Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO IVANOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR ND VIJESTI: Dvadeset godina na svom putu

Objavljeno prije

na

zeljko-ivanovic

MONITOR: Kada se osvrnete na proteklih dvije decenije što biste izdvojili kao najznačajniji doprinos Vijesti društvu?
IVANOVIĆ: Najveći učinak Vijesti je u tome što su istrajale u misiji građenja nezavisne institucije, medijske kuće koja promoviše slobodu govora, objektivno i profesionalno novinarstvo i naravno odgovoran pristup prema profesiji. Iz toga proizilazi i doprinos zajednici i društvu a on bi se mogao definisati kroz misao Borisa Marića, NVO aktiviste, da zahvaljujući Vijestima sve što je tajno mora postati javno. To je suština postojanja medija – da štite javni interes od zloupotreba moćnika. Doprinos Vijesti nije samo u tome što su one provodile tu misiju već što su animirale i druge medije da prije ili kasnije krenu tim putem. Zato sam siguran da će Crna Gora jednog dana imati sve medije koji će se u svom radu voditi principima Vijesti i takmičiti se sa nama za povjerenje čitalaca i gledalaca kvalitetom i objektivnošću.

MONITOR: Bilo je uspona i padova, koje su greške bile najdramatičnije?
IVANOVIĆ: Ne sjećam se padova. Zaista. Što se tiče grešaka njih u ovom poslu ima gotovo svakodnevno. Ali kada bih trebao iznova da krenem istim putem, minimalne su i gotovo beznačajne stvari, koje bih promijenio. Mediji se ne mogu posmatrati van društvenog i političkog konteksta tako da iz tog ugla kada posmatram stvari mogu reći da su Vijesti u svih ovih 20 godina pokazale mudrost, jer su u svakom vremenu i svakoj etapi društvenih promjena imale uređivačku politiku koja je promovisala i najvažnije i strateške ciljeve Crne Gore onako kako smo ih mi vidjeli ali i ukazivala na anomalije, korupciju, kriminal i sve ono sto je višedecenijska vlast DPS-a proizvodila. Prije referenduma je prostor za bavljenje ovim temama bio sužen jer je kompletno društvo bilo talac podjele oko državnopravnog statusa. Ali i u tom periodu, posebno nakon potpisivanja Beogradskog sprazuma, Vijesti su odigrale značajnu rolu u promociji principa vladavine prava, ukazujući na zarobljenost institucija i brojne zloupotrebe vladajućih struktura. Nakon maja 2006. oslobodio se politički i društveno gledano ogroman prostor da se pažnja medija skoncentriše isključivo na ta demokartska pitanja koja se tiču uređenja države koja je osvojena referendumom. Na žalost, većina medija i njihovih urednika odlučili su se za lagodniju poziciju, da budu uz skute režima i da na njegovim jaslama održavaju svoje sisteme i grade svoje karijere. Naravno, nikada im nijesmo zavidjeli, niti priželjkivali da promijenimo pozicije.

MONITOR: Brojne tužbe, paljenje imovine, prebijanje novinara, sve je to dio istorije Vijesti. Da li je vrijeme takvog obračuna sa medijima prošlo ili su pritisci ,,suptilniji”?
IVANOVIĆ: Kada se pomene potjera za Vijestima i naš progon, najčešće se sjetim ocjene Nataše Kandić, koja je još u septembru 2009. izjavila da je progon Vijesti od strane Đukanovićeve vlade nešto najbrutalnije što se moglo vidjeti na Balkanu u posljednjih dvije decenije kada su mediji u pitanju! A te 2009. tek smo bili na početku tog lova na vještice. Čak je to bila pjesma u odnosu na sve ono što se desilo kasnije, u narednih šest-sedam godina. Ali ni za tim ne žalimo jer kada smo još 90-ih odlučili da uđemo u misiju građenja nezavisnih medija mi smo znali da će iskušenja na tom putu biti brojna a cijena koja se mora platiti vrlo visoka. U svim tim fazama, kada je bilo neizvjesno da li će sjutra neko od nas biti likvidiran ili uhapšen, uvijek sam na umu imao jednu kinesku mudrost koja kaže da ako dovoljno strpljivo sjedite na obali nabujale rijeke, jednog dana tijelo vašeg dželata će proplivati ispred vas. Da li je to vrijeme prošlo – možda jeste forma, možda više nije moguće fiizčko ugrožavanje naših ljudi i imovine, posebno ne bez sankcija kao što je bio slučaj sa prethodnih 23 napada, ali ni to niko ne može garantovati. Dok god budemo kao društvo imali slabe institucije, dok mafija, kako je govorio drug Arkan, bude jača od države, mediji i novinari će biti i pred takvim iskušenjima. Kada ta vrsta opasnosti po život i imovinu zaista nestane, onda će ostati iskušenja koja prate medije i u demokratskim društvima, da se odbrane od bliskosti sa političarima, centrima moći, oglašivačima… I treća vrsta iskušenja koja već sada stoji i pred medijiam i pred nacionalnim vladama jeste izazov koji proizvode svjeteski giganti ili kako ih neko zove monstrumi, poput Googla i FB. Ako se lokalna tržišta ne zaštite od njihovog softvera koji iz Silikonske doline već kreira medijsku sliku čitavog svijeta, onda će naša unučad ili praunučad biti instant generacije čiji će identitet formirati pomenuti globalni igrači.

MONITOR: Štampani mediji su u krizi, kakva je njihova budućnost u Crnoj Gori?
IVANOVIĆ: Ne postoji kriza štampanih medija, već postoji kriza papirnog izdanja. Primjer Vijesti to najbolje objašnjava – nikad nije bio veći naš uticaj, nikad brojnija publika, samo što nas ona sada dominantno prati na portalu, a ne u novini. Ali i ta bitka za odbarnu štampanih izdanja ne pripada samo medijima. Na ovako malim tržištima posebno, štampana izdanja teško mogu opstati, ako se dugoročno gleda, ako država ne preduzme mjere na zaštiti i promociji štampanih medija. Jer njihov opstanak je direktno povezan sa odbranom i zaštitom identiteta novih generacija.

MONITOR: Koliko je međunarodna zajednica zainteresovana za stanje medija u Crnoj Gori?
IVANOVIĆ: Međunarodna zajednica vodi pragmatičnu politiku i mediji zauzimaju značajno ali ne vodeće mjesto na listi njenih prioriteta. Brisel i Vašington su posljednjih desetak godina u Crnoj Gori ali i regionu više vodili računa o stabilnosti nego o standardima. Zato su često vrijednosti poput slodode govora, nezavisnosti medija, bili žrtvovani zarad uguravanja Crne Gore u NATO alijansu ili otpočinjanja pregovora sa EU, ili još ranije, zbog saradnje sa Haškim trubunalom, ili, zbog priznanja Kosova. Sada je i po tom pitanju situacija povoljnija – najveći broj tih ,,velikih” tema je apsolviran i EU i SAD sada moraju svoj fokus u Crnoj Gori usmjeriti ka pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode govora… S druga strane, neka njihova loša iskustva sa ugrožavanjem medija u njihovim državama, počev od Mađarske, preko Poljske do samih SAD, i hajke koju Tramp permanentno vodi protiv nezavisnih medija – učinili su da se političke elite i u Briselu i u Vašingtonu probude i trgnu iz višegodišnje letargije i nanovo okrenu odbrani i podršci slobodnim i profesionalnim medijima.

MONITOR: Da li je saradnja sa civilnim sektorom i ostalim medijima na zadovoljavajućem nivou u cilju uspostavljanja demokratskih standarda?
IVANOVIĆ: Ponosan sam na doprinos koji su Vijesti dale promociji i jačanju NVO sektora, kao što sam zahvalan na saradnji i podršci koju su same Vijesti dobile od NVO. Mi smo na istom zadatku – odbrani javnog interesa od zloupotrebe moćnika. Ne sumnjam da ćemo nastaviti i narednih dvije decenije tu uspješnu saradanju. Što se tiče ostalih medija – naša vrata su uvijek bila otvorena i mi u Crnoj Gori i u regionu od prvog dana sarađujemo sa svim medijima koji se istinski bave svojim poslom, a ne propagandom, koji štite javni, a ne privatni interes, koji se drže profesionalnih standarda, a ne partijskih ili mafijaških direktiva. Siguran sam da će u narednim godinama svi mediji u Crnoj Gori morati da pređu na tu ,,našu” stranu jer će uvidjeti da samo tako mogu steći povjerenje čitalaca ili gledalaca od koga zavisi i njihov opstanak.

MONITOR: Planovi za novinu i televiziju?
IVANOVIĆ: Novina će se širiti u online sferi, biće već tokom ove godine novih projekata. Print je već dvije godine u stabilnim vodama tako da ćemo se truditi da zadržimo taj trend. Televiziju očekuje značajan rast, jačanje i širenje na satelit, region i nove tehnološke platforme.

MONITOR: Je li realno očekivati da Vijesti neki od sljedećih jubileja proslave u drugačijem društvenom ambijentu, prije svega što se tiče promjene vladajuće elite?
IVANOVIĆ: Promjena vlasti je temelj demokratije. Kada ne bi vjerovali da će i ta vrsta promjene osvojiti Crnu Goru ne bismo radili ovaj posao. Šteta je što su događaji na dan posljednjih parlamentarnih izbora izazvali duboke podjele između vladajućih i opozicionih stranaka tako da je dijalog kao jedini put za unapređenje ambijenta i organizovanje slobodnih izbora donekle otežan, ali i pored toga ja vjerujem da su promjene neizbježne i da do njih, prije ili kasnije, mora doći… Da je opozicija više sazrijevala promjena vlasti bi se davno dogodila ali ne treba žaliti za propuštenim šansama jer se vrijeme ne može vratiti, već treba gledati šta se može desiti da se ubuduće ne postižu autogolovi u toj mjeri koja DPS onda ostavlja i održava na vlasti.

Vlast proizvodi medijsko vašarište

MONITOR: Kako ocjenjujete medijsku scenu Crne Gore, da li i dalje ima privilegovanih?
IVANOVIĆ: Medijska scena u svim zemljama više zavisi od lokalnih vlada i regulatornih tijela nego od samih medija. Jer ako imate vladu kakvu je Crna Gora imala decenijama, koja medije vidi kao sredstvo manipulacije i vladanja, i regulatorna tijela koja su puki partijski štabovi koj slijede tu politiku, onda dobijete medijsku scenu sa četiri nacionalne dnevne novine, plus još toliko koje svakodnevno dolaze iz Srbije, plus sedam televizija sa nacionalnom frekvencijom, i sve to na tržištu od 10 miliona eura media buying budžeta i od koga svi ti mediji treba da prežive. Onda umjesto uređene i ozbiljne medisjke scene imate vašarište, kvantašku pijacu, gdje je pravi podvig izdići se iznad svega toga i preživjeti sa sačuvanim principima i idealima. Nadam se da to vrijeme prolazi i da se sve više i u političkim i medijskim strukturama shvata da Crna Gora treba ozbiljne medijske zakone koji će urediti tržište i omogućiti fer utakmicu u kojoj će preživjeti i opstati najbolji među nama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo