Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽELJKO IVANOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR ND VIJESTI: Dvadeset godina na svom putu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kada se osvrnete na proteklih dvije decenije što biste izdvojili kao najznačajniji doprinos Vijesti društvu?
IVANOVIĆ: Najveći učinak Vijesti je u tome što su istrajale u misiji građenja nezavisne institucije, medijske kuće koja promoviše slobodu govora, objektivno i profesionalno novinarstvo i naravno odgovoran pristup prema profesiji. Iz toga proizilazi i doprinos zajednici i društvu a on bi se mogao definisati kroz misao Borisa Marića, NVO aktiviste, da zahvaljujući Vijestima sve što je tajno mora postati javno. To je suština postojanja medija – da štite javni interes od zloupotreba moćnika. Doprinos Vijesti nije samo u tome što su one provodile tu misiju već što su animirale i druge medije da prije ili kasnije krenu tim putem. Zato sam siguran da će Crna Gora jednog dana imati sve medije koji će se u svom radu voditi principima Vijesti i takmičiti se sa nama za povjerenje čitalaca i gledalaca kvalitetom i objektivnošću.

MONITOR: Bilo je uspona i padova, koje su greške bile najdramatičnije?
IVANOVIĆ: Ne sjećam se padova. Zaista. Što se tiče grešaka njih u ovom poslu ima gotovo svakodnevno. Ali kada bih trebao iznova da krenem istim putem, minimalne su i gotovo beznačajne stvari, koje bih promijenio. Mediji se ne mogu posmatrati van društvenog i političkog konteksta tako da iz tog ugla kada posmatram stvari mogu reći da su Vijesti u svih ovih 20 godina pokazale mudrost, jer su u svakom vremenu i svakoj etapi društvenih promjena imale uređivačku politiku koja je promovisala i najvažnije i strateške ciljeve Crne Gore onako kako smo ih mi vidjeli ali i ukazivala na anomalije, korupciju, kriminal i sve ono sto je višedecenijska vlast DPS-a proizvodila. Prije referenduma je prostor za bavljenje ovim temama bio sužen jer je kompletno društvo bilo talac podjele oko državnopravnog statusa. Ali i u tom periodu, posebno nakon potpisivanja Beogradskog sprazuma, Vijesti su odigrale značajnu rolu u promociji principa vladavine prava, ukazujući na zarobljenost institucija i brojne zloupotrebe vladajućih struktura. Nakon maja 2006. oslobodio se politički i društveno gledano ogroman prostor da se pažnja medija skoncentriše isključivo na ta demokartska pitanja koja se tiču uređenja države koja je osvojena referendumom. Na žalost, većina medija i njihovih urednika odlučili su se za lagodniju poziciju, da budu uz skute režima i da na njegovim jaslama održavaju svoje sisteme i grade svoje karijere. Naravno, nikada im nijesmo zavidjeli, niti priželjkivali da promijenimo pozicije.

MONITOR: Brojne tužbe, paljenje imovine, prebijanje novinara, sve je to dio istorije Vijesti. Da li je vrijeme takvog obračuna sa medijima prošlo ili su pritisci ,,suptilniji”?
IVANOVIĆ: Kada se pomene potjera za Vijestima i naš progon, najčešće se sjetim ocjene Nataše Kandić, koja je još u septembru 2009. izjavila da je progon Vijesti od strane Đukanovićeve vlade nešto najbrutalnije što se moglo vidjeti na Balkanu u posljednjih dvije decenije kada su mediji u pitanju! A te 2009. tek smo bili na početku tog lova na vještice. Čak je to bila pjesma u odnosu na sve ono što se desilo kasnije, u narednih šest-sedam godina. Ali ni za tim ne žalimo jer kada smo još 90-ih odlučili da uđemo u misiju građenja nezavisnih medija mi smo znali da će iskušenja na tom putu biti brojna a cijena koja se mora platiti vrlo visoka. U svim tim fazama, kada je bilo neizvjesno da li će sjutra neko od nas biti likvidiran ili uhapšen, uvijek sam na umu imao jednu kinesku mudrost koja kaže da ako dovoljno strpljivo sjedite na obali nabujale rijeke, jednog dana tijelo vašeg dželata će proplivati ispred vas. Da li je to vrijeme prošlo – možda jeste forma, možda više nije moguće fiizčko ugrožavanje naših ljudi i imovine, posebno ne bez sankcija kao što je bio slučaj sa prethodnih 23 napada, ali ni to niko ne može garantovati. Dok god budemo kao društvo imali slabe institucije, dok mafija, kako je govorio drug Arkan, bude jača od države, mediji i novinari će biti i pred takvim iskušenjima. Kada ta vrsta opasnosti po život i imovinu zaista nestane, onda će ostati iskušenja koja prate medije i u demokratskim društvima, da se odbrane od bliskosti sa političarima, centrima moći, oglašivačima… I treća vrsta iskušenja koja već sada stoji i pred medijiam i pred nacionalnim vladama jeste izazov koji proizvode svjeteski giganti ili kako ih neko zove monstrumi, poput Googla i FB. Ako se lokalna tržišta ne zaštite od njihovog softvera koji iz Silikonske doline već kreira medijsku sliku čitavog svijeta, onda će naša unučad ili praunučad biti instant generacije čiji će identitet formirati pomenuti globalni igrači.

MONITOR: Štampani mediji su u krizi, kakva je njihova budućnost u Crnoj Gori?
IVANOVIĆ: Ne postoji kriza štampanih medija, već postoji kriza papirnog izdanja. Primjer Vijesti to najbolje objašnjava – nikad nije bio veći naš uticaj, nikad brojnija publika, samo što nas ona sada dominantno prati na portalu, a ne u novini. Ali i ta bitka za odbarnu štampanih izdanja ne pripada samo medijima. Na ovako malim tržištima posebno, štampana izdanja teško mogu opstati, ako se dugoročno gleda, ako država ne preduzme mjere na zaštiti i promociji štampanih medija. Jer njihov opstanak je direktno povezan sa odbranom i zaštitom identiteta novih generacija.

MONITOR: Koliko je međunarodna zajednica zainteresovana za stanje medija u Crnoj Gori?
IVANOVIĆ: Međunarodna zajednica vodi pragmatičnu politiku i mediji zauzimaju značajno ali ne vodeće mjesto na listi njenih prioriteta. Brisel i Vašington su posljednjih desetak godina u Crnoj Gori ali i regionu više vodili računa o stabilnosti nego o standardima. Zato su često vrijednosti poput slodode govora, nezavisnosti medija, bili žrtvovani zarad uguravanja Crne Gore u NATO alijansu ili otpočinjanja pregovora sa EU, ili još ranije, zbog saradnje sa Haškim trubunalom, ili, zbog priznanja Kosova. Sada je i po tom pitanju situacija povoljnija – najveći broj tih ,,velikih” tema je apsolviran i EU i SAD sada moraju svoj fokus u Crnoj Gori usmjeriti ka pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode govora… S druga strane, neka njihova loša iskustva sa ugrožavanjem medija u njihovim državama, počev od Mađarske, preko Poljske do samih SAD, i hajke koju Tramp permanentno vodi protiv nezavisnih medija – učinili su da se političke elite i u Briselu i u Vašingtonu probude i trgnu iz višegodišnje letargije i nanovo okrenu odbrani i podršci slobodnim i profesionalnim medijima.

MONITOR: Da li je saradnja sa civilnim sektorom i ostalim medijima na zadovoljavajućem nivou u cilju uspostavljanja demokratskih standarda?
IVANOVIĆ: Ponosan sam na doprinos koji su Vijesti dale promociji i jačanju NVO sektora, kao što sam zahvalan na saradnji i podršci koju su same Vijesti dobile od NVO. Mi smo na istom zadatku – odbrani javnog interesa od zloupotrebe moćnika. Ne sumnjam da ćemo nastaviti i narednih dvije decenije tu uspješnu saradanju. Što se tiče ostalih medija – naša vrata su uvijek bila otvorena i mi u Crnoj Gori i u regionu od prvog dana sarađujemo sa svim medijima koji se istinski bave svojim poslom, a ne propagandom, koji štite javni, a ne privatni interes, koji se drže profesionalnih standarda, a ne partijskih ili mafijaških direktiva. Siguran sam da će u narednim godinama svi mediji u Crnoj Gori morati da pređu na tu ,,našu” stranu jer će uvidjeti da samo tako mogu steći povjerenje čitalaca ili gledalaca od koga zavisi i njihov opstanak.

MONITOR: Planovi za novinu i televiziju?
IVANOVIĆ: Novina će se širiti u online sferi, biće već tokom ove godine novih projekata. Print je već dvije godine u stabilnim vodama tako da ćemo se truditi da zadržimo taj trend. Televiziju očekuje značajan rast, jačanje i širenje na satelit, region i nove tehnološke platforme.

MONITOR: Je li realno očekivati da Vijesti neki od sljedećih jubileja proslave u drugačijem društvenom ambijentu, prije svega što se tiče promjene vladajuće elite?
IVANOVIĆ: Promjena vlasti je temelj demokratije. Kada ne bi vjerovali da će i ta vrsta promjene osvojiti Crnu Goru ne bismo radili ovaj posao. Šteta je što su događaji na dan posljednjih parlamentarnih izbora izazvali duboke podjele između vladajućih i opozicionih stranaka tako da je dijalog kao jedini put za unapređenje ambijenta i organizovanje slobodnih izbora donekle otežan, ali i pored toga ja vjerujem da su promjene neizbježne i da do njih, prije ili kasnije, mora doći… Da je opozicija više sazrijevala promjena vlasti bi se davno dogodila ali ne treba žaliti za propuštenim šansama jer se vrijeme ne može vratiti, već treba gledati šta se može desiti da se ubuduće ne postižu autogolovi u toj mjeri koja DPS onda ostavlja i održava na vlasti.

Vlast proizvodi medijsko vašarište

MONITOR: Kako ocjenjujete medijsku scenu Crne Gore, da li i dalje ima privilegovanih?
IVANOVIĆ: Medijska scena u svim zemljama više zavisi od lokalnih vlada i regulatornih tijela nego od samih medija. Jer ako imate vladu kakvu je Crna Gora imala decenijama, koja medije vidi kao sredstvo manipulacije i vladanja, i regulatorna tijela koja su puki partijski štabovi koj slijede tu politiku, onda dobijete medijsku scenu sa četiri nacionalne dnevne novine, plus još toliko koje svakodnevno dolaze iz Srbije, plus sedam televizija sa nacionalnom frekvencijom, i sve to na tržištu od 10 miliona eura media buying budžeta i od koga svi ti mediji treba da prežive. Onda umjesto uređene i ozbiljne medisjke scene imate vašarište, kvantašku pijacu, gdje je pravi podvig izdići se iznad svega toga i preživjeti sa sačuvanim principima i idealima. Nadam se da to vrijeme prolazi i da se sve više i u političkim i medijskim strukturama shvata da Crna Gora treba ozbiljne medijske zakone koji će urediti tržište i omogućiti fer utakmicu u kojoj će preživjeti i opstati najbolji među nama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOŽE MENCINGER, ČLAN EVROPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI: Vakcine protiv “janšizma” još nijesmo pronašli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slovenija je zbog  predsjedavanja EU u žiži  odmjeravanja liderske moći koju je do sada  imala Angela Merkel sa velikim autoritetom. Njen odlazak i praznina koju ostavlja nisu korisni za perspektive članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU

 

MONITOR: Slovenija je nedavno donijela pravila u vezi sa uslovima za prelazak granice u pandemiji. Za razliku od Mađarske i Grčke, takođe članica EU, ona „ne priznaje“ ruske i kineske vakcine za ispunjenje tog uslova. Kako ocjenjujete ponašanje Brisela u pandemiji i „preduzimljivost“ nekih članica koje su nabavile ili se tvrdi da namjeravaju da se snabdiju vakcinama koje nije odobrila Evropska agencija za ljekove?

MENCINGER: Priznavanje pojedinih vakcina je pre svega političko pitanje. Slovenija se u pogledu vakcine ponaša kao dobra članica EU, pa čeka na odobrenje vakcine sa strane EU, dok se Grčka i Mađarska ponašaju  racionalnije. Valja dodati da i Brisel pandemiju iskorištava za politiku: nepriznavanje ruske vakcine koristi kao mjeru za „sankcije“ protiv Rusije.

MONITOR: Kovaks, sistem SZO za snabdijevanje vakcinama siromašnih zemalja, nije dao zadovoljavauće rezultate. Ova agencija UN nedavno je saopštila da su bogati upotrijebili 82 posto raspoloživih vakcina. Kako je onda moguće stati na kraj pandemiji KOVID-19, za šta je neophodno postići globalni imunitet?

MENCINGER: Da su veliku većinu raspoloživih vakcina upotrebili bogati je sasvim razumljivo, to je situacija i sa ostalim dobrima. U siromašnim zemljama je prisutnost pandemije i manje uočena nego u razvijenim. U Jemenu, Eritreji, Avganistanu i Sahelu sigurno mnogo više ljudi umire od gladi i od ratova za koje su barem su krive zapadne zemlje, pogotovo  SAD, nego od kovida. I drugde se vakcinisanje koristi kao sramotna politika.Tako,  na primer, Izrael s možda najvišim postotkom cepljenih, sprečava dolazak cepiva u Gazu.

Pored toga je organizacija zdravstva u siromašnim zemljama očigledno užasno slaba, na što ukazuje Indija. No, mislim da će nakon nekoliko godina kovid biti sličan drugim zaraznim bolestima za koje postoji vakcinisanje, kao što su bile mnogo smrtonosnije velike boginje posle prvog svetskog rata ili gripa sada. Sada se kovidu često pripisuje i smrt ljudi koji bi umrli i bez  kovida, od drugih bolesti, a koje kovid samo prati. Kovid je i medijski populariziran i iskorištavan: pogledajte dnevne novosti na TV! Obično  počinju sa brojkama o kovidu.

MONITOR: U nekom od skorašnjih intervjua, ocijenili ste da će ova kriza biti gora od finansijske krize iz 2008,  jer je „nastala izvan ekonomskog sistema“. Ko bi mogao prosperirati od ove krize, sem što već postoje pokazatelji da pored farmaceutskih kompanija, ogromnu zaradu bilježe i kompanije on-line prodaje, kao Amazon?

MENCINGER: U tom pogledu ostajem pri svom mišljenju – da će sadašnja kriza biti gora od krize 2008. Ona je zaustavila i cele privrede, u kojima je bila potražnja dosta velika; zaustavljeni su od strane države. To je najviše pogodilo sektor ugostiteljstva i turizam, koji je značajan i za Crnu Goru i za Sloveniju. Pre dve godine Ljubljana je bila puna turista, sada ih uopšte nema. U Sloveniji su mnoge mere bile besmislene. Ljudi su, na primer, stajali ispred bifeaa, umesto da sede na terasama, uveden je policijski sat i zabranjeno kretanje među opštinama, datum i trajanje pandemije određeni su unapred. Nekoliko puta morao je čak Ustavni sud zaustaviti namere Vlade, s kojima je, da bi sprečila proteste, ograničavala druženje. Kovidne mere su još više od privrede – s nastavom i predavanjima preko računara, oštetile mlade. I od kovida imaju neki koristi: farmacija je nekakav „vojni profiter“. Isto važi i za internet trgovinu: ljudi zbog kovida sve više kupuju preko interneta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Nije dobro da vlade imaju favorite među vjerskim zajednicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama

 

MONITOR: Ocijenili ste da bi potpisivanje Temeljnog ugovora sa Pravoslavnom  crkvom prije izbora crnogorskog mitropolita bilo iz više razloga neadekvatno. Zašto?

LEKIĆ: Politika prema vjerskim zajednicama, razumije se prema svim zajednicama, je važan i osjetljiv segment državne politike. Tome treba prilaziti sa uvažavanjem vjerskih zajednica ali i sa jasnim idejama o zaštiti državnih interesa.

U mom javnom stavu povodom Temeljnog ugovora i nepotrebno nastalim kontroverzama, više sam se zalagao za ozbiljno i promišljeno dijelovanje crnogorske države nego što sam se bavio elementima koji legitimno pripadaju crkvi.

Zalažem se, dakle, kao i većina građana Crne Gore da ugovor između države i crkve bude racionalan i realistički, čija je osnovna premisa ustav države.  Da se u realnim uslovima postigne pošten ugovor i kao takav doprinese jedinstvu naroda, a ne novim raskolima.

Upravo imajući u vidu istorijsku složenost zato i osjetljivost pitanja, učinilo mi se da bi prethodni izbor crnogorskog mitropolita bio sastavni dio tog potencijalno fer postupka i sadržaja.

Temeljno o temeljnom ugovoru, dakle bez mogućih improvizacija i tajnih žurbi, bila je, čini mi se, dobronamjerna poruka.

MONITOR: Imali ste primjedbe na netransparentnost procesa dogovaranja između države i Crkve oko Temeljnog ugovora, kao i mjesta na kojima su dogovori vršeni, odnosno nedovoljnu uključenost institucija u taj proces. Šta su negativni efekti toga?

LEKIĆ: Premijer Krivokapić je izjavom prije dva dana u crnogorskoj skupštini da još treba raditi na usaglašavanju ugovora, i zatim ga učiniti javnim – sada pojasnio situaciju. Dobro je što je napuštena praksa prethodne vlasti koja je takve ugovore potpisivala bez prethodnog upoznavanja vlasti.

U svakom slučaju, državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama. Prethodna vlast na čelu sa DPS-om je imala velika ciklična savezništva i neprijateljstva sa vjerskim zajednicama, posebno sa SPC proizvodeći tako atmosferu manipulacija i podjela u društvu, što je izgleda i bio cilj. Na kraju su takve kombinacije izazvale i poznate bumerange.

MONITOR: Vi se, dakle, zalažete za građenje osmišljene državne politike prema vjerskim zajednicama?

LEKIĆ: Ozbiljna osmišljena politika je u interesu građana i stabilnosti države. U uobličavanju državne politike prema vjerskim zajednicama treba da se čuje glas i vjerske i sekularne Crne Gore.

Sve opet na poukama istorije. Okrenuti vremenima budućnosti. I to su dugi procesi.

Jedan od najvećih evropskih istoričara, predstavnik pozitivističke škole Rilke je rekao da dvije trećine ljudske istorije čine odnosi crkve i države. Taj odnos i u crnogorskoj istoriji je dugotrajan i veoma složen.

Sportski rečeno – ako bih malo olakšao temu – to nije disciplina sprinta, već maratona.

Treba  znanjem, mudrošću, osjećajem realizma pratiti i učesvovati u tome, ispravljati i istorijske greške, sve s ciljem postizanja društvene kohezije, demokratskog, duhovnog progresa, konačno dostojanstvenog života u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li je način na koji se ovo pitanje rješava  „usluga” nove vlasti  prethodnom režimu, koji to koristi, kako ste kazali, da „pseudopatriotski stražari nad zemljom”? Mnoga prethodna pitanja koja je otvorila nova vlast, od državljanstva, preko Zakona o slobodi vjeroispovjesti, pa nadalje, podigla su tenzije.

LEKIĆ: Iako traumatično spušteni sa opojnih visina dugotrajne vlasti, glavni eksponenti prethodnog režima koriste svaku improvizaciju, nepostojanje dovoljno jasnog pravca i sistema funkcionisanja nove vlasti.

Ironija situacije da partije održive korupcije i klijentelizma koriste takve situacije pokušavajući da se legitimišu kao zaštitnici države i nacionalnog identiteta. Oni to čine i u ovom vremenu završne faze truležnih procesa koji se ispoljavaju političko-korupcionaškim skandalima, poput stambene korupcije.

Uzgred, treba podsjetiti da je nedavno skupština Savjeta Evrope u svojim zaključcima pozdravila usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

I to se može vidijeti i kao završni rezultat Đukanovićevog otuđenog  avanturizma, kada je kršeći ustav sekularne države krenuo na partijskom kongresu u crkvene reforme. I to ne znanjem i vizijom o složenim crkvenim pitanjima, već inspiracijom novog izbornog inžinjeringa, koji je trebalo da donese izbornu pobjedu.

MONITOR: Ipak, kako to da nova vlast, prije mnogih važnih reformi, insistira na pitanjima koja lako podižu tenzije?

LEKIĆ: Dosta je teško govoriti o novoj vlasti u jednini. Ne mislim toliko na objektivno različite političko ideološke profile partija. Mislim na nedostatak metoda rada. Umjesto dobre pripreme za početak dijelovanja nove vlasti izgubilo se silno vrijeme na konfuznim raspravama o  konceptu tzv. ekspertske vlade.

Zaista je nevjerovatno da je neko mogao pomisliti da vlada može funkcionisati bez parlamentanrne većine. Ili obrnuto. Govorimo o prvim lekcijama funkcionisanja političkog sistema.

Međutim, i dalje vjerujem da je moguće uhvatiti pravac koji su građani očekivali dajući mandat novoj vlasti.

Potrebne su, i poslednji je čas za njih, kredibilne ideje i akcije koje mogu da mjenjaju stanje.

MONITOR: Gdje je crnogorsko društvo danas, kada su u pitanju podjele?

LEKIĆ: Proces podjela je otišao daleko. Dugo se i radilo na tome. Plan nacionalnih podjela je najuspješnije realizovan projekat prethodne vlasti. A i lakše je bilo dijeliti narode, kombinovati sa njihovim elitama koalicije nego izgrađivati zdravo i na vrijednostima integrisano društvo.

Nacionalne ideologije i njihovi tribuni su stvorili dominantu svijest koja je objektivno odvajala etničke zajednice, već od škole pa dalje. Iza lokalnih verzija „sukoba civilizacija“ – da upotrijebim poznatu Hantitntonovu paradigmu – uglavnom se krije lokalni „sukob ignorancija“ sa opasnim posljedicama.

Ako se ovako nastavi, Crne Gora će ustrojstvom biti zbir etno-konfesionalnih zajednica i tako početi da liči na Jugoslaviju ili BiH.

I u ovoj ozbiljnoj oblasti je potreban zaokret. Ne, naravno, ukidanjem nacija. Već ozbiljnom državnom politikom društvene kohezije i stavljanjem građanina, njegov dostojanstven život u prvi plan.

Pitanje danas i ovdje nije koja koja će političko-etnička strana da pobijedi. Radi se o tome da Crne Gora pobijedi.

MONITOR: Kako komentarišete normalizaciju nasilja, koja se uspostavlja? Imali smo i nekoliko napada na novinare, učestale proteste sa nerijetko šovinističkim porukama, sve češći govor mržnje…

LEKIĆ: Forme tog primitivizma koje je izbilo iza propagandnih „uspješnih priča“ pokazuju i stepen zapuštenosti crnogorskog društva.

Impresionira prostačka kreativnost identitetski nahuškanih izvođača nasilja – verbalnog, sada već i fizičkog.

Upadljivo je da ekipe u različitim političko nacionalnim dresovima imaji sličan, gotovo identičan repertoar primitivnosti. Iako iz suprotnih tabora, oni jako liče jedni na druge. Kakofonija agresivnih budalaština je jako upadljiva. Šovinističke poruke dolaze od primitivaca nacionalistički obučavanih u političkim radionicama. Podstaknuti i iznajmljenim novinarskim podzemljem.

Mržnja prema drugom je u prvom planu. Mržnja malih razlika. Naravno, oni mrze prije svega kulturu jer ona znači  uvažavanje drugog.

MONITOR: Kako vidite situaciju oko incijative za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića? Hoće li se prevazići ta kriza vlasti?

LEKIĆ: Po svemu sudeći teško. Formalno gledano ostavka ministra rješava krizu Vlade. Međutim, ministar svojim argumentima i pravima traži rasplet u parlamentu. Kriza se, dakle, sada seli u parlament. Premijer kao akter izbora ministra pravde, zatim smjenjivanja istog ministra, u oba slučaja ne konsultujući nikog u parlamentarnoj strukturi, bi morao biti akter i ove nove faze. Možda još ima nešto vremena da se izađe iz ove ozbiljne političke krize.

MONITOR: Može li se u aktuelnoj situaciji, uz krizu vlasti, i institucije koje su i dalje pod političkom kontrolom prethodnog režima, Crna Gora reformisati, i obračunati sa ozbiljnim devijacijama poput organizovanog kriminala, korupcije?

LEKIĆ: Iako je zaista teško nasljeđe prethodne vlasti – reforme se mogu i moraju ostvariti, posebno one koje uvode funkcionisanje pravne države. To je u isti mah zahtjev građana i Evropske unije.

Zapravo posljednji je čas za stvarne reforme, a samo kredibilne ideje i akcije mogu mjenjati stanje.

Političke snage koje su pobijedile 30. avgusta, makar u ovom trenutku iz više razloga djelovale poluudruženo, treba da definišu mnogo toga, prije svega ciljeve i sistem rada – da bismo izgradili ozbiljnu državnu politiku kao preduslov za reformisanu Crnu Goru.

I dalje vjerujem da je to moguće.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo