Povežite se sa nama

MONITORING

I pad je let

Objavljeno prije

na

Zvanično je saopšteno – crnogorska privreda je u prvoj polovini 2012. zabilježila bolje poslovne rezultate u odnosu na isti period prošle godine. Ko je, dakle, poslije svega što se događalo minulih godina još spreman da vjeruje predizbornim podacima Zorana Đikanovića i njegove Komisije za hartije od vrijednosti, ima razloga da se nada boljem sjutra. Nezvanično, stvari izgledaju bitno drugačije. Prema tim najavama, septembarski presjek poslovnih rezultata pokazaće da su rezultati crnogorskih preduzeća u 2012. gori od prošlogodišnjih. A 2011. nije bila dobra poslovna godina. Jedan od čuvenih Marfijevih zakona kaže: Stvari prepuštene same sebi obavezno idu nagore. Izgleda da se upravo to dešava crnogorskoj ekonomiji.

Evo primjera: Kombinat aluminijuma i Elektroprivreda Crne Gore dvije su najveće crnogorske kompanije u kojima država ima većinsko vlasništvo. Ujedno, to su i dvije najveće kompanije u okruženju kojima upravljaju manjinski vlasnici. Tako, državni KAP, kojim upravlja ruski (kiparski) CEAC, duguje za potrošenu struju gotovo 50 miliona eura državnoj Elektroprivredi kojom gazduje italijanska A2A. Za CEAC i A2A zajedničko je makar to da, uz pomoć Vlade premijera Igora Lukšića i njegovog prethodnika Mila Đukanovića, ne ispunjavaju ni dio obaveze koje su prihvatile tokom privatizacije preduzeća kojima gazduju u Crnoj Gori. Ali, to je druga priča.

Uglavnom, Italijani kažu da EPCG uvozi struju po cijenama koje su veće od onih po kojima je isporučuju Kombinatu. Da bi smanjili milionske gubitke iz tog posla, zahtijevali su da KAP ponovo, po treći put ovog ljeta, smanji potrošnju. S druge strane, Rusi traže da im EPCG vrati 30 megavata snaga koliko im je umanjeno zbog nagomilanih dugova. Prema njihovoj računici, tako bi povećali proizvodnju što bi im omogućilo da EPCG svakog mjeseca plati dva miliona eura, odnosno, nešto manje od pola mjesečnog računa. Zvaničnici CEAC-a računaju da će se u Elektroprivredi voditi onom ,,bolje išta nego ništa”, i da će još jednom povjerovati u njihova obećanja – iako nijesu ispunili ništa od svega onoga što su državi, zapošljenima i poslovnim partnerima obećavali svih ovih godina. Šta o svemu tome misle zastupnici države – većinskog vlasnika KAP-a i EPCG? To je tajna.

Umjesto Vlade, o dešavanjima na relaciji KAP- EPCG i, što je još važnije, posljedicama tih odnosa crnogorsku javnost informišu predstavnici fabričkog sindikata.

,,Ukoliko bi ispoštovali zahtjev EPCG da smanjimo potrošnju za još šest megavat sati, morali bi da ugasimo 18 ćelija u Elektrolizi i smanjimo proizvodnju za 15 tona dnevno, što bi značilo da bi na mjesečnom nivou imali gubitke od pola miliona eura”, računa predsjednik sindikata Kombinata Rade Krivokapić.

Možemo mu vjerovati. I ne moramo mu vjerovati. Ali je sigurno da je Rade Krivokapić u pravu kad kaže: ,,Mislimo da neko u ovoj državi treba da donese odluku šta treba uraditi sa KAP-om. Da li treba da radi u ovom obimu, nekom drugom ili da se zatvori…”.

I sama činjenica da oni kojima je u opisu posla da tu odluku i donesu bježe od odgovornosti, prepuštajući sindikalnim aktivistima da objašnjavaju poslovnu politiku, ukazuje da ova priča neće imati srećan kraj.

Slične, jednako loše vijesti stižu i iz Nikšića. Radnici Željezare zatečeni su odlukom novih vlasnika da im, izmjenama u metodologiji obračuna zarada, plate smanje za približno polovinu. Zato su najavili štrajk.

,,Naši zahtjevi su više nego skromni i realni”, kaže predsjednik Sindikata Željezare Janko Vučinić. ,,Tražili smo samo platu od koje bi mogli da preživimo, a sa ovom ne možemo izdržati ni deset dana.” Vučinić precizira da je prosječna plata u Čeličani, ključnom pogonu Željezare, svedena na 250 eura.

Reakcija poslodavca bila je očekivana. Upravni odbor turskog Tosyali holdinga, u čijem sastavu posluje Toščelik, novi vlasnik Željezare, poručio je da će – dođe li do štrajka – preispitati odluku o investicijama u nikšićku fabriku. U igri je, dakle, 300 postojećih i još toliko obećanih radnih mjesta u Željezari, spremno su dočekali u Vladi, uz upozorenje: ,,Svako pozivanje na štrajk u ovoj kompaniji mora da nosi odgovornost za postojeća radna mjesta, kao i buduća, za kapital koji će modernizovati kompaniju, kao i za opstanak Željezare”. Kao da su u pitanju radna mjesta aktivista DPS-a a ne željezaraca koji su, valjda, dovoljno mudri i odgovorni da znaju šta im je najbolje činiti. Međutim, glasnogovornici Vlade našli su za shodno da podsjete i na sljedeće: ,,Nagomilani dugovi, zastarjela oprema i višak radnika opterećivali su ovu kompaniju godinama unazad. Uprkos svim ovim problemima, nije bilo otpuštanja radnika”!

Sada, može biti da je neko impresioniran činjenicom da je Vlada našim novcem isplaćivala otpremnine radnicima privatne kompanije koja je – voljom iste te vlasti i zloupotrebama njenih poslovnih partnera – otišla u stečaj, a potom i bankrotirala. Iz Vlade se, zapravo, hvale kako su svim radnicima koji su na dobrovoljnoj osnovi napustili Željezaru (iako su oni ostali bez posla kada je kompanija otišla u stečaj), isplatili otpremnine ,,koje su bile na nivou otpremnina u visoko profitabilnim kompanijama”. I može biti da će u predstojećoj borbi za glasove taj argument biti korišćen bez obzira na brojne nezakonitosti koje su pratile te odluke. Doći će, međutim, vrijeme kada će ovo priznanje biti osnov i za moguću optužnicu. Do tada treba imati na umu da je za sve loše što se desilo i što će se desiti u nikšićkoj Željezari kriva vlast DPS-SDP koalicije. Uzalud su pokušaji da se krivac, unaprijed, pronađe negdje drugo.

Tako je Vojinu Đukanoviću, nekadašnjem direktoru Željezare, ministru privrede i funkcioneru vladajuće DPS, pripala ,,čast i obaveza” da Janka Vučinića proglasi za izdajnika – Željezare i Crne Gore. ,,On je isključivo politička ličnost nezdravih ambicija i ličnost koja radi protiv interesa i Željezare i države Crne Gore”, ocjenjuje Đukanović ponavljajući tezu nadležnog Ministarstva rada i socijalnog staranja da Vučinić nije legalni predsjednik Sindikata pošto je riječ o ,,novoj kompaniji” (Toščelik nije kupio Željezaru već njenu nepokretnu imovinu).

Podsjetimo se: nakon iskazanog nezadovoljstva i najava štrajka, Ministarstvo rada i socijalnog staranja je poništilo prethodno izdato rješenje o registraciji sindikata Željezare. Navodno na zahtjev 38 radnika Željezare koji su željeli da se preispita legitimnost novog/starog Sindikata.

,,Hoću da vjerujem da je Ministarstvo napravilo nenamjernu grešku koju će ubrzo ispraviti”, kazao je Vučinić.

On je makar navikao na šikanu vlasnika i vladinih zvaničnika. Njegov legitimitet je osporavao i Branko Vujović, ministar ekonomije u prethodnoj Vladi, dok je Vučinić javno ukazivao da politika MNSS-a vodi u propast. Danas je svima poznato ko je bio u pravu. Opet, to saznanje nije pomoglo Vučiniću, niti je odmoglo Vujoviću.

Po pravilu loše vijesti rijetko dolaze same. Tako je iz Budimpešte stigla potvrda onoga čega smo se (opravdano) plašili mjesecima unazad. Vlada Igora Lukšića proizvela je Crnu Goru u aktera drame teške približno 200 miliona eura u kojoj su glavne uloge pripadale OTP banci i Vektri Dragana Brkovića.

,,OTP banka je proteklih sedmica vodila pregovore na najvišem nivou i potvrdila svoju riješenost da će, u skladu sa dogovorom, sve naredne korake preduzimati uzimajući u obzir i interese države”, navodi se u saopštenju OTP banke povodom zahtjeva za pokretanje stečaja u pljevaljskoj fabrici Vektra Jakić.

Ispostavilo se da Mađari, koji mjesecima unazad pokušavaju da od Brkovića vrate svoj novac, imaju neobično jak argument – Vlada je garant kredita od 42 miliona eura koji su CKB i OTP dale KAP-u. Naravno, vlasnicima Kombinata ne pada na pamet da vraćaju dug, pa je samo pitanje vremena kada će i taj trošak pasti na konto poreskih obveznika. Iz perspektive vlasti, ipak je izuzetno važno da to ne bude prije nego poslije predstojećih parlamentarnih izbora. Za uzvrat, treba očekivati da će Vlada, skupa sa pregovaračima OTP-a, naći model po kome će i dio Vektrinih dugova postati nacionalno blago Crne Gore.

A za kraj i jedna dobra vijest. Kompanija Fijat automobil Srbija iz Kragujevca počela je izvoz svog novog modela 500L preko Luke Bar. U ovoj godini, rečeno je u Baru, očekuje se izvoz od 15 hiljada automobila, dok bi sljedeće godine taj broj mogao biti 10-15 puta veći.

,,U pitanju je veoma značajan posao, koji nije značajan samo za Luku Bar već i za cijelu ekonomiju Crne Gore”, ocijenio je ministar saobraćaja Andrija Lompar.

Predsjednik Borda direktora Luke Predrag Ivanović kazao je da je realizacijom tog posla – nakon 30 godina počeo da se valorizuje Ro-ro terminal (izgrađen za propali posao izvoza kragujevačkog juga u SAD).

Prisutni zvaničnici nijesu objasnili treba li da se za ovaj poslovni podvig zahvalimo Mlađanu Dinkiću, Milutinu Mrkonjiću ili Velji Iliću. Umjesto toga, iz Bara je stigla poruka: ,,Izvoz Fijatovih automobila preko Luke Bar vratiće Bar na glavnu mapu logistike zemalja Jugoistočne Evrope”.

Pitanje ko je zaslužan što je Luka Bar prethodno skinuta sa te mape – nije imao ko da postavi. Izostao je i komentar podatka da je prvi voz sa automobilima iz Kragujevca putovao do Bara punih 18 sati. Brže se stiže na Mjesec. Valjda i zato što taj aranžman nije pod kontrolom kadrova DPSSDP koalicije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo