Povežite se sa nama

INTERVJU

SNEŽANA KALUĐEROVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Plagijati – indikatori posrnuća obrazovanja

Objavljeno prije

6 godina

na

cgo

MONITOR: Zbog skandala oko prepisivanja pojedinih planova iz Predloga reforme obrazovanja Hrvatske za sada su tri člana komisije za programe za Fizičko vaspitanje podnijela ostavke. Da li bi se na tome moglo završiti ili očekujete da će biti još ostavki?
KALUĐEROVIĆ: U Centru za građansko obrazovanje (CGO) smatramo da odgovornost leži na tri nivoa. Da je kontrola programa ispoštovana i da su svi u tom sistemu odgovorno radili svoj dio posla, ne bismo ni imali ovaj skandal.

Ta odgovornost počinje od personalne odgovornosti članova radne grupe, koji su direktno učestvovali u izradi programa i očito prepisivali, umjesto da su napravili autentične, ili uvažili autore iz Hrvatske konsultujući ih. Odgovornost je i predsjednika, odnosno koordinatora radne grupe koji je iste programe uputio na dalje usvajanje bez detaljne revizije programa. Ne izostaje ni odgovornost Nacionalnog savjeta za obrazovanje čiji su članovi mogli i morali izvršiti nadzor, naročito u vremenu kada ne treba biti neki informatički znalac da bi se uporedio materijal sa već objavljenim na internetu iz tih oblasti.

Odgovornost je i na direktoru Zavoda za školstvo koji mora objasniti da li je ispoštovana procedura u odabiru članova radne grupe za izradu spornih programa jer trag o tome nije moguće naći na zvaničnim sajtovima Zavoda za školstvo i Ministarstva prosvjete, a ukoliko ta procedura nije ispoštovana ko je za to odgovoran.

Ostavke koje su uslijedile od članova radne grupe, najava povraćaja honorara, kao i najava izbora i imenovanja novog sastava Nacionalnog savjeta za obrazovanje ne mogu biti dovoljna sankcija, iako su prvi i neizbježni korak. Nadležni organi moraju utvrditi disciplinsku i krivičnu odgovornost za što imamo solidan pravni okvir pa će biti interesantno vidjeti konačne ishode izviđaja Osnovnog tužilaštva, ali i odluke Vlade ovim povodom.

Konačno, ne radi se samo o jednom programu, i treba pažljivo prekontrolisati i sve ostale, jer postoje osnovi sumnje da ima još ovih primjera.

MONITOR: Da li je najnoviji slučaj potvrda da su plagijati sistemski problem u Crnoj Gori?
KALUĐEROVIĆ: Činjenica je da ovo nije prvi put, niti izolovan primjer plagijarizma kod nas. Mi u CGO-u smo i ranije ukazivali da je razmjera zastupljenosti fenomena plagijarizma odavno krajnje zabrinjavajuća u Crnoj Gori. Govorili smo i o konkretnim primjerima, a upravo je ignorisanje tih slučajeva od strane nadležnih organa direktno stimulisalo i ovaj posljednji koji nas je, na žalost, i regionalno izvrgao podsmijehu. Treba podvući da ovakav ambijent predstavlja ohrabrenje da se uz korišćenje nedozvoljenih radnji gradi akademska karijera, stiče materijalna dobit ili profesionalne reference, a da se ponižavaju oni koji marljivo rade i iza kojih stoje znanje i integritet. Moramo konačno uspostaviti mjerljive rezultate u personalnoj disciplinskoj i krivičnoj odgovornosti kako bi kroz institut generalne prevencije poslali poruku da ovo nije dozvoljeno niti zakonito ponašanje. Kada budemo imali nekoliko osoba pravosnažno osuđenih za plagijat, sa svim pratećim sankcijam, koje uključuju i zabranu rada u toj oblasti ubuduće, oduzimanje titula i zvanja, mnogi će razmisliti da li je akademska karijera za njih i da li im vrijedi da idu prečicama.

MONITOR: Iz Vlade je saopšteno da neće dozvoliti da ,,ogromna obrazovna reforma koja je počela usvajanjem osam zakona bude dovedena u pitanje zbog parcijalnih propusta”. Kako ocjenjujete dosadašnju reformu – koji su ključni problemi, a što bi mogla biti poboljšanja?
KALUĐEROVIĆ: Ne kaže se uzalud da je đavo u detaljima, odnosno upravo detalji čine slagalicu kompletnom. Pojedinačne greške mogu zadati velike sistemske udarce. Nema sumnje da je reforma bila neophodna, da je ona uvijek teška, da ima svoje slabosti i snage, ali ovakvi udarci je čine nepotrebno i dodatno izazovnom i komplikovanom.

Ovo je konkretno ukazalo da su stubovi te reforme slabi – stručni kadrovi koji su oblikovali reformu i koji bi trebalo da budu stručna podrška za sve dileme su markirani kao prepisivači. To je samo jedan od indikatora ukupnog posrnuća obrazovnog sistema, koji je odavno zapušten, a koji je beskrajno značajan u društvima ograničenih resursa kakvo je crnogorsko. Ako nemamo dobro obrazovan i kompetentan kadar, mi sebi značajno ograničavamo i mogućnosti razvoja. Pri tome, Crna Gora se nalazi u periodu vrlo složenih reformi koje nosi proces evropskih integracija i to u teškoj socio-ekonomskoj situaciji. Ukratko, nama su prijeko potrebni eksperti na svim nivoima.

Takođe, u ozbiljne reforme se ulazi planski a ova je iz javnosti nepoznatih razloga urađena u nedozvoljeno kratkom roku. Zato sada imamo haos na svim nivoima – nastavnici ne znaju kako da sprovode nastavu, roditelji ne znaju koje udžbenike da kupe, u knjižarama je haos, a zamislite kako se osjećaju djeca koja to sve gledaju i slušaju. Valjda je cilj reforme bio da se svima obrazovni proces olakša i učini kvalitetnijim, a ne da nas sludi kao roditelje i one koji visoko vrednuju značaj obrazovanja. Nastavnom osoblju želim puno uspjeha u predstojećoj školskoj godini i da u ovoj buri dovedu svoje ,,brodove” sa učenicima u mirnu luku.

MONITOR: Upravni odbor UCG je, protiv volje rektorke Vojvodić, odlučio da Viša medicinska škola ostaje u Beranama. Šta je suština spora između Vlade i Rektorata?
KALUĐEROVIĆ: Studenti ne smiju trpjeti posljedice nezakonitosti u reformi visokog obrazovanja, posljedice njene brzine i neodgovornosti onih koji su je kreirali, usvajali i verifikovali na netransparentan način. Sukob između Vlade i Rektorata je više izgledao kao sukob dva politička frakcijska oponenta koji su do juče bili složni i spremni za različite vrste internih dogovora nego principijelni sukob. Treba podsjetiti da ni Vlada ni Rektorat nijesu nikada, na primjer, utvrđivali odgovornost za ogromne finansijske minuse UCG, a sam ih je Univerzitet utvrdio u svom dokumentu Analiza stanja i strateška opredjeljenja za reorganizaciju i integraciju UCG, niti da su odgovorno pristupali dokazima o plagijatima. Zato je neuvjerljiva bila i njihova javna polemika i argumenti koje su iznosili.

MONITOR: Rektorka sve češće pominje ugroženu autonomiju i političku zloupotrebu UCG. Može li se o autonomiji UCG uopšte govoriti?
KALUĐEROVIĆ: UCG je odavno dio partijskih resursa koji se kao takav raspodjeljuje, čime je i njegova autonomija samo formalna. Jedan od najdrastičnijih primjera povrede te autonomije smo imali u procesu sprovođenja nedavno okončane reforme, koja nije bila ni inkluzivna ni transparentna a svi oni koji su imali drugačiji stav su marginalizovani, vrijeđani i praktično ograničeni i u nekim izborima ili postavljenjima. Takođe, vrijedi ukazati da je sam UCG pristao da Vlada vlada njime kroz svoj Statut koji su sami početkom 2015. pisali i usvojili a Vlada ga samo verifikovala. Taj Statut jasno predviđa da je Vlada osnivač UCG i da pet predstavnika Vlade sjedi u Upravnom odboru UCG te da na taj način imaju puno pravo u donošenju odluka, što se i desilo na posljednjoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo