MONITOR: Zbog skandala oko prepisivanja pojedinih planova iz Predloga reforme obrazovanja Hrvatske za sada su tri člana komisije za programe za Fizičko vaspitanje podnijela ostavke. Da li bi se na tome moglo završiti ili očekujete da će biti još ostavki?
KALUĐEROVIĆ: U Centru za građansko obrazovanje (CGO) smatramo da odgovornost leži na tri nivoa. Da je kontrola programa ispoštovana i da su svi u tom sistemu odgovorno radili svoj dio posla, ne bismo ni imali ovaj skandal.
Ta odgovornost počinje od personalne odgovornosti članova radne grupe, koji su direktno učestvovali u izradi programa i očito prepisivali, umjesto da su napravili autentične, ili uvažili autore iz Hrvatske konsultujući ih. Odgovornost je i predsjednika, odnosno koordinatora radne grupe koji je iste programe uputio na dalje usvajanje bez detaljne revizije programa. Ne izostaje ni odgovornost Nacionalnog savjeta za obrazovanje čiji su članovi mogli i morali izvršiti nadzor, naročito u vremenu kada ne treba biti neki informatički znalac da bi se uporedio materijal sa već objavljenim na internetu iz tih oblasti.
Odgovornost je i na direktoru Zavoda za školstvo koji mora objasniti da li je ispoštovana procedura u odabiru članova radne grupe za izradu spornih programa jer trag o tome nije moguće naći na zvaničnim sajtovima Zavoda za školstvo i Ministarstva prosvjete, a ukoliko ta procedura nije ispoštovana ko je za to odgovoran.
Ostavke koje su uslijedile od članova radne grupe, najava povraćaja honorara, kao i najava izbora i imenovanja novog sastava Nacionalnog savjeta za obrazovanje ne mogu biti dovoljna sankcija, iako su prvi i neizbježni korak. Nadležni organi moraju utvrditi disciplinsku i krivičnu odgovornost za što imamo solidan pravni okvir pa će biti interesantno vidjeti konačne ishode izviđaja Osnovnog tužilaštva, ali i odluke Vlade ovim povodom.
Konačno, ne radi se samo o jednom programu, i treba pažljivo prekontrolisati i sve ostale, jer postoje osnovi sumnje da ima još ovih primjera.
MONITOR: Da li je najnoviji slučaj potvrda da su plagijati sistemski problem u Crnoj Gori?
KALUĐEROVIĆ: Činjenica je da ovo nije prvi put, niti izolovan primjer plagijarizma kod nas. Mi u CGO-u smo i ranije ukazivali da je razmjera zastupljenosti fenomena plagijarizma odavno krajnje zabrinjavajuća u Crnoj Gori. Govorili smo i o konkretnim primjerima, a upravo je ignorisanje tih slučajeva od strane nadležnih organa direktno stimulisalo i ovaj posljednji koji nas je, na žalost, i regionalno izvrgao podsmijehu. Treba podvući da ovakav ambijent predstavlja ohrabrenje da se uz korišćenje nedozvoljenih radnji gradi akademska karijera, stiče materijalna dobit ili profesionalne reference, a da se ponižavaju oni koji marljivo rade i iza kojih stoje znanje i integritet. Moramo konačno uspostaviti mjerljive rezultate u personalnoj disciplinskoj i krivičnoj odgovornosti kako bi kroz institut generalne prevencije poslali poruku da ovo nije dozvoljeno niti zakonito ponašanje. Kada budemo imali nekoliko osoba pravosnažno osuđenih za plagijat, sa svim pratećim sankcijam, koje uključuju i zabranu rada u toj oblasti ubuduće, oduzimanje titula i zvanja, mnogi će razmisliti da li je akademska karijera za njih i da li im vrijedi da idu prečicama.
MONITOR: Iz Vlade je saopšteno da neće dozvoliti da ,,ogromna obrazovna reforma koja je počela usvajanjem osam zakona bude dovedena u pitanje zbog parcijalnih propusta”. Kako ocjenjujete dosadašnju reformu – koji su ključni problemi, a što bi mogla biti poboljšanja?
KALUĐEROVIĆ: Ne kaže se uzalud da je đavo u detaljima, odnosno upravo detalji čine slagalicu kompletnom. Pojedinačne greške mogu zadati velike sistemske udarce. Nema sumnje da je reforma bila neophodna, da je ona uvijek teška, da ima svoje slabosti i snage, ali ovakvi udarci je čine nepotrebno i dodatno izazovnom i komplikovanom.
Ovo je konkretno ukazalo da su stubovi te reforme slabi – stručni kadrovi koji su oblikovali reformu i koji bi trebalo da budu stručna podrška za sve dileme su markirani kao prepisivači. To je samo jedan od indikatora ukupnog posrnuća obrazovnog sistema, koji je odavno zapušten, a koji je beskrajno značajan u društvima ograničenih resursa kakvo je crnogorsko. Ako nemamo dobro obrazovan i kompetentan kadar, mi sebi značajno ograničavamo i mogućnosti razvoja. Pri tome, Crna Gora se nalazi u periodu vrlo složenih reformi koje nosi proces evropskih integracija i to u teškoj socio-ekonomskoj situaciji. Ukratko, nama su prijeko potrebni eksperti na svim nivoima.
Takođe, u ozbiljne reforme se ulazi planski a ova je iz javnosti nepoznatih razloga urađena u nedozvoljeno kratkom roku. Zato sada imamo haos na svim nivoima – nastavnici ne znaju kako da sprovode nastavu, roditelji ne znaju koje udžbenike da kupe, u knjižarama je haos, a zamislite kako se osjećaju djeca koja to sve gledaju i slušaju. Valjda je cilj reforme bio da se svima obrazovni proces olakša i učini kvalitetnijim, a ne da nas sludi kao roditelje i one koji visoko vrednuju značaj obrazovanja. Nastavnom osoblju želim puno uspjeha u predstojećoj školskoj godini i da u ovoj buri dovedu svoje ,,brodove” sa učenicima u mirnu luku.
MONITOR: Upravni odbor UCG je, protiv volje rektorke Vojvodić, odlučio da Viša medicinska škola ostaje u Beranama. Šta je suština spora između Vlade i Rektorata?
KALUĐEROVIĆ: Studenti ne smiju trpjeti posljedice nezakonitosti u reformi visokog obrazovanja, posljedice njene brzine i neodgovornosti onih koji su je kreirali, usvajali i verifikovali na netransparentan način. Sukob između Vlade i Rektorata je više izgledao kao sukob dva politička frakcijska oponenta koji su do juče bili složni i spremni za različite vrste internih dogovora nego principijelni sukob. Treba podsjetiti da ni Vlada ni Rektorat nijesu nikada, na primjer, utvrđivali odgovornost za ogromne finansijske minuse UCG, a sam ih je Univerzitet utvrdio u svom dokumentu Analiza stanja i strateška opredjeljenja za reorganizaciju i integraciju UCG, niti da su odgovorno pristupali dokazima o plagijatima. Zato je neuvjerljiva bila i njihova javna polemika i argumenti koje su iznosili.
MONITOR: Rektorka sve češće pominje ugroženu autonomiju i političku zloupotrebu UCG. Može li se o autonomiji UCG uopšte govoriti?
KALUĐEROVIĆ: UCG je odavno dio partijskih resursa koji se kao takav raspodjeljuje, čime je i njegova autonomija samo formalna. Jedan od najdrastičnijih primjera povrede te autonomije smo imali u procesu sprovođenja nedavno okončane reforme, koja nije bila ni inkluzivna ni transparentna a svi oni koji su imali drugačiji stav su marginalizovani, vrijeđani i praktično ograničeni i u nekim izborima ili postavljenjima. Takođe, vrijedi ukazati da je sam UCG pristao da Vlada vlada njime kroz svoj Statut koji su sami početkom 2015. pisali i usvojili a Vlada ga samo verifikovala. Taj Statut jasno predviđa da je Vlada osnivač UCG i da pet predstavnika Vlade sjedi u Upravnom odboru UCG te da na taj način imaju puno pravo u donošenju odluka, što se i desilo na posljednjoj sjednici.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno1 sedmica
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DETEKTOR4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DUHANKESA3 sedmice