji oni rade. Treba da postoje psihijatri, psiholozi. Treba razviti senzibilitet i znanje za specifičnosti problematike seksualnog zlostavljanja. Raditi sa policijom. U Srbiji imaju timove koji su edukovani da rade zaštitu porodice. Jedan od najizazovnijih je rad sa sudstvom. Sve to treba još da se razvija.

MONITOR: Pripremate knjigu o savremenim pristupima rada sa porodicama u kojima je otkriveno seksualno i fizičko zlostavljanje.
ROLOVIĆ: Moja doktorska disertacija u Americi je rad sa porodicama u kojima je došlo do seksualnog zlostavljanja, posebno odnos, uloga žena, majki. Majke su u najdelikatnijoj ulozi. Prva osuda je osuda majke. To je globalno. Prvo pitanje i pomisao – što je majka radila, gde je bila da to vidi, da prepozna, da zaštiti dete. Sindrom okrivljavanja žena je svuda, a posebno kod nas prilično jak. Mi smo nemilosrdni prema ženama, žene su nemilosrdne prema ženama. Poenta je kako prići toj majci, da joj pomogneš a ne da je osudiš. Osudom ništa nisi uradio, na kraju će to dete ostati samo. Šokantno je da smo često kritičniji prema majkama nego prema onima koji su uradili zlostavljanje. Pripremam knjigu koja će se baviti problemom seksualnog zlostavljanja u porodici, a poseban akcenat će biti na ulozi majki i žena u toj priči. Veliki broj žena koje su bile žrtve seksualnog zlostavljanja kao devojčice se nađu ponovo u situaciji da im i deca budu seksualno zlostavljana. Veliki procenat počinilaca su oni koji su u detinjstvu ili nekom trenutku u svom životu bili žrtve. Ovde ne govorim o pedofilima, već o ljudima koji koriste svoju moć i poverenje unutar porodičnog okruženja.

Fokus knjige će biti i prikaz te problematike u Srbiji, Crnoj Gori, nadam se Bosni i Makedoniji i nuđenje primenjivih rješenja u skladu sa podacima koje ćemo imati. To će biti vrsta priručnika kako razgovarati, kako pristupiti, kako ide taj ceo krug – policija, sudstvo, socijalni rad… I kako pre svega napraviti sistem da se dete zaštiti. Kada se otkrije seksualno zlostavljanje postoji opasnost od retraumatizacije. Dete stavljaš u sistem gde ono sedi i priča, priča, što može biti nova trauma za njega.

MONITOR: Šta govori praksa, kolike su šanse za oporavak od te traume?
ROLOVIĆ: To je ogromna trauma, ali isto tako je moguće i događa se da, uz adekvatnu i blagovremenu pomoć, oni koji su je doživeli nastave da žive normalno. Nemojmo da potcenjujemo koliko smo kao ljudi otporni, jaki i šta sve možemo da preživimo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo