Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO IVANOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR ND VIJESTI: Dvadeset godina na svom putu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kada se osvrnete na proteklih dvije decenije što biste izdvojili kao najznačajniji doprinos Vijesti društvu?
IVANOVIĆ: Najveći učinak Vijesti je u tome što su istrajale u misiji građenja nezavisne institucije, medijske kuće koja promoviše slobodu govora, objektivno i profesionalno novinarstvo i naravno odgovoran pristup prema profesiji. Iz toga proizilazi i doprinos zajednici i društvu a on bi se mogao definisati kroz misao Borisa Marića, NVO aktiviste, da zahvaljujući Vijestima sve što je tajno mora postati javno. To je suština postojanja medija – da štite javni interes od zloupotreba moćnika. Doprinos Vijesti nije samo u tome što su one provodile tu misiju već što su animirale i druge medije da prije ili kasnije krenu tim putem. Zato sam siguran da će Crna Gora jednog dana imati sve medije koji će se u svom radu voditi principima Vijesti i takmičiti se sa nama za povjerenje čitalaca i gledalaca kvalitetom i objektivnošću.

MONITOR: Bilo je uspona i padova, koje su greške bile najdramatičnije?
IVANOVIĆ: Ne sjećam se padova. Zaista. Što se tiče grešaka njih u ovom poslu ima gotovo svakodnevno. Ali kada bih trebao iznova da krenem istim putem, minimalne su i gotovo beznačajne stvari, koje bih promijenio. Mediji se ne mogu posmatrati van društvenog i političkog konteksta tako da iz tog ugla kada posmatram stvari mogu reći da su Vijesti u svih ovih 20 godina pokazale mudrost, jer su u svakom vremenu i svakoj etapi društvenih promjena imale uređivačku politiku koja je promovisala i najvažnije i strateške ciljeve Crne Gore onako kako smo ih mi vidjeli ali i ukazivala na anomalije, korupciju, kriminal i sve ono sto je višedecenijska vlast DPS-a proizvodila. Prije referenduma je prostor za bavljenje ovim temama bio sužen jer je kompletno društvo bilo talac podjele oko državnopravnog statusa. Ali i u tom periodu, posebno nakon potpisivanja Beogradskog sprazuma, Vijesti su odigrale značajnu rolu u promociji principa vladavine prava, ukazujući na zarobljenost institucija i brojne zloupotrebe vladajućih struktura. Nakon maja 2006. oslobodio se politički i društveno gledano ogroman prostor da se pažnja medija skoncentriše isključivo na ta demokartska pitanja koja se tiču uređenja države koja je osvojena referendumom. Na žalost, većina medija i njihovih urednika odlučili su se za lagodniju poziciju, da budu uz skute režima i da na njegovim jaslama održavaju svoje sisteme i grade svoje karijere. Naravno, nikada im nijesmo zavidjeli, niti priželjkivali da promijenimo pozicije.

MONITOR: Brojne tužbe, paljenje imovine, prebijanje novinara, sve je to dio istorije Vijesti. Da li je vrijeme takvog obračuna sa medijima prošlo ili su pritisci ,,suptilniji”?
IVANOVIĆ: Kada se pomene potjera za Vijestima i naš progon, najčešće se sjetim ocjene Nataše Kandić, koja je još u septembru 2009. izjavila da je progon Vijesti od strane Đukanovićeve vlade nešto najbrutalnije što se moglo vidjeti na Balkanu u posljednjih dvije decenije kada su mediji u pitanju! A te 2009. tek smo bili na početku tog lova na vještice. Čak je to bila pjesma u odnosu na sve ono što se desilo kasnije, u narednih šest-sedam godina. Ali ni za tim ne žalimo jer kada smo još 90-ih odlučili da uđemo u misiju građenja nezavisnih medija mi smo znali da će iskušenja na tom putu biti brojna a cijena koja se mora platiti vrlo visoka. U svim tim fazama, kada je bilo neizvjesno da li će sjutra neko od nas biti likvidiran ili uhapšen, uvijek sam na umu imao jednu kinesku mudrost koja kaže da ako dovoljno strpljivo sjedite na obali nabujale rijeke, jednog dana tijelo vašeg dželata će proplivati ispred vas. Da li je to vrijeme prošlo – možda jeste forma, možda više nije moguće fiizčko ugrožavanje naših ljudi i imovine, posebno ne bez sankcija kao što je bio slučaj sa prethodnih 23 napada, ali ni to niko ne može garantovati. Dok god budemo kao društvo imali slabe institucije, dok mafija, kako je govorio drug Arkan, bude jača od države, mediji i novinari će biti i pred takvim iskušenjima. Kada ta vrsta opasnosti po život i imovinu zaista nestane, onda će ostati iskušenja koja prate medije i u demokratskim društvima, da se odbrane od bliskosti sa političarima, centrima moći, oglašivačima… I treća vrsta iskušenja koja već sada stoji i pred medijiam i pred nacionalnim vladama jeste izazov koji proizvode svjeteski giganti ili kako ih neko zove monstrumi, poput Googla i FB. Ako se lokalna tržišta ne zaštite od njihovog softvera koji iz Silikonske doline već kreira medijsku sliku čitavog svijeta, onda će naša unučad ili praunučad biti instant generacije čiji će identitet formirati pomenuti globalni igrači.

MONITOR: Štampani mediji su u krizi, kakva je njihova budućnost u Crnoj Gori?
IVANOVIĆ: Ne postoji kriza štampanih medija, već postoji kriza papirnog izdanja. Primjer Vijesti to najbolje objašnjava – nikad nije bio veći naš uticaj, nikad brojnija publika, samo što nas ona sada dominantno prati na portalu, a ne u novini. Ali i ta bitka za odbarnu štampanih izdanja ne pripada samo medijima. Na ovako malim tržištima posebno, štampana izdanja teško mogu opstati, ako se dugoročno gleda, ako država ne preduzme mjere na zaštiti i promociji štampanih medija. Jer njihov opstanak je direktno povezan sa odbranom i zaštitom identiteta novih generacija.

MONITOR: Koliko je međunarodna zajednica zainteresovana za stanje medija u Crnoj Gori?
IVANOVIĆ: Međunarodna zajednica vodi pragmatičnu politiku i mediji zauzimaju značajno ali ne vodeće mjesto na listi njenih prioriteta. Brisel i Vašington su posljednjih desetak godina u Crnoj Gori ali i regionu više vodili računa o stabilnosti nego o standardima. Zato su često vrijednosti poput slodode govora, nezavisnosti medija, bili žrtvovani zarad uguravanja Crne Gore u NATO alijansu ili otpočinjanja pregovora sa EU, ili još ranije, zbog saradnje sa Haškim trubunalom, ili, zbog priznanja Kosova. Sada je i po tom pitanju situacija povoljnija – najveći broj tih ,,velikih” tema je apsolviran i EU i SAD sada moraju svoj fokus u Crnoj Gori usmjeriti ka pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode govora… S druga strane, neka njihova loša iskustva sa ugrožavanjem medija u njihovim državama, počev od Mađarske, preko Poljske do samih SAD, i hajke koju Tramp permanentno vodi protiv nezavisnih medija – učinili su da se političke elite i u Briselu i u Vašingtonu probude i trgnu iz višegodišnje letargije i nanovo okrenu odbrani i podršci slobodnim i profesionalnim medijima.

MONITOR: Da li je saradnja sa civilnim sektorom i ostalim medijima na zadovoljavajućem nivou u cilju uspostavljanja demokratskih standarda?
IVANOVIĆ: Ponosan sam na doprinos koji su Vijesti dale promociji i jačanju NVO sektora, kao što sam zahvalan na saradnji i podršci koju su same Vijesti dobile od NVO. Mi smo na istom zadatku – odbrani javnog interesa od zloupotrebe moćnika. Ne sumnjam da ćemo nastaviti i narednih dvije decenije tu uspješnu saradanju. Što se tiče ostalih medija – naša vrata su uvijek bila otvorena i mi u Crnoj Gori i u regionu od prvog dana sarađujemo sa svim medijima koji se istinski bave svojim poslom, a ne propagandom, koji štite javni, a ne privatni interes, koji se drže profesionalnih standarda, a ne partijskih ili mafijaških direktiva. Siguran sam da će u narednim godinama svi mediji u Crnoj Gori morati da pređu na tu ,,našu” stranu jer će uvidjeti da samo tako mogu steći povjerenje čitalaca ili gledalaca od koga zavisi i njihov opstanak.

MONITOR: Planovi za novinu i televiziju?
IVANOVIĆ: Novina će se širiti u online sferi, biće već tokom ove godine novih projekata. Print je već dvije godine u stabilnim vodama tako da ćemo se truditi da zadržimo taj trend. Televiziju očekuje značajan rast, jačanje i širenje na satelit, region i nove tehnološke platforme.

MONITOR: Je li realno očekivati da Vijesti neki od sljedećih jubileja proslave u drugačijem društvenom ambijentu, prije svega što se tiče promjene vladajuće elite?
IVANOVIĆ: Promjena vlasti je temelj demokratije. Kada ne bi vjerovali da će i ta vrsta promjene osvojiti Crnu Goru ne bismo radili ovaj posao. Šteta je što su događaji na dan posljednjih parlamentarnih izbora izazvali duboke podjele između vladajućih i opozicionih stranaka tako da je dijalog kao jedini put za unapređenje ambijenta i organizovanje slobodnih izbora donekle otežan, ali i pored toga ja vjerujem da su promjene neizbježne i da do njih, prije ili kasnije, mora doći… Da je opozicija više sazrijevala promjena vlasti bi se davno dogodila ali ne treba žaliti za propuštenim šansama jer se vrijeme ne može vratiti, već treba gledati šta se može desiti da se ubuduće ne postižu autogolovi u toj mjeri koja DPS onda ostavlja i održava na vlasti.

Vlast proizvodi medijsko vašarište

MONITOR: Kako ocjenjujete medijsku scenu Crne Gore, da li i dalje ima privilegovanih?
IVANOVIĆ: Medijska scena u svim zemljama više zavisi od lokalnih vlada i regulatornih tijela nego od samih medija. Jer ako imate vladu kakvu je Crna Gora imala decenijama, koja medije vidi kao sredstvo manipulacije i vladanja, i regulatorna tijela koja su puki partijski štabovi koj slijede tu politiku, onda dobijete medijsku scenu sa četiri nacionalne dnevne novine, plus još toliko koje svakodnevno dolaze iz Srbije, plus sedam televizija sa nacionalnom frekvencijom, i sve to na tržištu od 10 miliona eura media buying budžeta i od koga svi ti mediji treba da prežive. Onda umjesto uređene i ozbiljne medisjke scene imate vašarište, kvantašku pijacu, gdje je pravi podvig izdići se iznad svega toga i preživjeti sa sačuvanim principima i idealima. Nadam se da to vrijeme prolazi i da se sve više i u političkim i medijskim strukturama shvata da Crna Gora treba ozbiljne medijske zakone koji će urediti tržište i omogućiti fer utakmicu u kojoj će preživjeti i opstati najbolji među nama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo