Povežite se sa nama

INTERVJU

SNEŽANA KALUĐEROVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Plagijati – indikatori posrnuća obrazovanja

Objavljeno prije

na

MONITOR: Zbog skandala oko prepisivanja pojedinih planova iz Predloga reforme obrazovanja Hrvatske za sada su tri člana komisije za programe za Fizičko vaspitanje podnijela ostavke. Da li bi se na tome moglo završiti ili očekujete da će biti još ostavki?
KALUĐEROVIĆ: U Centru za građansko obrazovanje (CGO) smatramo da odgovornost leži na tri nivoa. Da je kontrola programa ispoštovana i da su svi u tom sistemu odgovorno radili svoj dio posla, ne bismo ni imali ovaj skandal.

Ta odgovornost počinje od personalne odgovornosti članova radne grupe, koji su direktno učestvovali u izradi programa i očito prepisivali, umjesto da su napravili autentične, ili uvažili autore iz Hrvatske konsultujući ih. Odgovornost je i predsjednika, odnosno koordinatora radne grupe koji je iste programe uputio na dalje usvajanje bez detaljne revizije programa. Ne izostaje ni odgovornost Nacionalnog savjeta za obrazovanje čiji su članovi mogli i morali izvršiti nadzor, naročito u vremenu kada ne treba biti neki informatički znalac da bi se uporedio materijal sa već objavljenim na internetu iz tih oblasti.

Odgovornost je i na direktoru Zavoda za školstvo koji mora objasniti da li je ispoštovana procedura u odabiru članova radne grupe za izradu spornih programa jer trag o tome nije moguće naći na zvaničnim sajtovima Zavoda za školstvo i Ministarstva prosvjete, a ukoliko ta procedura nije ispoštovana ko je za to odgovoran.

Ostavke koje su uslijedile od članova radne grupe, najava povraćaja honorara, kao i najava izbora i imenovanja novog sastava Nacionalnog savjeta za obrazovanje ne mogu biti dovoljna sankcija, iako su prvi i neizbježni korak. Nadležni organi moraju utvrditi disciplinsku i krivičnu odgovornost za što imamo solidan pravni okvir pa će biti interesantno vidjeti konačne ishode izviđaja Osnovnog tužilaštva, ali i odluke Vlade ovim povodom.

Konačno, ne radi se samo o jednom programu, i treba pažljivo prekontrolisati i sve ostale, jer postoje osnovi sumnje da ima još ovih primjera.

MONITOR: Da li je najnoviji slučaj potvrda da su plagijati sistemski problem u Crnoj Gori?
KALUĐEROVIĆ: Činjenica je da ovo nije prvi put, niti izolovan primjer plagijarizma kod nas. Mi u CGO-u smo i ranije ukazivali da je razmjera zastupljenosti fenomena plagijarizma odavno krajnje zabrinjavajuća u Crnoj Gori. Govorili smo i o konkretnim primjerima, a upravo je ignorisanje tih slučajeva od strane nadležnih organa direktno stimulisalo i ovaj posljednji koji nas je, na žalost, i regionalno izvrgao podsmijehu. Treba podvući da ovakav ambijent predstavlja ohrabrenje da se uz korišćenje nedozvoljenih radnji gradi akademska karijera, stiče materijalna dobit ili profesionalne reference, a da se ponižavaju oni koji marljivo rade i iza kojih stoje znanje i integritet. Moramo konačno uspostaviti mjerljive rezultate u personalnoj disciplinskoj i krivičnoj odgovornosti kako bi kroz institut generalne prevencije poslali poruku da ovo nije dozvoljeno niti zakonito ponašanje. Kada budemo imali nekoliko osoba pravosnažno osuđenih za plagijat, sa svim pratećim sankcijam, koje uključuju i zabranu rada u toj oblasti ubuduće, oduzimanje titula i zvanja, mnogi će razmisliti da li je akademska karijera za njih i da li im vrijedi da idu prečicama.

MONITOR: Iz Vlade je saopšteno da neće dozvoliti da ,,ogromna obrazovna reforma koja je počela usvajanjem osam zakona bude dovedena u pitanje zbog parcijalnih propusta”. Kako ocjenjujete dosadašnju reformu – koji su ključni problemi, a što bi mogla biti poboljšanja?
KALUĐEROVIĆ: Ne kaže se uzalud da je đavo u detaljima, odnosno upravo detalji čine slagalicu kompletnom. Pojedinačne greške mogu zadati velike sistemske udarce. Nema sumnje da je reforma bila neophodna, da je ona uvijek teška, da ima svoje slabosti i snage, ali ovakvi udarci je čine nepotrebno i dodatno izazovnom i komplikovanom.

Ovo je konkretno ukazalo da su stubovi te reforme slabi – stručni kadrovi koji su oblikovali reformu i koji bi trebalo da budu stručna podrška za sve dileme su markirani kao prepisivači. To je samo jedan od indikatora ukupnog posrnuća obrazovnog sistema, koji je odavno zapušten, a koji je beskrajno značajan u društvima ograničenih resursa kakvo je crnogorsko. Ako nemamo dobro obrazovan i kompetentan kadar, mi sebi značajno ograničavamo i mogućnosti razvoja. Pri tome, Crna Gora se nalazi u periodu vrlo složenih reformi koje nosi proces evropskih integracija i to u teškoj socio-ekonomskoj situaciji. Ukratko, nama su prijeko potrebni eksperti na svim nivoima.

Takođe, u ozbiljne reforme se ulazi planski a ova je iz javnosti nepoznatih razloga urađena u nedozvoljeno kratkom roku. Zato sada imamo haos na svim nivoima – nastavnici ne znaju kako da sprovode nastavu, roditelji ne znaju koje udžbenike da kupe, u knjižarama je haos, a zamislite kako se osjećaju djeca koja to sve gledaju i slušaju. Valjda je cilj reforme bio da se svima obrazovni proces olakša i učini kvalitetnijim, a ne da nas sludi kao roditelje i one koji visoko vrednuju značaj obrazovanja. Nastavnom osoblju želim puno uspjeha u predstojećoj školskoj godini i da u ovoj buri dovedu svoje ,,brodove” sa učenicima u mirnu luku.

MONITOR: Upravni odbor UCG je, protiv volje rektorke Vojvodić, odlučio da Viša medicinska škola ostaje u Beranama. Šta je suština spora između Vlade i Rektorata?
KALUĐEROVIĆ: Studenti ne smiju trpjeti posljedice nezakonitosti u reformi visokog obrazovanja, posljedice njene brzine i neodgovornosti onih koji su je kreirali, usvajali i verifikovali na netransparentan način. Sukob između Vlade i Rektorata je više izgledao kao sukob dva politička frakcijska oponenta koji su do juče bili složni i spremni za različite vrste internih dogovora nego principijelni sukob. Treba podsjetiti da ni Vlada ni Rektorat nijesu nikada, na primjer, utvrđivali odgovornost za ogromne finansijske minuse UCG, a sam ih je Univerzitet utvrdio u svom dokumentu Analiza stanja i strateška opredjeljenja za reorganizaciju i integraciju UCG, niti da su odgovorno pristupali dokazima o plagijatima. Zato je neuvjerljiva bila i njihova javna polemika i argumenti koje su iznosili.

MONITOR: Rektorka sve češće pominje ugroženu autonomiju i političku zloupotrebu UCG. Može li se o autonomiji UCG uopšte govoriti?
KALUĐEROVIĆ: UCG je odavno dio partijskih resursa koji se kao takav raspodjeljuje, čime je i njegova autonomija samo formalna. Jedan od najdrastičnijih primjera povrede te autonomije smo imali u procesu sprovođenja nedavno okončane reforme, koja nije bila ni inkluzivna ni transparentna a svi oni koji su imali drugačiji stav su marginalizovani, vrijeđani i praktično ograničeni i u nekim izborima ili postavljenjima. Takođe, vrijedi ukazati da je sam UCG pristao da Vlada vlada njime kroz svoj Statut koji su sami početkom 2015. pisali i usvojili a Vlada ga samo verifikovala. Taj Statut jasno predviđa da je Vlada osnivač UCG i da pet predstavnika Vlade sjedi u Upravnom odboru UCG te da na taj način imaju puno pravo u donošenju odluka, što se i desilo na posljednjoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo